.,.,osjećala sam se mnogo puta grozno,isprazno i kao da neznam šta tražim na ovom svijetu....trenutno me drzi da nemam smisla za zivljenje,a upravo sad mislim da bi bilo bolje da me nema...jer postoji jedan jako veliki razlog ;...u školi imam svoje genijalno društvo, a čine ga par super frendica(irina,ivana,jelena,keti tea) i jedna mala populacija muškog dijela....sve je uvijek bilo ok,ivana-frendica vec jos od osnovne,pravi bisercek,malo koji put mi ide na zivce i ja njoj ali stvarno je jako originalna kad se opusti,baljezga gluposti i sve najnaj....onda jele,ona je isto zakon ima svoje prednosti i nedostatke(vise prednosti),nasmijava,ko jedan veseljak,i ona malo šepa u vezi ljubavi,ali stigne se uspravit....snalazljiva zenska i jedinstvena......keti koji put tiha,ali kad pocne ne mozes je zaustavit,super je,snalazljiva i stalnooooo visi na chatu...super je i tea koja poprima keti sindrom ali je isto jakojakojako dobra osoba i ludjakinja za rukometasima(dreamboy:lackovic)........a, s irinom sam našla jedan poseban način razgovora; uvijek smo se kužile,kad joj je bilo teško pomogla bi joj kako god bi znala, i ona mi je to uvijek cijenila,uvijek i ona meni pomogla,savjetovala me,tješila me,i sve naj,i naravno bile smo u početku jedine punkerice u razredu koje su potonule duboko u tišinu tuge,oba dvije pišemo pjesme,zoomiramo komade,i zafrkavale smo se(ali do određene granice)...ona mi u razredu uvijek digne raspolozenje..ali onda jedan dan tj. jucer,....znate ja uvijek kad hodam ne mogu gledat covjeka u oci i zato gledam u tlo,i tako mi se par puta desilo da sam sudarila u jednu te istu osobu(F.B)koja je jako prepotentna,glupa i umisljena od neba i nazad,i sad ja sam jucer sudarilatog covjeka,a jedan iz razreda je to vidio i prasnuo u smjeh,i rasprsio laz da sam se ja namjerno sudarila u njega,iako sam ja tupila da nije istina,to su svi koji su imali slobodan sat (od mog razreda)culi i poceli me zafrkavat...i to glasno,tako da taj covjek kad se vracao cuo je sve to(STAAA NIJE ISTIIINA) i ja sam htijela propast u zemlju,i naravno kad me neko zafkava,ja mu ne mogu uzvratit pa to drzim u sebi i kuham...pobjegla sam ca od njih i isla sjest na skaline15 min.da razmislim na kojoj ruci da si prerezem zile....ali onda kad sam isla na wc,dolazili su ovi koji su me zafrkavali(irina,neven glavni)i opet me poceli „bost“ s time,i ok,mislila sam jednom se moram suocit jednom s njihovom zafrkancijom i ok išla sam s njima sjest kod dvorane,a vani je stajao (f.b),tako da su me onda opet poceli podbadat,najviše me pogodilo kad je irina(za koju sam mislila da me nece pred svima toliko ponizit)rekla da dali cu ic s njima ili cu kao sama ovdje uzivat u pogledu...i to onako s dozom prevelikog zafrkavanja.....meni je doslo da placem,da me cim prvo proguta zemlja,da se objesim,ili da uzmeme tablete...jedina osoba koja mi nije nis rekla nego na neki nacin stala na moju stranu je bila keti... a irina se dvolicno tamo gadala s skopcem i gadjala me s kredom........vise nisam mogla,mozda jesam previse osjetljiva,ali to me toliko pogodilo....isla sam u raz i napisala sam pjesmu,ali jako uzasnu,jako odurnu,koja je bila napisana za samo onaj jedini trenutak kad me irina ponizila.....bolje da se ne zna sta je unutra pisalo i ja sam joj napisala porukicu i predala joj i pjesmu.....ali na kraju kad sam dosla do nje ona je bila u bedu i skoro je plakala,tako da je meni bilo niti zao sta me zafrkavala da je doslo sve do ovog.....na kraju je ispalo da se ona samo bezveze zafrkavala,ali to je mene pogpdilo koliko god bila to zafrkancija...sad sam ja kriva,i toliko mi je zao....kao prvo pobrala sam sramotu od strane da je onsve to cuo,pa je irina otisla ca sva potistena i mozda sam je zauvijek izgubila,a pol razreda je culo sve to...tako da bolje da me nema...ne znam ..kako svi ali ja sam uu scheissu da većeg ne moze bit.......zao mi je irina(sta postojim).....
Post je objavljen 10.02.2007. u 13:16 sati.