bad times,are around me!...inside me.....behind me....
mjenjam se....osjećam to i to je dobar feeling, jer više ne marim za niš...govorim šta mi pukne i briga me dali ću ispast štupida ili đinijes.
..nije mi više važno....bolje išta nego šutjet...hvala bogu da ima još freakova oko mene
...to me tješi, a i znam da sam savršena ovakva kakva jesam jer mogla sam bit debela, tanka ko žbica, blijeda, niska(jesam visoka ali treba mi argument;))..ali ovakva sam i svejedno mi je,...jednom ću se nekom sviđat ovakva kakva sam,sa svojom ludom spikom
...nač ću i ja svog anđela...samo ne smijem odustajat i zakazat-.vjerujem, da prije nego što sam se rodila da sam zbog nekog razloga odabrala ovakav život, bar zbog jedne svijetle stvari...i ja taj razlog želim potražit i doživjet...pred 4 dana poginuo mi je s motorom moj predragi zerman(2.bratić)(24.god).
..i prvo sam doslovno pukla, i znala da će doć,i izggubila sam vjeru u sve, skoro odustala od promjena i svega zbog mišljenja da bez njega više niš neću moć, jer mi je bio kao brat...:(....iako još i danas ne vjerujem da ga nema, čvrsto vjerujem da je tu, da će doć, smijat se ko luđak i zafrkavat (opasno)
s motorem...najviše me dotukla činjenica da je on bio taj jedini u životu koji je izdvojio iz svog kratkog života trenutke za mene i jedini me nije odbio, kad sam kao klinka bila dotučena mišlju da nikad neću znat vezat vezice
..i on je došo do mene, nasmijao mi se, i pokazivao mi sto puta dok ne zapamtim...naučio me,baš on...a svoju djecu nije stigao...to me tako uništilo...kao da neko gazi po vama s takom od štikle...i onda uz pomoć mojih ne zamjenjivih frendova(irinchi
,anchi,ivi
,jele,teje
itd) i njihovu vjeru i strpljenje..vratila sam se u normalu(znam da će doć...ili ja kod njega ili on kod mene..hoće) ...donekle...i tako da sad razmišljam o svemu i to dubokoumno razmišljam da isprobam sve više iz života jer tko zna šta bi se i meni moglo odjedanput desit....tako da jedva čekam ić prvo na grob..(da mu objasnim neke stvari,pošto nisam mogla ić na dan....nije bitno....)pa na more...napit se na plaži ko glupača...ič na noćno kupanje...s gitarom.
..kobasići malo preprženi...uuuu fino....pa želim si kupit marte...baš sad po ljeti...napravit pramenove ljubičaste(to je ubrzo ubrzo)...stavit tattoo...(to je po planu jako brzo)...i ić na koncerte ;
gunsa, peppersa, i korna(danas žalim iz dubine duše šta nisam bila na mansonu...;().....i jedno od važnijeg, je da obožavam svoju muziku i ne želim je mjenjat,ali zato me opsjeda želja za imat sve hippie stvari...to mi je tako fora đir i sladunjast...i a kkose budem mjenjala u neki drugi stil bit će to hippie stil...obožavam hippiche
!!!oni su tako dragi,sweet, green, people....volim ih....i vas isto...kizzz
Taj tattoo je u planu...samo bez tih repova,i ruža će se malo vrtit oko slova T....
i...ta je bila u planu, samo između ove i one ..ona mi se više sviđala, a moja mama nije na tu pristala jer ona tvrdi da joj tu neš miriši na sotonistički znak
Počelo je počelo to ovako.....
;.....k....ovo će nažalost bit sramotno dugi post, ali moram objasnit...
