pero u šaci

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

petak, 20.09.2013.

Lucidni sebi unatoč


Nekad davno napisao sam post Dvostruki agenti. O čemu je bio?

Frank Zappa, koji radi parodiju doo-wop lijepih pjesmica – ali kako? – doslovno ih oponašajući. Radio urednici puštali su ih do iznemoglosti, sve dok nisu skužili da to zapravo ne pjevaju ''Ruben & the Jets'', nego Zappa i njegovi. Tek tom promjenom imena izvođača, koja daje posve drugi kontekst, pali im se lampica da se radi o sprdačini i brže-bolje skidaju sve iz etera.

)

Karl Kraus, koji je u svojim novinama (Die Fackel; baklja) njegovao praksu izvrgavanja ruglu nečijeg javnog govora doslovno ga citirajući. (Nećemo se sporiti ako tko poveže da Krausova Baklja u svojoj prošlosti sadrži Diogenovu Lampu, a u svojoj budućnosti – Feral.)


Feral Tribune, čija se greatest shits satira također bazirala na metodi premještanja od riječi do riječi neke interpretacije stvarnosti, iz konteksta mainstream i/ili režimskih medija, u kojima joj je pumpana mistifikatorska ozbiljnost, u kontekst Ferala, gdje se ukazuje onim što uistinu jest, tj. iz svake rečenice vrišti poruka ''pozor, ovo je laž i idiotska propaganda! ovo mogu popušiti samo umno zaostali!''



Post sam pisao 2009., u doba kada se Sanader prometnuo u već onemoćalog lava. Pročulo se to među životinjama: sve sada postadoše jake njegovom slabošću, dolazile su do legla i osvećivale mu se. Konj bi ga ritnuo, vuk ugrizao, vol ubo... svi oni koji su šutjeli dok je bio na vlasti, svi koji nisu imali hrabrosti da mu se suprotstave, sada su likovali. Ali najveće poniženje bilo je kada banu magarac, kukavica jedna, smutljivac i čankolizac, pođe i on da udari lava, on koji je pred njim puzao i kada ga nitko na to nije primoravao.

Hvala La Fontaineu. EPH Mordor često je bio hvatan u ordinarnom čankolištvu, no nikada tako in flagranti kao abdikacijskog jula 2009., kada su korifeji kuće (Jergović, Lovrić, Butković...) do jučer puni gov... snishodljivih hvalospjeva za Sanadera – stali šutati bivšeg silnika iz sve sile. A dični Hulj... Hudelist ponudio je i bonus, u sklopu svoje ''skice za portret samozaljubljenog Ive''. Sanader narcis, Sanader teatralan, Sanader bahat, itd.; Sanader u zadnji čas, zamislite, pred samo tiskanje broja, tražio da mu se dostavi na ''autorizaciju'' Hudelistov tekst o njemu (pisan pred izbore '07). (Češkamo se po čelu: zašto nam on to govori sada, 2009., a ne odmah tada 2007., dok je Sanader još bio kralj životinja?)

Čitamo dalje: glavni urednik Globusa stvarno i odlazi s tekstom u Sanaderov kabinet i čeka tamo dok ovaj čita i križa. (Ne češkamo se po čelu: ništa drugo nismo ni očekivali. Premda je gazda Pavić upravo tada osnivao Medijsko sveučilište i držao govore o slobodi tiska itd. Ali, come on, znamo da je ta slobodoljubivost friška figa.)

Dalje: urednik mora trčati s redigiranim tekstom nazad u redakciju, jer u cajtnotu su. Sanader, srećom, nije imao puno ispravki – bio je zadovoljan svojim portretom, pohvalit će nam se Hudelist. Srećom? Zašto srećom? On to gleda čisto s tehničko-tiskarske strane: jer bi, da mu je u taj zadnji čas otpalo više teksta, Globus dospio u gabulu. Dobro, dijelom je to i ponos štrebera pohvaljenog za dobro obavljen posao – kvalitetno je napisao, pa Sanader nije imao razloga puno potezati crvenu kemijsku, a što se u daljnjem izvodu pokazalo kao vrlina odgovornosti prema svome poslu i kući u kojoj radi. Sad, kad s malo poveće distance razmišljam o tome, pitam se: a što bi bilo da sam, pišući taj tekst, bio, kao autor, malo ''neodgovorniji'' (i, recimo, ''drskiji'' prema Sanaderu) i da je onda on, čitajući moj rukopis, prekrižio mnogo veći broj rečenica, pasusa ili čak stranica – čime bi to Globus, u one ''sitne sate'', nadoknadio, odnosno čime bi popunio već ''zapečaćenih'' 11 stranica, a bilo je doista prekasno da se traže bilo kakve alternative? I tko bi, i kako, nadoknadio tu štetu? (Češkamo se po čelu: radi se o eklatantnom slučaju političke cenzure i servilnosti, ali Hudelist štetu i problem po kredibilitet ''vodećeg političkog tjednika'' ne vidi u tome, već jedino u pitanju objave broja sa svim stranicama na broju.)

A to sitno što je morao izbaciti – što je to bilo posrijedi? Iskopao je štorijicu o didu Sanaderu koji je bio faca u Dugobabama jer je još u ona doba imao ručni sat, a tašti Ivo je štorijicu precrtao zbog asocijacije na aferu satovi, zbog kojih su mu mnogi zamjerali i čak ga javno prozivali. (Češkamo se po čelu: a zašto se sam Hudelist – kad se već kurči rađenjem opsežnog portreta na 11 stranica – nije doticao Ivinih satova, nego jedino didovog?)

Što zaključujemo iz činenice da je Darkecu, sve u svemu (a ''s malo poveće distance''), Sanader samoživa baraba ne zbog satova, kao metafore svega ostalog što ga je ubrzo spremilo u bajbokanu – a što njemu, po vlastitom priznanju, nije padalo na pamet potezati, ta nije ''drzak'' i ''neodgovoran'' – nego jedino zbog načina na koji je moćnik na vlasti isilovao redakciju Globusa? Ali hajdemo postaviti i jedno preciznije pitanje: što mu je točno zasmetalo u tom činu silovanja? Da li na principijelnoj razini Sanaderovo učešće u činu cenzure i dirigiranja uredničke političke lista? Ne, jer obratimo pažnju: u nijednom trenutku on, odnosno uredništvo, nisu uzeli kao mogućnost: a možda nismo trebali poslušati Sanadera? Možda smo bilo dužni odbiti njegov zahtjev za ''autorizacijom''? Za čitave Hudolistove tužaljke na tretman nije postavljeno to pitanje. Piše to tonom kao da uopće nema ničega spornog u pokornom medijskom posluhu naredbe izvršne vlasti (dok se sveudilj kite titulom slobodnog, nezavisnog medija). To je nešto što im se podrazumijeva: ta naravno da se Sanadera nije moglo ne poslušati. Nešto što su oni morali (premda je izvjesno da em se ništa ipak ne mora, em na mjesta i položaje koje su pozauzimali nisu silom ugurani).

Kurvini Sinovi by Azra on Grooveshark
Zatvori gubicu nije vrijedna zanata
Istresi gorčinu do kraja
Na strateškim mjestima njihovi ljudi
Kurvini sinovi


Digresija: ovo je savršen primjer za ilustrirati onu temeljnu diferencijaciju iz Sloterdijkove Kritike ciničkog uma, između ''zlog pogleda'' kinizma (kao kod Diogena koji odvraća Aleksandru neka mu se makne sa sunca, negirajući ne samo moćnu želju nego želju za moći uopće) i ''zlog pogleda'' cinizma: Danas cinik nastupa kao masovni tip: prosječan socijalni karakter u izdignutoj nadgradnji. (...) uznapredovala industrijska civilizacija proizvodi ogorčenog samoživca kao masovni tip. (...) Tako moderni cinik (...) nije više onaj po strani. (...) gubi individualni ujed i otklanja od sebe rizik izlaganja pogledima. On je odavna odustao od toga da se kao original izloži pozornosti i poruzi. Čovjek s jasnim, ''zlim pogledom'' sakrio se u gomili; anonimnost tek postaje golemi prostor ciničkog otklona. Moderni cinik je integrirani asocijalac, koji se po stupnju lišenosti iluzije može mjeriti sa svakim hipijem. Njemu samome se njegov zločesto-jasan pogled ne pokazuje kao osobni nedostatak ili kao amoralna mušica koju privatno valja opravdavati. Svoj način opstanka on ne razumije instinktivno kao nešto što ima posla sa zločestoćom, nego kao sudioništvo u realistički kolektivno nisko usklađenu načinu gledanja. Pripaziti na to da ne ispadnu glupima, to je u prosvijećenih ljudi općenito raširena forma. (...) Radi se o držanju ljudi koji su načisto s time da su vremena naivnosti prošla. Suvremeni cinik dade se razumjeti kao granični slučaj melankolika, koji svoje depresivne simptome može držati pod kontrolom i do stanovite mjere ostati radno sposoban. Dapače, u modernom se cinizmu u bitnom smislu sve svodi na to: na radnu sposobnost svojih nosilaca – usprkos svemu, zapravo tek poslije svega. Difuznome cinizmu već dugo pripadaju ključni položaji društva u odborima, parlamentima, nadzornim savjetima, upravama pogona, lektoratima, ordinacijama, fakultetima, kancelarijama i redakcijama. Stanovita otmjena gorčina podcrtava njegovo djelovanje. Cinici nisu slijepi i oni kadšto u potpunosti vide ono Ništa prema kojemu sve vodi. Njihov duševni aparat u međuvremenu je dovoljno elastičan da bi trajnu dvojbu u vlastito djelovanje ugradili u sebe kao faktor preživljavanja. Oni znaju što čine, ali oni to čine zato što prisila stvari i nagoni samoodržanja na kratki rok govore isti jezik te im kažu da tako mora biti. Drugi bi to ionako činili, možda još lošiji. Tako novi integrirani cinizam o sebi samome često posjeduje razumljiv osjećaj da je žrtva i da prinosi žrtvu. Ispod vješto u igru stavljene tvrde fasade, on nosi množinu lako pozljedive nesreće i potrebe za suzama. (...) Dobro situirana i mizerna, istodobno, ta svijest se više ne osjeća pogođenom ni od koje kritike ideologije; njena krivoća već jest refleksivno opremljena.

Hulj... pardon, Hudelist nam se jada: bili su Sanaderova žrtva. Fascinantno je to udobno nošenje s kognitivnom disonancom ugrađenom u vlastiti diskurs: kao svjesno i svojevoljno kontroliran – situacija koju prihvaća, s kojom je suglasan – dirigirani analitičar ne posjeduje osnovu za optužiti sam čin cenzorskog guženja. Pa tako ni Sanaderu ne može s principijelne strane prigovoriti sudjelovanje u spornom činu. On ipak uspijeva uprti prstom na nešto u okviru čina: Sanader je bio aktivna, a Globus pasivna strana; mi smo guženi – zato smo žrtva, prodaje nam priču naguženi; a Sanader – on je guzio, on je dakle gad u priči. Aha, a možda ne bi da mu se niste sami toliko naguzivali, nudili servilno? Uvod u teoriju klečanja: Pothvat koji nezavisno hrvatsko novinarstvo ne može izvesti, to je da napusti mentalne gabarite sluge. Kadar s urednikom koji čuči ispred vrata kabineta čekajući da guzonja na vlasti prepravi tekst o sebi, pa se – dvije godine kasnije – i urednik i autor zgražaju nad guzonjinim postupkom a ne nad onim svojim, upućuje na nešto više od pragmatički navođenog poltronstva. Poslužimo li se trivijalnim psiho-kategorijama Darka Hudelista, sličilo bi to na narcizam poslušnika koji trpi i zlobno čeka smrt svojeg gospodara, ne zato da bi se riješio stege i odmetnuo u samostalnost, već da bi mogao služiti nekome drugom. On patetično cvili pod čizmom, ali ne može podnijeti mogućnost slobode; uzgaja visoku svijest o svojoj patnji, ali ne i o svome izboru; baštini mentalitet logorskog čuvara koji ne snosi odgovornost za svoje postupke, jer ga na njih neprekidno primoravaju viši zahtjevi i interesi, mada se na tu dužnost prijavio kao dobrovoljac.

Cinizam kao svjesna ideologija – znaju što čine i ipak to čine – po definiciji koketira s rasprostrtošću stvari. Ali može li rasprostrtost svjesnosti doći – nesvjesno?

U nizu bubotaka onemoćalom lavu, Hudolistova ispovijed najinteresantnija je po tom bonusu kojim se izdvaja, kojim transcendira samu naraciju iz basne. Bubetanjem i prokazivanjem Sanadera, on o istom trošku prokazuje i sebe i svoju redakciju. Ritajući magareći rikavajućeg gospodara – Darko odmah bubeće i Hudelista. Pružio nam je manifest poltronstva: autodifamacija Globusa u snishodljivom podrepaštvu, kao samoj biti djelovanja. A pružio nam ga je (i to je ono što je ovdje zapravo moja tema) – nesvjesno, dopunski, kao nusprodukt namjere za kojom je išao.

Refleksija posredstvom manjka refleksije; lucidan protiv vlastite volje.



Nazad na ljeto prethodno, 2008. Već po gašenju Ferala, Viktor Ivančić osvrće se na slučaj koji se taman bio izlegao u Jutarnjem, kao idealan i paradigmatičan za primijeniti na njemu feralovski postupak doslovnim prenošenjem: reportažu iz vašeg lista, u kojoj se obogotvoruju lik i djelo Ivice Todorića, šaljivdžije iz Ferala sasvim bi sigurno prenijeli od riječi do riječi, bez ikakvih intervencija, zajedno s fotografijama i redakcijskom opremom!

Tekst se zove ''Siva zona ljubičice bijele'', s asocijacijom na kult druga Tita kao Ljubičice Bijele, pri čemu je inzistiranje komunističkog režima na nametanju toliko očevidno propagandne imagologije1 – propagande, dakle, presmiješne, imbecilne u svojim obožavanjima lišenim ironije – dovelo do osipanja ozbiljnog shvaćanja vrijednosnih standarda na kojima je poredak počivao i posljedičnog samoslamanja, autodestrukcije režima, kad je nagomilani apsurd nagrizao čeličnu vjeru u ozbiljnost i istinitost nečeg što je komično pretjerano – pretjerano do suza, reklo bi se – i titoizam se, u odgovarajućem svečanom trenutku, slomio lako poput ploče od stiropora.



Elem, kolovoz 2008., Jutarnji objavljuje reportažni ep ''Todorić: strast za zemljom'', veliku glorifikaciju Ljubičice Bijele korporativnog eldorada – ''čovjeka koji pokreće Hrvatsku'' i mari za svaku jabuku koju njegovi kmetovi posade, samoprijegorno se raspinjući za opće dobro – ditiramb toliko ispunjen puzajućim ulizivanjem (furioznim vazelinskim uklizavanjem) te prozirnošću lakrdije da prosto zove da bude ismijan. Dovoljno bi bilo, opet da kažem, preseliti ga nediranog u kritički kontekst (npr. Ferala, kad bi ga još bilo), kompletno takvog kakav je, da bi i zablistao kao to što jest: štivo za slaboumne; koje traži od čitatelja da budu idioti. Koncern se očito do te mjere razbaškario, raskomotio u osjećaju moći i nedodirljivosti da se ne sjeti uplašiti onoga što se dogodilo i titoizmu: činjenje od ljudi idiota na dugi rok je autodestruktivno. Ivančić: Trenutak kada (medijski) sustav počinje raditi na samouništenju – bez obzira koliko će dugo taj proces trajati – onaj je kada odluči prinositi na javni uvid svoju karikaturu, a da toga nije svjestan.

Tamo gdje kritički kontekst, koji bi propagandu ismijao, više ne postoji – te preostaje isključivo postrojena štampa – propaganda akcelerira, hiperbolizira, nekontestirana je, postaje otvorenija, slobodnija, bezočnija, pretjeranija. Ali time dolazi do bumerang-efekta: akceleracijom postaje i moronskija, sve do ljubičica bijelih i druže Todo, mi ti se kunemo, tj. očiglednija kao komična, ridikulozna, preglupa. Ako bude sreće, uniformiranom organizmu hrvatskih medija što maršira pred publikom kao bezbrižna ideološka kreatura doći će glave upravo satirička supstanca koju nosi u utrobi kao neželjeno potomstvo. Isto ono što bi napravio Feral, tj. sprdačinu s Todorićevim potemkinovim selima, zapravo je sadržano i u hiperboli Jutarnjeg... jedino inspirano ne kinički, iz pobude da se laž razotkrije i ironizira, već patetično, s pretenzijom da im se ozbiljno povjeruje, da se laž održi i proda (što čini divan paradoks u kojem je patetična inspiracija = cinička). Iskustvo nas uči da pukotina obično nastaje kada propagandisti počnu iskazivati iskrenu vjeru u svoje opsjene, spuštajući se tako ispod razine onih koje superiorno brifiraju i, što je mnogo važnije, ispod razine vlastitoga nesvjesnog. Naime što ako je ''feralovski duh'', duh sprdnje i bespoštednog izrugivanja, poput Matrixa inkorporiran u oficijelne i korporacijski prihvatljive medije, samo što je ta sprdnja sadržana baš u njihovim najozbiljnijim dionicama? Kada bi jake snage EPH kojim slučajem namjerno poduzele ovo izbijanje težine iz propagandne naracije pojačavanjem iste preko granice apsurda – radilo bi se o genijalnoj konverziji, subverziji, diverziji. Oni to, međutim, bez ironije, bez ove refleksije; forsiraju panegirik baš zato da bi nam prodali Todorića za ljubičicu bijelo, i blaženo nesvjesni koliko je za taj isti cilj upravo panegirik kontraproduktivan; herojski uspijevaju ne prepoznati satiru koju proizvode na vlastiti račun.



O čemu je još bio moj post?

Goya, koji izrađuje naručeni portret kraljevske obitelji i izrađuje ga tako da ovi ostaju oduševljeni načinom na koji su prikazani. Jer kakvima su se na slici ugledali? Veličanstvenima i grandioznima. Što im je promaklo da ih je Goya zapravo u žanru karikature naslikao, kao potpune prostake, čini njihovu portretnu pobudu srodnu Todorić-EPH kooperaciji koja moronsku supstancu u sklopu svog propagandnog impulsa također gura s previđanjem, nesvjesnošću, s najvećom ozbiljnošću, patetično. Ni ne znaju da se prokazuju, i da su baš time zapravo – lucidni. Na obratnom stupnju refleksije, u kojem zaglibljivanje u agitpropu postaje instrumentaliziranje agitpropa, Goyina uloga podudarna je (neaktualiziranoj) gesti redakcije iz paralelnog svemira, koja bi ditiramb kralju kapitalističke džungle spjevala iz svjesne kiničke subverzije: reći ''car je gol'' dok car ostaje uvjeren da govoriš ''car je skockan po posljednjoj modi''.


Arhitekti, ako nisu prodane duše, često su prisiljeni funkcionirati kao dvostruki agenti. Jer je osnovni strukovni poziv (to se već i na faksu uči): gristi ruku koja te hrani. Poziv je, naime, služba javnom interesu, dok se praksa ipak obavlja milošću partikularnih sredstava. Pri bilo kakvom krupnijem zahvatu milošću, znači, politike i kapitala – nekih tamo kraljeva životinja (ili barem kneževa/markiza/baruna/isl.). Što tu da se priča, grade oni koji raspolažu lovom; prosta je to jednadžba. A i prostaci su u igri: zahtjev politike i kapitala je u pravilu onaj za max. grandioznošću i sjajem, što dvostruku agenturu čini umijećem da se kaže ''car je gol'', ali bez da to investitorski dotičnik skuži – i on kao i Goyin kralj mora misliti da si za njegove novce rekao ''car je skockan po posljednjoj modi''. Dao sam primjer kako su u McDonald'su bili sretni dobivši arhitekturu semiotičke hiperbole, genijalnu karikaturu onoga što su htjeli, ne bivši u stanju prepoznati ju kao karikaturu. Pošto ste zakoračili u doba bezbrižnosti, pravo je vrijeme da se počnete brinuti. Ali to ne možete, naravno, jer vas obavija sve gušća magla samodopadnosti. Nešto kao siva zona ljubičice bijele. Smanjena je sposobnost zapažanja i sitni događaji ostaju bez objašnjenja. Otkud rajčice i trula jaja na staklenome zidu korporacije? Otkud ptičji drek na bordo kravati? Nisu skužili da ih se ismijava: povremeni podli smijeh iza vaših leđa: ljudi se zlobno hihoću... Još je jednom ''ugrađena satirička supstanca'' u svojoj lucidnosti ostala neosviještena. Na drugoj strani užeta, svjesni su je zato sami petokolonaši s platnog spiska: koriste jezik kiča, ali opet poput Goye – ne da zaglibe u njemu, nego ga instrumentaliziraju. Sapienti sat.



Ima ta jedna naročita vrsta humora: unintentional comedy.

Sad za vikend fejs (mi) je bio bombardiran masovnom šeranošću vijestice o privođenju Maje Šuput zbog ''narušavanja javnog reda i mira''. Ovako je to karakteristično izgledalo:


Hahaha – smijali smo se svi k'o ludi.


Viralno cirkuliranje smijurije nije, međutim, nešto što je njoj učinjeno, već što si je sama učinila. Tu prekršajnu prijavu po svoj prilici i jest pustila u javnost ocjenjujući ju smiješnom, apsurdnom, pa da se potuži i da se svi skupa s čuđenjem nasmijemo ''genijalcima'' u policiji. Gle budala: em kao malo dijete da je sastavilo zapisnik, em od svih svatova pevaljku hapse... Ovo nikad u životu nismo doživjeli, cijeli bend je priveden skupa sa mnom, dopisala je Maja na instagramu.

Pa nas je doista i nasmijala... samo – čime? Ne time čime se namislila. Naši hahaha ciljali su na kuruzno svojstvo njene glazbe: da je toliko pogubna po uši da predstavlja zločin, škođenje redu i miru, prijestup dobrog ponašanja prema onima koji moraju slušati. Pretvorba te zafrkancije (s puno istine u sebi) u doslovnu, najozbiljniju službenu sankciju rezultira komičnim efektom. A stavljajući na instagram, Šuputica sigurno nije imala tu komiku na umu – radi se, dakle, o neintencionalnom humoru.

Ali i o još nečemu: neintencionalnoj lucidnosti: jer to što je postigla post(avlj)anjem, a što nije imala na umu, štos je briljantan. Istina, ona ga je samo uploadala, a pravi autori su milicioneri... pa jesu li barem oni činili znajući što čine? Kako čitamo, radi se o nepismenjacima i dustabanlijama taman kao iz viceva o policajcima. Oni su to o nasilju ''putem mikrofona koji je spojen na pojačalo'' ozbiljno misleći onako kako je i Šuput mislila... a uopće ne s namjerom satiričkog ujeda na račun kriminogenosti njenog turbo žanra! I eto nam još jednog divnog paradoksa: svjetlo uma obasjava nas posredstvom dvije instance ni krive ni dužne, kojima je to (a i ne samo to) objema zamračeno.



Druga zgoda, tek nešto manje recentna: mamlazi prekrili crnim vrećama biste u Vukovaru. Kaže: da ne gledaju ovu sramotu koja se događa u gradu. Mamlazi su frontmeni nečega što se zove ''Stožer za obranu hrvatskog Vukovara''. Radi se o bistama jakog hrvatovanjskog, nacionalističkog simboličkog naboja, i radi se, zna se, o slučaju Ćirilica, a stožeraši su očito – ne treba tu blaže riječi – moroni; s obzirom da je ideja po kojoj bi ćirilični natpisi na tablama predstavljali sramotu za ne gledati upravo i naprosto i notorno – moronska ideja, umno zaostala. Na razini ditirambiranja Titu ili Todoriću. (A sadrži također i baš tu užu formu moronstva, s obzirom da prekrivene tretira hodočasnički, kao ikone – tj. ljubičice bijele. Tito, Todo, Tuđo... samo da je nekoga za prilaziti sa slinavim poklonstvom.)


Ali kako je malo potrebno za alternativno viđenje ove konceptualne točke – u kojem kao sramotu za ne gledati uzimamo ono što je ostalo prekriveno pod vrećom, umjesto onoga što ostaje izvan vreće.

Alternativno, to ovdje znači: naglavačke, a rebours. Vidjeti čin ne kao da se Tuđmanovu bistu prekriva pred gadošću koju predstavlja svijet, nego da bi se svijet poštedilo pogleda na gadost koju predstavlja Tuđmanova bista. (Uostalom, pa deset puta više logike ima u takvoj optici. Baš upada u oči dok se gleda sliku da je kod nabijanja na smeće vreće za smeće najvažnija stvar da ono biva izuzeto iz okoliša; ne to da okoliš biva izuzet iz njega. Jer relevantnost je ovdje u nama, živim ljudima, kao promatračima. A mi sad Franju ne vidimo, dok okoliš i dalje vidimo – jedino ga ne vidi Franjo. Ali što znači to: ne vidi Franjo? Franjo je bista, a ideja o pogledu na svijet iz očiju biste ili kipa prilično je... opskurna, apstraktna, i ne baš jako suvisla. Potrebno je naše zamišljanje o tome da dotični komad kamena gleda; to u njegovim očima se, dakle, svejedno obavlja u našim očima; a ako u našim, onda je to tek drugostupanjski u odnosu na naš direktan pogled (koji nakon ulijetanja vreće u kadar vidi prizor kao svijet minus bista, ne bista minus svijet).)

O performansu su već pisali Wall, pa za njim i Mariano, te i zaključiše: za postaviti stvar s glave na noge dosta bi bilo samo dva slova zamijeniti: umjesto da ne gledaJU sramotu – da ne gledaMO sramotu.

Ja bih samo sa svoje strane podcrtao fenomenološku pripadnost, a to znači podcrtati genijalnost poteza; dečki su zbilja došli na presjajnu ideju i uboli dublju istinu. Ali, ček, ček, nisam li ih koji pasus gore nazvao moronima? No, pa jesu, moroni su... zar to što proturječi?

Čitav ovaj post i jest o začahurenoj genijalnosti određenog tipa moronskih postupaka. O bedastoći koja mimo, ili čak protiv vlastite volje i namisli donosi bljesak uma; o mraku nesvijesti dok u utrobi šverca satiričko svjetlo – što kaže Ivančić, kao neželjeno dijete.

Zamislimo da je netko navlas isto to prekrivanje vrećom izveo, ali samo da je posve druge stvari pritom govorio – s inspiracijom kiničkom umjesto nacionalističke patetike. Pa evo i Marianov post je zdrmavao u vidu sjajne ideje, a radi se o korekciji, nadopuni kiničkim predznakom – koliko bi tek izvoran postupak da se od starta inteligentno samoobjašnjavao. Bila bi to punokrvna diogenovska gesta, paljenje ferala u pol bijela dana. Mamlazi, međutim, s obzirom na svoje smetnje u razvoju, nisu to znali; što su pametnoga učinili, učinili su nesvjesno – i voila, dobili smo paradigmatski slučaj fenomena neintencionalne lucidnosti.



  1. Dovoljno je pogledati komunističke zemlje: ne može se ipak tvrditi da bi milijuni Lenjinovih slika, izvješanih svuda gdje prolazite, mogli povećati ljubav prema Lenjinu. Reklamne agencije komunističke partije (takozvani agitacijski i propagandni odjeli) već su odavno zaboravile praktični cilj svoje djelatnosti (učiniti komunistički sistem omiljenim) i postale su same sebi cilj: stvorile su svoj jezik, svoje formule, svoju estetiku (rukovodioci tih agencija imali su nekad apsolutnu moć nad umjetnošću svojih zemalja), svoju predodžbu o životnom stilu, koju njeguju, šire i nameću ubogim narodima.@

- 17:40 - slušam (52) - printaj - #
  • slučaj Maje Šuput jest odličan primjer nenamjernog kažnjavanja zbog remećenja javniog reda i mira! kad bi to barem bio početak, a policija revno nastavila s kažnjavanjem Magazina, Hulj, pardon, ne, ipak Huljića:)); Mladena Grdobinića, Perkovića Tupsona itd.no, HR stvarnost je orwelovski tj. barnumski bogata- uzmi koji god poželiš segment politčkog, javnog, kulturnog, umjetničkog djelovanja... u svakom je barem jedan eklatantan primjer ovog principa- nenamjernog, neciljanog humora, koji se prokazuje kao parodija, ili i gore- kao farsa.aktualni primjer Zoke Milanovića, tajnih ručkova (komičnih okolnosti,svjetovniji u Taču, kod wc-a, nego u milanskoj Operi Sanadera, no s financijski i moralno pogubnijim posljedicama-otpisom dugova,cca milijardu kuna, mogulu Paviću i to via socijaldemokratska, 'poštena' vlada, institutom lopovskih 'predstečajnih nagodbi'! a gdje su tek lešinari, pa i tvoji proverbijalni magarci, koji Zokija u knockdownu cipelare hrabro (a koliko jučer su bili njegova sljedba, friško prebjegla iz urušavajućeg HDZ-a; o medijskom muljatoru, špijunu i pretvorbenom filmskom i tv-magu Romanu Bolkoviću (sorry, znam da ti je mio i drag, taj Miodrag) da ne govorim; čovjek cipelari, "razotkriva" s visoko moralne čistunske pozicije ono u čemu je godinama, od 1990-tih pa do odlaska u opskurnu anonimnost (što ti bi,Matija Babiću?gdje ti pogubi lončiće putem?) aktivno radio sa svojim špijunsko-novinarskim podzemljem? bilo bi zgodno povaditi sve naslove barem, ako već ne činjenice iz 1990-1997.- odlično si današnjicu usporedio s Feralovovim Greatest shitsima, tehnikom izdvajanja govana na čistinu, neskrivene stupcima, reklamama, dimnim zavjesama.....Fali mi uporna analitičnost pokojnog Ferala, ali i ovi tvoji eseji odlično ih zamjenjuju. (Wall 20.09.2013. 19:15)
  • Čitajući post, cijelo vrijeme (vjerojatno zato jer si i sam blago naznačio taj kontekst životinja, basne) javljao mi se isti lajtmotiv - Andersenovo "Carevo novo ruho"! I onda dođem do dijela gdje i sam referiraš na cara i njegovu komično-tragičnu golotinju :) Namjerno kažem komično-tragičnu, jer ovisi iz pozicije kojeg lika se gleda, naravno... Komika (humor) i tragika (ozbiljnost) dva su lica iste medalje, i obično jako malo fali da zamijene mjesta - dovoljno je tek da se promijeni kut gledanja, perspektiva iz koje se promatra. Zbog toga tako lako slizne u ono što si nazvao "nesvjesna lucidnost", "nesvjesno prosvjetljenje". Svi ovi promjeri koje si naveo (i koje Wall još upotpunjuje u svojem komentaru) to pokazuju. A njihovim miješanjem, kada ih gleda oko koje je svjesno i jednog i drugog, nastaje groteska (ponekad i anti-bajka, kao kod Andersena). Čini mi se da je to još jedna ključna riječ vezana uz ovu temu (naizgled jednostavnu, a zapravo jako složenu, slojevitu - eto još jednog spoja kontradikcija :), tj. za ovaj odličan post. (Ama Gi 20.09.2013. 20:12)
  • e to je već-pero! na talijanskoj državnoj tv rai 3 ,koja je uvijek bila malo avangardniji medij u odnosu na rai 1 i 2, postoji dan danas emisija blob koju taj medij emitira u terminu za dnevnik. radi se o remek djelu satire u kojoj se montiraju aktualne snimke (uglavnom političara i događaja), ali se dramaturgijom montaže, tehnikom "bez komentara", izvrgava ruglu dnevno-politička talijanska glupost. Autor tog projekta i ideje je Enrico Ghezzi-čovjek koji ima na raspolaganju cijelu tv arhivu Italije. Izrazito sofisticirano, prepuštajući gledatelju stav-blob je nakon početka emitiranja penetrirao i u talijanski javni govor te se sada za pojam političkoga baljezganja, običava reći sta blobbando.

