mjenjam se....osjećam to i to je dobar feeling, jer više ne marim za niš...govorim šta mi pukne i briga me dali ću ispast štupida ili đinijes...nije mi više važno....bolje išta nego šutjet...hvala bogu da ima još freakova oko mene...to me tješi, a i znam da sam savršena ovakva kakva jesam jer mogla sam bit debela, tanka ko žbica, blijeda, niska(jesam visoka ali treba mi argument;))..ali ovakva sam i svejedno mi je,...jednom ću se nekom sviđat ovakva kakva sam,sa svojom ludom spikom...nač ću i ja svog anđela...samo ne smijem odustajat i zakazat-.vjerujem, da prije nego što sam se rodila da sam zbog nekog razloga odabrala ovakav život, bar zbog jedne svijetle stvari...i ja taj razlog želim potražit i doživjet...pred 4 dana poginuo mi je s motorom moj predragi zerman(2.bratić)(24.god)...i prvo sam doslovno pukla, i znala da će doć,i izggubila sam vjeru u sve, skoro odustala od promjena i svega zbog mišljenja da bez njega više niš neću moć, jer mi je bio kao brat...:(....iako još i danas ne vjerujem da ga nema, čvrsto vjerujem da je tu, da će doć, smijat se ko luđak i zafrkavat (opasno)s motorem...najviše me dotukla činjenica da je on bio taj jedini u životu koji je izdvojio iz svog kratkog života trenutke za mene i jedini me nije odbio, kad sam kao klinka bila dotučena mišlju da nikad neću znat vezat vezice..i on je došo do mene, nasmijao mi se, i pokazivao mi sto puta dok ne zapamtim...naučio me,baš on...a svoju djecu nije stigao...to me tako uništilo...kao da neko gazi po vama s takom od štikle...i onda uz pomoć mojih ne zamjenjivih frendova(irinchi,anchi,ivi,jele,teje itd) i njihovu vjeru i strpljenje..vratila sam se u normalu(znam da će doć...ili ja kod njega ili on kod mene..hoće) ...donekle...i tako da sad razmišljam o svemu i to dubokoumno razmišljam da isprobam sve više iz života jer tko zna šta bi se i meni moglo odjedanput desit....tako da jedva čekam ić prvo na grob..(da mu objasnim neke stvari,pošto nisam mogla ić na dan....nije bitno....)pa na more...napit se na plaži ko glupača...ič na noćno kupanje...s gitarom...kobasići malo preprženi...uuuu fino....pa želim si kupit marte...baš sad po ljeti...napravit pramenove ljubičaste(to je ubrzo ubrzo)...stavit tattoo...(to je po planu jako brzo)...i ić na koncerte ;gunsa, peppersa, i korna(danas žalim iz dubine duše šta nisam bila na mansonu...;().....i jedno od važnijeg, je da obožavam svoju muziku i ne želim je mjenjat,ali zato me opsjeda želja za imat sve hippie stvari...to mi je tako fora đir i sladunjast...i a kkose budem mjenjala u neki drugi stil bit će to hippie stil...obožavam hippiche!!!oni su tako dragi,sweet, green, people....volim ih....i vas isto...kizzz
Taj tattoo je u planu...samo bez tih repova,i ruža će se malo vrtit oko slova T....
i...ta je bila u planu, samo između ove i one ..ona mi se više sviđala, a moja mama nije na tu pristala jer ona tvrdi da joj tu neš miriši na sotonistički znak
Post je objavljen 27.05.2007. u 09:03 sati.