Now...here...whit you...
E,ljudi svaka čast na svemu...šta me trpite, šta ste tako dobri itd..(da vas ne razmazim prevećJ)...u biti, imam novi pojam smisla u glavi i čvrsto sam se odlučila promijenit od a do ž!!! Više me niš ne briga ; ni ljubav, ni škola ni niš..apsolutno niš....imam život,stvoren je sa svrhom koju ne smijem propustit i ako ga dokrajčim možda bi mogla požalit jer tko zna šta bi mi sve ljepog mogla dovest sudba....ali opet ako ne budem sretna i ako budem u ovakvoj komi do svoje 40. ili 50.....slijedi †....
Zaključila sam da želim da me se pamti a ne da budem zaboravljen lik u vječnosti....želim napravit nešto za svijet...trudit se, riskirat(ionako niš ne gubim)....meni je cijela ova situacija počela pred točno godinu i 2 mjeseca...kad je sve poćelo sa rasmusom, green dayom..itd., ali to je nažalost išlo sve dublje i dublje i nije se zaustavljalo ko kod nekih...tako da sam s vremenom tonula sve više..dok nisam napokon pronašla sebe u svemu tome(naročito muzici : nu – metal,ska.......)ali da bi uspijela zadržat svoju osobnost moram bit uporna, i ako nešto zeznem onda, svejedno jednog dana,brišem ća od ovuda,negdje dugo,kamo anđeli šapću tvoje ime...kamo sloboda nema kraja..... J.....POSTOJI DUŠA KOJOJ PRIPADAM I MOŽDA JE JEDNOG DANA PRONAĐEM...POSTOJE LJUDI KOJI ME VOLE I KOJI ME MRZE ALI BOLI ME BRIGA JAVOLIM SVIH NJIH VIŠE OD SEBE I SVE BI DALA ZA SVAKOGA...ako me neko mrzi,njegov je to problem ne moj,jer ja svih volim i svima želim da uspiju i da budu netko i nešto.....evo , iz svega toga sam toliko toga naučila npr. ; ako imaš prijatelje imaš zlato jer oni su u svakoj situaciji kraj tebe i pomoć će ti i kad ne zaslužiš...to su oni pravi prijatelji(ana,jele,ivana, irinchi(opet smo okJ)....itd....),i oni su mnogo mnogo važniji od ljubavi i od muških/ženskih osoba koje ti zamute pamet....kad je meni to netko govorio ja sam samo onako formalno govorila tako je imaš pravo...ali trebaš proživjet situaciju ili barem učit na greškama drugih da biš to u stvarnoj stvarnosti shvatio.........tako daa puno hvala JELENI, jer mi je pomogla kad me drugi nitko nije vidio kako venem...IVANI , jer me uvijek nasmije kad bi najrađe pustila suzu...i IRINCHICI jer je divna, isto konkretno draga osoba ....i FRANKI jer neke stvari kod nje su me toliko bacile u razmišljanja,da me ta cura na neki način također izvela nesvijesno na pravi put.......volim vas svih....puno puno i zato sam napisala pjesmu: (pročitajte par puta jer ima previše podataka i teško se shvaća)molim vas ko boga da to pročitate, jer ćete me tek onda shvatiti...moj život...:
Zašto nitko ne čuje bolne jecaje njihovih duša???
Zašto nitko ne razumije moju nesreću???
...vrijeme prolazi, odnosi prašinu i sjećanja, izgorijele duše...
....prolaze sati nakon prošlosti, prolazi sva samoća, sva ta patnja...ali jedno zauvijek ostaje....
....venama teče hladna krv, puna slika i trenutaka....
..padovi više ne bole kao prije, oni više ne postoje....
Tuga stvara simfoniju, tako ugodnu i tako hladnu, ...a ja padam još dublje...nošena melodijom protkanom suzama, padova i trenutaka....
.......ali jedno zauvijek ostaje.....
Vjetar odnosi poglede palih anđela....
Polomljena krila, posljedice su života, a tuga im je jedina nada, jedino lijepo čega se sjećaju....
....žive u mraku mašući iz dana u dan anđelima s neba ali nitko ih ne vidi , nitko im se ne obraća, nitko ne čuje jecaje njihovih duša......nitko ne oplakuje njihovu stvarnost, ne postoje za nikog, žive da bi patili, a pate da bi jednom negdje se sakrili i uginuli u saminji i hladnoći....ali jedno zauvijek ostaje....
Njihova ljubav sija takvom čežnjom, takvom dobrotom, ali nitko ih ne vidi, nitko ih se ne sjeća.........žive da bi uginuli, da ne bi pogriješili i nekoga uništili!!!!
.....*happy outside....dying inside*.....
