Marketing
Mnogo vike nizašto
Pa i nisam nešto pao na guzicu.
Za početak, prilično je truističan. Glavna teza o pogubnosti imperijalizma američke vanjske politike van je dvojbe. Kome to još nije poznato? Jedino nekim bancima, ali baš zato nije neka taktika sav rezon teksta graditi na antitezičnosti bancima i skretanju pažnje na to da su zaglibili. Skandal jest prisutan, u toj cenzuri od strane Slobodne, glupoj i lakajskoj, kako oni to već vole.1 Ali ako postoje banci i slobodne, patetično je svejedno Pilićevo proglašavanje buđenja europskih masa, da ljudi ''napokon progledavaju'' – u vezi nečega što je odavno topla voda i stara vijest.
Kaže: glavna ugroza Europe nije Vladimir Vladimirovič Putin, nego onaj tko u Putina upire prstom, vičući ''drž'te lopova'', e da se Vlasi ne dosjete... Pilić, dakle, smatra kako je upiranje nužno netočno ako upiru i oni za koje znamo da su bad guys?
Pa kaže: U međuvremenu, Amerika je poduzela još jedan kvaran vanjskopolitički posao čije posljedice izrazito štete našem kontinentu: pokušala nas je, i prilično u tome uspjela, zavaditi s majkom Rusijom. Ha? Majkom Rusijom? Čitam i pitam se, zbunjen: izgovara li on ovaj panslavenski idiom ironično, sa zezanjem? Teško da bi mogao biti ozbiljan... to nije ozbiljna misao, koju bi se moglo udostojiti ičime doli podsmijehom; više je srednjovjekovnog profila. Da majka Rusija, hahahaha.
Ali da se ipak ne šali, vidimo po tome što u nastavku evocira doskočicu da je ''Europa pola Amerika, a pola Dostojevski'' te kako su nas Sjedinjene Države pokušale odvojiti od naše duševnije polovice i da se to zove zlostavljanje. Tekst je tu već urnebesan i pretvara se u karikaturu samoga sebe. Pravi Europljanin nikad se neće odreći Amerike, ali bogami neće ni Dostojevskog ni Rusije. Grijeh američke geopolitike nije po Piliću, znači, tek u tome što su sami bad guys, nego i u tome što govore kako su bad guys Rusi. Jer, ispadalo bi – nisu? Rusi?
Tko su tu – Rusi? Mi, dakako, o geopolitici sad govorimo – znači, o Putinu. Ček, za Pilića bi baš Putin bio cvjećka i duševnija polovica europske konstitucije te se osjeća osobno zlostavljanim ako ga se odvaja od baš Putina? Ne, ne od Putina, on pak – kao o onome od čega ga Uncle Sam odvaja – o Dostojevskom i valjda Čehovu te Čajkovskom... Što sad geopolitičkoga ujka Dostojevski ima s bilo čim (izvan toga da je u slobodno vrijeme i sam bio propovjednik ekspanzivnog panslavizma majke Rusije) – Pilić nam ne otkriva.
Radni naziv teksta mogao bi biti: kontra propagande – kontrapropagandom.
- Da se razumijemo, tekst teško da je zabranjen zbog same Pilićeve teme i teze. Ključno za to je bilo nešto bočno, tj. ova rečenica: Zadnji će, čini se, progledati profesor Ivo Banac, slavni liberal i demokrat koji u Jutarnjem listu neumorno ispisuje potjernice za svima koji se drznu javno ukazati na to da Amerika više nije ono što je bila. Udvorice iz redakcije Okupirane kontaju da ne smiju u svojim novinama imati nešto što se nelijepo izražava o Jutarnjem, kao udarnoj igli korporacije. Korporativna etika! (Jer važno je naglasiti riječ etika: cenzori sebe pritom doživljavaju ne ciničnim prascima, nego upravo visokim praktikantima etike. Najviši moral lakajske duše glasi: lojalnost, ne reži granu na kojoj sjediš, ne grizi ruku koja te hrani, kakva bi to nezahvalnost bila, a nelojalnici i nezahvalnici su najveća stoka.)@
Post je objavljen 03.10.2015. u 18:12 sati.