    što se ferala tiče, zanimljivo mi je da ovih dana vidim kako 24 h specijal isto tako ima rubriku Greatest shits koja se konceptualno uopće ne razlikuje od feralovog, pa me zanima kako je to moguće da su se oni uspjeli ogrebat za tu shemu, budući da ne čujem ni jednoga feralovca da se buni ili ih tuži. Zna li mi netko odgovoriti od komentatora? bio bih jako zahvalan. (blogdogg 20.09.2013. 20:27)
  • Ja sam se pak danas malo bavila tekstom H. M. Enzensbergera, na kojeg su me sinapse odvele čitajući zadnje komentare na tvoj prethodni post. Naravno, citat koji slijedi, nije izravno povezan s temom nesvjesne lucidnosti, ali govori o nečem što me na neki način zadovoljilo s obzirom na gomilu svega što isplivava zadnje vrijeme kroz medije, od Z. Bušića, nagrade "Kiklop", osvrta na lex Perković, preko Maje Šuput do ćirilice i pokrivanja bista, bez obzira na način na koje je prezentirano. Možda bih u kontekstu Enzensbergerovog članka morone koje spominješ nekako podvela pod prve simptome onoga što se u njegovom tekstu spominje kao "radical looser", s time da bih ja taj koncept radikalnog luzera doista shvatila kao mentalni koncept u glavi, neovisno o nekoj materijalnoj podlozi: "The logic of the radical loser cannot be grasped in terms of common sense. Common sense cites the instinct of self-preservation as if it were an unquestionable fact of nature, to be taken for granted. Whereas in fact, it is a fragile notion, quite young in historical terms. Self-preservation is referred to by the Greeks, by Hobbes and Spinoza, but it is not considered as a purely natural drive. Instead, according to Immanuel Kant, "the... first duty of the human individual towards himself in the quality of his animalness is self-preservation in his animal nature." Only in the nineteenth century did this duty become an inviolable fact of natural science. Few deviated from this view. Nietzsche objected that physiologists should avoid, 'fixing the instinct of self-preservation as the cardinal instinct of an organic being.' But among those who would always rather survive, his words have always fallen on deaf ears." Osobito mi je u svim ovim primjerima naših političara i svega i sviju koji se s njima povezuju, spominju u gornjim komentarima i u tvom postu, na ovaj ili onaj način, simpatičan izraz "common sense" :-)...(Radical?) loosers vs. nesvjesni,(kako bi se reklo, lucidist, lucidar, možda lučonoša?, da da,.... Poveznica na tekst HME-a nalazi se na (nehrvatskoj) Wikipediji pod naslovom "The radical looser". Inače, što se Bolkovića tiče, volim ga pročitati, nekako mi je autentičan. I mislim da nije moguće isključiti mogućnost unutarnje evolucije kroz protok vremena. Velika većina ljudi se ipak odlučuje na common sense, ma kako krhak on bio, a i mi svi skupa s njim u toj pećini :-). Pa ako već dolazi do (ne)svjesnog razotkrivanja kroz skrivanje i prikrivanje, ne vidim u tome ništa loše. Volem striptease ove vrste:-). (samohranamajka 21.09.2013. 00:10)
  • dio glede Todorića me se najviše kosnuo, kao i onaj glede Sanadera. Nije nam smiješno, dakako da nije, jer imamo tu neobičnu crtu da ne vidimo golotinju naših careva i diktatora. Možda samo za sebe, kriomice zakolutamo očima. (Bookeraj 21.09.2013. 07:56)
  • @Samohrana, simpatični su mi tvoji stavovi i skoro svi komentari koje sam čitao, no ovdje ti moram oponirati. ne vjerujem u mogućnost da se Bolković-od zadrtog desnog radikala, špijuna i privatizacijskog predatora najopasnije provencijencije (jer je, očito, pametan, elokventan i 'zavodljiv' na vrlo sličan načem Diogenu ovdje-utemeljeni solilokviji jednog erudita)- evolucijom promijenio u ovo danas-taj salto mortale ne pušim! BTW, sasvim u duhu ovog posta kao 'unintentional joke' mi je i ovaj tvoj, dosta čest 'tipfeler' (nije looser, već 'loser', vidi vlastiti pejstani tekst), jer prosto- looser bi bio onaj koji voli opušteno, lagano, koji se zna razgaliti...a ne gubitnik; 'footloose' si vjerojatno, kao tinejdžerka gledala-tu su 'loose' bile- rasplesane noge :))) konačno, na kraju, pomalo sumnjam u smisao termina physiologist u tvojem citatu. zašto bi, pobogu, baš fiziolozi trebali utvrđivati instinkt samoodržanja kao inherentan ljudskoj prirodi; philosophers, svakako! gledajući tvoj citat, moram ga osporiti i u ideji- naravno da je instinkt samoodržanja u prirodi (i društvu) od prapočetaka - glupo bi bilo uopće i počinjati s primjerima, od 'fish eat fish' do 'čovjek je čovjeku vuk'; mislim da bi, kad prihvatiš da u prirodi to ipak jest osnovni pokretač svega (bez obzira na učene glave koje bi to pripisale tek , kome ono, Helenima?)- kad to prihvatiš, onda je i Bolkovićev salto mortale i prednjačenje u čoporu hijena koje, ohrabrene Milanovićevim klečanjem u knockdownu, sve žešće nasrću na njegove nezaštićene bokove. to što Bolković prednjači, nije čudo; to što je kuražniji i drčniji, pa piše familijarizirajući se 'svom Zoranu' na Faecesbooku, nije čudno; on vidi neminovni pad SDP-a i svoje šanse za ulazak na velika vrata u politiku, gospodarstvo, ili barem novinarstvo primjer bivše glasnogovornice vlade Kolarić, inače stručnjakinje za PR (odvratno i moćno oružje kreiranja javne percepcije, a u suštini, stvaranja spina, laži, vještog amalgamiranja poluistina i projekcija) koja sad 'hrabro i iznebuha', pa još s pozicije članice SDP-a, gorljivo napada ruku koja je hrani/la, tobože iz principijelnih razloga ...baš sada, dok je cipelarenje već uzelo maha. nema veze što je svaka napisana riječ Romana Bolkovića u njegovim pamfletima protiv Milanovića istinita; nema veze što je svaka napisana pravednička riječ Kolaričke istinita, što su u pravu (to, uostalom vidi cijela nacija minus Milanović); bitno je, kako bi pretenciozno rekao Bolković 'cui bono?', kome u korist? , tj. koji su skriveni motivi koji napadačima i hijenama koriste; Bolkoviću se smiješi karijera, možda i diplomatska; ta neće njegovi furiozni rado čitani, elokventni ugrizi proći nezamijećeno, a desničarski arivisti nemaju dovoljno pismenih među sobom; da sam Karamarko, ja bih Bolkovića u diplomaciju; on ima talente podmuklice, diplomata barem Dubrovačke, ako već ne Mletačke Republike; on silno želi biti kalif, ili barem-veliki vezir; Kolarićkini motivi (cui bono) su skromniji- ona se zadovoljila biti zamjenicom novog Bandića- biti pod Bernardićem; mlađa Vesna Kusin jednog mlađeg Bandića..a kasnije? tko zna? mladi lavovi SDP-a izgradili su karijere prvim, glasnim ugrizima onemoćalog lava...Cui bono? Bolković je kriv za ovo profaniranje :))) da zaključim još jednim dobrim Diogenovim :"Cinizam kao svjesna ideologija – znaju što čine i ipak to čine" (Wall 21.09.2013. 11:47)
  • @Wall: hahahaha, eto, i mene je ta dosljednost u krivopisu mome nasmijala, ali valjda sam se povela za onom poznatom forvardušom u kojoj tu i tamo neko pogrešno otisnuto slovo i nije bitno za razumijevanje cijelog teksta, a ovako dosljedno ispalo je zapravo baš dobro, hahahaha.... No, dobro, neka i to bude doprinos gašenju mraka :-)... Onako, lagano TBF-ovski :-) i u duhu teme:-)... A što se tiče fiziologa iz citata (na prvu i bez naočala sam zapravo pročitala psychologist, hahahaha, ah taj phy/psy!), treba ipak pročitati cijeli članak, koji je tematski ipak bitno udaljen od perine teme, ali meni na neki moj čudan, eto, ti veliš - simpatičan - način poveziv s njom. Sve ovo što si naveo za Bolkovića može doista biti tako, no to ne utječe na njegovu autentičnost, i to upravo možda baš u tom svjetlu cinizma kao svjesne ideologije. Svjesna sam toga da svaki političar ima neki svoj motiv i da zapravo, da, to pitanje koristi je zapravo ključno. Čini se da uvijek "ispadne" ili si za, ili si protiv. A glede Kolarićke, ono što mogu donekle ustvrditi jest da je to osoba koja će o nekim stvarima ipak razmisliti. U konačnici, nema ništa loše u tome znati sebe staviti u neke razumne okvire. Brine me jedino što ćemo sa toliko nezavisnih kandidata jednoga dana. Svaki profesionalni PR-ovac trebao bi, nakon što izmisli spin, znati savjetovati političara o eventualnim krajnjim posljedicama nečega, no ti spinovi per se nisu uvijek nužno nešto loše, naročito kad ih se prihvati netko tko nema pojma o mnogo čemu, a ponajmanje o sebi samome, što je i pojedincu vidljivo iz naših novina. Ovako kako je Kolarić to iznijela, tj. kako je prezentirano u novinama odgovara diskursu koji je zapravo posljedica spina kroz cijelu civilizaciju i koji, eto, dovodi do sve češće uočljivog fenomena radical losera. Ona je sada isplivala, ali nije baš da nikada nije kritizirala politiku svoje, sada već bivše stranke, i to javno, naravno, ne u Bolkovićevom stilu. A kad smo već kod PR-a, bilo bi političarima možda bolje da za savjete koriste astrologe, evo ima tu sad u zgbu neki institut za astrologiju, pa neuroznanosti i neuroprogramiranje (što nije nemoguće ni putem žute štampe!), ali, zaboga, kako god to nazvali, uvijek se nešto negdje može ispriječiti. Kad smo već kod politike, imala sam i ja doticaja s nekada vrlo bitnim ljudima, onako više privatno i površno - ukratko, sve se svodi na to tko ima veću štalu, njivu, veći traktor i lepšu ženu. Evidencije su se odvijek vodile o tome tko je peder/lezba, tko posjećuje noćne klubove, tko mlati ženu, djecu, ima neke skupe i široj društvenoj zajednici neprihvatljive zanimacije i time se trgovalo, a onda sve to potencijalno raste kako se čovjek penje, pa od štale i njive postane, kuća, pa + vikendica, pa dvorac, pa otok, pa država, pa parcela na Marsu a od traktora mercedes, jaguar, ferari, a od lepe žene prvo jedna ljubavnica, pa onda više njih, može i za pare, pa orgije, pa vanzemaljci itd.... Evo, što reć, sada se i Todorić nalazi na tim famoznim listama najbogatijih. Za koga se one stvaraju, objavljuju? Koji efekt trebaju proizvesti? Ono, a-bu!, ko Mrvica iz Toma i Jerryja? Cui bono? Iako, meni su upravo na razini nesvjesne lucidnosti i moraju, ali baš moraju bosti u oči i same za sebe u ovom kontekstu govore baš jako puno. Who buys this? (samohranamajka 21.09.2013. 13:00)
  • A tko zna? Možda je i ovo physiologist greška u prijevodu :-)... Trebalo bi pročitati original na njemačkom. (samohranamajka 21.09.2013. 13:08)
  • Lucidnih performansa s neželjenom djecom u nas ne nedostaje; najnoviji je Dupli Izvanredni Sabor HSP-a (u Sisku i u Osijeku). To mu otprilike dođe kao iste reklame u isto vrijeme na RTL-u 1 i 2. No, proći će godine dok netko ne uspije nadmašiti ovaj uistinu genijalan igrokaz s crnim vrećama za smeće - tako nešto događa se jednom u 10 godina, uslijed naročito povoljne astrološke konstelacije. :) (Vilko 22.09.2013. 11:20)
  • od mamlazivnosti ovog tipa i stupnja me podilaze srsi. doista je neugodna ova nedvosmislenost. ni uključenje najjačeg stupnja samozavaravanja nije pomoglo. oni su ipak svukud okolo.
    da nije šačice nemamlazivnih ništa od njihove neintencionalne lucidnosti. to je valjda jedini oblik obrane ili mogućeg probavljanja. meni osobno nije djelovalo u ovom slučaju. (Emi Gablo 26.09.2013. 23:56)
  • Samo sam bacila prelet, s nedilje ću na godišnji pa
    ću se vratit na čitanje, meni, k'o starijoj i pomalo
    Alzheimerskoj osobi triba malo više da povežem končiće,
    a baš mi se svidio post na prvu. Sada ti laka noć:))) (malo ti malo ja 27.09.2013. 21:05)
  • Malo ću zastraniti s ove teme genijalnost- ludost, fokusirat ću se na drugu razinu- medijska fabrikacija povijesti.
    Baš sam nedavno čitala neki članak o ovim novim osobnim iskaznicama EU i kako su svi pohrlili napraviti jednu takvu (autor članka kaže, jer je nekoć imanje, tj. nemanje papira određivalo u koji ćeš red stati- onaj koji prolazi, ili onaj koji, nažalost, ne). Ali ono što mi je posebno zanimljivo u svemu tome bio je postulat o hrvatskoj kolektivnoj svijesti. Zbog specifične društvenopolitičke situacije, Hrvati kao da namjerno pristaju na mazanje očiju jer jedino tako mogu dati smisao svom postojanju. Zato je Miroslav Šutej brže- bolje dizajnirao hrvatski "tradicionalni" grb od hrpetine nacionalnih simbola, kako ne bismo bili neopremljeni 1990.
    Zato je moja ujna nedavno na Vinkovačkim jesenima izjavila kako u NDH uopće nije bilo tako kako govore, jer njoj je njena mama rekla da nije. Zato je Thompsonu prešutno dopušteno koristiti moralno upitnu ideologiju u marketinške svrhe današnjeg političkog miljea, ali ipak ga se mora pec pec po prstima kad postane malo previše otvoren. Sokolit ćemo vas sve na klandestino iskazivanje svih onih upitnih, nedopuštenih, "neeuropskih" ideja jer znamo da ne možete protiv sebe, ali, ta nemojte, molim vas, što će svijet reći?
    Joj, zabrazdila sam. Hoću reći, ove epizodice koje si naveo...one su u medijima baš zato što ispunjavaju obje strane medalje- s jedne strane iskazuju upravo onaj kicoški, seljački, neumjereni mentalitet kojim se potajno dičimo (iako to ne bismo ni mrtvi priznali), a s druge strane, daju nam, čak i najgorima od nas, podstrek za snishodljivost: "Gledaj ti te seljake, sramota, fuj. No, koliko sam ja tek bolji/ bolja." (Hlapićka 29.09.2013. 09:43)
  • @wall: baš sam neki dan pročitala novi(ji) Bolkovićev članak, hahahaha, ma baš tako kako si opisao :-)... (samohranamajka 29.09.2013. 12:12)
  • hlapićka, ne slažem se s ovom teorijom o dvostranoj medalji...nitko različit (svatko s natruhama inteligencije) se ne diči pa ni potajno s gore navedenim obrascima i/ili stanjima uma. mene recimo najužasava zadnji slučaj. i to me toliko užasnulo (kad sam prvi put vidjela) da mi je na tren ubilo i smisao za humor koji mi u ovakvim situacijama obično posluži kao samoobrambeno sredstvo. užasnula me (jučer) i spremnost navodno normalnih ljudi da ozljeđuju jedni druge, pa i djecu, a sve zbog neke tamo lopte koja s vremena na vrijeme ima običaj ući u mrežu. kad malo razmislim nakupilo se tih užasa zadnje vrijeme. :) pa ako i neću inzistirat na tome da sam bolja, vrlo ću inzistirat na tome da sam različita. ako izuzmemo različite ostaju još samo isti. :) (Emi Gablo 30.09.2013. 01:37)
  • Čuj, uvijek te čitam i nikad nemam hrabrosti komentirat. Toliko bih toga napisao, no ti svojim postovim uvijek napišeš sve, a meni onda ostaje ono otrcano - da potpisujem svaku riječ koju napišeš. Osim toga, i komentari komentatora jednako su zanimljivi, baš kao i tvoji tekstovi, pa je zadovoljstvo čitanja dvostruko.
    Ovoga puta ističem komentare Walla, svaka mu dala. Odlično je skenirao Bolkovića :) (edo 07.10.2013. 20:25)
  • Walle, svaka čast. Rijedak si primjer ustrajanja na istini i nepopuštanja čak i kad svi padaju pred šarmom dotičnog, neću reći gospodina jer to nije točno, ali viđalo se da unatoč svim dokazima neki ustraju na simpatijama prema njemu. Teško je biti onaj koji rasvjetljuje istinu iako je nepopularna i iako je lakše pa i po vlastitu sigurnost lakše, ne reći o kakvoj se osobi ustinu radi. Zavedeni njegovom elokvencijom zanemaruju suštinu. Jer im se sviđa biti pod njegovim skutima ili im nije ni bitno o kakvoj se osobi radi nego im je bitan tekst koji ispisuje pa makar držao figu u džepu. Zato ti svaka čast na principijelnosti makar se činilo da je riječ o borbi s počesto opasnim vjetrenjačama. Ima nas koji prepoznajemo ono o čemu govoriš. Kojima je bitnije tko govori nego što govori. (komentar 08.10.2013. 04:46)
  • Update 14.10.- - maske padaju, pa čak i notorni ustašofil i ndh-izdavač Z.Despot linka i prenosi na svom U-blogu repozicioniranje Romana Bolkovića (Romano Bolković: Doživjeli smo uskrsnuće jugoslavenskog nacionalizma i socijalističkog resentimana u njihovoj punini, 13. listopad 2013.). Cui bono? u-izdavač, ustašofilija . Interesno-ideološki zdrug zbija redove. Sapient sat! (wall 14.10.2013. 09:09)
  • uzalud se trudis wall
    kao sto vidis pero u saci ne odgovara i nece jer bolokovic nije predmet polemike (cd rom 17.10.2013. 09:19)
  • WALL, SAMOHRANA, EP, KOMENTAR & CD - uh... vidjevši da ću ipak morati potrošiti oveće doze energije na nešto što zapravo nije prava tema posta, ako je uopće tema posta - odlučio sam vam radije novim postom odgovoriti; tamo to očekujte
    WALL - reći da moji eseji (makar u nekoj mjeri) kompenziraju nekadašnju analitičnost Ferala - pohvala je nad pohvalama
    AMA GI - Po običaju, dodaješ, upotpunjuješ: ''njihovim miješanjem, kada ih gleda oko koje je svjesno i jednog i drugog, nastaje groteska'' - da, to je fakt koji sam zaboravio eksplicirati: lucidnom ta neintencionalnost postaje u oku koje je svjesno i jednog i drugog, tek po njemu to postaje lucidnost
    BLOGDOGG - nisi razmišljao o tome da se preimenuješ u BloBdogg? ;)
    SAMOHRANA - Nietzscheov koncept volje za moć, kao nadređene volji za opstanak, nešto je što me mnogo inspirira i o čemu već duže vrijeme imam pripremljen post - tako da mi je interesantno bilo pročitati to o ''radical losers''
    BOOKERAJ - kraj zdravih očiju slijepi
    MARIANO - ti i tvoje astrološke konstelacije :P (ne kvari sad dok si malo u milosti)
    EMI GABLO - podvukla si što i Ama; srse dijelim
    MALO - pomalo samo, uvijek kažem (i sam se nastojim držati) :)
    EP - shvaćam kao kompliment to što si rekao, no ipak osjetih poriv istaknuti svoju nestrašnost: zbilja mislim da nisam takav bauk da bi me se trebalo bojati :) (pero u šaci 20.10.2013. 19:54)
  • EMI - Mislim da nisi ubrala HLAPIĆKINU poantu. Posebno je pitanje pravo vlastitog osjećanja diferencijacije u odnosu na mamlaze - hoćemo li se osjećati boljima/drugačijima ili nećemo.
    Hlapićka na nešto drugo upozorava: zašto je taj slučaj toliko u medijima, otkud mu žurnalistička tematska potentnost.
    Meni se, recimo, njen komentar instantno spregao s tekstom Viktora Ivančiča od 5. rujna, na istu temu vukovarskih ''hordi uspaljenih domoljuba'' - ali ne zapravo ne temu njih samih, nego odnosa službenog Zagreba (i uopće medijsko-političkog establišmenta zemlje) prema njima. Ovakvog odnosa: ne možemo ih pustiti da rade što hoće, ali još bismo manje da ne rade to što hoće.
    Ministar Bauk, recimo, iskazuje ufanje u nalaženje razumnog kompromisa - pazi, ''kompromisa'' oko poštivanja zakona RH, te tog nekog tamo... kako se ono reče... ustavnog poretka!
    Prepuštam riječ Ivančiću: ''Bit će da je ipak riječ o namjeri da se 'razumno' dozira količina nacionalističkih opijata što će cirkulirati u javnoj ponudi, tako da ona 'zadovolji' i interese države i prohtjeve rulje. Vlast bi, zbog renomea krčme kojom upravlja, omiljeni nektar servirala u bocama od 0.3, dok bi se žedni ratni veterani radije nalijevali iz litrenki. Ako bude sreće u pregovorima, kucnut će se kriglama od po pola litre i mirna Bosna, nada se ministar Bauk. Živjeli!''
    Ukratko, dok glumatamo civiliziranost zadnje što bismo željeli je doista je provesti u djelo, doista se obračunati s protucivilizacijskim snagama: ''Ta gnjavatorska masaža, kontinuirana proizvodnja nadražaja, ishod je zajedničkog opredjeljenja da se u Hrvatskoj njeguje mitotvorni oblik državnosti i pronosi kult djevičanski čistog oslobodilačkog rata, koji se ima štovati prema uvriježenim religijskim obrascima, mahom u klečećem stavu. U svjetovnoj nadgradnji sve je još praćeno razrokim suočavanjem s prošlošću i idiotskom zamišlju prema kojoj je podivljalome nacionalizmu - umjesto da ga se razobliči i trajno skine s dnevnoga reda - moguće suprotstaviti samo njegovu 'pitomiju' verziju.''
    Hlapićka tu ubada: establišment će se pred kamerama zgražati nad Thompsonom, ali će ovome prešutno biti sve dopušteno. Javno glumimo svijet i Europu, ali efektivno, na terenu, ne stajemo iza vlastite spike, nego štoviše, klandestino sokolimo mamlaze.
    Hoćemo Kompromis. Nema kompromisa oko Kompromisa! ''U slučaju 'vukovarske bune' aktualna vlast tako trpi i sankcije zbog svoje dvospolne prirode'' - podvlači Ivančić. Posvuda se priređuje društvene počasti nacionalističkoj mitomaniji, al tobož umivenoj... a onda ministar Matić mora s čuđenjem negodovati da su tamo na kraju zemlje ''naši dečki'' - pretjerali (to je očito pitanje - doze); ''nastaje silno čuđenje kada rigidniji zaštitnici istih kolektivnih opsjena uzmu čekiće u ruke i skrckaju pravnu državu jer se, ne mareći za njihove nabiflane osjećaje, koristi nedoličnim pismom. 'Ne mogu vjerovati!'''
    Hlapićka, ispravi me ako sam si umislio, ali to je bila misao iza tvog komentara: sokoljenje primitivizma, doziranje mitomanije, uključujući ono medijsko, provodi se, s jedne strane, iz rezoniranja da naciji to tako treba, da mi manje-više divljaci moramo i volimo biti i ništa drugo nije moguće (kao ispušni ventil), a s druge strane, da bi se u kontrastu prema tom primitivizmu čak i metiljava, kunktatorska, pseudo-liberalna i pseudo-lijeva pozicija našeg aktualnog establišmenta prezentirala kao kulturna i legitimno civilizirana, što sa svojim Kompromiserstvom sigurno nije.
    Emi, pridružujem se Hlapićkinoj kritici te vrste zauzimanja političko/kulturne centralne pozicje, ''zlatne sredine'', koja se nadima nad seljaklukom, dok čovjek zapravo treba još temeljitije začepiti nos stupajući s njom u dodir. (pero u šaci 20.10.2013. 21:35)
  • TOČNO TO! (Hlapićka 20.10.2013. 21:50)
  • Nemojte mi na Bolkovića, odmah dobijem dijabetes. To je jedina osoba u hrv. javnosti koja poštuje osnove komunikacijskog bontona, sluša sugovornika, pažljivo prati tijekom emisije i ne nameće se, niti izruguje. Oko te teme se neću prepucavati preko bloga jer nemam sparing partnera. U obzir dolazi jedino javna debata. Možda je u poslovnom svijetu pravi prasac, ja to ne znam. Taj svijet ne razumijem. U voditeljskom poslu je genijalac i ako ga ikad vidim na ulici, nakloniti ću se kao engleskoj kraljici. Bilo bi dobro da počnete gledati Bolkovića i malo se učite toleranciji i uvažavanju ljudi s kojima razgovaraš, susrećeš se ext. Slobodno me zgazite sad, ali me više brine nizak tlak kod Bolkovića i štitnjača koja luduje, nego vaša vrijeđanja.
    Da se mogu ulogirati, potpisala bi se, ali ne mogu.
    Pozdrav! (...... 28.10.2013. 15:54)
  • Još nešto, Pero. Ti si prvi i odgovorni koji mi je gradio mentalni sklop od malih nogu i nemaš se pravo olako suprostavljati mojim mišljenjima i stavovima.
    Na ovom blogu nema od kritičke misli ni k. Samo nadobudna borba oko toga tko je pametniji i tko će ispaliti iz šanžera više " klaićenica".
    Maja Šuput je baš draga, zaigrana i dobronamjerna žena. To što mi ne slušamo ono što ona pjeva, što nam je njezin način života površan i smiješan, ne znači nužno da je ništica od čovjeka, bezvrijedna itd. Sasvim suprotno, jedna od rijetkih dobrica na estradi. (...... 28.10.2013. 16:28)
  • I otac joj je bio krasan. Kad smo kao djeca u čoporu dolazili na koncerte, nikad nismo skucali po 20 kuna za sve. Kad sve stavimo na hrpu, od nas petnaest, falilo bi bar za tri karte. I uvijek se dizao od tonskog pulta, pričao s nama i puštao nas.
    A sad sam gotova s ovim solilokvijem. I s ovim blogom. Dok se netko ne sjeti napisati nešto pozitivno i vedro. Ili bar VEDRO VRIJEME NA NEBU. (...... 28.10.2013. 16:58)
  • Bog s tobom, NEULOGIRANA. Gdje si našla u postu polemiku o tome je li M.Š. ili nije draga, zaigrana i dobrica? Sve što sam o njoj napisao može najkomotnije važiti usporedo s time da je ona i ovo sve što kažeš da jest (skupa s djecom u čoporu i ocem joj koji je bio krasan i puštao vas na koncerte). Da stvar bude luđa, potom sama navedeš relativno približnu varijantu onoga što jedino i jesam rekao, da bi iz neznanog razloga produžila u tvrdnju kako to svejedno ''ne znači nužno'' da bi ona bila ''ništica od čovjeka, bezvrijedna itd.'' Pa ne znači, dabome! A ti si pročitala kao da sam ja rekao da znači? Blink, blink. Poduzimaš postupak provaljivanja otvorenih vrata, koji može biti i zabavan, no ja tu jedino mogu slegnuti ramenima i dodatno ti pokazati kako su vrata, evo - otvorena. Ne zalijeći se, nakostriješenice, tko zna u što će te sila inercije zabiti. :)
    To se još zove i stavljanje riječi u usta, ili tehničkije: slamnati čovjek.
    Idemo dalje. O temi Bolković sam se rekao očitovati postom. Strpljenja samo! Em nisam čovjek od žurbe, em sam životno pridavljen tisuću i jednom instancom koja bi nešto od mene. Zasad ću te samo ispraviti u dijelu o niskom tlaku - Romano se, mislim, stalno na visoki tuži. Što? Nisi baš pozorno pratila? Ali kamo sreće da su ti se jedino ti polovi pobrkali u ovom, što kažeš, solilokviju...
    Rečenica: ''Ti si prvi i odgovorni koji mi je gradio mentalni sklop od malih nogu i nemaš se pravo olako suprostavljati mojim mišljenjima i stavovima.'' Skroz mi je nerazumljiva. Pero u šaci postoji ciglo 4 godine i kusur mjeseci, što bi značilo da (ako si u rujnu '09 bila još u fazi malih nogu) danas imam čast razgovarati s klinkom negdje u fazi osnovne škole. No, klinke iz osnovne, s druge strane, baš i ne prate emisije Romana Bolkovića, a i nisu bile klinke kada je M.Š. bila klinka - zato i jesam ovako zbunjen. Nadalje, zašto bi vrijedilo da ti se nemam pravo olako suprostavljati, sve i kad bi bilo točno da sam ti ja nekako gradio mentalni sklop i sve i kad bih razumio o čemu govoriš kad govoriš kako sam ti ja gradio mentalni sklop (od malih nogu, k tome). Ideš! Rečenica je pravo dobra (rekli bi Bosanci), ludilo od provoda (Dalmatinci).
    Što još? Izražavaš nezadovoljstvo mojim leksikom (odnosno - a iznoseći primjedbu meni - onim kakav se da naći na ovom blogu). To isto nije suvislo. Mogu govoriti u svoje ime: ja se služim jezikom koji je moj prirodan jezik, kakav mi je u krvi, kakvim se jedino znam služiti. Ako taj moj prirodni jezik sadržava u sebi nešto što ti označuješ kao ''klaićenice'' i izbacuje te iz ravnoteže - tvoja privatna izbačenost iz ravnoteže svejedno nije nešto što bi tražilo moja javna opravda(va)nja. Nećeš me čuti da ti se ispričavam na tome što mi je svojstven jezik kakav mi je svojstven. I pogotovo ne predstavlja tlo za proizvoljno - nekritički ;) - ispaljenu tvrdnju kako ovdje ''nema od kritičke misli ni k''. I zašto uopće sugestija (rečeničnim kontekstom) po kojoj bi pitanje ima li ili nema ovdje kakvog k od kritičke misli bilo u nekoj vezi s pitanjem ima li ovdje suviše ''klaićenica'' za tvoj ukus?
    Kupus, moja Neulogirana, živi kupus si nagurala u svoj komentarski niz - da ga prebaciš u kacu, imala bi što kiseliti. (pero u šaci 28.10.2013. 19:03)
  • Pita zvana Vrijedjanuša je stavljena u tećiju. Želim vam ugodne trenutke u vašem tračeraju. ISMIJ, UDARI, OZLIJEDI, PONIZI caffe. Nemoj stati, pa se zapitati; Šta to meni Neulogirana želi reći?
    Sad, hvala Bogu imate nešto više materijala za izrugivanje nego jučer.
    Na kraju ćete mi i zahvaliti, kad se odteretite nakupljenog stresa analizirajući moje disbalansne komentare.
    I nisam mislila samo na tebe, nego na atmosferu na ovom blogu od samog početka. I nisam se referirala na post, nego na pojedinosti. Ja tvoje postove ne čitam, nego samo fragmente. To si već vidio. To mi je zamorno. Tako i komentiram fragmente koji me zanimaju ili mi se učine vrijednim trošenja riječi. Kad mi se nešto zanimljivo čita, onda napišem i sutra bacim u smeće, da se ne bi ubacila u vašu ravnotežu u svemiru. I da me ne ukaljate tom ravnotežom. Ovo što sam sad napisala ne odnosi se isključivo na tebe. Možda i najmanje na tebe, ali si me uspio isprovocirati što toliko godina na blogu nitko nije. Klonila sam se ovakvih blogova. I Svena Adama Evinog. (...... 28.10.2013. 21:03)
  • Neulogiranin "zazor od kaljanja" neplanirano me prisjetio jedne davne blog diskusije u kojoj se izvjesna indignirajuća dama nije odoljela pohvaliti podatkom kako, kao pripadnica više (bogate) klase, u cipelicama na visoku petu budno prati i osobno nadzire ženu koja joj na koljenima pere mramorne podove i pragove u njenoj luksuznoj kući. sjećam se da mi nečije mentalno čistunstvo (preslikano i u fizičko) nikad nije zazvučalo - prljavije. pomislila sam tada kako niti danonoćno ribanje sto vrijednih žena na isto toliko pari istrošenih koljena ne bi ispralo silnu prljavštinu snobovskog ophođenja i načina razmišljanja te jedne čistunice. za osobu kojoj je toliko stalo do besprijekorne čistoće njenih skupocjenih mramornih podova, za osobu kojoj je toliko stalo da sa moralne i klasne visine gleda na ženu koja ih riba, dovoljna je bila samo ta mala sličica iz njenog uzvišenog života pa da ocrta svu njenu mentalnu, duhovnu i etičku niskost. (MODESTI BLEJZ 29.10.2013. 23:48)
