samo čitaj!
zelim pisat o savrsenstvu....kako je to u biti sve samo prevara i jedna jako privlačan riječ a nema nikakvog smisla...jednostavno i ja sam donedavno bila u uvjerenju da je savrsenstvo nes sta tolikozelim i da je to full lijepo jer je sve savrseno i kud ces savrsenije....e pa to uvijerenje sam zivjela pol svog zivota i cekala to savrsenstvo ,zivjela za to savrsenstvo...i tako dan za danom nadograđivala ono sta ce dovest do tog savrsenstva...bilo je naporno doc do savrsenstva jer po svakoj logici to savrsenstvo ne bi moglo postojati,ali divnog li čuda ja sam doživjela to savršenstvo....i bilo je taaaaaaaako nesavršeno!
Buried at PhotoCasket.com
....točno znam ...mislim imala sam sve apsoooluutno sve...sve je cvijetalo i sve sam imala i nastao je problem....došao je jedan ludi feeling zvan besproblematičnost....imala sam sve(kako savršenstvo definira da je savršeno kad imaš sve i sve cvijeta i bez problema živiš i sve savršeno.....)e pa ...to savršenstvo je imalo čudnu simfoniju...imalo je samo jednu notu ...nije bilo boja i osjećaja u njoj,nije bilo one dubine...ništa samo jedna nota i stalno ista nota koja se je ponavljala i koliko god bila jednostavna ...svaki put kad bi se ponovila unistavala me je djelić po djelić duše....i tako sve dok nisam skužila da savršenstvo je baš ono šta ne trebam...to je baš ono čemu se ne radujem.......
stvar je cijelo vrijeme bila u tome da sam ja zivjela savrsenstvo dok sam se trudila da postignemtj.da ostvarim svoje ciljeve...svoje želje zbog kojih sam živjela i zbog kojih sam se nadala....nisam razmišljala kako će bit kad se želje ostvare, kad i tome dođe vrhunac(kraj) nisam računala na moguće ostvarenje svega toga jer sam uvijek gledala na život kroz sjenu slobode i cijenu nedostataka...ali došlo je savršenstvo toliko dugo očekivano...nisam imala problema nissam ništa željela jer sam sve imala...i bila je to ta nota života...koja je odmah postala dosadna...nije imala bar onu dubinu ni kraj...nije imala apsolutno ništa....sve mi je postalo tako nevjerovatno jednosmisleno....postizanje savršenstva bila je najgluplja ideja u mom životu....i više nikad ne želim to....ni bit blizu savršenstva....ni daleko u onoj divnoj sredini kad želiš i živiš jer želiš i se nadaš...a najljepše je šta se veseliš malim stvarima ko šta su jedan zagrljaj ili jedan osjmjeh ili jedna riječ....ili samo jedan pogled od kojeg ti zastane srce,od kojeg ni vrijeme više ne postoji...od kojeg simfonija poprimi nove note...različitih dubina,...osjećaja...trajanja.....
.....najljepši dan u ovoj godini bio mi je kad sam se rješila tog napadnog savršenstva,,,,bilo je to nešto najljepše ...iako još boli jer ostale su posljedice ali nevjerovatno sam zahvalna....i još jednom hvala ti Dhruva
....ljudi...savršenstvo ne postoji...to su samo trenuci i njih ima puno u jednom danu samo ih treba otkrit treba ih pronać...savršenstvo je najsavršenije kad je nesavršeno....volim vas(i vjerujte mi govorim iz paklenog vlastitog iskustva)
Buried at PhotoCasket.com
nter>
Think Different!
wauu...život mi se je promjenio....na bolje.
...sretna sam i ne mogu vjerovat jer je to nešto na šta nisam navikla i sad se ne znam s tim nosit ali u svakom slučaju je istina da za svakog ima nade i kad misliš da si dovoljno duboko da dublje ne možeš i da nema povratka da te nitko i ne vidi jer si preduboko pao, nađe se ona divna stvar koja ti pomogne....i kad je dobiješ i nađeš ne znaš se ponašat kako treba....jeben feeling....malo loš...ali ok...u biti svima sretna nova...i te gluposti samo nek vam bude super
...i uživajte..u biti,.desilo se puuuno toga u mom životu....frendica iz razreda pobjedila je na showtime-u(svaka čast draga)....bili smo je 4 puta gore u zg bodrit...i bilo je feeeeennnooommmeeennnaallllnnnooooo!!!najbolje ove retardirane i totalno zgađene prošle godine...evo loše stvari od 2007 god...;
Buried at PhotoCasket.com
1)plakala sam četri sata nakon proglašenja nove godine
(jer da sam budala...smotana...preglupo sramežljiva itd)2)mojoj staroj se počeo pojavljivat pjesak na oko.
..tj.skužili smo da nema lijeka za tu njenu bolest,u biti ne moze plakat nema suza ni one sluzi...3)
ja sam bila zaradila paralizu pola face i bila doma mjesec i nesto ljuta i pokunjena sta nisam u svom razredu...nikad ne bi rekla da bi mi toliko falili...jedva sam cekala da se vratim da hi svih vidim,zljubim...aj ma...4)bratic mi je poginuo
5)svađala sam se s starcima vise nego ikad u zivotu(nisu me pustili van tj. isla bi van ako ne bi proklela sve zivo i mrtvo
6)u 2 posljednje sedmice trajanja skole imala sam 4 količine od fizike
7)
nisam isla na viva la pola koncerte jer niko nije htio izdvojit 200 ili 300 kn7)
nisam bila na korn-u jer su opet pol njih bili suhi u đeparcu8)nisam upoznala jednu osobu koju vec godinu i pol zelim u poznat...ali svih upoznajem samo njega ne...