.,.,osjećala sam se mnogo puta grozno,isprazno i kao da neznam šta tražim na ovom svijetu....trenutno me drzi da nemam smisla za zivljenje,a upravo sad mislim da bi bilo bolje da me nema...jer postoji jedan jako veliki razlog ;...u školi imam svoje genijalno društvo, a čine ga par super frendica(irina,ivana,jelena,keti tea) i jedna mala populacija muškog dijela....sve je uvijek bilo ok,ivana-frendica vec jos od osnovne,pravi bisercek,malo koji put mi ide na zivce i ja njoj ali stvarno je jako originalna kad se opusti,baljezga gluposti i sve najnaj....onda jele,ona je isto zakon ima svoje prednosti i nedostatke(vise prednosti),nasmijava,ko jedan veseljak,i ona malo šepa u vezi ljubavi,ali stigne se uspravit....snalazljiva zenska i jedinstvena......keti koji put tiha,ali kad pocne ne mozes je zaustavit,super je,snalazljiva i stalnooooo visi na chatu...super je i tea koja poprima keti sindrom ali je isto jakojakojako dobra osoba i ludjakinja za rukometasima(dreamboy:lackovic)........a, s irinom sam našla jedan poseban način razgovora; uvijek smo se kužile,kad joj je bilo teško pomogla bi joj kako god bi znala, i ona mi je to uvijek cijenila,uvijek i ona meni pomogla,savjetovala me,tješila me,i sve naj,i naravno bile smo u početku jedine punkerice u razredu koje su potonule duboko u tišinu tuge,oba dvije pišemo pjesme,zoomiramo komade,i zafrkavale smo se(ali do određene granice)...ona mi u razredu uvijek digne raspolozenje..ali onda jedan dan tj. jucer,....znate ja uvijek kad hodam ne mogu gledat covjeka u oci i zato gledam u tlo,i tako mi se par puta desilo da sam sudarila u jednu te istu osobu(F.B)koja je jako prepotentna,glupa i umisljena od neba i nazad,i sad ja sam jucer sudarilatog covjeka,a jedan iz razreda je to vidio i prasnuo u smjeh,i rasprsio laz da sam se ja namjerno sudarila u njega,iako sam ja tupila da nije istina,to su svi koji su imali slobodan sat (od mog razreda)culi i poceli me zafrkavat...i to glasno,tako da taj covjek kad se vracao cuo je sve to(STAAA NIJE ISTIIINA) i ja sam htijela propast u zemlju,i naravno kad me neko zafkava,ja mu ne mogu uzvratit pa to drzim u sebi i kuham...pobjegla sam ca od njih i isla sjest na skaline15 min.da razmislim na kojoj ruci da si prerezem zile....ali onda kad sam isla na wc,dolazili su ovi koji su me zafrkavali(irina,neven glavni)i opet me poceli „bost“ s time,i ok,mislila sam jednom se moram suocit jednom s njihovom zafrkancijom i ok išla sam s njima sjest kod dvorane,a vani je stajao (f.b),tako da su me onda opet poceli podbadat,najviše me pogodilo kad je irina(za koju sam mislila da me nece pred svima toliko ponizit)rekla da dali cu ic s njima ili cu kao sama ovdje uzivat u pogledu...i to onako s dozom prevelikog zafrkavanja.....meni je doslo da placem,da me cim prvo proguta zemlja,da se objesim,ili da uzmeme tablete...jedina osoba koja mi nije nis rekla nego na neki nacin stala na moju stranu je bila keti... a irina se dvolicno tamo gadala s skopcem i gadjala me s kredom........vise nisam mogla,mozda jesam previse osjetljiva,ali to me toliko pogodilo....isla sam u raz i napisala sam pjesmu,ali jako uzasnu,jako odurnu,koja je bila napisana za samo onaj jedini trenutak kad me irina ponizila.....bolje da se ne zna sta je unutra pisalo i ja sam joj napisala porukicu i predala joj i pjesmu.....ali na kraju kad sam dosla do nje ona je bila u bedu i skoro je plakala,tako da je meni bilo niti zao sta me zafrkavala da je doslo sve do ovog.....na kraju je ispalo da se ona samo bezveze zafrkavala,ali to je mene pogpdilo koliko god bila to zafrkancija...sad sam ja kriva,i toliko mi je zao....kao prvo pobrala sam sramotu od strane da je onsve to cuo,pa je irina otisla ca sva potistena i mozda sam je zauvijek izgubila,a pol razreda je culo sve to...tako da bolje da me nema...ne znam ..kako svi ali ja sam uu scheissu da većeg ne moze bit.......zao mi je irina(sta postojim).....
...to je gušt!...
