Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
Danas je na fejsu i drugim internetima eksplodirao članak Damira Pilića kojega mu je matična redakcija odbila objaviti. Nema zida na kojem nije dijeljen – osim zbog same zabranjenosti, čini se da i zato što je pogodio sentimente pučanstva. Reko, aj da i ja pročitam... Pa i nisam nešto pao na guzicu. Za početak, prilično je truističan. Glavna teza o pogubnosti imperijalizma američke vanjske politike van je dvojbe. Kome to još nije poznato? Jedino nekim bancima, ali baš zato nije neka taktika sav rezon teksta graditi na antitezičnosti bancima i skretanju pažnje na to da su zaglibili. Skandal jest prisutan, u toj cenzuri od strane Slobodne, glupoj i lakajskoj, kako oni to već vole.1 Ali ako postoje banci i slobodne, patetično je svejedno Pilićevo proglašavanje buđenja europskih masa, da ljudi ''napokon progledavaju'' – u vezi nečega što je odavno topla voda i stara vijest. Kad smo jednom utvrdili da su Amerikanci bad guys, izvodi li nam se samim time da Rusi nisu bad guys (skupa s imenovanim kabadahijama lokalnije magnitude)? Nije ni to neki kunst (radi se o osnovnoj stvari, nezapadanju u lažnu dilemu), ali bolje manire zahtijevale bi autorovo ekspliciranje kako se ne izvodi – dalo bi tekstu na uvjerljivosti i pokazalo višu tehničku razinu kolumniranja. Čitam, tražim... ali ne, od toga nema ni slova. Kaže: glavna ugroza Europe nije Vladimir Vladimirovič Putin, nego onaj tko u Putina upire prstom, vičući ''drž'te lopova'', e da se Vlasi ne dosjete... Pilić, dakle, smatra kako je upiranje nužno netočno ako upiru i oni za koje znamo da su bad guys? Pa kaže: U međuvremenu, Amerika je poduzela još jedan kvaran vanjskopolitički posao čije posljedice izrazito štete našem kontinentu: pokušala nas je, i prilično u tome uspjela, zavaditi s majkom Rusijom. Ha? Majkom Rusijom? Čitam i pitam se, zbunjen: izgovara li on ovaj panslavenski idiom ironično, sa zezanjem? Teško da bi mogao biti ozbiljan... to nije ozbiljna misao, koju bi se moglo udostojiti ičime doli podsmijehom; više je srednjovjekovnog profila. Da majka Rusija, hahahaha. Ali da se ipak ne šali, vidimo po tome što u nastavku evocira doskočicu da je ''Europa pola Amerika, a pola Dostojevski'' te kako su nas Sjedinjene Države pokušale odvojiti od naše duševnije polovice i da se to zove zlostavljanje. Tekst je tu već urnebesan i pretvara se u karikaturu samoga sebe. Pravi Europljanin nikad se neće odreći Amerike, ali bogami neće ni Dostojevskog ni Rusije. Grijeh američke geopolitike nije po Piliću, znači, tek u tome što su sami bad guys, nego i u tome što govore kako su bad guys Rusi. Jer, ispadalo bi – nisu? Rusi? Tko su tu – Rusi? Mi, dakako, o geopolitici sad govorimo – znači, o Putinu. Ček, za Pilića bi baš Putin bio cvjećka i duševnija polovica europske konstitucije te se osjeća osobno zlostavljanim ako ga se odvaja od baš Putina? Ne, ne od Putina, on pak – kao o onome od čega ga Uncle Sam odvaja – o Dostojevskom i valjda Čehovu te Čajkovskom... Što sad geopolitičkoga ujka Dostojevski ima s bilo čim (izvan toga da je u slobodno vrijeme i sam bio propovjednik ekspanzivnog panslavizma majke Rusije) – Pilić nam ne otkriva. Radni naziv teksta mogao bi biti: kontra propagande – kontrapropagandom.
|
< | listopad, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |