Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
srijeda, 21.10.2015.
Večernji krivolov
|
Odlično veli Raspudić! u izjavama uglednika i u komentarima anonimaca na društvenim mrežama dominiraju izrazi šoka i nevjerice, kao da je strašno i neviđeno to što je u 78. godini umro čovjek koji je sam za sebe odavno ironično govorio kako mu već teče odjavna špica. Ljudi ustvari plaču nad sobom i neprihvaćanjem vlastite smrtnosti. Arsen Dedić nadmašio je prosječan muški životni vijek. Pavlovski rečeno, dobar je boj bio, trku završio, vjeru sačuvao, njegoševski – imao se rašta i roditi. Umjesto cendranja, primjerenije je smrt velikana iskoristiti za racionalno prisjećanje i izražavanje zahvalnosti na djelu koje je ostavio zajednici. In memoriam kolumna objavljena 21. 8., povodom Arsenove smrti. Ne, zbilja, odlično rečeno.1 — Viktor Ivančić je prije nekih mjesec dana povukao paralelu između srodno tragikomičnih mentalnih kapaciteta dvojice kolumnista Večernjeg: Nine Raspudića i Bore Ristića. Obojica primjenjuju istu krivolovačku metodu (teoriju zamjene) u svrhu dezavuiranja iste mete (pošasti jugokomunističke ljevice). Svaki je dakle ustaša, ukoliko nije mentalno retardirani akademik ili biskup, iznimno pokvareni komandos lijevog totalitarizma 'koji svjesno igra za drugu stranu'. Svaka je demonstracija fašizma posljedica jugokomunističkog komplota. Svaki je 'Za dom spremni' podla akustična sabotaža iza koje stoji dijabolično i nečujno 'Smrt fašizmu'. Raspudić se, naime, ispomaže teorijom zamjene, gdje je jedina nezamisliva opcija da fašisti djeluju u interesu samog fašizma, tj. da 'svjesno igraju' za svoju stranu. (...) Radi se o tome da bez pošasti lijevoga terora alpinist Večernjeg lista ne bi bio u stanju razumjeti svijet; sve što se događa posljedica je štektanja crvenoga generatora zla; jugokomunizam je negativno intonirani fetiš pomoću kojeg Raspudić objašnjava široki spektar prirodnih i društvenih pojava, s akcentom na akutnim plemenskim traumama. (...) Važno je samo proizvesti snažnu fikciju zločinački nastrojene ljevice, kvalitetnu komunističku avet koja će u kolektivnoj svijesti figurirati kao avangarda kataklizme, pa će ona Raspudićeva i Ristićeva 'hrvatska državotvorna priča' imati trajnu mogućnost da autohtoni asortiman gadosti proslijedi na tuđu adresu, uključujući redovite seanse ustaškoga salutiranja. (...) Stoga tipičan procijep u Raspudićevu insceniranju 'konteksta' – 'a to je fašizam-komunizam' – leži u činjenici da on ne iskazuje brigu zbog pojave fašizma, već upozorava na imaginarni antifašistički protuudar, na kreiranje uvjeta u kojima 'jugokomunistička priča pobjeđuje'. Ipak, zbog čega mu je pri dizajniranju ideološkog ratišta komunizam uopće potreban, i to do mjere da ga mora izmišljati? Zašto, na primjer, sama 'hrvatska državotvorna priča' – oličena možda baš u Raspudiću i Ristiću kao građanski nacifranim nacionalistima – ne može krenuti u boj i odnijeti pobjedu nad fašizmom? Računajući na pomanjkanje samorefleksije, kao i nesklonost 'hrvatske opcije' da diže ruku na samu sebe, odgovor treba iznijeti bez uvijanja i skrivenih značenja: Zato jer bi obračun 'hrvatske državotvorne priče' s fašizmom odviše nalikovao suicidu. — Još u januaru, drug Boro zaslužio je da ga se dobro izreklamira i najusrdnije pohvali – slično kao Raspudića što pohvalih za slovo o Arsenu – zbog osvrta koji je dao na srpsko pitanje u Hrvatskoj i napose uređivačku politiku Novosti kao manjinskog glasila. Zasmetalo mu tako što se Pupovac ponaša kao lider radikalne ljevice a ne politički predstavnik nacionalne manjine. I kakve su mu ono novine – pa to je mali Feral, dok međutim babi iz Donjeg Lapca sigurno ne trebaju Žižek i Badiou, ali možda treba obnovit zvonik na crkvi ili joj pomoći oko pravnih pitanja. Ali jebe se Pupovcu za to, sve je pare pokupio i sad ih tramba za potrebe propagande i vidanje ljutih rana nastalih uslijed slavne i tragične propasti velebne kulturne institucije u Hrvata zvane ''Feral''; nimalo ne mareći što će se zbog te ''neobične strasti'' dogoditi da baba iz Lapca ostane uskraćena za neku potrepštinu. Evo, recite, zar nije to sad ultrapohvalno? Ne, zbilja. Ima li nešto što više grije srdašca nego kad zakleti vjernik & teolog tvrdog libertarijanstva pokaže kako mu je na duši prije svega solidarnost s ''babom iz Lapca'' (i valjda svima drugima ekonomski i socijalno depriviranima)? Kako samo taj korifej i navjestitelj doktrine ''Crkni, nekonkurentni cvrčku!'' dirljivo mari za ubogu penzionerku – onda kada mu mila starica odlično dođe za pozvati se na nju kontra onoga kako izgledaju Novosti. Jer da slučajno izgledaju kao npr. najžešće libertarijansko glasilo u ne samo manjinskih, nego i većinskih Hrvata, ja sam siguran da bi se Boro također pozvao na isti princip po kojem treba prestati s propagandom (jer jasno, tako nečemu nije mjesto u onome što treba biti glasilo svih hrvatskih baba iz donjih lapaca, s čisto komunalnim temama). Pa dabome, prema najboljoj tradiciji poslovične libertarijanske solidarnosti s prezrenima i sirotima na svijetu, koja mu je iznad svega, iznad bilo kakve ideološke pristranosti. To je primjer i metoda! Čineći kritiku Pupovčevog ''vođenja ideoloških ratova'' – lažno predstavljanih kao štićenje interesa donjolapčanki – ne čini pritom Boro nikakvo lažno predstavljanje, a jok, brajko moj. On to ni iz kakvih ideoloških ratova, nego što su mu, iznad svih prepucavanja na liniji lijevo-desno/liberalno-konzervativno/libertarijanstvo-socijalizam, na prvom mjestu i u srcu donjolapčanke treće životne dobi. Pa kako ga ne nagraditi spontanim aplauzom? Kapa dolje, Ristiću! — Taj je članak prošao razmjerno nezapaženo, bez nekih posebnih komentara i valjda ga se još jedino ja sjećam. Mirovao je Boro s agendom do šestog mjeseca kad ju je opet izmamuzao na malo indirektniji način, bez posebnog imenovanja Novosti, ali i bez toga dovoljno jasan, kuneći – u tekstu o identitetskom posrnuću srpske manjine u Hrvatskoj – ''političku i intelektualnu elitu nekog naroda'', koja usere motku odričući se one vjekovne mudrosti što iz premise kako vlastiti identitet biramo sami i nitko nam ga ne može nametnuti (te su i nacionalnost i vjera stvar osobnog izbora) izvlači konkluziju kako je onda znači jedino normalno da svoje povjerenje poklanjamo tradiranoj mudrosti i običajima naših predaka, pa, između ostalog, biramo i vjeru i naciju koju su naši preci birali (izvod istina mutan i pobačen, te skroz apsurdan, ali božemoj, ohrabrimo druga Boru u najboljim nakanama kolumnističkog razvoja!), i etogana što sljeduje: postidi se svojih predaka i njihove vjere, zaboravi tradiciju i zapusti običaje. Umjesto toga, zastranjela elita Srba u Hrvatskoj promovira im nekakav opskurni program zvan ''antifašizam'' i druge lijeve modele (neimara širih i nadnacionalnih identiteta, revnosnoga antifašističkog borca, koji nepogrešivo može detektirati "fašizam", kad god se on pojavi, prvoklasnog Europljanina, koji jedinstveno glasa PROTIV na referendumu, lijevoliberalnog prozelita, netrpeljivog prema svakom nacionalizmu, jer ni sam nema nacije, ni identiteta, pa ni druge ni sebe ne može poštovati). Zato se naš junak baca tijelom u zaštitu naroda, hrabar kao omladinka koja je zbacila ćebe s tenka, zbacujući te pogubne ''progresivističke identitetske obrasce'' što dovode do ''negativne evolucije''. Teorija namjene: man'te se, braćo Srbi, tog tamo antifašizma i ostalih antiprotivnosti i okrenite se nazad svome folkloru (njegovanju vlastite kulture, tradicije i običaja), jer ništa drugo u Hrvatskoj ni nije za vas, a zapravo i ni za koga. Ovog puta, međutim, nije prošlo tako mirno. Prvo ga je nasitno povukao za zulufe Dragan Markovina, pa je ovaj nešto mahao nazad ručicama u krugu prijatelja i rodbine, da bi mjesec do dva kasnije u to tetkasto čerupanje uletio s kontrastrane Markovini i mrki Ninja, doviknuvši saveznički kamaradu Bori (kolumnist