Buđenje. Škola. Ručak. Učenje. Internet. Spavanje. = rutina. Svaki dan- isti dan, s tek neznatnim promjenama. Uglavnom, danas sam došla do zaključka da mi je DOSADNO u životu. Što je s nepredvidivim događajima, iznenađenjima? Inače baš i ne volim iznenađenja, volim stvari imati pod kontrolom, ali u ovo doba dosade iznenađenje mi se čini kao dar s neba (a vrijeme je darivanja!). Pogledam u svoj rokovnik i već vidim da su mi sljedeća par dana već isplanirana- od predmeta koje moram učiti, preko doktora kojem moram otići do kupnje koju moram obaviti. Dođe mi da bacim taj rokovnik u smeće i prepustim se... Pa što bude, bude... Da živim po svom. Dođe mi da stanem na onu prekrasnu pozornicu na Trgu i počnem pjevati- ne zato što dobro pjevam ili zato što želim biti poznata, već zato da napravim nešto što se inače ne bih usudila. Dođe mi da kad idem ujutro u školu sjednem na tramvaj koji vodi okolnim i dužim putem do škole, putem kojim inače nikad ne idem. Dođe mi da jedan dan obučem ono što inače nikad ne bih nosila ili da jedan dan uđem u dućan u koji inače ne bih ušla. Samo da jedan dan mogu leći u krevet i reći: "Danas je bio zanimljiv dan."
Post je objavljen 20.12.2004. u 22:33 sati.