  • I opet: bog s tobom, NEULOGIRANA.
    Ti bi preliminarno trebala sa sobom izdefinirati kome se u čemu obraćaš. Važno je utoliko bilo ono mjesto u mom prethodnom komentaru: o tome kako izražavaš nezadovoljstvo govorom mojim, ali i onim kakav se da naći na ovom blogu - a pritom iznoseći primjedbu meni. I ono što sam dodao: ''Mogu govoriti u svoje ime''... Važi i dalje: ja niti mogu niti namjeravam biti advokat svih koji pišu i čitaju ovaj blog. Moraš se dakle odlučiti obraćaš li se uopće meni - u tom slučaju možemo razgovarati. Molit ću da mi ne natovaraš grijehe svijeta i da govorimo striktno o onome što sam ja pisao, u postu ili komentarima.
    U tom slučaju imam za tebe i dva čuđenja.
    Prvo čuđenje: što te od onoga što sam napisao o M.Š. (u postu; ispod nisam ništa) toliko razdražilo? Nalaziš da si nisam dao dovoljno truda stati i zapitati se što mi to imaš za reći. O, ali varaš se - moje je čitanje i slušanje uvijek vrlo pažljivo (to mi dođe nešto kao mana iz rata, ne mogu protiv sebe ni da hoću). Što misliš otkud onakav close reading tvojih rečenica kojim sam ti odgovorio ako ne otuda što sam pomno stavio uho na njih, stavio ih pod povećalo? Nije što si ti, ja to sa svima činima; it's just what I do. Ako i imam kakvu ofrlju molekulu u organizmu - bit će da je vrlo usamljena. Moglo bi me se dati u rječnik kao definiciju suprotnosti od paušalnog. To na što me upozoravaš da bih trebao zastati i razmisliti - evo jesam, zastao sam i razmislio, kao uvijek, i pokazalo se da je problem fiktivan, plod tvoje uobrazilje. Raspravljati s tobom o tome zašto sam M.Š. proglasio ''ništicom od čovjeka'', ''bezvrijednom'' (ili da nije draga, zaigrana i dobrica) - pri okolnostima da uopće nisam takvo što učinio, dakle pogrešna je sama startna premisa rasprave s kojom mi dolaziš - bilo bi mozak baj-baj. Jedina moguća reakcija na to je mu, ''odpitati'' tvoje loaded question. I upravo to i činim: svraćam ti pažnju da nisam poduzimao nikakvo proglašavanje M.Š ništicom, da si si to učitala sama, tj. da se radi o praznom prigovoru. Pa kaži, jesi li zastala i razmislila o tome na što ti svrćem pozornost?
    Prigovor si imala i u vezi tretiranja R.B.-a. O njemu pak nisam rekao ni riječi (ni u postu ni u komentarima). Pod, pretpostavkom, dakle, obraćanja meni - i opet imamo posla s praznim prigovorom. (Nota bene, zaključuješ li što iz toga da, među drugim komentatorima koji su govorili o RB-u - kako si se potužila: previše unisono - nisi čula i moju riječ? Ne navodi li te taj izostanak mog naprosto potvrđivanja i ponavljanja izrečenog, uz deklariranje kako ću se posebnim postom očitovati, na zaključak kako onda očito smatram da nije baš tako, da osjećam potrebu usložniti to, ergo da ipak ne vlada unisonost koju si umislila? Kaži mi sad po duši, Neulogirana: da li ti uopće išta staješ i razmišljaš ili samo verglaš svoje?)
    Od ostaloga, imala si nekoliko nesuvislosti, pa sam ti se, po istom principu, zastavši i razmislivši o onome što zboriš, potrudio (vidiš: uložio trud, promišljanje) podrobno razložitti što i kako je tu nesuvislo:
    a) nerazumljivost tvrdnje o tome kako sam ti ja ''gradio mentalni sklop od malih nogu'';
    b) paralogizam po kojem bi iz te tvrdnje proizlazilo moje nemanje prava suprotstavljati ti se olako;
    c) brkanje, mutnost, nejasnoća kome se obraćaš s kojim prigovorom - meni ili ''ovom blogu'';
    d) logički preskok u kojem svoje subjektivno negotivljenje mog (ili općeg ovdje?) leksika, pokušavaš diskvalificirati na objektivnom planu: kao puko nadmetanje u ispaljivanju ''klaićenica'';
    e) krivo povezivanje pitanja koliko ima ovdje kritičkog mišljenja i pitanja koliko ima ovdje ''klaićenica'' kao izravno koreliranih.
    Pročitavši moj odgovor (svu argumentaciju pod a-b-c-d-e, kao i onu zašto su ti prigovori zbog tretiranja R.B.-a te tobožnjeg demoniziranja i ništenja M.Š. - prazni, zašto su probijanje otvorenih vrata) - jesi li zastala i razmislila o tome na što ti svrćem pozornost? Jesi li na argumentaciju odgovorila argumentacijom, očitujući se na konkretan način o svakoj pojedinoj stavci? Ne, nego si umjesto toga udarila u zvono općenite indignacije nad ismijavanjem i tračerajem, upadajući u frazerstvo u tome, pa digla nos, našla se uvrijeđenom i zapala također u patos mučenice, koju se evo kolektivnim bullyingom izbacuje naglavačke van. Ali najdrastičniji moment, đon-obraz moment: izignoriravši tako moje zastajanje i zapitanost, sama ne zastavši i ne zapitavši se mnogo nad onime što ti napisah, potpuno dakle eskiviravši (utjecanjem općoj frazi) osvrtanje na išta od toga - repliciraš mi prozivkom zbog mog nezastajanja i nezapitanosti što mi želiš reći (?!). Suludo izvrtanje. (pero u šaci 30.10.2013. 01:33)
  • I drugo čuđenje koje imam za tebe u okviru varijante u kojoj se obraćaš meni: ček, ti si stvarno išla kao neku liniju obrane svog istupa navesti da nisi komentirala post, nego tek jedan fragment - jer da si jedino fragment i čitala, kao što mi i inače ne čitaš postove nego samo, tako, kljucaš napreskokce? Jer to ti je tek dodatno samopobijanje. Fragment, recimo, sa M.Š., bi sigurno bolje razumjela da si čitala cijeli post - pošto diskrecijskim pravom autora inzistiram da odlomak uopće nije moguće razumjeti bez čitanja cijelog posta. Tako sama potvrđuješ da si žuč prolijevala u vezi nečega u što se uopće nisi dovoljno uputila - a tako to i izgleda, dobro si mi se nastavljala riječi u usta. U prvom navratu. Sada u drugom držiš opću tiradu protiv ismijavanja. Koliko je to glupo, jedva da mi se da objašnjavati. Zato je u postu i važan toliko primjer Ferala - da si pročitala, ne bismo sad morali voditi ovakve apsurdne rasprave, sve bi ti bilo jasno zašto sposobnost smijeha - i, da, ismijavanja - može biti potrebna, ljekovita, vitalna, instrument obrane i zdravlja u okruženosti nenormalnošću. Ali k'o što rekoh: stvarno mi se ne da dokazivati ti legitimnost satire, ironije, sarkazma kao punopravnih žanrova i pristupa. Ako ne razumiješ taj legitimitet - to je tvoj privatan problem. Nešto kao kad ne bi razumjela legitimitet apstraktnog slikarstva - ha, drugarice, što ću ti ja: trebaš se naučiti ne biti ignorant, ako treba informirati se, popuniti rupe u obrazovanju. Slično vrijedi i za ove apologije Vedrog pristupa, koje su ustvari još jedna diskvalifikacijska ambicija, jer im je poruka upravo u dopuštanju jedino te Vedrine, jedino aklamacijskog prilaska, ne vole ''pljuvanje'' nego isključivo ''pozitivan stav'' - kad car prolazi da se ne dračimo kako je gol nego konstruktivno i pozitivno divimo novom ruhu, s nekom kulturom komunikacije, kao sav pristojan svijet nesklon poruzi i ismijavanju, šta onda ako gazda i jest gol! (Btw, ono o Bolkoviću kao isključivo bontonski besprijekornom spram sugovornika, nikada se ne izrugujući itd., ti je netočno. Samo mu treba pokazati odgovarajuća lica, npr. Ankicu Čakardić ili Olivera Stonea, i samo gledaj kako se u roku odmah preobrazuje u kočijaša.) Što bi htjela od mene, Neulogirana - NV Pealea da ti piše o ''moći pozitivnog mišljenja'' ili Coelhovu ''dušu svijeta''? Ovdje potok, ondje cvijet. Da kao sveti otac blagoslivljem i apeliram (s beskrajnom bestežinskošću) na Mir i Dobro i Bla-bla? Ili držim uvijek mudroserno-nasmiješenu facu, poput svih šund propovjednika ''pozitive'' koji bi me htjeli nasanjkati da je to drito mudrost i dobrota iza njihove šarlatanske estetike mudrosti i dobrote, koju dilaju na facama? Što ćeš mi još preporučiti? Inspirološku eksploatativnost Nicka Vujicica? Radije mi stavi odmah prst u grlo, da skratimo postupak pražnjenja želuca. Ne spadam u one koji do te mjere ne bi znali prozirati jeftinoću ideologije Pozitive i bez ''pljuvanja'' molim.
    Potrošio sam dosta slova na ovu prvu opciju - bilo je to u dobrom duhu izvlačenja maksimuma tvoje pozicije kao točke s kojom ću raspravljati. Jer postoji i ta druga opcija, u kojoj se obraćaš ne meni, nego ''ovom blogu'', što god i koga god sve to obuhvaćalo, koje je nesumnjivo i bilo slučaj... no predstavlja minimalnu točku, dno tvoje pozicije. Problematično je, za početak, već ovom mutnoćom, mekoćom linije između grmljenja na grijehe ''bloga'', no u obraćanju meni, pri čemu se više teško razaznaje što je što i u koga se čime puca, te nastaju razna zamagljenja i lovovi u mutnom, a naganjanje fantoma završava čvorugom na nekoj drugoj glavi. Druga problematičnost ugrađena je već u samoj ideji izlaženja s konkretnim prigovorima pred jedan tako apstraktan, fantomski plural kao što je to ''atmosfera na ovom blogu'', fantoma o nekoj ''vašoj ravnoteži u svemiru''. Čijoj? Ja ti prvi ne dozvoljavam, kao što vidiš, da govoriš o meni, a da to nije u drugom licu jednine, nego fantomskim pluralom. Jednostavno nemaš pravo. Tko te ovlastio za to vi? Rezultira već i na toj razini mutnim aluzijama i inkriminacijama u općenitost u kojoj ne nalaze pravu adresu, pa ostaju kružiti zombijevski. Stvoriti si sliku u kojoj svi ovdje homogeno, složno i idilično stoje na jednoj strani, a ti jadna mala jedina na drugoj, pa bivaš k tome i muč(enič)ki protjerivana - jedan kroz jedan je paranoično i pasivno-agresivno, time činiš od sebe NeuROlogiranu. (Spomenuo bih i da je lista korisnika kojima je ovdje zabranjeno komentirati potpuno i doslovno prazna; anonimni komentari su također dopušteni i dobrodošli.) (pero u šaci 30.10.2013. 01:41)
  • Još dvije-tri stvari za kraj.
    U vezi pojma ukaljanosti ti je Modesti, vidim, već govorila - nadovezat ću se posebnom navadom.
    Klonila si se, kažeš, ''ovakvih blogova''. Otkud potreba da mi se o tome ispovijedaš? Ja te sigurno neću moliti da se ne kloniš - široko ti polje, ili što bi rekao Lou Reed, kad su već dani njime obilježeni: if you don't like it, you can shove it. Ono čega se sam rado klonim su ovakvi puštači magle i prljave igre kao ti.
    Nadalje - ako se ne želiš ili ne možeš potpisati, to je u redu, poštujem. No, čemu onda ova obraćanja svako malo kao da očekuješ da znam tko mi se obraća? O tome kako sam već vidio (da mi postove ne čitaš) ili da sam ti gradio mentalni sklop, itd. Ili jedno ili drugo.
    I konačno - kog ti bokca u svemu ovome SAE ima s tim ili bilo čim? Dogodilo se da si tresnula s kruške ovih dana - priznaj, nije to sramota. (pero u šaci 30.10.2013. 01:43)
  • Ja doista više ne znam kako da ovaj sinkronicitet sama sebi objasnim nego upravo sinkroniziranošću. Otići ću malo-puno off-topic jer je Nelogirana spomenula pojam kritičke misli (eng. opinion, njem. Meinung, ima još), a to je upravo i jedan od razloga iz kojeg su me prije desetak dana banali, tj. privremeno pritvorili moderatori Grupe za raspravu Društva za promociju znanosti i kritičkog mišljenja, iako, opravdano, jer su se rukovodili primjenom pravila prevage forme nad suštinom kod mog kritičkog razmišljanja (eng. thinking, njem. Denken). Zaključila sam da, neovisno o formalnoj logičkoj argumentiranosti, tu i tamo nije loše zatalasati jer, da skratim priču, moj je poluzainteresirani nastup tamo polučio nekim kvalitetnim rješenjima, koja će trajati tko zna dokle, ali je bitno promijenjen ton i stav i malo su se uključile i druge znanosti osim prirodnih i tehničkih. Jedan od boljih tekstova koji je netko tamo podastro nešto prije nego što sam ja zatalasala i kasnije ponovno istaknuo u prvi plan je i ovaj: http://www.csicop.org/si/show/why_bad_beliefs_dont_die/. Pero, znam da ćeš zbog ovoga ispalit na živce, ali, Kinezi su još sredinom prošlog stoljeća ljude, prvenstveno žensku djecu rođenu u godini vatrenog konja pokušali „genetski“, astrološki, tj. kritičkim mišljenjem opravdanim abortusima i ubojstvima – eliminirati iz daljnjeg tijeka kritičkog sagledavanja povijesti … Jednom ću primjenom pravila kritičkog razmišljanja dokazati da postoji bog ;-)… Ne, to nisam ja :-)…
    A kod Nelogirane se jasno vidi vapaj za time da netko drugi treba isporučiti sreću. Nije to olako za odbaciti, onako generalno, ali da je adresa potpuno kriva, naravno da jest. Ukratko, definicije su nam ili zastarjele, ili su zapravo vječne, stare k'o i stari sveti spisi. Vedra vijest: niska naoblaka :-)… Taman za kiselo zelje, točnije, sarmu :-)... (samohranamajka 30.10.2013. 10:01)
  • A što i ti bučkaš, samohrana nebi pas s maslom pojeo, pa jel možeš sve to reć jednostavnim ljudskim jezikom.tebe je od svi ovde najteže čitat i razumit.Patiš od viška kvazi filozofijskog stila.peru je teško čitat al ako ga pažljivo i polako čitaš on je jasan kao dan a tebe ni nakon sto čitanja nemogu skužit. il sam ja niskog IQ. (neulogirani 30.10.2013. 11:10)
  • neulogirana je primijetila pljuvacki mentalitet pere p. što sva pamet može kad je u službi kloake? može li um biti bistar, otvoren i vedar? može i jedino takav je vrijedan slušanja. pero ponavlja i prežvakava, reproducire velike misli, ali nema tu živog duha, nema radosti. mrtvilo i tupilo i kada ne citira pero umrtvljuje i proizvodi mrtvačku raspravu koja je sama sebi cilj i razlog. (logirani 30.10.2013. 14:46)
  • @neulogirani i logirani: što god da je, ne brinite, nije zarazno (@logirani: mislim na bistrinu, otvorenost i vedrinu), uglavnom na žalost. @ pero: ne znam jel' to zbog mog nicka ili moje sveopće "neskužljivosti", ali svi tvoji "kritičari-padobranci" se od svih iole tebi više parirajućih komentatora od mene, obraćaju (ili drzaju kritizerski obratiti se) na tvom blogu poimence baš meni. A eno tamo mog bloga, čak i još jednoga... i sve zjapi prazno. (samohranamajka 30.10.2013. 15:17)
  • ja ti se ne obračam jer te ne razumijem. obračam se peri panonskom (logirani 30.10.2013. 15:50)
  • čitam njegov drugi blog godinama i ovdje se prolifira kao ljevičar i kritizer, a tamo kao student. kriza ličnost je u pitanju. (logirani 30.10.2013. 15:52)
  • bio je nemanjin učenik isto godinama pa se sad s ovim blogom pokušao pronači kao on i nešto napraviti, a onaj blog kojim je komentirao kod nemanje je ostavio kao dnevnik (logirani 30.10.2013. 15:53)
  • samohrana majko zašto se pozivaš stalno na svoj status? tebi netko ovo kaže ono radi zašto što si ti samohrana majka. čemu ta žrtvenička uloga? nisi pomislila da je to zato što pišeš to što pišeš? i otkud ti uopće potreba da se tako prolifiraš? (samohrani 30.10.2013. 16:05)
  • @samohrani: jesam, ali me "pobila" jedna komentatorica ovdje i jedan komentator (i) na svom, i na mom blogu, a i poneki komentator onako žešće prostaklučki i na nekim drugim blogovima. Naime, neovisno o akcidentalnom dokazu koji sam upravo podastrla ;-), poanta je u inzistiranju na taborima, kružocima i slično, utoliko i moj komentar, ali molim, ako treba dodatno pojašnjenje, preseliti se na moj blog kad i ako otvorim temu, a može i jedan generalni osvrt, zašto ne. A tvoj komentar je tek još jedan u prilog tome da misliš da znaš što ja mislim i zbog čega tvoja kategorička tvrdnja o "žrtveničkoj ulozi". A inače, ima na ovome blogu.hr. blogova koji upravo i statistički idu u prilog tvojoj tvrdnji, i to s raznih aspekata, tako da... have a nice whatever it is. Na perinom blogu se već i razgovaralo o nickovima, anonimnosti i s tim povezanim pojavnostima i razmišljanjima, pa ti preporučujem da malo odeš niže po postovima. Ovdje je, što se mene tiče, rasprava (ako je i bila, tj. bila je uz malo sugovornika) na konkretnu temu i iz nje izvedenih asocijacija završena. (samohranamajka 30.10.2013. 17:34)
  • MODESTI - Ima jedna diogenovska anegdota, vrlo mi draga (kao i ostale). Došao on, kažu, jednom u neku raskošnu kuću, pa mu gazda zabranio da pljuje - jer nije red, jel, kuća je fina, raskošna, pic-pic. ''Diogen se iskašljao i pljunuo mu u lice, govoreći kako nije našao neko gore mjesto za to.''
    Ali tvoj izbor ilustracije ''zazora od kaljanja'' - horizontalno nevezane uz vrstu potencijalnog ukaljanja od kojeg se brže-bolje sklanja Neulogirana (jer ne znamo ništa o tome da bi ona bila klasni snob) - svjedoči da te zapravo interesira zajednički nadskup: čistunstvo na razini arhetipskog, fenomenološkog, eidetskog.
    Da je to onda tema kojom udaraš i u moje strune, stara je poznatost. Mnogo sam puta na blogu o čistunstvu kao (sociopsihološkom) fenomenu - koje biva kamuflirana prljavoća, ili što kažeš, niskost, i s to žešćim zazivanjem idealizma/moralizma Čistoće, Neukaljanosti, Bjeline što je u pozadini niža i prljavija.
    Čovjek u futroli, itd.
    Primjer drastičan po okrutnosti, zlu i poremećenosti zamotanima u ideale Čistoće bio bi, recimo, ovaj.
    Ali ako bih sad krenuo linkati sve postove u kojima sam hvatao za rogove bika tog fenomena, ruka bi me zaboljela. Radije ću izdvojiti tek onaj plakatni motiv bijele vrpce, iz istoimenog Hanekeovog filma - motiv koji običavam koristiti kad hoću zorno dočarati bit čistunstva kao nečega što po svojoj prirodi igra prljavo, što je problematično ne po onom standardnom prigovoru o nerealnosti, previsokosti ili nedostižnosti ideala, već baš niskošću takvih idealizama - sve otkako se ono Miss maestralno osvrnula: ''Estetski savršeni crno bijeli kadrovi, od izuzetno zatamnjenih kadrova unutrašnjosti domova, do zasljepljujuće bjeline pejzaža, naglašavaju sraz između željenih vrlina koje roditelji pokušavaju usaditi djeci i nakaradnih metoda kojima to pokušavaju postići. Najspecifičnija je metoda bijele vrpce koja simbolizira nevinost i dobrotu, a roditelji njome vezuju dječake noću za krevet i stavljaju im oko ruke danju ne bi li im usadili iste vrline i istodobno ih kaznili za neposluh, dok djevojčici otac upliće vrpcu u kosu da bi na kraju zaključio da se cijela godina nošenja bijele vrpce nije nimalo isplatila i da djevojčica nije naučila ništa o svojim grijesima. (...) djecu se noću veže bijelim vrpcama, djevojčicama se upliću u kosu, bile one seksualno zlostavljane ili ne, važna je vanjska čistoća, baš kao blještavi bijeli pejzaž koji ne uspijeva osvjetliti unutrašnost kuća u kojima se svakodnevno odvija nasilje.''
    (Naravno, pojam ''zazora od kaljanja'' ne iscrpljuje niti ova njegova ''nasilje-normalnosti'' upotreba kroz koju sam ju ja dosad bio najviše inspiriran prezentirati. Zato i govorimo o arhetipu, nadskupu, fenomenu.) (pero u šaci 31.10.2013. 23:58)
  • NEULOGIRANI - Samohrana jest razmjerno nerazumljiva, to se ne može reći da si izmislio samo da bi trollao. No, nisi pravilno razumio narav te ''neskužljivosti'': ona se ne događa uslijed ''kvazi filozofijskog stila'', ne radi se o nedostatku ''jednostavnog ljudskog jezika''. Komparirao si sa mnom, što i nije loša ideja, jer izvlači idealan kontraprimjer - izoštravajući tako kroz razlikovnost s antipodom i prirodu njenog jezika. Moja misao - ili barem izlaganje moje misli - ide slijedom, TEČE; Samohrana, naprotiv, SKAČE. Ako sam ja riječni promet, ona je zračni: od aerodroma do aerodroma, a između ne znaš gdje je, negdje nad oblacima. U nečemu će naći asocijativnu koreliranost; slabije joj ide predočavanje drugima u čemu je ta koreliranost. Zato ju treba znati čitati. Tko se bude opterećivao imperativom da je mora uspješno islijediti, ući u trag kursu kojim je doletila na neki aerodrom, stiltat će ovako kao što se tebi dogodilo. Treba se fokusirati na ono što se nudi na samom tom aerodromu. Pošto se radi o jednoj zdravo nasađenoj glavi, osim toga i bistroj i razgledanoj, na pistu aterira dosta toga vrijednoga. Samo ne treba razbijati glavu kojom poveznicom i kakvim logičkim slijedom. (pero u šaci 01.11.2013. 10:34)
  • Elem, SAMOHRANA - premda baš i ne kužim gdje si našla sinhronicitet s onime što sam pisao Neulogiranoj, osim na najširoj ravni spomena pojma kritičkog mišljenja, tj. kako si točno dovedena do toga da mi adresiraš tekst koji evo ne žalim truda pretvoriti i u link - na skraju stvarno ispade sinhronicitet! Jer upravo pripremam post u kojem sam na jednom mjestu dospio pred zid u najužem mogućem smislu iz tog članka. Fala, koristit će! (pero u šaci 01.11.2013. 10:39)
  • @pero, ovo tvoju definiciju sebe ću si uokviriti ;-)... A, naravno, asocijacija je, osim mene iznadoblačne, i na široj ravni, od koje ću zbog svojih poteškoća u držanju kursa, istaknuti tek jednu a povodom pjesme koju su napisale magle dolaze o curici koja piški....Iznad oblaka... ... Eno mene tamo kod oblaka ;-)... (samohranamajka 01.11.2013. 20:04)
  • Klanjam se, LOGIRANI.
    Ako ne nalaziš kod mene nikakve radosti ni iskre duha - no, pa sigurno te neću nutkati da bolje tražiš. Od volje ti. If you don't like it, you can shove it.
    Samo jedna prispodoba.
    Momčić zvan L. na instrukcijama. Pita ga instruktor koliko je X na kvadrat puta X na treću, L. ne zna, ovaj objašnjava: zbrajaš eksponente, dakle 2+3=5; točno rješenje: X na petu.
    Aha.
    Sljedećeg dana: koliko je 2 na X puta 2 na X? L. ne zna. Pa zbrajaš eksponente, dakle X+X=2X; točno rješenje: 2 na 2X.
    Aha.
    Sljedećeg dana: L., koliko je 2 na X puta 2 na X? L. šuti, ne zna. X+X, koliko je X+X? L. ne zna. O, dijete drago - iks plus iks?! L. (iskušat će sreću pa što bude): ipsilon?
    Sad imam ja jedno pitanje za tebe, Logirani: što da mislimo o tom dečku? Je li malouman? Nešto kao lik iz Townesove pjesme: he's a little slow between the ears, he's always been that way?
    Ali imam ipak i još jednu prispodobu iz škole.
    L. na satu logike, pita profesor razred: istina ili laganje - što je dobro, a što loše? L. je najbrži, diže ruku i odmah viče: pa istina je dobra, a laganje loše, normalno! No, profa ima potpitanje: L., da mi dođe bijesni tip sa sjekirom, sav u krvi, s luđačkim pogledom i pita me gdje se nalaziš, da li bi želio da mu lažem ili kažem istinu? Ostao bi pri stavu da je istina dobra, a laganje loše? Ili: u jednoj pjesmi Jens Nininom tati laže da joj je dečko, da bi mogla ostati sa svojom djevojkom. Tata je ''sweet old man'', al' teško bi mu bilo shvatiti (i prihvatiti) neke aranžmane. Nije li ta Jensova laž jedna ne samo da ne loša nego baš dobra, lijepa, pažljiva, prava prijateljska, plemenita laž? I poanta: djeco, laganje može biti loše, ali sam fakt da netko laže nam još to ne kaže.
    Aha.
    Na sljedećem satu logike evo ti L.-a, tužaka: ''Profesore, Pero laže!'' Učini se profi to zgodnom prilikom da testira usvojenost lekcije od zadnji put: ''Razrede, da li time što znamo da netko laže odmah znamo i da time nešto loše čini?'' Tko je najbrži, tko prvi diže ruku? L., viče: ''Pa naravno, što drugo!''
    Logirani, kažI: što misliš onda ti o tom L.-u? Malo slow between the ears, ha? (pero u šaci 01.11.2013. 23:35)
  • Dobro, dobro, imam i treću prispodobu.
    Ovaj puta ne iz škole, nego tu, s bloga. Napisao ja gore Neulogiranoj sve o tome koliko je glupo ozloglašavati ''pljuvanje'', tražeći isključivo ''pozitivan stav''. Ali bio je i prije toga jedan navrat, nema tome tako dugo, kada sam ovako zborio: ''Termin 'pljuvati' (po nekome) je mnogo suspektan. Zato što ga se često koristi kao automatsku istoznačnicu - ili da izmislim riječ: odmjenicu - za kritiku (nekoga). Svaku kritiku odmah označiti kao 'pljuvanje' diskvalifikacijska je rabota, zato što ispušta fazu u kojoj se gleda osnovanost i nivo kritike. Ne mora svaka odmah biti 'pljuvanje'; opravdano bi bilo tako nazvati samo onu nepravednu, lošu. Poistovjećivanje te dvije riječi mutan je potez - u biti pljuvanje same mogućnosti kritike.''
    Sve sam ja to objasnio, no kao da i nisam, ulijeće mi sad neki L., optužujući me za ''pljuvački mentalitet''. Što reći na to, reci ti meni? Ili je gluh ili glup, zar ne? Džaba mu crtati kako ''pljuvanje'' doduše može biti loše, za optužbu i kompromitaciju, ali sam fakt da netko ''pljuje'' nam još to ne kaže; ne, tjera on svejedno po svom, trijumfalno (raz)otkrivajući moj ''pljuvački mentalitet'', maloumnom gestom uzimajući tu riječ za neku abrakadabru, kojom misli da je nešto rekao samim time ako ju je izrekao. Stvarno neki tip mnogo slow beetween the ears...
    Oh, pa da! Taj L. iz posljednje prispodobe - to si ti, Logirani.
    Znaš koji problem imam s tobom? Ne trpim društvo glupih ljudi, grozim ih se i izbjegavam. Loša inteligencija mi je gore svojstvo i od najgoreg karaktera. Gad će te barem kapirati u onome što mu kažeš zašto je gad; s moronom analogija ne vrijedi. Preko toga što trolluješ bih još nekako prešao, ali ne mogu preko ovoga što si moron. Po čemu prepoznajemo morona? Potrebno mu je ponavljati, i onda je još uzalud i ponavljati. Samo će potpun moron, nakon što je nešto već nacrtano, objašnjeno, obrazloženo, ponovo istupiti s istime onime od prije, bez ikakvog pomaka, bez ikakve korekcije s obzirom na rečeno, ikakvog kontrargumenta, npr. samo još jednom s tom istom načelnom diskvalifikacijom ''pljuvačkog mentaliteta'', kao da uopće nije u međuvremenu dijalektički ''ukinuta'', osporena, anticipirana u važećoj antitezi. To nemanje svijesti o položaju onoga što se govori u kontekstu već do sada govorenog najsigurniji je pokatelj tuposti, ograničenosti, radikalne nesposobnosti shvaćanja.
    Ali konačna potvrda stigla je u vidu ovog urnebesnog deliriuma u kojem ti se brkam i pretapam s perom panonskim (kakvom si samo briljantnom forenzikom došao do tog zaključka, da mi je znati - bit će zato što smo i jedan i drugi pero? :D).
    I evo, već vidim, sad će opet biti: pero uobražen, arogantan, vrijeđa, pljuje...
    Zijev. Pa da zatvorim puni krug i vratim se na početak: stvarno ne vidim zašto misliš da bi me o tome koliko dijelim ''živog duha'' iole trebalo zanimati mišljenje potvrđenog morona? Otkud ideja da bi tvoja riječ tu imala ikakvu težinu? (pero u šaci 01.11.2013. 23:36)
  • pero nisi morao pisati toliko da me uvjeriš da sam glup. o tome znaju stručne face a ti mi možeš šešir skinuti kada me vidiš i to ako ti dozvolim.
    ja sam te čitao dok si kepec bio i to mi daje pravo da ti dam kritiku. neulogirana ti je dobro rekla da ne čita ni tebe ni svena a ja sam glup kako kažeš pa čitam obadva i imate vi što reći ali vam treba vedrine i otvorenosti duha. (logirani 02.11.2013. 00:35)
  • pozdrav Logiranom Logosu!!! (swen s onoga svijeta 02.11.2013. 07:12)
  • LOGIRANI - Samo da si ti meni na kraju ostao uvjeren - to je važno. Koliko sam pritom pisao, sporedno je. Pisao sam točno onoliko koliko me zabavljalo da pišem - rekoh da se ne uživam družiti s moronima, ne da ne uživam u sastavljanju raznih zabavnih prispodoba putem kojih im se može pokazati kako i zašto su moroni. No, kako je to i sve što sam ti imao za reći, a do druženja (ponavljam za svaki slučaj, čujem da tvojoj sporosti među ušima to treba!) mi nije - nadalje možeš ovdje sam sa sobom raspravljati. Kao ne samo glup, nego i lud. Ili nemoj. (pero u šaci 02.11.2013. 08:37)
  • pero pa nije moguće da nisi skužio tko je logirani? ili jesi, ali ne želiš biti kao on. on koji po blogovima lažno optužuje i etiketira.
    zna se da naš bokček wink:) wink:) okolo komentira kao anonimac.
    tak je kod svog frenda tignariusa ljige komentirao kao anonimac....zaboravio se registrirati, pa mu je objašnjavao zašto to radi.
    dakle pero ako nisi skužio tko je logirani duboko si me razočarao. (wink 07.11.2013. 11:18)
  • WINK - Naravno da sam skužio, ali ne znači da je sve što skužim automatski na mom nivou. (Nego, jesi ti skužio/la ovo ''klanjam se'' kojim sam se @logiranom uvodno obratio: što misliš tko je ono - wink wink ;) - od tog mog povremenog običaja klanjanja izvjesnim nastupima svojedobno napravio temu, slučaj, dramu? Dovoljno mi je bilo njemu samom winknuti, u nick-igre spekuliranja i denunciranja se ne upuštam, to sam mislim već i pod nekim ranijim postom proglasio: program mi je razgovarati sa sadržajima komentara, ne potpisima.) (pero u šaci 07.11.2013. 11:35)
  • kak to sve pamtiš, koji čip imaš u glavi? je, sad se sjećam, čitao sam to sve. moram priznati da mi je tamo @wall falio, doduše i @modesti, ali neznam kaj bi se trebalo desiti da ona dođe k lavici na blog.
    imaš pravo tvoje "klanjam se" nije od jučer, sorry......