Borislav Ristić nedavno je u Večernjem listu prvi načeo tu jako važnu temu), pa stao bacati šurikene koji se zarivaju s onu stranu mozga. Pronicljivo ponavljajući suborčevu pronicljivost, uočio je kako u tjedniku srpske manjine uglavnom rade Hrvati i k tome, kakav skandal, uopće ne pišu obučeni u srpsku narodnu nošnju. Razotkrio je, kao šećer u heroinu, za čistoću novinarskog posla kvareću prisutnost ''Feralove siročadi''. Povezao je da se time svakoj pojedinoj babi iz Donjeg Lapca natura stanovita ''ideološka matrica'' (ona feralovska). Ima li Srbin u Hrvatskoj pravo na cijelu paletu političkih i vrijednosnih orijentacija? Može li biti npr. konzervativac, liberal, demokršćanin, antitotalitarist ili mora nužno odgovarati ideološkoj matrici koju su mu odredile Novosti? Ne promiče izvježbanom oku Ninje ni da oni koji su danas najbučniji podsjetnici na srpske žrtve za Oluje – prije svih, novinari Novosti i ostatak feralovštine – samo foliraju marenje za to što su neki Srbi bili ubijani, a zapravo im je jedino do ideologije (mržnje prema svemu hrvatskom); srpsko stanovništvo na prostoru oslobođenom u biti nikoga od njih ne zanima; sve te dežurne militantne ''pacifiste''; naziva ih i ''elitom'' u jazu spram naroda. Puj, banda! Hura za Ninju! Kako im je samo dobro rekao. Da se razumijemo, kao nesmiljen kritičar takve prakse, nikada joj ne bi sam podlijegao: ići se pozivati na te ljude samo za svoj ideološki račun, dok zapravo ne mari za njih (lešinareći na srpskim žrtvama). Ne, on najdublje i najusrdnije mari. Mari i gotovo! O kojim se ljudima naposljetku radi? Kakvog su sociološkog profila? Nitko ih ne zna bolje nego on: imamo uglavnom staračko, siromašno, povratničko stanovništvo u krajevima koji su bili pasivni i prije rata. Netko bi možda pomislio da Ninja kritiku uređivačke politike Novosti kao ideološke (s instrumentalizacijom za tu svrhu stvari srpske manjine) daje s vlastite ideološke pozicije (instrumentalizirajući za tu svrhu stvar srpske manjine). Netko bi možda vidio projekcijsko optuživanje drugih za ono što sam čini u tome da svoj desant, vršen pod firmom zalaganja za punu paletu opcija, navodno uskraćenu, vrši s uočljivim, naprijed isturenim dezavuiranjem jedne od opcija, te lijeve i feralovske, tj. ''jugokomunističke'', koju ne može smisliti i koju otpisuje iz sfere legitimiteta karikiranjem u novi stereotip Srbina u Hrvatskoj, tobože nametan od strane redakcije Novosti (anarhokomunist, gej, biciklist, ateist, vegetarijanac, pacifist). Poziva se na to da bi trebalo dopustiti da Srbin bude i konzervativac, dok mu je zapravo napad na Novosti otuda što bi on propisao kako ne smije biti ništa drugo nego konzervativac. Onako kao što je slavni ''srpski ustaša'' Ristić pod firmom odterećenja manjinskog lista od ideologije u ime neutralnih komunalnih tema, zapravo samo imao na zubu to što se radi o nesimpatičnoj mu ideologiji, švercajući foru da jedino paket konzervativnih tradiranih mudrosti Srbina spašava, delegitimirajući sve ''progresivističko'' kao pogubno po srpsku manjinu i uostalom bilo koga. Lažno predstavljanje: prijesni napad na mrsku im ''političku i vrijednosnu orijentaciju'' ratni drugovi iz Večernjeg maskiraju u paravan visoko načelnog zalaganja za vanideološkost te srpsku zajednicu kao takvu, koje je tu dimna zavjesa. De te fabula narratur: dok se tuži kako feralovci u Novostima tobože iskrajaju jedinu dozvoljenu formu hrvatskog Srbina, Ninja propušta primijetiti kako ju je upravo sam iskrojio, u skladu s teorijom namjene. Novosti trebaju biti jedino zato tu da u njemu pišu Srbi za Srbe, a ti potonji Srbi imaju biti isključivo ''staračko, siromašno, povratničko stanovništvo'' prirodno konzervativne provenijencije, a oni prvi Srbi se onda imaju obraćati ovim pretpostavljenim drugima isključivo po njihovoj pretpostavljeno folklornoj mjeri. I nemoj da Ninja nekoga (krivo)ulovi s krivim krvnim zrncima u krivoj nošnji. Mislim, to bi tako netko rekao.2 Ali to su sve laži i objede. Idemo: još jedan spontani aplauz za Ninju svih krivolovnih ninja! — Ali osim u Večernjaku, dejstvuje on i na drugom zmijskom mjestu: Poskoku.info. Na kojem je ono – da se vratimo na početak (neka prvi egzemplar karakteristične krivolovačke metode koja je tema ovog posta, bude i zadnji) – zborio najmudrije i najsumarnije od svih epitafaša Arsenu. Pišući o Arsenu, većina spomeničara ustvari piše o sebi, uzima jedan segment njegova djela ili života i napuhava ga u poželjnom smjeru, koristeći Arsena za projiciranje vlastitih stavova, bilo estetskih bilo političkih. Sjajno opažanje! Doista, svak je tih dana instrumentalizirao Arsena za dodavanje na kredibilitetu nekoj svojoj agendi. Zato naš Ninja, da se razumijemo, kao nesmiljen kritičar takve prakse, nikada ne bi ništa slično... Recimo, kada kaže o njemu da je bio vrlo moderan i otvoren novim medijima (prije svega televiziji), ali i konzervativan u smislu njegovanja tradicije, ili kako je u okviru svoje generacije morao proći ''traumatičnu modernizaciju'' zemlje, ili da je Arsen važan zato što je utješna pomisao da glazbeno i jezično nismo stablo bez korijena – točno se vidi da je to od početka do kraja sine ira et studio, lišeno svakog napuhavanja u poželjnom smjeru i projiciranja vlastitih stavova. Ne, čisto nepristran naklon velikom pokojniku. Ali, polako, nije ni to još sve od Ninjinih vještina... Posebna priča bio bi motiv provincije u Arsenovoj poeziji. Slavni ''Posljednji tango u Đevrskama'' nikada nisam interpretirao kao tomićevsko ruganje provinciji, nego kao ironično iskazanu simpatiju prema tragičnom heroizmu ljepotice iz Piramatovaca i njenom nastojanju da se izdigne iz svijeta oličenog u grotesknom provincijalnom natjecanju za miss. Dosta otvoren bubotak pod rebra arhinemezi Tomiću (ne posluži Arsen, vidimo, loše ni kao balvan za to). Anti Tomiću kolumnistu, koji se pak dva dana prije, 19.-og toga mjeseca, u analognoj svojoj in memoriam kolumni, raspisao nadugačko i naširoko o nekim svojim peripetijama i dodao par riječi o Arsenu, potuživši se kako ga je ovaj s dogovorenog intervjua dvaput otpravio praktički prije nego je stigao reći fala lepa. Zato Ninja nije tako naivan, a jok, brajko moj. Neće on pravo pa o sebi, neće ponoviti Tomićevu grešku. Strogo o Arsenu. Zašto je ono, veli, Arsen tako značajan? Jer dokazuje da je sve te tijekove, promjene, lomove, boli, osobne, obiteljske, društvene, civilizacijske naš čovjek uspijevao sublimirati u viši sklad i ljepotu. Ne ispuštajmo pritom presudan karakter prisvojne odrednice: da je Arsen bio ne neki tamo putujući trubadur tko zna otkud, nego naš čovjek, tu iz Hrvatske i dijaspore, netko među nama, jedan od nas. I mnogo konzervativan u njegovanju tradicije, još jednom da napomenemo. Malne drugi Raspudić, tako je bio jak! Između Tomićeve i Raspudićeve kolumne, smjestio se pak 20. t.m. intervju s Brankom Bulićem, Arsenovim pijanistom i prijateljem. Pa kaže: Kada bih ga opisivao nekom tko ga nikad nije upoznao, tom bih čovjeku rekao da s Arsenom mora biti spreman na sve. Jer, upozorio bih čovjeka, postoji mogućnost da će ga Arsen izvrijeđati i nakon 5 minuta mu reći: ''Slobodni ste, možete ići''. Je li pomislio Ante Tomić da naciji prepričava nešto potencijalno autokompromitantno kada se pohvalio kako ga je Arsen otkantao za pola sata, i to u dva navrata? Raspudić se čitajući sigurno zadovoljno smijuljio kao časna sestra na vibrator. Ali je li se zapitao koliko bi on sam potrajao? Over ili under Bulićevih 5 minuta? Mislim da bi bilo kao u onom Arsenovom štosu: ''imam samo kućno zvonce; derem se tko je i ne otvaram''.
|
Kakvog to uopće ima smisla: predugačak? Za koga ili što? Dajem ovdje nekakav sadržaj koji može biti od koristi onima koji znaju čitati. Ako netko nije u stanju čitati zato što mu je predugačko - to je njegov/njen problem; što se to mene tiče?
Misliš, više bi ih pročitalo da je kraće? I opet: što se to mene tiče?
