Danas je bio zbilja dobar dan. Potvrdilo se da nije istina izreka da se "dan po jutru poznaje". Naime, u 6.45 mi je zazvonila budilica, koju sam prebacila na 7.10. U 7.10 sam bila prisiljena ustati se iako me svaki mišić u tijelu bolio (reason unknown) i iako pogled kroz prozor nije bio obećavajući. Put do škole sam prespavala gurajući se u tramvaju (da, može se spavati stojećki!), prva dva sata sam također prespavala, a onda je pod velikim odmorom zasjalo sunce. Dobro, ne baš doslovno, jer je vani zapravo padala kiša.. Preokret je bio kad sam čestitala rođendan curi koja se nikad nije ponašala previše prijateljski prema meni, ali nikad nije pokazivala neprijateljstvo... Cura se jaako iznenadila, i bilo mi je zbilja drago da sam uspjela nekoga pozitivno šokirati. Zatim sam na satu tjelesnog pričala s curama s kojima već duuugo nisam pričala, zezale smo se, dijelile si komplimente... Zaključak: trebala bih češće biti takva, feels good ...
Post je objavljen 01.12.2004. u 16:39 sati.