9)
pala sam polugodište...povijest ljudi!!!povijest!!!mislim to stvarno moraš bit zaostao da padneš povijest..aj bože e...ali nema veze ne živciram se...niti me briga...ali to nažalost svima drugima izgleda nenormalno past povijest....itd.
sad...dobre stvari...;
1)kad je u moj razred dosao novi ucenik(malo opicen)ali full dobar
2)stavila sam pirs na obrvu
3)ofarbala sam se u ljubicasto
4)bila sam na hladnom pivu i bilo je nesto nevejerovatno dobro...bila sam na istra rock festivalu kamo je to ujedno bio jedan od najljepših dana u mom zivotu...
5)upoznala sam u 8 mjesecu jednog super decka koji mi je jos uvijek duzan mec u plivanju
6)bila sam u gardalandu...bilo je ljepo ali nije bio nekako (bar meni)potpun osjecaj...bilo je sve super ali nekako ko da me nije bilo volja i bzvze sam imala osjecaj da mi neko fali i nisam se razuzivala kako treba...bas nepotpuno(sta ljubav radi)
7)skuzila sam da voljet nekog je nesto najljepše ...i osoba koju najviše volim je najljepše šta mi se desilo ikad u životu(
jednostavno ta osoba bez da zna izvukla me je iz depresije odonda ga nisam prestala voljet)8)zadnji dan skole...mmm...bilo je to nes predivno...to se ne može zaboravit tek tako...isto tako jedan od najljepših dana prošlog ljeta...bili su svi i on i bilo je preeeeedivno...jedino je glupo sta nisam ostala duze ali nisam imala prijevoz nego samo za 8 i pol devet(navecer)..ali da smo ostali jos duze...e nemam rijeci...
9)nasa frenx pobijedila je na showtime-u...i bili smo cetri puta u zg ko publika i zadnji put bilo mi je ko u bajci(da sad ne skrtarim rjecima i glumim hladnog stvora
)..“Ovaj dan, ovaj dan meni donosi sreću,
Ovaj dan, ovaj dan ja zaboravit neću...“
E baš takav mi je bio cijeeeeli dan...a najljepše je bilo u busu..necu u detalje...
10)...upoznala sam jednog decka kojem se full sviđa emo stil
(jedan od rijetkih)i bilo mi je divno kad smo pricali ...jedino je loše šta je jedino moguće da ga vidim jedanput na godinu jer ima takav hobi da je stalno na skijalištima...(200 dana u godijni)...napisao je predivnu pjesmu mislim da se zove „I CAN STOP LOVING YOU“...koliko znam napiso je rječi i uglazbio je a neki bend ju je izvodio...pjesma je bas dubokoumna...ima čar...najljpša pjesma koju sam čula da je onako lagana... 11)bila sam na Sajo-Life „izvedbi“neznam ako se to može nazvat koncertom
(?)ali bilo je donkle lijepo vidjet kako neko ima izvanredno visoko samopouzdanje...i cijelih deset minuta repa ona je tu...aha.....ona je tu...aha....ona je tu....aha....ona je tu...aha....ona je tu ...aha....ona je tu...aha...i tako jos preostalih osam minuta i pol...(mislim da je solidan ali da ima poremećaj gubljenja pamćenja...)12)dobila sam dopuštenje za napravit dreadlockse
(ali samo2 ili 3)..a i to je nešto.... Itddd.
I šta želim od ove god.:
......prije svega pokazivat osjećaje(bas sam zahrđala)...to me muči za riknut...ne želim bit hladna a kad sam bila osjećajno pomalo blesavo i ultra emocionalno biće htijela sam bit ovakva kakva sam postala...u krivo vrijeme...stvarno..mislim skuzila sam da moje ponašanje prelazi sve granice normale kada sam mami počela govorit da ću ubit boga u njoj svaki put kad bi mi dosađivala...mislim to joj je posao...da mi ide na živce...ali u zadnje vrijeme baš se neznam ponašat....najgroznije je to da to radim ne samo staroj već i voljenima...zato to moram mjenjat i to mi je najveća želja...
Nemam više posebnih želja....
Think Different!
još samo ovo...
Lijepa,tužna i ništa više
Na jastuku ostali tragovi tuge,
Presijavaju se,cakle više od same duge.
Djevojka sjeidi u tuzi svojoj
Trpi užasnu bol što nije u blizini tvojoj...
U mislima joj se vrte
Nikad izrečene riječi...
Živi u snu...nikad ostvarenoj sreći.
O,kako tople riječi želi da znaš,
Kako bi voljela da što i ona osjećaš...
U trenu neka stvara se nada,
U času čini joj se da ljubav
Za nju u tvom srcu vlada...
Ona je tako lijepa,
Lijepa, tužna i ništa više.
Tako je krhka poput ljetne kiše...
...da, takva je djevojka koja pjesme piše...
...takva je djevojka koja za tebe diše....
ah da...shvatit ce za koga je to...u biti to je djelo moje frendice ali tako se lako čovjek nađe u njoj...love ya