To je kao da na trgu stanem i besplatno dijelim jabuke, pa mi dođeš i kažeš: de stani bliže tramvajskoj stanici, ljudima je daleko ići sve do tamo radi besplatne jabuke. Pa nek im je daleko, što mene briga hoće li ovaj ili onaj dobiti jabuku - to je njegov interes, ako je, ne moj. (pero u šaci 21.10.2015. 20:49)
i što više gledam i čitam sranja okolo to si mi ti sve draži i draži i duži draži...zapravo svako tvoje slovo je ka...
(trebat će mi malo da se oporavim od ovog, moguće i tebi) :Đ
pročitala sam dosta osvrta na arsena nakon njegove smrti jer eto ispostavilo se da sam tek nakon što je umro doznala koliko je imao dobar smisao za humor. otkrila mi se skroz jedna nova slika pa sam ga izguglala uzduž i poprijeko. tomićev osvrt je bio osvježenje jer nije bio ni u kategoriji "o mrtvima sve najbolje", a niti u kategoriji o kojoj si ovdje pisao, a ja bih je nazvala lešinarenjem - korištenje arsenovog lika i djela za neke svoje opskurne interesiće, a bez mogućnosti da on može reagirati i reći "strvinaru začepi! nemam ništa zajedničko s tobom!"
i izjava arsenovog prijatelja b. bulića je bila od onih koje su mi se svidjele:
Arsen je, znate, bio stvarno jedinstven. Kada bih ga opisivao nekom tko ga nikad nije upoznao, tom bih čovjeku rekao da s Arsenom mora biti spreman na sve. Jer, upozorio bih čovjeka, postoji mogućnost da će ga Arsen izvrijeđati i nakon 5 minuta mu reći: ‘Slobodni ste, možete ići’.
i dio koji si ti izostavio jer ti ovdje možda nije bio važan, a meni je polovica koja fali:
Ali isto tako bih čovjeku rekao i da će, svidi li se Arsenu, doživotno biti njegov i božji.
imamo tu neke sličnosti, s tim da ja nisam sklona dijeliti s bogom. :D
izbjegavam čitati likove koje si spominjao u tekstu i gledat tv s likovima njima sličnog retoričkog ranga. imam problem s prihvaćanjem otužne činjenice da ih je na hrpe koji spremno pojedu sva ta servirana govna, još kad je to sve začinjeno orangutanskim busanjem u prsa...
malo me umiri kad pročitam da je već i nekim klincima iz trećeg a sve jasno pa pomislim - ajde, ima nade.
''Crkni, nekonkurentni cvrčku!'' - ovo je sažetak svih sažetaka na tu temu. svidilo mi se vrlo. to je tvoje? (Emi Gablo 25.10.2015. 22:39)
I mene se, naime, dojmio i ostatak Bulićeve izjave. Ovdje je izostavljen jer nije relevantan za temu, ali inače je u primjeni - i kod mene. :)
''Crkni, nekonkurentni cvrčku!'' je moje, jes. Imao sam nekad ovdje i šire slovo na narativ o cvrčku i mravu, pa mi tako došla riječ valjda.
U 3.A me se pak najviše dojmilo logično pitanje male Teice. (pero u šaci 19.11.2015. 00:03)
no, vjerovat ću tebi. ti mi zvučiš, onako, dosta realno/objektivno. ;)
sjetila sam se tog linkanog posta kad sam ga počela čitati.
o množenju? uča je odgovarajući biće imala ovo na umu. :) (Emi Gablo 21.11.2015. 11:55)
Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
nedjelja, 04.10.2015.
Demonopolizacija paradne malignosti
|
Štrajk koji je završio ili nije završio sumnjivo je tempiran, kao što su mnogi istakli. Kanda da u politikantskoj režiji HDZ-a, u kojoj se prosvjetare činilo marionetama i brvnom za predizborni desant na aktualnu vladu? Možebit. Zašto mi to nije predstavljalo prepreku za podržavanje štrajka?  Budimo načisto: HDZ je ultimativni karcinom ove zemlje već dvije i pol dekade. I budimo načisto: ovo je već dvije i pol dekade HDZ-ova zemlja. Predizborno je, dakle, doba, a Milanović je opet pročitao s blesimetra i umjesto demontaže tuđmanizma, kao hegemonske paradigme hrvatskog političkog života, navalio s ''demonopolizacijom'' tuđmanizma. Zašto bi, jel, samo HDZ za sebe prisvojio pravo na (izborno konjunkturno) desnilo? Zašto bi oni bili gori dupeglavci od nas kad baš možemo i mi to – vitla Zoki desnom pesnicom po zraku, sav kampanjski crven i zajapuren – yes we can!  Nasuprot PRetardiranim Macanovim i Huićevim frazerajima kojima aplaudiraju Milanovićevoj ofenzivi desnila kao revolucionarnoj ''dekriminalizaciji domoljublja'' ili ''transformaciji tektonskih razmjera'' (u namjeri izgurivanja HDZ-a sa scene, a nacionalizma iz, vele, fašističkog seljaštva u građanski mainstream), posrijedi je zapravo mrtvački kontinuitet i nemicanje sa zadanog kursa taktike koju SDP upražnjava otkad postoji. Iz prebrojavanja da biračko tijelo naginje pretežno na desno, računaju da im je najbolja šansa dobiti izbore ako snishodljivo konveniraju toj većini u njenim ritualnim figurama, pa se shodno tome i friziraju na mali HDZ. Nijanse lijevog spektra: Jednom sam u životu glasao na parlamentarnim izborima: za koaliciju 2000. Činilo mi se prepovijesnim čak i za mene da propustim. Quoth the raven, 'Nevermore.' Tako i bi. Nikad više. To je kao s djecom i brokulima: probao preko volje, nije mi se dopalo. Još dok se koalicija okupljala, bilo mi je jasno da to neće završiti dobro, zato što je ovaj njen dio s radikalno nezdravim odnosom prema pitanju svih pitanja – rak-rane hrvatske politike i društva sve od osamostaljenja – bio i dominantan dio (Račan-Budiša-Tomčić, plus čak jedan Tomac). Prisilio sam se nekako ipak da glasam, no nisam se puno iznenadio kad su odmah potom na sve strane stala izbijati očitovanja nepostojanja stvarne volje za demontažom tekovina tuđmanizma. Pusićka je, doduše, odbila u Saboru dići ruku za izglasavanje infamno lažljive, grubo revizionističke Deklaracije o Domovinskom ratu, ali ostala je jedina. Račane! Ti se foliraš kao neka ljevica – di si se sakrio? Pičkin dime, izlazi napolje. Nije ga bilo za naći, ni njega ni stranačke mašinerije, nos da bi pomolili.  Nešto kao kompleks valjda – dokazivanje da se zadovoljava u percipiranom obaveznom tonu domovinske nabožnosti. Ali posljedice su dalekosežnije od puke 70%-tnosti godina koje je HDZ proveo u sedlu. Kunktatorski izostanak odlučnog i temeljitog detuđmanizacijskog raščišćavanja i metenja bagre s prvotno okupiranih pozicija rezultira općom ovjerom takvog stanja – kako na ideološkoj, tako i na najbanalnijoj razini stečenih položaja, gdje hobotnica nastavlja držati efektivnu dominaciju po svim tijelima i ustanovama, od ustavnog suda naniže, čak i onda kada je nominalno u opoziciji. Upravo je SDP-ova kronična taktika lažnog predstavljanja, s pomakom iz nominalne ljevice u ekstremni centrizam, ono što hadezeovštinu čini tako žilavom i neuništivom, karcinom dovodi do metastatskog stupnja. Sve dok ne shvatimo kako se tu ne radi samo o pasivnom propuštanju da se išta učini, već o aktivnom suučesništvu. Naime, otkud nama danas vjeronauk u školama i spomenik ustašama nasred Splita? Treba dublje razmisliti o činjenici da to nije maslo samo hadezeovštine, već pakta hadezeovštine i esdepehazije svaki puta kada je potonja na vlasti. (...) Mehanizam je uvijek isti: glasovi ''lijevo obojenih'', podjarivanjem njihovog straha da ne bi otišli kome gorem, već potpuno neprihvatljivim divljacima, odu njima. A onda, pošto njima, koji paktiraju, stvar efektivno ima karakter neutraliziranja glasa ''lijevo obojenog'' dijela populacije. Nećemo pretjerati ako kažemo da upravo to i jest ono što je zajednički interes Kolignje, i hadezeovštine i esdepehazije, i valjda sam smisao postojanja SDP-a, kao lažne ljevice: da usisa u sebe i onda dematerijalizira – puf, nestalo – ono što bi inače bio pritisak slijeva. (...) Hoćemo li uvidjeti zjapeći apsurd rezona ''ajmo ipak Ivi/SDP-u, iako je božesačuvaj, jer vidi tek te druge'', formuliramo li stvarno stanje stvari ovako: jakog HDZ-a će biti do onda do kad će biti jakog SDP-a. Samo zato i je HDZ ovako žilav i uvijek iznova se vraća, vladajući zemljom već praktički dvije i pol decenije, što tako žilavo ima svoj SDP da mu čuva leđa; što – u zazoru, strahu i gađenju pred talibanima – uvijek iznova ljudi prelaze preko SDP-ovog prvopričesništva. Ili, da kažem to i izravnije: HDZ je (jer realno je, čak i sada kad formalno nije) tako uporno na vlasti u zemlji upravo zbog rezona onih gore navedenih, pod ruku s Mesićem, koji će ipak izaći i dati glas tzv. ''manjem zlu'' – baš iz silnog gađenja na ideju o HDZ-u na vlasti. Oh, ironijo! (...) Ima li doista smisla logika po kojoj je svaka nepogoda koja bi nas mogla zadesiti s Josipovićem/SDP-om bolja od ciklone zvane Kolinda/HDZ – ukoliko razumijemo da ništa drugo nego nepogoda zvana Josipović/SDP i je ono što od Kolinde/HDZ-a čini neprolaznu ciklonu? Bezizlaznost će na izborima i opet biti velika.  