Marketing
Now...here...whit you...
E,ljudi svaka čast na svemu...šta me trpite, šta ste tako dobri itd..(da vas ne razmazim prevećJ)...u biti, imam novi pojam smisla u glavi i čvrsto sam se odlučila promijenit od a do ž!!! Više me niš ne briga ; ni ljubav, ni škola ni niš..apsolutno niš....imam život,stvoren je sa svrhom koju ne smijem propustit i ako ga dokrajčim možda bi mogla požalit jer tko zna šta bi mi sve ljepog mogla dovest sudba....ali opet ako ne budem sretna i ako budem u ovakvoj komi do svoje 40. ili 50.....slijedi †....
Zaključila sam da želim da me se pamti a ne da budem zaboravljen lik u vječnosti....želim napravit nešto za svijet...trudit se, riskirat(ionako niš ne gubim)....meni je cijela ova situacija počela pred točno godinu i 2 mjeseca...kad je sve poćelo sa rasmusom, green dayom..itd., ali to je nažalost išlo sve dublje i dublje i nije se zaustavljalo ko kod nekih...tako da sam s vremenom tonula sve više..dok nisam napokon pronašla sebe u svemu tome(naročito muzici : nu – metal,ska.......)ali da bi uspijela zadržat svoju osobnost moram bit uporna, i ako nešto zeznem onda, svejedno jednog dana,brišem ća od ovuda,negdje dugo,kamo anđeli šapću tvoje ime...kamo sloboda nema kraja..... J.....POSTOJI DUŠA KOJOJ PRIPADAM I MOŽDA JE JEDNOG DANA PRONAĐEM...POSTOJE LJUDI KOJI ME VOLE I KOJI ME MRZE ALI BOLI ME BRIGA JAVOLIM SVIH NJIH VIŠE OD SEBE I SVE BI DALA ZA SVAKOGA...ako me neko mrzi,njegov je to problem ne moj,jer ja svih volim i svima želim da uspiju i da budu netko i nešto.....evo , iz svega toga sam toliko toga naučila npr. ; ako imaš prijatelje imaš zlato jer oni su u svakoj situaciji kraj tebe i pomoć će ti i kad ne zaslužiš...to su oni pravi prijatelji(ana,jele,ivana, irinchi(opet smo okJ)....itd....),i oni su mnogo mnogo važniji od ljubavi i od muških/ženskih osoba koje ti zamute pamet....kad je meni to netko govorio ja sam samo onako formalno govorila tako je imaš pravo...ali trebaš proživjet situaciju ili barem učit na greškama drugih da biš to u stvarnoj stvarnosti shvatio.........tako daa puno hvala JELENI, jer mi je pomogla kad me drugi nitko nije vidio kako venem...IVANI , jer me uvijek nasmije kad bi najrađe pustila suzu...i IRINCHICI jer je divna, isto konkretno draga osoba ....i FRANKI jer neke stvari kod nje su me toliko bacile u razmišljanja,da me ta cura na neki način također izvela nesvijesno na pravi put.......volim vas svih....puno puno i zato sam napisala pjesmu: (pročitajte par puta jer ima previše podataka i teško se shvaća)molim vas ko boga da to pročitate, jer ćete me tek onda shvatiti...moj život...:
Zašto nitko ne čuje bolne jecaje njihovih duša???
Zašto nitko ne razumije moju nesreću???
...vrijeme prolazi, odnosi prašinu i sjećanja, izgorijele duše...
....prolaze sati nakon prošlosti, prolazi sva samoća, sva ta patnja...ali jedno zauvijek ostaje....
....venama teče hladna krv, puna slika i trenutaka....
..padovi više ne bole kao prije, oni više ne postoje....
Tuga stvara simfoniju, tako ugodnu i tako hladnu, ...a ja padam još dublje...nošena melodijom protkanom suzama, padova i trenutaka....
.......ali jedno zauvijek ostaje.....
Vjetar odnosi poglede palih anđela....
Polomljena krila, posljedice su života, a tuga im je jedina nada, jedino lijepo čega se sjećaju....
....žive u mraku mašući iz dana u dan anđelima s neba ali nitko ih ne vidi , nitko im se ne obraća, nitko ne čuje jecaje njihovih duša......nitko ne oplakuje njihovu stvarnost, ne postoje za nikog, žive da bi patili, a pate da bi jednom negdje se sakrili i uginuli u saminji i hladnoći....ali jedno zauvijek ostaje....
Njihova ljubav sija takvom čežnjom, takvom dobrotom, ali nitko ih ne vidi, nitko ih se ne sjeća.........žive da bi uginuli, da ne bi pogriješili i nekoga uništili!!!!
Post je objavljen 22.02.2007. u 20:03 sati.