    nije da se previše veselim kad se blogerska luda wink - wink počne baviti vračanjem i halucinacijama, ali ......kako da kažem........volim čitati tvoje odgovore na njegove veleumne misli i zaključke. i još kad se pridruži @modesti sa kirurški točnim seciranjem............


    ps
    kaj ti se tvoja bidermajerska fotelja zlizala te postala neudobna kad ovak rijetko pišeš? (wink 07.11.2013. 15:45)
  • WINK - Došao do mene taj jedan site s ''personality types'' - i to je slučaj htio da mi se otvori direktno na tzv. analytical thinker arhetip - pa se prepoznah, što me užasno nerviralo, jer sam si vukao na onaj olinjali i falični usklik tipičan za fanove horoskopa: ''nevjerovatno! sve (mi) je pogođeno!'' A ipak sam morao uskliknuti u sebi: fak, nevjerovatno, sve mi pogodiše! :D
    Između ostaloga, kaže mi se (a u vezi toga što spominješ moj tretman onih kojima mi ne preostaje nego klanjati se) da sam po prirodi sklon ostavljati dojam arogancije, bivajući neugodan prema moronstvu: ''Analytical Thinkers therefore often give others the impression that they are arrogant or snobby - especially because they do not hesitate to speak their mind with their often harsh (even if justified) criticism and their imperturbable self-confidence. Incompetent contemporaries do not have it easy with them.''
    Drugo što mi kazaše - i opet točno - (a u vezi ovoga što se čudiš da koji mi je K da pamtim sve i svašta) je da nikada ništa ne zaboravljam: ''You absorb new information like a sponge and your memory is legendary. Once you have learned something, you’ll never forget it - unless you consider it to be irrelevant for some reason and decide that it seems to be better purging it from your data storage.''
    I treće (a u vezi s ovime što pitaš što me nema, što me nema): ''Analytical Thinkers belong to the absolute perfectionists who always and forever find something to improve on everything and are basically never satisfied with themselves.'' To znači da mi već po naravi nije svojstveno objavljivati često, objavljivati štogod... dakle, ako neko vrijeme nema posta, ne znači da se događa išta izvanredno, išta što mi ionako ne bi bilo upisano u arhetip. Business as usual. :) To je, naravno, samo jedan od dva bitna faktora jednažbe, pa i ako konstanta. Drugi faktor, varijabilni, je to koliko mi kad biva dopuštano od strane vanblogosfere. Nekada me taj opskurni vanbložni, ''stvarni'' svijet pričepi svojim prohtjevima manje, nekada više. Trenutačno je potonje posrijedi. (pero u šaci 07.11.2013. 21:42)
  • Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