Kratkoročno gledano, SDP jest nešto normalniji (ne radi se ipak o krajnjim barbarima) i stoji da jest nešto bolje kada su na vlasti oni, a ne HDZ (npr. za nedavne migrantske krize se to osjetilo). Ali dugoročno, potrebno je da prvo propadne SDP i oslobodi prostor za kakvu-takvu stvarnu detuđmanizaciju da bi se zemlju moglo osloboditi njene rak-rane zvane HDZ i hadezeovska paradigma. Uistinu, dođe mi žešća bol u kurcu od dileme hoće li nam sljedeće 4 godine aerodrome i trgove po Tuđmanu nazivati te katoličku crkvu dotirati milijardom Karamarko ili Milanović. A zabole li me isto tako za ishod ukrštenih rogova na liniji prosvjetari vs. vlada? Ni slučajno. Naprotiv, izrazito sam i uvijek za to da se jedna potplaćena i od politike vječito šikanirana profesija izbori za bolji status – nauštrb bilo koje od vlada, sadašnje, buduće, ganc mi je egal. Argument kako nije lijepa ni fina metoda sračunato pokušati iskoristiti relativnu (pokazalo se da i ne baš) ucjenjivost konkretno ove vlade približavanjem izbora – argument koji su potezali oni paralizirani strahom da Karamarko zasjedne u premijersku fotelju – u ime, kao, javnog interesa da politička utakmica stranaka bude što korektnija – nije mi nikakav prigovor protiv stvari; promašen je skroz-naskroz i patetičan. Zato što je sama utakmica isprazna i beznačajna. |
Malo mi je 'labava' teorija o tome da prvo treba propasti SDP pa da bi se onda mogla provesti, zaista neophodna, detuđmanizacija Hrvatske. No postavlja se pitanje, ja na njega ne znam odgovor, koja je to relevantna snaga-stranka-politička opcija koja bi to bila u stanju učiniti. ORaH, Živi zid, Most? Vrlo sam sumnjičav u tom pogledu. (semper_contra 04.10.2015. 21:28)
Što se tiče tvoga pitanja koja je to alternativna politička snaga-stranka-opcija - pesimist sam, naravno; nema toga danas na sceni. Ove navedene nisu sigurno. A nije zapravo puno potrebno, nije neka pusta i mistična filozofija: bilo bi dovoljno ispuniti jasno i nedvojbeno nekoliko jednostavnih političkih točaka, i ja bih po prvi puta od 2000. dao nekome svoj glas. Postoji presedan: Mesićev je repertoar dosta dobro ispunjavao za godina fikusovanja. Sad još samo kad ne bi dolazilo od fikusa. (pero u šaci 05.10.2015. 09:14)
No, to je sloj koji je potpuno suvišan i irelevantan osim za kolektivnu masturbaciju nacionalnih orgazmičkih osjećaja i izboja.
Kad se taj sloj apstrahira ostaje sloj koji je vidljiv u americi a to je de facto rasprava o budžetu. Više države, ili manje država, viši porezi ili manji porezi, gdje svaka interesna skupina lobira i vuče na svoju stranu.
Sve je to garnirano na vrhu sa kao nekim svjetonazorskih pitanjima koja funkcioniraju kao kost bačena za zabavu i odvlačenje pažnje.
Političari su u stvari karijeristi i funkcioniraju kao trgovački putnici ili neke vrste sponzoruša odnosno glasnogovornika onih kojima su se prodali ili koga zastupaju. To čak nije niti zastupanje nego naprosto predstavljanje, ono što se zove frontman.
Kao takvi oni su narosto dio establišmenta, a establišment funkcionira po nekim zakonitostima karijerizma, moći, probitka, ucjena, ugleda, poena, ljestvica moći i utjecaja, mreža itd.itd. koji su potpuno netransparenti običnom čovjeku tj. relevanti su samo ako si insajder.
Stoga nije jasno čemu se fokusirati na te 'frontmane' ili performere što političari i stranke jesu, što očekivati od tih ljudi, što oni uopće mogu sa svim tim uvjetovanostima koje su ih dovele tamo?
Dakle, samo onaj koji ne uviđa ovu činjenicu može iamti neke dileme vezane za establišment i očekivanja od njega. POptuno je iracionalno očekivati neka iznenađenja u tom smislu.
Koja bi bila jedina smislena strategija? Pa jedino ima smisla podržati nekog tko je anti establišment ili outsider jer ovi drug već ionako imaju sve medije, sve suce, sve ključne poluge u svojim rukama. Na sve to dati im još i svoj glas, glas beznačajnog anonimusa/ousidera, vrhunac je besmisla. To je moguće samo ako još uvijek ne uviđamo da je taj cijeli establišment izgubljen za nas i mi za njega, krpanje trule vreće što bi se reklo.
Jasno je da je živizid jedina stvarna anti establišment opcija. Slično kao što je bila Syriza ili sad Corbyn u UK.
U ovom trenutku je sasvim sporedno što oni nisu savršeni, jer, u odnosu na karcinom koji traje 20 godina, što znači 'nesavršen'? Nekom se ne sviđa ova ili ona njuška, pa što? To je sve traženje dlake u jajetu dok kuća gori.
Zato je jedini logičan izbor živizid, sve drugo je beskonačno ponavljanje istog. (Ništa Ništa 17.10.2015. 03:47)
"Dečko je, riječ je o Sinčiću, zacijelo fašist. Ta olaka etiketa također je europski trend, no u nas je obojena posebnom intonacijom indolencije; izražava potpunu nemaštovitost ljevičara, dugu tradiciju još od povratka iz šume četrdeset pete. Generacije već slušaju o fašističkom neprijatelju, davno nakon što je isti pokopao sve svoje nade u srušenom berlinskom bunkeru. A zašto je fašist? Ne toliko zbog onoga što radi i govori, više stoga što je jasno da nije mladi ljevičar. Tim bi se statusom mogao podičiti, nakon određenih inicijacijskih praksi koje su kod njega izostale, kad bi cuclao pivu u Krivom putu, dangubio po močvarama i medikama i mlatio praznu slamu o Kardeljevom socijalističkom samoupravljanju i demokratskom centralizmu, kako to radi poštena mlada inteligencija. Umjesto toga, on je discipliniran, uporan i radišan – joj, to je sve tako iracionalno, mora da je desničar najgoreg tipa. U svakom slučaju, uklapa se u kvadraturu kruga oko kojeg lijevi svjetonazor lomi glavu već desetljećima: ne znaju kako povezati (samo)disciplinu s racionalnom inteligentnošću. Mora biti nešto fašistoidno u ljudima koji su u stanju organizirano i uporno pružati otpor režimu i nepravednoj državi blokadom deložacija vlastitim tijelima, a potom skupiti potpise i istaknuti predsjedničkog kandidata. Da su pošteni hrvatski ljevičari, a samim time racionalni i uopće relevantni domaćim opinionmakerima, bavili bi se drugim stvarima, recimo, kao mlada antifašistička fronta, organizirali bi izletničke šetnje Crvenom Trešnjevkom u subotnja popodneva, evocirali tekovine partizanske ilegalne borbe i radničkog pokreta, kasnije stavljali sličke na fejs sa puno srčeka…. Takvo ‟prošćenje“ je, dakako, potpuni politički kretenizam, no barem je pod svijetlim stjegom antifašizma, stoga lijepo, dobro i napredno, za razliku od golorukog suprotstavljanja kordonima specijalaca pri ovrhama i deložacijama očajnih, pauperiziranih domorodaca, što nije drugo nego pokušaj prakticiranja teorije zavjere kroz prozirni populizam, a što bi drugo bilo…"
:)
Ako te ovo bar malo zabavilo preporučam cijeli članak:
http://kalitribune.com/mrtvi-zid/ (Ništa Ništa 17.10.2015. 15:59)
Ono šta si citirao nije bio argument to je replika na Perin zaključak (parafraziram) 'znači uviđaš ciničnost veleisila (obje) ali prigovaraš podrazumijevanju' što je bio sporedni rukavac proizašao iz Perinog minucioznog seciranja drveća u šumi.
Do argumenata nismo ni došli, zapravo.
Kao što znamo, sve treba gledati u kontekstu, pa tako i Putina, Krim, Kasparova, Donalda Trumpa, Orbana i sve ostale.
Ja nigdje nisam veličao ili opravdavao Putinove poteze ili tako nešto, ono na što sam reagirao, i što mi se čini intelektaulno i kognitivno više nego problematično je postavljanje uloge i djeovanja Rusije u istu ravan sa SAD (misli se na globalno, geo-politčko djelovanje).
Takva usporedba je bila na mjestu npr. sve tamo do raspada Sovjetskog Saveza, pa se možda po inerciji neke stvari mogu tako gledati, ali u današnjem svijetu, pogotovo zadnjih 10-15 godina je poptuno neodrživa.
