Marketing
samo čitaj!
zelim pisat o savrsenstvu....kako je to u biti sve samo prevara i jedna jako privlačan riječ a nema nikakvog smisla...jednostavno i ja sam donedavno bila u uvjerenju da je savrsenstvo nes sta tolikozelim i da je to full lijepo jer je sve savrseno i kud ces savrsenije....e pa to uvijerenje sam zivjela pol svog zivota i cekala to savrsenstvo ,zivjela za to savrsenstvo...i tako dan za danom nadograđivala ono sta ce dovest do tog savrsenstva...bilo je naporno doc do savrsenstva jer po svakoj logici to savrsenstvo ne bi moglo postojati,ali divnog li čuda ja sam doživjela to savršenstvo....i bilo je taaaaaaaako nesavršeno!
Buried at PhotoCasket.com
....točno znam ...mislim imala sam sve apsoooluutno sve...sve je cvijetalo i sve sam imala i nastao je problem....došao je jedan ludi feeling zvan besproblematičnost....imala sam sve(kako savršenstvo definira da je savršeno kad imaš sve i sve cvijeta i bez problema živiš i sve savršeno.....)e pa ...to savršenstvo je imalo čudnu simfoniju...imalo je samo jednu notu ...nije bilo boja i osjećaja u njoj,nije bilo one dubine...ništa samo jedna nota i stalno ista nota koja se je ponavljala i koliko god bila jednostavna ...svaki put kad bi se ponovila unistavala me je djelić po djelić duše....i tako sve dok nisam skužila da savršenstvo je baš ono šta ne trebam...to je baš ono čemu se ne radujem.......
stvar je cijelo vrijeme bila u tome da sam ja zivjela savrsenstvo dok sam se trudila da postignemtj.da ostvarim svoje ciljeve...svoje želje zbog kojih sam živjela i zbog kojih sam se nadala....nisam razmišljala kako će bit kad se želje ostvare, kad i tome dođe vrhunac(kraj) nisam računala na moguće ostvarenje svega toga jer sam uvijek gledala na život kroz sjenu slobode i cijenu nedostataka...ali došlo je savršenstvo toliko dugo očekivano...nisam imala problema nissam ništa željela jer sam sve imala...i bila je to ta nota života...koja je odmah postala dosadna...nije imala bar onu dubinu ni kraj...nije imala apsolutno ništa....sve mi je postalo tako nevjerovatno jednosmisleno....postizanje savršenstva bila je najgluplja ideja u mom životu....i više nikad ne želim to....ni bit blizu savršenstva....ni daleko u onoj divnoj sredini kad želiš i živiš jer želiš i se nadaš...a najljepše je šta se veseliš malim stvarima ko šta su jedan zagrljaj ili jedan osjmjeh ili jedna riječ....ili samo jedan pogled od kojeg ti zastane srce,od kojeg ni vrijeme više ne postoji...od kojeg simfonija poprimi nove note...različitih dubina,...osjećaja...trajanja.....
.....najljepši dan u ovoj godini bio mi je kad sam se rješila tog napadnog savršenstva,,,,bilo je to nešto najljepše ...iako još boli jer ostale su posljedice ali nevjerovatno sam zahvalna....i još jednom hvala ti Dhruva
....ljudi...savršenstvo ne postoji...to su samo trenuci i njih ima puno u jednom danu samo ih treba otkrit treba ih pronać...savršenstvo je najsavršenije kad je nesavršeno....volim vas(i vjerujte mi govorim iz paklenog vlastitog iskustva)
Buried at PhotoCasket.com
Post je objavljen 26.01.2008. u 19:47 sati.