    ponedjeljak, 09.09.2013.

    SAE – tuce pjesama i još jedno


    Sven Adam Ewin
    HR3, Poezija naglas
    četvrtak, 5. 9. 2013.



    ***

    Uvodna bilješka – Zvonimir Mrkonjić:

    Počevši od postmodernističkog obrata i spoznaje da su, mallarméovski rečeno, sve pjesme već napisane, suvremeniku koji vlada stihom otvorio se prostor gorke slobode. Naime, svi modernizmi, dok su trajali bili su zasnovani na nadi u vječnu iskoristivost načela novog, sve dok se ono ne istanji u izdanke dosjetke. Ponavljati dosjetku znači izravno priznati neuspjeh. Ako više nema novog, sve je dopušteno, čak neizvornost i ponavljanje tuđih neuspjeha. To možda samo znači da treba dati riječ poeziji, pouzdati se u greške njezine memorije, koje se preokreću u iznašašća. Pjesniku koji se pomirio s time da su sve pjesme već napisane – a to je sigurno i slučaj Svena Adama Ewina – sve, od svemoći do nemoći, dopušteno je. Nije slučajno da su se pokreti obnove vezane forme oslonili upravo na sonet, kao ispražnjenu, pa stoga i najpotencijalniju formu. Dosta je ubaciti u sonet i najbezazleniju gradbenu zamisao i on se počinje rječito rastvarati kao kubistički objekt. Već sama autoreferencijalnost sonetu izvor je nebrojenih dalekosežnih asocijacija. A Matoš, kojem Sven Adam iskazuje počast evocirajući njegov najslavniji sonet, davno nas je poučio da je sonet porozan na sve suvremene asocijacije, od dnevno-političkih do svakodnevno-običajnih, te se od patetičnih uzleta kadar spustiti do humorne travestije. Poučno je vidjeti kako Sven Adam u uvodnom tekstu Dobro ugođen sonet preslikava strukturu soneta na tlocrt bazilike:
    ''S prvim katrenom bacim grubi siže;
    Centriram spin u formu iznuđenu
    Pa dižem crkvu sa sonetnim križem
    (Upravo crtam prvu skicu njenu).''
    Svenu Adamu odgovara invencija koncepta, ili ako se hoće, dosjetke. Tako pjesmu gdje opisuje opsadu svoje izabranice trubadurskom ili petrarkističkom upornošću, završava ishodom Salomé Oscara Wildea. Ovom pjesniku nadasve je draga dvoznačnost ili višeznačnost, pa u efektnoj karnevalizaciji polazi mu za rukom napisati pjesmu na koji mu drago povod. U nizu pjesnika postmodernističkog usmjerenja Sven Adam svakako je jedan od onih koji svom autorstvu daju bljesak autentičnog umijeća.