Dakle, ne gledamo Putina samog za sebe, nego dvije sile u odnosu jedna na drugu.
Pa već i najpovršnija kvalitativna i kvantitativna činjenična analiza pokazuje bitne razlike: npr. koliko baza ima nato koliko im a Rusija? gdje su geografski smještene? Koliko akcija su izveli jedni i drugi sa kakavim posljedicma i sa kakvim opravdanjem? Kakva je legalistička podloga za te akcije?
Ako ne želimo baš poptuno bagatelizirati riječi kao 'brutalno, cinički, diktator, arhi-seljačko-kripto-... fašizam' ili bilo što drugo i histerično mahati njima čim nam neko pokaže crvenu krpu, moramo raditi razliku kada takve riječi pristaju a kad uopće ne ili puno manje.
Zatim ostali konteksti, kakva je bila starta pozicjia Rusija pod Jeljcinom, šta je Putin napravio i značio, koliko ljudi njega stvarno podržava i zašto, koliku opoziciju ima- opozicija je uglavnom ona koja smatra da je 'pre mekan'. To je samo ono što određuje njegovu pozicjiu iznutra.
Na valjskom planu, suštinska je razlika da li se radi naprosto o obrani ili aktivnom zauzimajnu za svoje interese u okviru zadanih interesnih sfera, što čini smisao i sadržaj politike i geo-politike kao takve, naspram faktične brutalne domninacije ili sistematskog podrivanja, stvaranja kaosa bez obzira na cijenu.
Znalačke analize, evo pada mi napamet ova tiče se Asada i bliskog istoka, svaka od njih dodaje poneku kockicu u mozaiku..:
http://kontraportal.com/idemo-u-susret-fasisoidnom-korporativnom -imperijalizmu/ (Ništa Ništa 17.10.2015. 23:11)
"Arapsko proljeće je bilo potpuno organizovana, sinhroizovana,proizvedena i provocirana operacija u kojoj jesu mladi ljudi mislili da učestvuju u onome što se govorilo da jeste. Međutim, taj šou je bio ukraden koju sedmicu nakon početka i okrenut u potpuno drugom pravcu. Pogledajmo rezultat. Zemlje u kojima je pokrenuto “proljeće” završile su sa srušenim sekularnim i funkcionirajućim sistemima, ma kako im bili totalitaristi na vrhu, razorene, uništene sa stotinama hiljada žrtava i milionima izbjeglih i raseljenih. (...) Krenulo je sa demonstracijama u kojima je učestvovalo nekoliko stotina ljudi. Išli smo tamo ujutro, vraćali se uveče. Imali smo status i obezbjeđenje, pa smo mogli. Prvi dan su bile demonstracije. Policija je odgovorila. Noć nakon demonstracija Asad je objavio na TV-u da poziva u Damask predstavnike studenata i onih koji su se pobunili, da se u parlamentu razgovara “o njihovim opravdanim zahtijevima”. Drugi dan je krenulo ulično nasilje, napadi na prodavnice, na javne objekte… Treći dan ste mogli da prepoznate kako se ta cijela priča preselila u centralnu džamiju iz koje se diriguje operacijom. Mogli su da se prepoznaju i tipični potezi agentura stranih službi koje podgrijavaju haos. Kada se zapucalo snajperima sa krovova i na demonstrante i na policiju, priča se potpuno okrenula u pravcu koji je neko želio. Koju sedmicu kasnije započinjao je “građanski rat”. "
Da li bi takve informacije bile bitne, zajedno za svim ostalima samo iz ovog članka za razumijevanje situacije u Siriji, gdje rusija brutlno i cinički,nakon svega brani neke interese, ha, ne znam, svako mora sam odgovriti na to pitanje ako ga to zanima. (Ništa Ništa 17.10.2015. 23:30)
Nije, jel, da bi Milanović i ekipa rado revidirali konkordate s Vatikanom, samo ih onda zajebe što su nesposobni pa ne uspiju, nego je problem u tome što upravo najstrože ne žele revidirati ih.
Ja bih prije rekao: boji se ih revidirati da ne ostane bez vlasti.A ipak će, najvjerojatnije, ostati. Dakle: ne valja kaluklirati ako se nešto želi učiniti. Pod nesposobnim prvenstveno sam mislio na nedostatak odlučnosti, hrabrosti (namaju muda) da naprave ono što su (iako manjkavom) u Planu 21 najavljivali. Sad pak ne najavljuju ništa, već mašu 'domoljubljem' kao i njihovi, tako zvani, protivnici. Skužili su, ili pak baem tako misle (opet krivo), da se na valovima 'domoljublja' najlakše stiže do srca 'domoljuba'. (semper_contra 18.10.2015. 11:40)
"discipliniran, uporan i radišan... s racionalnom inteligentnošću." lol. djelovanje Živog zida i njegovih kolovođa inteligentno? lol na kvadrat. možda je nekome sama drugačijost njihova govora/djelovanja dovoljna sama po sebi za glorifikaciju njihove "racionalne inteligentnosti", no svatko iole ozbiljan pažljivo osluškuje i u obzir uzima sadržaj tog navodno inovativnog i navodno inteligentnog govora/djelovanja. napose kad zvoni „dobrim“ starim zloćudnostima ili naprosto nebulozama (čitaj: program Živog zida). građanski aktivizam poznaje bolje od kokošarskog vandalizma ili prijetnji političkim protivnicima. stoga, ne @Ništa Ništa/Perkoviću, osobno Živi zid (Pernara i Sinčića) ne prepoznajem kao moderno lice nacionalsocijalizma jer nose studentski kaput, stoje sami i nisu mladi ljevičari, već jer su skloni početni(čki)m nacionalsocijalističkim idejama i uličarskim metodama. no kad smo već kod zabavnih linkova, cilj Nenadovog umovanja ionako i nije toliko slijepa glorifikacija Sinčićeva „anđeoskog“ lica, koliko opanjkavanje „ljevičarstva“. @Perkoviću, Raspudiću! (MODESTI BLEJZ 18.10.2015. 15:02)
Moram priznati da mi je nejasno kako itko razuman može ljude koji se objektivno izlažu dosta velikim rizicima i pogibelji zbog neke ideje ili poruke, ma koliko ona bila nesavršena ili čak pogrešna, optuživati za glad za brzim usponom i moći *pored* politčkog establišmenta koji i nije ništa drugo nego utjelovljenje svih ovih osobina.
Taj stav, kojeg podosta ljudi manifestira, a koji je zapravo manifestacija aktivacije svojevrsnog medijsko-propagadnog implanta kojim se potencijalni glasači uspješno auto-cenzuriraju već u samoj percepciji, dokaz je koliko ljudi mogu bit uvjereni u svoju racionalnost i kritičko (sic) mišljenje povodeći se pritom za potpunim iracionalnostima.
Dečke i cure koji ne cuclaju pive u krivom putu nego 'glume žrtve' pred kordonima, se može optužiti za svašta, ali na zadnjem mjestu za glad za položajem i moći. Naime, svi oni koji su zaista bili gladni položaja i moći su već odavno u 'strukturama' establišmenta.
Iz tvog stava se zapravo iščitava, iako je to zadnje što bi prizao pravovjerni leftist liberal, svojevrsna refleksna podložnost i podsvjesno podrazumijevanje da je establišment ipak vredniji od klošara i ridikula koji se, eto, iz čiste obijesti, jer nisu povazdan zauzeti važnim poslovima (bilo da zarađuju za kruh, ako su manje sretni, ili su zauzeti NG organiziranjem provokativnih akcija koje propituju solidnost zašite gay i ostalih prava, ako su bolje sreće i u trendu), bacaju pod kordone specijalne policije.
BTW baš me zanima da li bi kompleks robespierrovske slave mučeništa mogao poneki pravovjerni leftist prepoznati i u dejstvovanju određenih dama koje se bacaju pod pendreke uniformiranih bradanja i pritom pjevaju o majci Rusiji i još koječemu? (Ništa Ništa 25.10.2015. 13:44)
po tebi ne mogu biti i (i jedni i drugi) već samo ili-ili? po tebi kritika prvih isključuje kritiku ovih drugih? pa čuj N, onda je posve je razumljivo zašto ti je u samom startu nejasno: svoje polazište i ostatak promišljanja/komentara bildaš na krivoj presumpciji (čija je meta, klasično raspudićevski, s tvoje strane iskonstruirani "pravovjerni leftist liberal"). i zaista ne znam na što aludiraš kad spominješ "dejstvovanje određenih dama". (MODESTI BLEJZ 26.10.2015. 13:51)
Jer, nije uopće poanta u tome da li su političari iz establišmenta ili oni iz outsajderske lige željni slave, tj- samo jedni, ili samo drugi, ili oboje.
Poanta je sasvim nešto drugo.
Uzmimo npr. nogometaše ili svirače klavira. Za svakog pojedinog od njih ili za neke bi mogli tvrditi da su oni 'samo' željni slave i da zato istrčavaju u arenu gdje ih svi gledaju itd.
No tada moramo reći, ili su svi koji se time idu baviti željni slave ili to uopće nije bitno obzirom da je slava itd. naprosto nešto što ide uz takav oblik javnog djelovanja ili posla.
