Božić. Napokon je prošao. Laknulo mi je. Ozbiljno razmišljam o tome da sljedeće godine ne slavim Božić. Zašto? Pa evo: 1.) svake godine ljudi su sve nervozniji, time je odmah više svađa, što potpuno uništava duh Božića. Ako tih par dana oko Božića jednostavno prespavam, sačuvat ću svoje živce i uštediti par nepotrebnih svađa 2.) govori se kako smiso Božića nije u poklonima. Pa zašto, zašto su onda dućani prepuni (savršeno mjesto za gubljenje živaca), zašto svi jedva čekaju da otvore poklone? 3.) Isto je s kolačima. Koji je smisao toga da se prejedeš (prosječni Hrvat će dobiti 3kg za Božić- kažu), koji je smisao toga da se ljudi natječu tko će napraviti više vrsta kolača, dok na radiju svira pjesma o gladnima u Africi? 4.) Kad smo već kod pjesama, svake godine iste pjesme. Ja sam velika obožavateljica pjesme Last Christmas, ali to ne znači da ju moram čuti 55 puta na dan. All I Want For Christmas je također slatka pjesma, ali vjerujem da ju već i vrapci na grani znaju. Santa Claus Is Coming To Town je doživio toliko prerada da više ne znam tko to pjeva u orginalu. Nijedan božćni film ili crtić ne može proći bez Winter Wonderland, a da o White Christmas ne govorim.
Ima i nešto dobro: jedinstvena prilika da se cijela obitelj okupi, a to uz malo truda može biti i neki drugi dan u godini. E da, i ukrasi, tisuće lampica koje ukrašavaju grad.. Ljudi su zaboravili zašto se Božić uopće slavi, a tome u prilog govori i činjenica da 50% Hrvata ne zna da je Isus rođen u Betlehemu, kao što ne znaju da je bio Židov. Umjesto da uzmu Bibliju u ruke, bar na Božić, oni su više zaokupljeni time što da kupe dečku/curi/roditeljima/djeci i da li da naprave Sacher tortu ili kesten roladu. (a na kraju će ionako napravit oboje)
Ovaj tekst sam objavila poslije Božića jer ne želim da me se optuži da uništavam duh Božića, makar je on po mom mišljenju već davno uništen.
Post je objavljen 26.12.2004. u 11:44 sati.