    ***

    DOBRO UGOĐEN SONET

    S prvim katrenom bacim grubi siže;
    Centriram spin u formu iznuđenu
    Pa dižem crkvu sa sonetnim križem
    (Upravo crtam prvu skicu njenu).

    U fundamenat (da mi ne prokliže!),
    Usađujem u stopu bazalt-stijenu.
    Dok okreneš se, evo već se diže
    Glavnina zgrade u drugom katrenu.

    S tercinom prvom (malo samohvale!),
    Posljednji zahvat na tornju obavljam
    I sonet raste poput katedrale.

    Dok na vrh tornja jabuku postavljam,
    Klanjam se Nebu, Suncu, Bogu... zatim:
    Pukne uže... i ja se sunovratim.

    (ricochet)



    IVANOVA PREDAJA

    Kojom cedrovinom da potpalim vatre pod tvoje bedeme
    Pa da omamljena mirisima i jarom koja dolazi odozdo,
    Skineš sa sebe
    Prozirnu bluzicu otpora!?

    Tri duge godine opsade, a ti još odolijevaš!

    Tvoje isturene tornjeve napadao sam tihom strpljivošću,
    A uzvratila si uzavrelom vodom po mojim prsima.
    Penjao sam se uz tvoje bočne zidine
    Dugim ljestvama
    Na sam vrh
    I svaki put bio odgurnut,
    Mekim udarcem tvojega poprsja ukrašenog
    Tek s dvije šumske jagode.

    Uzalud sam na te bacao
    Teške poglede iz katapulta. Eskivirala si ih
    Ciganskim pokretom bedara,
    Onim, jedva primjetnim pulsirajućim trzajem,
    Zaostalim iz vremena plesa prelijepog zavodnika Lucifera
    Koji je izvodio pod krinkom Venere.

    Nisam se ustručavao, nisam.

    S teškim ovnom jurišao sam na tvoja glavna vrata,
    Koristeći se zabranjenim tehnikama antike.
    Ali,
    Vrata su izdržala,
    A moj trojanski konj,
    Kojega si na vrijeme prepoznala kao genijalni trik vrste,
    Zaglavio se među balvanima, koje si na nj u zadnji čas
    Oborila.

    Priznajem,
    Tvoja obrana bila je beskrajno maštovita.

    Izluđivala si me obiljem medovine u svojim amforama,
    Koje si pretakala pred mojim očima
    U teške ćupove,
    I to uvijek neposredno prije mojih juriša,
    Da bi me tako uvjerila u svoju neosvojivost.

    Na moj vučji zov odgovarala si gugutom,
    Instinktivno, dakako,
    A kad su se,
    Prilikom mojeg lagumiranja donjih temelja tvoje utvrde,
    Zaljuljala dva tvoja tornja nad bedemskim vratima,
    Ti si se hihotala.

    Tada sam konačno shvatio:
    Ako pomno rasporedim vatre od mirisne cedrovine,
    Pod tvoje bočne bedeme,
    Ovaj put posve s nutarnje strane,
    Nećeš moći odoljeti!

    Zaplesat ćeš,
    Omamljena dimom i toplinom koja dolazi odozdo,
    Svoj salomski ples predaje,
    Noseći moju krvavu glavu na knjizi optočenoj zlatom,
    Koju pismoznanci zovu Knjigom kraljeva,
    A da ja nikada neću saznati kako je tamo dospjela.

    Ja, Oscar Wilde.



    SMRT MOGA ALTER EGA

    Kako me obara tvoja rima!
    I moja tebe. A ti uto
    Vadiš srce i bacaš psima.
    Kako mi sličiš! I obrnuto.

    Bacamo oba i pred svima
    Srce i dušu... i sve (tutto),
    A to u nama što još ima,
    Čini se pomalo uvrnuto.

    Dok pasi žderu ispod stola,
    Mi ispijamo zadnju bocu,
    Ali kad jednom nakon bola

    U srcu mome rupa zine,
    Sa svojim psima na povocu
    Ti ćeš mi doći... na karmine.



    MAJKA BOŽJA BISTRIČKA

    klečim u klupi, sam u svojoj muci,
    odjednom s vrata neka svjetlost sine:
    ulazi žena sa štapom u ruci
    i priđe kipu sred noćne tišine.

    dok svetom tugom oči joj se pune,
    što li to radi? gledam (prepun strave):
    drhtavom kretnjom obje zlatne krune
    majci i sinu skinula je s glave.

    a onda stare sklopila je ruke
    i puna boli pala na koljena
    i dokle tako molila je šutke,
    ja kažem: majko, ta je crna žena

    pred kojom klečiš, sveta čudotvorka!
    ti... tko si ženo? ona reče: ... Gorka.*

    *Marija, Majka Božja (aramejski Maryam, u prijevodu ''gorka'')



    LICA U POVRATKU
    (Mojoj majci)

    Kad se rastajemo od onoga,
    Koji nam je srce ispunio dobrotom,
    A lice pozlatio radošću,
    U tome času učini nam se primjerenim,
    Skinuti s lica
    Tanke listiće pozlate
    I posuti ih po njemu, umjesto ružinih latica.

    Isplačemo, zatim, iz srca sve što je njegovo
    I vratimo se,
    S nadom,
    Na mjesto, na kojemu nas je učinio boljima.

    Tek tada pogledamo u svoja zguljena lica
    I vrisnemo,
    Ali se naše ispražnjeno srce
    Više ne odaziva.

    Cor cordis.



    ONO ŠTO TI NISAM REKAO

    jutros mi kažeš: dragi
    znaš li da si noćas u jednom trenutku prestao disati?
    zatim dodaješ drhtavim glasom: ne smijem ni pomisliti što bi se dogodilo
    da te nisam u tom času
    prodrmala.

    htio sam ti reći: draga
    pa nisi trebala
    nisi me trebala prodrmati
    bila bi to smrt za kojom žudim: blažena smrt u snu.

    nisam to rekao glasno
    ti bi odmah briznula u plač iz dva razloga.

    treći bi ti pao na pamet
    naknadno
    i on bi te, siguran sam u to, potpuno uništio.



    UTJEHA PJESME
    (mojemu učitelju, A. G. Matošu)

    Ležiš. Ta davna smrt je kriva
    Što više nemaš sedam čula,
    Što ti je samo kosa živa
    Od nekadašnjih molekula.

    Po znanstvenom si teoremu
    Malo čestično, malo valno.
    No ti si za me, sve u svemu,
    Još uvijek vrlo integralno.

    Pjesme u tebi trajno leže,
    One su dio tvoga mraka.
    Druge, koje od tebe bježe,

    Dio su tvojih otpadaka.
    Rabbi, ti si isti ustvari,
    Bez te naše... izmjene tvari.



    TRI MOJE SESTRE
    (Josipu Pupačiću i Wisławi Szymborskoj)

    kad sam bio moja tri brata i ja
    voljeli smo istu pjesnikinju: lijepu wisławu.

    to nije dovoljno rekao sam braći
    tako se može voljeti srnu
    a srna ima but
    ima plećku
    vratinu
    jezik
    oči (netko ih obožava kao specijalitet kuće).

    dakle?

    ništa dakle. moja tri brata i ja
    kad sam bio
    četvorica nas
    potukla su se o najbolje pjesme poljskog mozarta.

    frcale su suze.
    svaki je gorko oplakao izbor onog drugog.

    čudno
    dvojica moje braće plakala su tiho
    nekim suhim suzama
    meni je to odmah bilo sumnjivo
    rekoh: skidajte haljinice!

    znao sam. bile su sestrice.

    njih sam morao nježno tješiti cijeli dan
    i još jedan
    i još četiri
    i još godinu
    a onda više ne
    jer su me livade za to vrijeme beskrajno zavoljele.

    onda smo raskidali knjigu i svatko je uzeo ono najbolje.
    ja vrat
    oni sve.
    više nije bilo moja tri brata i ja
    jeli smo meso i smijali se da je sve frcalo.

    kad smo bili dva moja brata i ja
    kad smo bili jedan brat i još tri
    nas osmero
    moj brat
    moja sestra
    i moja sestra sve duplo i još dvije sestrice.

    i sve tri nosile su moj glas
    i sjekle potoke
    okomito.

    tako da znaš ti jedna szymborskaja wisławaja
    i mi smo imali jezero i slike
    i glas kao vjetar.

    mojih osmero braće i ja
    nas sedmero
    zapravo, devetero.



    SONET O MULJU

    Sam na obali sjedim: pjesme bacam u rijeku.
    Bacam ih kao štence, ali dobri plivači,
    (Uglavnom lake pjesme)... rijekom i dalje teku;
    Lake su. Nije čudno što ne potonu, znači.

    Ako ove pjesmuljke koji nemaju mantre,
    Izbačene na žalu promrzli pastir nađe,
    Prosušit će ih vjetrom i s njima palit' vatre;
    Sretna djeca uz rijeku pravit će od njih lađe.

    Tako je s lakim. S teškim... mitski se obred sprema,
    Ja ih bacim u rijeku poput broda u boci,
    One potonu na dno... pa ih nema i nema.
    Njih će k'o zen-bogatstvo izvlačit' ronioci.

    Na obali će ležat', teške, mudre i nage,
    Presite finog mulja, iđirota i vlage.



    90

    sva si mi bila sjever, po tebi sam ravnao
    svoje nagone
    i obuzdavao strasti.
    bila si moje kamo i kuda
    i zato sam te slijepo slijedio prema azimutu.

    a onda je sve oko mene podivljalo:
    sve je pokazivalo jug.
    samo jug.
    jug.
    sve.

    zašto si odjednom postala tako okrutna
    i apsurdna kod 90 stupnjeva?



    NE ČEKAJ ME
    (Konstantinu Simonovu)

    Ne čekaj me, nisi luda. Ne dolazim, garant.
    Hej, čuješ li, ne čekaj me, glupačo!
    Tko još čeka nekoga po kiši pa još žutoj, zaboga. Daj odrasti.
    Pa to ne radi više ni onaj plačljivi Prévert. A vrućinu spominješ?
    Uključi klimu.
    Po mećavi bi me čekala?
    Jesi normalna? Pa da se smrzneš! A tebi se valjda još ne umire.
    Međutim, ako da, ima sto elegantnijih načina. Da ti šapnem jedan?
    Dobro.
    Budi za sat na fejsu. A ja ti opet kažem: ne čekaj me,
    Nisi luda. Što si tako zapela: čekat ću te, pa čekat ću te?
    Zar ne vidiš da nitko više nikoga ne čeka. Dojadilo.

    I slušaj što ti govorim: vrijeme je da sve zaboraviš.
    Nema nade.
    Svi te lažu dok piju gorko vino za moju dušu, jebe se njima.
    Jednako lažu i sin i mati, moral se srozao, draga.
    I zato sjedi s njima i napij se k'o guzica, što ti drugo preostaje?
    Ja ne dolazim. Ne čekaj. Nisi blesava.
    Mene je već ubila smrt. Više ne može. A ti ćeš svojim čekanjem
    Upropastiti sebe, prije svega. Meni je savršeno egal, je l' jasno?

    Odustani, dovraga od čekanja pa bilo gdje da si,
    Toliko za mnom nisi luda. Ili ipak – jesi?



    SMRT KOMPOZITORA
    (Astoru Piazzolli)

    Tango u molskom, samrtnom akordu,
    Dok plesni podij postupno se mrači,
    Posljednji tango ispisujem u wordu,
    Na podij dokle pristižu plesači.

    Kad svi se redom izvrte u điru,
    Uz trzaj glavom i pelvisom tu će
    Zaplesat' Smrt (k'o kobnu uvertiru):
    Svoj solo ples pred moje dokinuće.

    A ja ću molit violu iz tame
    Za bis u ponoć, da mi ispod tona
    Svira taj senzi... (dok biraju dame),
    Taj Libertango... bez bandoniona.

    Tad Smrt će prići sva u bijeloj svili:
    - Ooo, kakav tango! Jesi za ples... mili?






    ZLATNI BLUZ

    ludo sam te volio.

    ali između naših srca
    zjapio je duboki
    grand
    canyon.

    ludo sam te volio.

    zatim sam kopao rudu šesnaest tona dnevno
    dan za danom čitav život
    tražeći zlato
    uprskano u magmatske stijene clondyke.

    ludo sam te volio.

    zatim sam pobio sve kopače u okolici
    a njihovo zlato sakrio u pećinu
    koju je čuvao strašni ursus spelaeus
    moj prijatelj.

    ludo sam te volio.

    zatim sam ubio i mog prijatelja
    da ne bude živog svjedoka
    samo
    mrtva
    čeljust.

    ludo sam te volio.

    zatim sam istopio zlato u nosive grede
    i sagradio most do tvoga srca
    ali ti si rekla:
    ne želim tvoje krvavo zlato šećeru.

    ludo sam te volio.

    zatim
    moje su oči poprimile boju purpura
    boju zla.



    ŠTO PJESMA VOLI
    (Dobriši Cesariću)

    Od treska groma pjesma kleca.
    Ne voli ni kad munja sine.
    Voli tek tiha intermezza,
    Između munje i grmljavine.

    Ne svija gnijezdo vrh timora.
    Od slave neba neće ništa.
    Voli tek plitka, topla mora,
    Tihe luke i pristaništa.

    Za A. Schönberga nema sluha,
    (Dira je terca... kvinta čista)!
    Ne voli divlji rafting duha
    Nedokučivih modernista.

    Voli da bude pjesma pitka,
    Između boli i užitka.



    SONET O PONOĆNOJ VODI

    Pitaš: može li voda biti živa,
    (A u nju gledaš kao da ti prijeti)?
    Ah, to se u njoj tvoja sjena skriva!
    Mahni joj! Voda... gle, odmahuje ti.

    Pitaš: može li voda biti crna?
    I što to iskri?... Zuriš preplašeno.
    Ne boj se, to je samo mrtva srna.
    A to što iskri... to je oko njeno.

    Može li voda biti bijela? Može,
    Kažem. Ti drhtiš... Strah te bijele boje.
    Ja pitam: što je? Ah, pa to je... Bože,
    Pa to je mjesec, izgubljeno moje!

    O, kako drhtiš... hodi k meni, hodi!
    To sija uštap u ponoćnoj vodi.



    KIŠA NAD MOREM

    Kišne kapljice do dna mora
    Penetrirati spremaju se.
    Pa pikiraju odozgora
    Ali im more ne da u se.

    Bjesne, one bi silom htjele
    Da izbuše ga kao sito!
    Pa odapinju svoje strijele
    Ali im more ne da ni to.

    Onda poprime oblik metka,
    Pretvore se u zrno leda!
    Pa napadaju ispočetka
    Ali im more ni to... ne da.

    Isfrustrirane poslije svega
    Padnu na more... I poljube ga.



    ATLAS

    Ja šetam gradom. Svi u me bulje bijelo,
    Jer hodam bočno.
    Glava mi stoji, u odnosu na tijelo,
    U vinkl točno.

    Bog mi je svjedok: nikad prije ovako
    Ja nisam šet'o.
    Znaš li, ljubavi, da opičen sam tako,
    Otkad te sreto'.

    Prošla si mimo: lijepa, lascivna, prosta.
    Okrenuh glavu!
    Atlas u vratu baš tada škljocnu… Osta',
    U tom stavu!

    Dripci ne mare za moju tužnu priču,
    Njima je kesno.
    Kad prođem kraj njih, iz haustora viču:
    - Pozdrav nadesno!

    Dok šetam gradom dogodi mi se kadšto,
    Da sretnem znance.
    Bog, stari! Gdje si? Kako si? Šta je? Zašto
    Hodaš postrance?

    Kako se riješit', (sad mi na pamet pada),
    Te vratne mane!
    A da prođeš… onako grešna, al' sada,
    Sa lijeve strane?!



    MAČO PARTIJA

    u vječnoj igri nas dva rivala
    grizla je bolest ista!
    bili smo dvojica prolupala
    i zadrigla... šahista.

    dosadilo nam (ah, kasna ura!),
    figure jesti mrtve.
    pade dogovor: mjesto figura,
    udovi bit će žrtve!

    jasno, bijasmo u tom stanju
    ostrašćeni do kraja,
    no dokle ići u tom klanju?
    rekosmo: sve do jaja!

    o, kako se samo klalo,
    partija bješe luda!
    jedan pa drugi svako malo:
    ostao bi bez uda.

    kad pade peti (uh, kakva šteta!),
    zgledali smo se, nijemi:
    i oba bez tog ekstremiteta,
    potpisali smo – remi.

    kroz suze i sad oživjet' znamo
    to davno mačo doba,
    a zatim domino zaigramo,
    osakaćena oba.