Međutim, ako samo ponekad i za neke, po potrebi, potežemo pitanjee slave i moći, npr. kad nam se neki nogometaš ili rock zvijezda ne sviđa, e toje intelektualno nepoštenje.
Recimo analogni slučaj bi bio kad bi nekog uličnog svirača optužili za samopromociju i želju za slavom, a na obližnjem stadiju upravo trešti rozga ili Seve.
Dakle, potezati uopće pitanje slave i moći za javno djelovanje je već samo po sebi dubiozno ukoliko to ne stavljamo u kontekst tog djelovanja kao takvog.
A postavljati pitanje slave i moći uličnog svirača pored stadionske cajke, je upravo cinično i dubiozno na kvadrat.
A to je upravo ono što ljudi rade kad outsajdere poput Živog zida optužuju za samopromociju ili želju za slavom.
Ako netko naprosto želi biti dio utakmice, želi biti na terenu, kako drukčije npr. muzičar može učiniti da ga se čuje osim ako ne stane pred ljude i počne svirati?
POtpuno ista stvar je sa političkim aktivizmom, s tim da je onima već etabliranima situacija neuporedivo komotnija jer ne moraju izigravati budale na cesti, nego lijepo odu na televiziju.
Sad se naravno može dalje nastaviti cinički i potcjenjivački, u stilu, da su onni kao loši svirači i da šta uopće imaju pokušavat itd. itd.
ali to je samo snobizam, pljuckanje iz ideološkog rova odnosno intelektualno nepoštenje na 3., 4. itd. potenciju. (Ništa Ništa 26.10.2015. 20:23)
no ajmo redom. prvo, ne pripisuj mi svoje intelektualno nepoštenje. "intelektualno nepoštenje na 3, 4 potenciju" je učitavati više ili mimo od rečenog i pri tom se još praviti glup. recimo, gdje to „samopromociju ili želju za slavom“ uopće postavljam kao isključivu točku bilo čije diskvalifikacije? da, kao jedan od mogućih motiva koji pokreću pojave poput Pernara doista spominjem i želju za robespierreovskom slavom mučeništva (u značenju: žele glumiti revolucionare i dekapitirati pa i pod cijenu dekapitiranosti (u prenesenom značenju, naravno), koja bi im u političku biografiju upisala i međ` populusom visoko cijenjeno martirstvo), ali samo kao jedan od mogućih motiva i samo kao jedan u kombinaciji konkretnih elemenata zbog kojih ih smatram zloćudnima. no ti forsiraš svoju skraćenu „estradnu“ konstrukciju „želje za slavom“ kao jedini razlog zbog kojeg se ko` fol razapinje ko` fol nedužni Živi zid . a jednako tako i pojam samopromocije, lako provjerivo u komentarima, imputiraš sam. Ništa, ne budi ništarija. da Pernar naokolo paradira kao Kim Kardashian, živo bi mi se fućkalo za to.
drugo, kakva ti je to budalaština o potencijalnoj kritici („da su onni kao loši svirači...“) kao snobizmu, pljuckanju iz ideoloških rovova odnosno nečemu što bi, i prije nego se pojavilo, bilo loše? sad već imputiraš i u futuru? vrhunski bezobrazluk s tvoje strane. osim toga, po čemu bi potencijalan prigovor o agresivnosti, nesposobnosti, neznanju ili nečem četvrtom (pogotovo ako je argumentiran) uopće bio nešto neprihvatljivo i no-no? jer su Pernar i ekipa na hrvatskoj političkoj sceni van svake kritike, nedodirljivi, heroji, svete krave? ili jer ide na račun pokreta kojeg Ništa Ništa nekritički simpatizira i zagovara? tja, čuj tebe mudrijaša, pa naravno da se može i cinički i potcjenjivački i ovako i onako. može a i ne mora, sam ton kritike ne znači da izneseno nije i istina (niti da ton, kakav već u nekoj situaciji/kontekstu bio, nije na mjestu). (MODESTI BLEJZ 27.10.2015. 16:37)
spominjem samopromociju umjesto 'želje za vlasti i moći' ili što si već ti napisala, jer se radi o kvazi-argumentu istog ranga pa je to samo ilustracija za širi obrazac.
Naime, ako nogometašu ili muzičaru spočitavamo 'želju za promocijom i slavom' to je kvazi-argument protiv njih jer zapravo time priznajemo da im i nemamo nešto pametnije za prigovorit. To se može odnosit na svakog i na nikog, barem u tom poslu. Slično, za nekog tko se bavi politikom ili se pokušava baviti, prigovor da mu je do 'promocije' se podjednako može odnositi na sve iz te branše, dakle, to je upravo ono što se zove 'jeftino' ili jeftina propaganda, jeftini trik da se nekog prikaže negativno pošto poto.
Dakle, naravno da mi možemo kritizirati uzduž i poprijeko i male i velike i itd. nigdje ja nikom ne osporavam to 'pravo', ponajmanje tebi, samo kažem da je to, u ovom obliku kako ti činiš, jeftino.
Pogotovo ako se u to najednom ubaci i 'zloćudnost programa' ili ideologije.
E, to je nešto sasvim drugo.
Dakle, pitanje programa i pitanje 'želje za moći' su sasvim različita i njihovo miksanje naprosto ukazuje na slabost onog tko pokušava da kritikuje jer miješa diskurse.
Dakle, ako nam se ne sviđa nečiji program to je sasvim nešto drugo u odnosu na to da nam se čini da je njima do slave i moći.
To je ono što zovem ideološki bias jer ako nam se ne sviđa program ili ideja štampanja novca, onda automatski prišijemo i to da su željni slave i po mogućnosti ružni prljavi i zli.
To je dječiji vrtić argumentiranog i zrelog diskursa, no time se i služi 'jeftina propaganda'.
Slično vidimo kod @Pere u paralelnoj raspravi o Putinu i Rusiji- budući mu se ne sviđa Putinova ideologija onda nužno i Rusija mora imati podmuklu vanjsku politiku, usporedivu sa američkom, a glavni dokaz za to su Pussy Riot i Kasparov (!?).
To je ujedno i 'human nature' jer je to naprosto sklonost ka gubljenju objektivnosti kad imamo neku odbojnost, npr. ideološku,; svejtonazorsku itd.
JOš bi rekao da što se tiče ŽZ od kud smo počeli, primarno je nebitno to što su oni puni mana, pa čak i to da imaju previše isključiv i jednostran pristup, jer ono o čemu govore tj. pokušavaju govoriti je naprosto izostavljeno, neprisutno i ne-reflektirano u javnoj sferi pod utjecajem cenzuriranih medija. Situacija je slična kao u priči o caru koji je bio gol, naime, i malo dijete je dovoljno (dakle, nebitno je tko, to može biti i dvorska luda ili ubojica ili bilo tko) tko će povikati 'Car je gol'. U tom smislu je ŽZ bitan i bitno je da je prisutan, po mogućnosti u Saboru da bi se održao fokus i prisutnost svijesti o golotinji naše sirotinje, što bi neki tako rado gurali pod tepih (pa čak i same žrtve jer su žrtve a žrtve se moraju sramiti) ali to je druga tema. (Ništa Ništa 28.10.2015. 23:18)
Ima, dakako, još znakovitosti iz kojih se može iščitati to o čemu govorim,
npr. @Pero kaže da je dokazivati podmuklost ruske globalne politke slično kao dokazivati bjelodanost gravitacije, a ti ovdje spominješ program o štampanju novca kao samoevidentnu nebulozu, a razloge nebuloznosti, mnijem, smatraš evidentnim toliko da ih ne treba posebno navoditi.
U stvarnosoti i jedno i drugo je daleko od samo-evidentnosti, niti pitanje brutalnosti &ciničnosti ruske vanjske politke u odnosu na američku niti štampanje novaca kao Pernarov program nemaju u sebi ništa trivijalno i očigledno kako vi to nastojite prikazati.
Tu je samoevidentnost prisutna samo u vašim glavama, a prikazivanje tako složenih pitanja kao 'očiglednost' i 'evidentnost' ukazuje ili na (samo)manipulaciju=intelektulano nepoštenje ili na stvarnu slabost promišljanja uz ne znanje/nedostatak pravih informcija, ili pak neku kombinaciju toga dvoga. (Ništa Ništa 29.10.2015. 00:00)
" ...gladnima brzog uspona do sile, položaja, moći i/ili robespierreovske slave mučeništva. "
ustvari sad vidim da si pretežno dobro i pametno napisala, samo ukoliko ovaj dio o uobičajenoj želji za silom i položajem shvatimo kao izraz želje ili drajva da se provede neka ideja ili zamisao, a ne isključivo u smislu osobnog probitka (kao što je uobičajeno za 'obične' političare). Drugim riječima, optuživati ŽZ za želju za osobnim probitkom to je ono što mislim da je promašeno.
No, u ovom nekom smislu idealizma (zaluđenosti, indoktriniranosti) i samim time želje da se to što prije pretoči u stvarnost, a za to je potreban položaj i moć- to definitivno je njihov slučaj, tj. ne radi se o običnom oportunizmu nego o tome da oni stvarno 'vjeruju' (mislim pretežno, naravno).
Da li ih to čini (proto)nacijima- to je drugo pitanje o kojem bi se moglo raspravljati. Npr. imaju militantu retoriku prema postojećim strukturama i čini se da bi ih sve najrađe pozatvarali- no, teško se ne složiti da bi to uglavnom bilo zasluženo.