...bila sam obična čudakinja od uvijek, koja nije nikako htijela odrast i baš me bolilo briga dali ću ić u glupu školu u trenerki svoj poslinjenoj ili u trapkama koje uopšte nisam ni htijela nosit do 4 raz.(OŠ)...bilo je divno ,samo barbike, vješanje ko majmuni po stablu, zafrkancije i svađe s turistima koje uopšte nismo ni kužile, ali bitno da sam napravila svađu....nakon toga predivnog razdoblja ušla sam u duboki stadij ŠMINKERSTVA!!!, škola mi je počela nešto i važit, i zanimljivije mi je bilo bubat te gluposti,jer je to već bilo natjecanje tko će više znat u razredu...tada sam počela prolazit s pet, uživala nosit roze stvari, s tim da nisam htijela ni čut za nešto crno,bilo je sve nekako ono tobože bezveze, ali naravno još uvijek sam ostala povremeni čudak i visjela se i dalje po granama(jednom sam zbog tog visenja i nastradala, pa mi se u nogu zabila debela grana,...tekla krv ko luda, tata mi je s pincetom morao izvlačit dijelove grane, jer ja nisam htijela ni čut za doktora....i tako 2 mj. I sad mi je ostao ožiljak u obliku pauka, a na tom dijelu sam malo uništila živac.....ALIII NIŠ ZATO.........jer sam bila još prvo 3 puta več šivala glavu, jednom sam pala u vrtiću(ko će ić brže oprat zube), pa u pucet s 2 god. I jednom sam išla na skliske stijene s perajama, i porezala si glavu i to malomalo dalje od živca....ke luda sreća..)))))pa u osmom razredu u početku u 9 mj. Sam počela ludit za US5 – om, onako, po cijele dane sam visila na netu da gledam slike i spotove(s tim da mi je onaj ružni mihel bio neš uzvišeno), i sve BRAVO časopise sam htijela imat kamo je bio serijal o njima, imala sam sve albume tada postojeće.(s tim da sam iz dna duše mrzila tokio hotel)....još uvijek sam bila happy rozo dijete......ali onda malo prvo mog jadnog rođendana u 12 mj. Izašao je Bravo(hr.) i u njemu osim US5-fa bio je i tokio hotel...naravno.....to je bilo ja mislim 12.12...čim sam vidjela onu glupu sliku, riknukla sam za njima,sve sam imala, svaki bravo, svaki članak, svaku njihovu sliku i riječ, 6 bilježnica punih snova(koje sam baš sanjala(po noći)), oko 100 i nešto snova, 1 fascikl pun svega o njima, koji samo šta ne eksplodira....SVESVESVE ŽIVO!!i samo sam živjela za toma i koncert....to je bila NAJVEĆA POGREŠKA U MOM ŽIVOTU
!...najlošije je šta sam skoro zanemarila stvarnost, i zaljubila se ludo u njega...(hvala uz(višenom)niženom, šta me prokleo)..tada se sve promijenilo u mom životu....njemački mi je postao najljepši jezik na tom svijetu, setelitska je bila glavni doticaj stvarnosti(iluzije inače), svi koji su mi se sviđali bili su hip hoperi, slatkaste , neki bebaste face , duga kosa ili vječito kape na glavi....bilo sam luda za takvima...i nažalost ta ludorija za hip hoperima osjeti se još dan daanas............moj se život vrtio oko njega i njih punih godinu dana....a ja sam sve više propadala...odustajala...topila se ui tuzi i željela samo smrt..!...oni su ubili boga u meni...i postala sam ovakva ....prvo rasmus, green day, raptili, BEP, itd. .... pa blink 182, sum 41, Aerosmith, sammy deluxa, Limp bizkit, Papa roach....itd,..i tako sam ljepo sad došla do faze totalne crnine, želje za razdvajanjem od mase, želje za nervirat druge , stvorit sama svoja pravila, ko šljivi drugih i očuvanja životinja(da vidim nekog da maltretira neku životinjicu uuuuu nebi se stavila u njegovu kožu......pretukla bi ga na smrt...ipak je ostalo malo ljubavi u meni).....sad živim za disturbed, sevendust, static x, popeye, opiate for the masses, flyleaf, ill nino, within temptation, atrey, mudvayn, mnemic, celdweller, bloodsimple, him, coal chamber, in flames itd.....u biti žešča muzika, koja govori o tome kako želiš ići ća, kako uopće možeš živjeti sam sa sobom, to da je pakao itd.....jednastavno ispunjava..... osjećaj je da nisi sam...ima još neko ko proživljava taj pakao i tko vidi život kao takav.
...........nekad sam mislila da su oni probušeni s irokezama, jadni, ludi, tj. brižni....ali sad ih kužim, kužim onu nekolicinu koji su takvi zbog tuge, sad ih osjećam kao svoju braću, a oni sretni šminkeri postali su mi samo jedna velika nepoznanica,,.....evo do kojeg stadija raspada me doveo tokio hotel...a ubit se sigurno necu jer to bi bilo kukavično popuštanje, a oni nisu niš bolji od nas ostalih....trebam samo jedan njihov koncert da napravim ono obećanje koje čekam,samo jedan koncert....pa ću ili se izvuć ili past još dublje....pozz from hell....