S druge strane, mislim da im se mora uvažiti određeni humanistički drajv, autentični osjećaj za 'dužničko roblje'- gledati na to kao na puki vandalizam nije na mjestu.
Sumarno, mislim da ta dva uobičajena prigovora: osobni probitak ('samo im je do saborske fotelje i plaće') + to da su obični vandali - što pokušavaju potencirati oni koji ih žele neutralizirati- to je ta jeftina propaganda u užem smislu.
No realni prigovor da su preblizu ekstremizmu, mesijansko-robespijerski kompleks i slično, vjerojatno izraženije kod pojedinaca, najviše kod Pernara koji izgleda da je glavni ideolog ali to da su ga stvaili u pozadinu pokazuje neku sposobnost adaptacije njih kao grupe. Ostali dečki i cure mogu biti sasvim ok i vjerojatno samo pokušavaju učiniti nešto korisno.
Takvi kakvi jesu, u svakom slučaju predstavljaju logični ekstremniji rezultat i izdanak impotentne 'demokratske' bipolarne pat pozicije. Kad transmisija nekog 'među-klasnog' dijaloga i poravnavanja više ne funkcionira onda imamo to što imamo i ne treba se čuditi porastu ekstremizma, pa i u obliku ŽZ, kao i svih drugih sličnih pojava desno i lijevo. u svakom slučaju, od tih ektremizama, poroda svake krize, ŽZ u nas izgleda najzanimljivije, ostali su više stereotipni lijevo-desni ekstremisti (Radnička fronta, Markić itd..).
No,bez toga, kako će se stvari pokrenuti s mrtve točke? (Ništa Ništa 29.10.2015. 22:51)
-nebulozni program ŽZ, 'štampanje novaca' - teško je osporiti Pernaru da je prvi uveo sintagmu HNB kao mječnica, što je postalo opće mjesto koje koriste i ljudi iz struke, npr. Lovrinović i manje više svi koji kritiziraju monetarnu politiku HNB-a.
Pernarovo upiranje u monetarnu politiku kao crux hrvatskih ekonomskih teškoća je stvarni doprinos i zasluga u političkom smislu jer je to do tada bio uglavnom tabu osim u nkeim stručnim krugovima koji nisu izlazili izvan okvira akademskih rasprava.
Dakle, oni imaju barem tu jednu bitnu stavku u nekakvom proto obliku, dok ostale točke programa nisu ništa posebno gluplje, a možda su neke pametnije od većine poptuno besprizorno besmislenih i bezsadržajnih 'programa' većine 'stranaka'.
- građanski aktivizam koji je vidio bolje dane od ŽZ - ok, valjda je, ali ne vjerujem da u to spadaju šareno obučene žene koje se bacaju pod bičeve bradatih, tradicionalno obučenih muškaraca - što bi Robespjer rekao na to?
- Putin i Rusija: tu se Tajna sastoji u tome da se poltički pismena osoba mora zapitati od kuda toliki napor da se upregnu najdrastičniji obrazci demonizacije, crne i sive propagnde da bi se nekog prikazalo 'najvećom prijetnjom' , praktički kao samog Nečastivog. Uzimati to bez rezerve je u najmanju ruku signal da smo možda nešto bitno propustili uočiti ili preispitati. Tajna je nadohvat ruke, odmah iza papirnatih kulisa sa nacrtanim vragovima, od kojih su neki već pokojni. (Ništa Ništa 29.10.2015. 23:29)
Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
subota, 03.10.2015.
Mnogo vike nizašto
 Pa i nisam nešto pao na guzicu. Za početak, prilično je truističan. Glavna teza o pogubnosti imperijalizma američke vanjske politike van je dvojbe. Kome to još nije poznato? Jedino nekim bancima, ali baš zato nije neka taktika sav rezon teksta graditi na antitezičnosti bancima i skretanju pažnje na to da su zaglibili. Skandal jest prisutan, u toj cenzuri od strane Slobodne, glupoj i lakajskoj, kako oni to već vole.1 Ali ako postoje banci i slobodne, patetično je svejedno Pilićevo proglašavanje buđenja europskih masa, da ljudi ''napokon progledavaju'' – u vezi nečega što je odavno topla voda i stara vijest.  Kaže: glavna ugroza Europe nije Vladimir Vladimirovič Putin, nego onaj tko u Putina upire prstom, vičući ''drž'te lopova'', e da se Vlasi ne dosjete... Pilić, dakle, smatra kako je upiranje nužno netočno ako upiru i oni za koje znamo da su bad guys? Pa kaže: U međuvremenu, Amerika je poduzela još jedan kvaran vanjskopolitički posao čije posljedice izrazito štete našem kontinentu: pokušala nas je, i prilično u tome uspjela, zavaditi s majkom Rusijom. Ha? Majkom Rusijom? Čitam i pitam se, zbunjen: izgovara li on ovaj panslavenski idiom ironično, sa zezanjem? Teško da bi mogao biti ozbiljan... to nije ozbiljna misao, koju bi se moglo udostojiti ičime doli podsmijehom; više je srednjovjekovnog profila. Da majka Rusija, hahahaha. Ali da se ipak ne šali, vidimo po tome što u nastavku evocira doskočicu da je ''Europa pola Amerika, a pola Dostojevski'' te kako su nas Sjedinjene Države pokušale odvojiti od naše duševnije polovice i da se to zove zlostavljanje. Tekst je tu već urnebesan i pretvara se u karikaturu samoga sebe. Pravi Europljanin nikad se neće odreći Amerike, ali bogami neće ni Dostojevskog ni Rusije. Grijeh američke geopolitike nije po Piliću, znači, tek u tome što su sami bad guys, nego i u tome što govore kako su bad guys Rusi. Jer, ispadalo bi – nisu? Rusi? Tko su tu – Rusi? Mi, dakako, o geopolitici sad govorimo – znači, o Putinu. Ček, za Pilića bi baš Putin bio cvjećka i duševnija polovica europske konstitucije te se osjeća osobno zlostavljanim ako ga se odvaja od baš Putina? Ne, ne od Putina, on pak – kao o onome od čega ga Uncle Sam odvaja – o Dostojevskom i valjda Čehovu te Čajkovskom... Što sad geopolitičkoga ujka Dostojevski ima s bilo čim (izvan toga da je u slobodno vrijeme i sam bio propovjednik ekspanzivnog panslavizma majke Rusije) – Pilić nam ne otkriva. Radni naziv teksta mogao bi biti: kontra propagande – kontrapropagandom.
|
Na nekoj drugoj razini, npr. u školi, da li neki nasilnik ili bully i žrtva bulinga nužno moraju biti isti zato jer, na neki način, žrtva bulinga provocira zlostavljača samim svojim postojanjem ili osobinom?
Kada se objekt bulinga pokuša braniti, naravno, mora koristiti silu, čim koristi silu znači da je isti kao i nasilnik i svi moraju odmah histerično vrištati 'nasilje, nasilje' ne nastojeći gledati pobliže što je dovelo do takovrsne reakcije,
Po toj istoj logici su svi 'geopolitički isti' zato jer ovako ili onako, prije ili kasnije moraju obraniti svoj integritet od onog tko sistematski pokušava taj integritet oslabiti ili osporiti, i pritom naravno koristiti neki oblik sile.
Ako se isključi gledanje cijelog konteksta i pozadine, već se samo histerično reagira na posljedice koje nužno uključuju borbu i afirmaciju sile, to nužno rađa defektnu logiku i relativiziranje koje vodi do podmuklih i perverznih inverzija u svrhu propagade i ratnog-huškanja.
Lažno pacifistički stav 'svi su oni isti' je upravo taj najgori oblik agresije jer po defaultu nastoji izjednačiti žrtvu i agresora. Time postaje predvorje svakovrsnih zavođenja i maskiranja činjenica i uvertira za nesmetano razaranje prema ukusu onih kojima takvo relativiziranje, lažni i kukavički pacifizam odgovara.
Naravno, ovo sve nema veze s činjenicom da je u članku krivo postavljeno da je Amerika buli koji upire prstom nužno u nevinog (Rusiju).
Ali podjednako je krivo zaključiti i da vrijedi obrat, naime, da buli nužno ukazuje na podjednako lošeg i lošijeg od sebe. (Ništa Ništa 09.10.2015. 23:22)
Ne, geopolitička istost Rusije i Amerike je nešto što se očitava iz geopolitičkog ponašanja - kako Amerike tako i Rusije. (pero u šaci 12.10.2015. 01:07)
Osim ako ne mislimo pod tim da se, eto, radi o dvije jaaako velike i dobro naoružane zemlje, sličnost je otprilke kao između crnog i bijelog.
Zato u stvari takav nečiji zaključak ne mogu niti objasniti drukčije nego nekom jačom pristranošću, kvazi-pacifizmom ili histeričnom pseudo-lijevom liberalnizmu i sličnim zasjenjenjima poprilično bjelodanih činjenica. (Ništa Ništa 14.10.2015. 21:01)
SAD se geopolitički ponaša, u svojstvu velesile, tako da isključivo štiti - brutalno cinički - svoje interese.
Idemo sad nešto sasvim drugo. Rusija se, s druge strane, geopolitički ponaša, u svojstvu velesile, tako da isključivo štiti - brutalno cinički - svoje interese.
Razlika derastična, kao što vidimo.
A ti si mislio da Rusija geopolitički čini još i nešto drugo osim brinjenja, brutalno cinički, samo i isključivo za svoje geopolitičke interese? Hahaha. Jesi siguran da sam onda ja taj koji bi bio naivan u predilekciji prema jednoj od velesila? Trebalo bi ti tu ocjenu revidirati, ne misliš? (pero u šaci 14.10.2015. 22:39)
Jasno ti je valjda da je ovo što si napisao pomalo djetinjasto, ne znam kako se točno zove taj retorički i kvazi-logički trik, uglavnom potpuno je djetinjast.
Sad si kao pripremio zamku za mene koja bi pokazala kako sam pre-naivan pa ne uviđam svu dubinu brutalnosti i ciničnosti koje pokazuju velesile, dok ti, s druge strane to smatraš toliko očiglednim da nemoraš niti započeti argumentiranje tvrdnje ili suda.
Pa na to doista mogu samo reći - Ha-ha. :) (Ništa Ništa 15.10.2015. 08:48)
Pa zašto se onda iščuđavaš ocjeni o njihovoj geopolitičkoj istosti?
Moj argument je da se istost sastoji od rukovođenja tim istim rezonom brutalno ciničkog štićenja isključivo vlastitih interesa (jezgreni, suštinski princip), bez obzira na eventualne razlike u djelotvornosti i širini sfere sijanja sranja pritom (kao sporedne, promjenjive okolnosti, ne strukturne nego historijske).
Posebno dokazivati danas da se obje velesile uistinu vode tim rezonom i samo tim rezonom bilo bi kao dokazivati danas važenje sile gravitacije.
Samo si se nasmijao i verbalno otklonio što rekoh, ali nisi ponudio protuargument nijedan da se ne bi radilo o istosti. (pero u šaci 15.10.2015. 15:00)
Valjda sam dovoljno jasno ukazao na to da se geo-politika jedne i druge velesile razlikuju gotovo kao dan i noć i da mi nije jasno kako netko tko se smatra informiranim može zaključiti suprotno.
Odmah zatim sam se zapitao kako je moguća takva disonanca sa realitetom i koji bi mogli biti pozadinski razlozi ili svjetonazorsko ideološke predispozicije koje stvaraju uvjiete za 'bias'.
U svakom slučaju izjednačavanje SAD i RF po tom pitanju je djelovalo paušalno i previše podsjeća na stil klišeiziranog i stereotipiziranog formiranja sudova, u stilu, 'ma svi su oni isti' (političari, nogometaši itd.).
Brutalnost i ciničnost velesila izjednačavati sa bjelodanošću 'sile gravitacije' samo pojačava ovaj dojam.
To je kao kad netko tvrdi 'sve žene su k..' što naravno onemugućuje svaku daljnju raspravu. Svatko tko bi se usudio tvrditi suprotno riskira da ga se proglasi naivcem, ako ne i čim gorim.
Uzevši sve u obzir, moja sumnja da se u tvom diskursu pošto poto moraju izjednačiti sve (*dvije*) velesile je bila opravdana (vidi usporedbu sa silom gravitacije).
Dokle god je netko ukopan u takvoj poziciji svako dokazivanje da se kojim slučajem sve (*dvije*) vleesile *ne* rukovode istim rezonom brutalnosti i cinizma, već primarno jedna, ostaje izlišno. (Ništa Ništa 15.10.2015. 21:00)
Možda si prespavao Putinovo anektiranje, brutalnom i ciničkom vojnom moći, dijela Ukrajine?
Možda si prespavao da je Rusija sada u Siriji zato da bi spriječila pad svoga saveznika Asada te da je IS samo jedna od snaga koje napada zato što Asadu rade o glavi, a napadaju i napadat će bilo koga tko bi Asadu radio o glavi, bez obzira bili poremećeni koljači ili djeca cvijeća, tj. ne zato što poremećeni koljači?
Možda si prespavao da je današnja Rusija oličenje arhifašističke države - koju obilježavaju isti teokratski, totalitarni i feudalistički principi kao i taj IS kojeg bombardiraju (očito ne toliko iz kulturno-političke nespojivosti koliko iz ciničke motivacije toga što su im trn u oku geopolitičkim interesima).
Putin je isključivo opasan retrogradnik, KGB-ovski mentalitet - i premda se ne može reći da mu je imperijalizam veći od američkoga (jer kissinger-wolfofitzevska doktrina je tu nenadjebiva), pitaš li me koga se više bojim u perspektivi - tko je prije zamisliv kao da bi zaveo totalitarizam na pol zemaljske kugle? - tko će prije pritisnuti crveno dugme nuklearnog rata? - onda se čak više bojim Putina. Rusiju tu obilježava puno veći izostanak prosvjetiteljske i demokratske povijesti Zapada. Amerika kada biva imperijalistička daje si truda da laže UN-u i svijetu, što znači da priznaje vrijednosne zasade na kojima UN počiva. Američki predsjednik ne može proći, već kod kuće, s otvoreno imperijalističkom spikom - on tu mora lagati, prinuđen je. Putin ne mora, sličniji je tu Hitleru po otvorenom cinizmu s kojim se ne može razgovarati na premisi zasada - po istupanju izvan njih. On će blatantno ne mariti za UN i bilo što, a kad pokazuje inklinacije bivanju novim Tzarem, imperijalistički zanos mu je kod kuće - pa i šire - toplo pozdravljan; on to uopće ne skriva. Nemjerljivo je tu više ovog kriptofašističkog, pa i fanatičkog elementa, ako imperijalističke djelotvornosti i nije.
Tvoje uporno inzistiranje na automatizmu generalizacije kao jedinom mogućem rezonu izjednačavanja Rusije i Amerike (u tome da su obje velesile geopolitički bad guys na najjače te rukovođene isključivo brutalnom i ciničkom zaštitom svojih interesa) dolazi, rekao bih, iz određenog - dok optužuješ za bias - tvog vlastitog pozitivnog biasa prema političkoj Rusiji, koji kao da ne rekognizira posve sva ova potvrđena empirijska očitovanja njene maksimalne zloćudnosti. (pero u šaci 17.10.2015. 10:55)
No, u svakom slučaju, iz tvog iskaza mi se čini da je u ovom trenutku prevelika barijera između ovog narativa kojeg si ti pokupio i nečega što bi više odgovoralo stvarnosti tako da predstoji dosta 'rada' ako i kada ustraješ na preispitivanju svoje pozicije.
Kako se ono kaže, danas u doba interneta svatko može podosta sam istražiti samo ako ima volje, a evo moj skromni prilog i sugestija od kuda bi netko kao ti mogao započeti svoje putovanje prema izlazu iz pećine prepune propagadnog i kontra-propagadnog dima i ogledala .. ;) :
http://www.paulcraigroberts.org/2015/10/10/decisive-shift-power-balance-o ccurred-paul-craig-roberts/ (Ništa Ništa 17.10.2015. 15:30)
Već ovakav stav prema pitanju Krima ukazuje na ludo pristran proruski bias kod tebe.
A ako misliš da su Rusi u Siriji zbog bilo čega drugoga (možda zaštite ljudskih prava?) osim toga da sačuvaju Asada na vlasti, dakle radi vlastitih geopolitičkih interesa - onda imam za tebe jednu state of the art satelitsku antenu koju bi možda bio zainteresiran kupiti.
Nadalje, ako u potvrđenim, zapravo neskrivanim fašističkim obilježjima Putinove strahovlade - kao što su recimo tretman Kasparova i drugih disidenata, progon Pussy Riot ili zakoni o zabrani uvrede Muhamedovog lika, kastriranju pedofila itd. - pronalaziš tek ''narativ kojeg sam pokupio'', onda je doista smiješno kada projekcijski druge optužuješ za bias te upućuješ na dodatan ''rad'' i ''preispitivanje svoje pozicije''. De te fabula narratur. (pero u šaci 17.10.2015. 20:22)
Budući držiš do logičke dosljednosti i konzistetnosti argumenata, nije mi jasno kakve veze imaju Kasparov i Pusi riot sa temom s kojom smo započeli.
Osim ako, najednom, sljedeća dva logička pitanja nemaju nedvosmislen odgovor:
ako je netko diktator kod kuće --> onda on uvijek vodi brutalnu ciničku politku svejtskih razmjera Da/Ne?
ako je netko diktator i ne sviđa nam se --> treba ga bombardirati unilateralnom akcijom bez obzira na uobičajene odobrenja i legalističke prerekvizite UN-a i ostalih tijela Da/Ne?
Nadalje ako čak i ti znaš karakter i namjeru razno raznih 'spontanih' zbivanja nakon kojih obično ostanu razrušene zemlje i milijuni izbjeglica koje su doslovno doprle i do našeg praga, zašto bi neka velesila pasivno promatrala, kako se, doslovno godinama, kuha popara u njenom dvorištu?
Što se tiče Sirije, nikakva misterija, čak je Jutarnji uspio prenijeti nešto nalik informaciji:
http://www.jutarnji.hr/-rusiji-nije-vazno-tko-ce-voditi-siriju --ruski-premijer-medvedev-rekao-da-na-vlasti-moze-biti-bilo-tko--osim-is-a/ 1440015/
Prije bi se moglo reći da je ovo politka brutalne iskrenosti kad ovako otvoreno govore o svojim motivima. (Ništa Ništa 18.10.2015. 10:19)