    SPIRIT

    Prolazi crvena riba kroz staklo koje poznam,
    Nosi u oku
    Tajnu koraljnih grebena. U ustima,
    Drevnu sigurnost mlađa; poljubac smrti smješten je
    U plavoj prsnoj peraji,
    A niz hrbat su asimptotski raspoređene evolucijske točke
    Prepoznavanja.

    Jesi li to ti, ljubavi?

    Oprezno prinosim ogledalo bjeloočnici.
    Nečiji dah mi uporno magli zrcalo s druge strane.
    Osjećam kako iz nepoznatog dušnika,
    Iz nabora presvučenih živinim sublimatima,
    U moju amforu, u kojoj čuvam tvoj prah,
    Prodire
    Grimizni
    Mrak.

    Jesi li to ti?

    Noćni grgolj vode u slavini dok ovo pišem,
    Nagla aritmija srca kao uvod u paniku,
    Polukružni pokret ruke,
    Lom starog zlata,
    Daleki vlak,
    Tvoja licitarski uvoštena čeljust, suho cvijeće, ležaj, ružmarin.
    Reci:

    Jesi li to ti?

    Ili si
    Iznenadno treperenje volframove niti u žarulji,
    Izgubljena misao, moja vrućica,
    Nadolazeća nepogoda sa suhim gromovima,
    Atavizam vučjeg zova koji me preplavljuje
    Ili si
    Prašina na tipki tastature koju nikada nisam taknuo
    Plavim noktom?
    To, u što se pretvaram bez otpora,
    Jesi li to ti?

    Znam.
    Morao bih te moći prepoznati
    Po predvidljivoj uskrati odgovora
    I uvijek novom obliku pojavnosti u kojoj mi se prikazuješ,
    Ali ja to
    Uporno
    Odbijam.

    Odbijanje. Jesi li to ti?



    MOJOJ BAKI U SPOMEN

    Susjed jutros roštilja. Uz godišnjicu braka.
    Na ražnju mlado janje. Okotilo se s proljeća.
    A meni pišaju zubi, što rekla moja baka.
    (Ah, moja baka iz devetnaestog stoljeća!)

    Znala si riječima dati svoj specifični začin,
    Mada za knjigu nisi pokazivala revnost.
    I premda nepismena, ušla si na svoj način,
    Kroz odškrinuta vrata u hrvatsku književnost.

    Ostani u njoj trajno. Ne daj se otjerati.
    (I gori su se tamo u toplo ušuškali.)
    Na tronošcu, u kutu, predivom vrijeme krati
    I ne odbijaj bako, ovaj moj darak mali.

    Ali tebi se ne da. U sjenu ti bi sjela.
    Otkako na svijet dođe, u nečijoj si sjeni.
    I sada tražiš sjenu u koju bi se djela.
    O, znam ja tebe dobro: ti skrit ćeš se u meni!

    I nitko neće moći u tome da te spriječi,
    I ti ćeš tamo vidjet', (to možda nisi znala),
    Ti vidjet ćeš da tamo procvjetale su riječi,
    Riječi... koje si davno u meni posijala.

    A ako možda nađeš... tek bijele krizanteme,
    Ni vani nije bajno. Zima je već. I sniježi.
    Za naš ponovni susret čini se... stiže vrijeme!
    (Spravi buketić skromni da susret obilježi.)



    JEŽURKO JEŽIĆ

    Neki dan nešto po vrtu skitam.
    Sjednem... pa opet ''Ježurka'' čitam.
    Kad god ga čitam srce mi tuče
    I onom zlokobnom mostu vuče.

    Srce mi kuca, jer mjesto to je,
    Gdje srce pjesnika... prestalo je!

    Zaklopim knjigu... Berem cvijeće,
    Na dalek put večeras krećem:
    Položit' vijenac na točku onu,
    Nesretnu točku na betonu.

    U meni nekog duga ima
    Prema tim toplim stihovima.

    Dok berem cvijeće, a vjetrić pirka,
    Nešto mi nožni palac dirka!
    Nježno mi palac njuškicom gurka
    Mali Ježurko... (Ili Ježurka):

    - A da povedeš i mene, Svene?



    WIKIPEDIJA

    Barbaro, priznajem, bila si dobra,
    Bila si kornjača, bila si kobra!
    Bila si prava u buri i jugu,
    Al' ja sad imam curu drugu.

    Mada si, Barbaro, bila mi draga,
    Onako stasita sprijeda i straga,
    Ja za te više slabo marim,
    Ja s drugom sada kormilarim.

    Pa kad u onom strašnom satu,
    Na divljem moru nepoznatu,
    Ja više ne znam ni sebe sama,
    Ni kuda plovim u maglama…

    Ne palim svijeću svetome Niki,
    Ja samo kliknem svojoj Wiki.
    Ona me nježno primi za ruku
    I odvede me... pravo u luku!!!

    Sad sretno živimo Wiki i ja
    E tutti quanti in compagnia.
    Ostade samo još jedna kvaka:
    Tražim od tebe – rastavu braka!

    Naš brak bijaše tek divan san,
    Ti kako hoćeš, ja idem van.
    Ni čuveni stih… sad nema čar:
    E il naufragar m'e dolce in questo mar.



    TESLA

    Crtajući po stazi… na časak bješe stao,
    Motreći što je bio na stazi nacrtao.
    I sinu mu ideja!!! To kaza osmijeh škrti.
    I pruži prst i reče: - Idejo, sad se vrti!

    I krugovi mu, (dotad u božanstvenoj šutnji),
    Zaplesaše odjednom u bjesomučnoj vrtnji.
    Tad priđe Industrija… (Još nevinašce čisto!)
    I zamoli ga smjerno: - I meni recite… isto!

    - Pa… dobro! - reče. - Evo, pozabavi se ovim!
    I ode… već zamišljen… nad crtežima novim.
    On više na tu temu - ne reče niti slovca,
    Indiferentan posve na Industriju novca.

    I dok je odlazio, otežao od dara,
    Korakom mekim… lakim… korakom mjesečara,
    Iza visokog čela rojili su se snovi,
    I lepršali nježni, (još mladi)… golubovi.



    NA BADNJAK
    (Ivani Brlić Mažuranić)

    Noćas ću ukrasti jelku u šumi Striborovoj,
    U kojoj riče Sjeverni Jelen.

    On će me probosti zlatnim rogovima
    I otrčati u zemlju Franje Josipa,
    A ja ću ipak dovući srebrnu jelku
    U tvoju kuću na Brdu iznad Broda
    I ostaviti je u sobi prema jugu,
    U kojoj su Domaći.

    Budeš li slijedila moj krvavi trag,
    Sa Sjevernom zvijezdom na čelu,
    Saznat ćeš što je uzaludnost
    Kad se vratiš, nesretna
    Ostat će ti samo,
    Da jelku okitiš bižuterijom,
    Koju nazivaju ljudskom srećom.

    Ako u srcu pritom osjetiš ubod crnog stršljena,
    Hoćeš li moći razlikovati te nijanse,
    Bez mene, Ivana?
    Bez Sjevernog Jelena?

    - 23:56 - slušam (42) - printaj - #
  • a daj Pero te sve stvari već imam...aj sredi nešto recentno? (blogdogg 10.09.2013. 02:01)
  • hvala, za sve one
    koji svaki dan cekaju
    da potece opet - Poezija
    na
    Svenovovom izvoru (isolde 10.09.2013. 08:07)
  • Umjesto Pere - za blogdogga:

    A DA SE ZAMIJENIMO

    Sjediš za stolom. Pišeš... I lice ti se sija!
    Sastavljaš blistav sonet od kristalnih stakalca!
    Na blog ga staviš. Šute... (Šute k'o da si CIA!)
    Tek tri ti lajka stižu! (Pa da su bar od znalca!)

    Odem na rijeku. Pecam... Odjednom štap se svija!
    Trgnem. Povučem snažno! Izvučem kapitalca!
    Dođem u selo, kliču: kolika grdosija!
    Lajkaju: dižu uvis tisuću i tri palca!

    Ja zato pljuckam na te (poput blogerskog trola),
    Iako uvažavam i znadem da (pro-primo),
    Ti vrhunski si pjesnik. I ne daš do svog stola!

    I prezireš me, dragi! I kad prolaziš mimo
    Oboriš palac dolje, isfrustriran do bola
    Zbog lajkanja tolikih! (A da se zamijenimo?) (SAE 10.09.2013. 08:25)
  • Juhu! Gle, pa On je tu!
    Tako Ti Boga zivog,
    Hocemo jos!
    Hocemo čistu Poeziju! (isolde 10.09.2013. 09:58)
  • Isoldo!
    Kud se mećeš s tom dijakritikom,
    jesam li te tako učio
    kad smo ono govorili o lijepom ponašanju?
    Rekli smo: kopiraj, ali PER-FID-NO!
    Dha! (tristan 10.09.2013. 10:44)
  • Već poslušala, a drago mi je da sad mogu i čitati:-)...U pauzama mutnim, kad jutro pita: šta je!? (samohranamajka 10.09.2013. 11:22)
  • E, jebi ga Svene!
    Nisam kopirnica,
    Nisam ni ucenica Tvoja!
    A bome, ni Tristanova...
    Ne komentiram Nikom!
    Ne grizi okolo, nisi dogg!
    Uzivaoc sam samo!!! (isolde 10.09.2013. 11:38)
  • Jel me netko tražio?? (riki 10.09.2013. 11:56)
  • :) došla sam na svoje.
    sad nema(m) samo spirit.
    (iako moram priznati (dobro, dobro) da mi je i pokoji drugi redak ošitni (ne dao bog nekome da to shvati vulgarno umjesto beskrajno zaslađeno antigorko i romantično))
    zaključak o poeziji naglas je da me najpogodi ono što čitam očima, a ne ušima.
    đurđa (Bez šećera. Hvala. 10.09.2013. 12:20)
  • SAMOHRANA - Béla Hamvas se jednom jako ljutio na one što žene doživljavaju samo apstraktnijim osjetilima, tj. očima i ušima, slabo se razumijući u dodir, nekmoli u ona dva elementa u kojima je, tvrdi isti autor, usidrena prava esencija žene: mirisu tijela - i okusu!
    A mnogi će autor, uključujući, siguran sam, i ovdje nazočnog SAE-a, reći kako su i njihove pjesme podosta poput žena. Pogle, uostalom, kako su i ženskog roda u jeziku - ne može to biti slučajno, o ne. :)
    Što znači da ne znači da si gotova s poslom ako si i poslušala i pročitala - valja ti sad još opipati, pomirisati, kušati. Ne marim kako ćeš to izvesti, snađi se, drugarice - ali prave se pjesme, a ove su prave, ne osjete doživljenima dok ne budu kako treba dirane, udisane, šmekane!
    (Neka te ne buni što si i sama ženskog roda - to ne znači da su one to manje zato što si i ti.)
    :))) (pero u šaci 10.09.2013. 17:55)
  • MARYAM - ideš đurđa, a i ti si poput Samohrane prijavila uši i oči tek... ali ne, ček, ček - o, pa ti si, vidim, ovo ostalo zasad preskočila samo da bi čim prije do ošita stigla! To begenišem, to mi se sviđa: ošit je esencijalniji čak i od nepca! (pero u šaci 10.09.2013. 18:02)
  • DOGG - kriterij selekcije pjesama je ovdje transkripcija onih pročitanih u emisiji... a tebi je to promaklo?
    SAE - stalno ću nahuškavati Dogga ako će te to ovako inspirirati na darivanje novim stihovima ;)
    ISOLDE & TRISTAN, to zvuči malo k'o Gabi & Arsen - na izvoru pjesama
    RIKI - jel' imaš brnjicu?... kažeš, nisi stavio?... e, dobro - drži Svena, drž' ga, navaljuj! (pero u šaci 10.09.2013. 18:08)
  • @uff, eto sve mi prsti već zamazani od milovanja zaslona mi i zvučnika moga! Gle, pa ja k'o TIPIČNO ŽENSKO imam tak bujnu maštu da sam sposobna za izvanosjetilne doživljaje samo tako! I mirise, eh, o tome ću jednom jedan post, vjerojatno DO penzije, iako bih ranije običavala reći U PENZIJI ;-)... Uostalom, šta ti znaš koliko sam ja iskrena u svojim slovima ocrtanim impresijama! Možda je iza mene već gomila očitanih ekstaza raznijeh provenijencija;-)... (samohranamajka 10.09.2013. 23:54)
  • ne gine ti jedan post o ošitu... da mi dokažeš da si shvatio značenje...
    nemoj me razočarati ;) (Bez šećera. Hvala. 11.09.2013. 14:02)
  • SM - jedne večeri slušat ćemo u emisiji Penzija naglas: ''Večeras njušimo ekstaze Samohranemajke'' :)
    MARYAM - oh shit ;) (pero u šaci 11.09.2013. 15:31)
  • Ma, pozlatile ti se riječi! Osobito ovaj dio prije dvotočke :-))). A do tada će se Pojezija na sav glas već vjerojatno emitirati u obliku "oblaka", tako da, doći ću ja na svoje ;-)... (samohranamajka 11.09.2013. 16:59)
  • znaš onu kletvu: dao bog da ti prijemnik hvata tek treći program hrvatskog radija! (Meister Huc 12.09.2013. 15:06)
  • SM - nemaš brige, ta zar je bilo dosad ijednog slučaja da mi se riječi nisu pozlatile? (halo, zar je to uopće zamislivo?) ;)
    HUC - s obzirom na moje opće i potpuno neslušanje radija, čak ni u autu, morao sam guglati da skužim vic (ali samo kratko, a vidiš, sad sam pametniji, isplatilo se!) :) (pero u šaci 14.09.2013. 01:01)
  • SVENUĆE

    "volim ulaziti u tuđi stih"
    a od stihova svih
    na koje sam jurišo
    tek tvojega sam, mudro zaobišo.

    nepoznat mi tvoj alat,
    tko bi time piso znat?
    sada kada tu si sakat
    frule i muze krenule skakat

    srušivši te na pod
    redom krenuše se natakat
    na tvoju motiku za upload.

    dočeko ih ,moćan, krakat,
    na tvom panju broje god
    zato priznaj oti fakat:

    dogg je god! (blogdogg 16.09.2013. 14:24)
  • dogg gdje ggod (blogdogg 16.09.2013. 14:28)
  • reci pero šta oćeš, al ova mlaka izvedba (recitiranje kakvog bi se posramile proslave 29.11.) je toliko slabokrvna da sam prekinuo slušat na pola. katastrofa! swenoskvrnuće! (blogdogg 16.09.2013. 23:29)
  • a ova pjesma od navodnog sweleta je toliko loša da ozbiljno sumnjam da si ju ti napiso i predstavio se ko SAE (nešto što si već činio i prije koliko znam...;) (blogdogg 16.09.2013. 23:37)
  • TRAŽI SE MENSA PLUS

    Za sonet skupljam riječi. Pa ih u zboru pitam:
    Tko će od vas u sonet? (Odmah nasta nervoza!)
    Strogih sonetnih formi svaka od njih je sita,
    Na sam spomen soneta - razilaze se... Groza!

    Pokušavam da laskam: vi ste probrana svita.
    U rigidnosti živi samo kraljevska loza!
    Zalud! Neće u sonet. I nema toga mita,
    Rad kojega bi ušli! Njima je draža... proza!

    Jer svaka od njih voli da se slobodno šeta
    Pa bile jedna s drugom na ivici nonsensa
    U kovalentnoj igri dnevnog spontaniteta!

    Nažalost, one riječi sa kvocijentom mensa*
    (To znači to što znači!) nisu uspjele prozret':
    Zašto ih guram u taj... tvrdi sonetni korzet.

    (*mensa, latinski: stol) (SAE 17.09.2013. 07:40)
  • DOGG - Sačekao sam SAE-a, naslovno oslovljenog, da ti se na tvoj majstorski sonet prvi očituje (je, genijalče, ukebao si me, tj. nas - i njega ovdje pišem isto ja sam! ;)); a također mi se kao i njemu nametnula problematika stroge sonetne forme. Točnije, upalo mi
    gromoglasno u uši
    koliko te ista na pod ruši:
    da bi zadovoljio traženi kanon stihova i rima - pišeš bilo šta, pišeš pizdarije, o božedragi kakve samo nonsense ti pišeš tek rima da štima. Plus začini: tri prsta sraćkanja, žlica paranoje, dvije žlice infantilnog busanja, tri žlice sujetnog kompleksa.
    Što se tiče te insinuacije da sam pišem (ili sam pisao) neke navodno Svenove pjesme - jedino što si postigao je da se osjetim polaskanim! ;)
    A znači, opet primjenjuješ poznate tehnike prozirne laske - je li, Riki, koketljivče, droljo stara?! :D (pero u šaci 17.09.2013. 17:21)
  • SAE - Premda sam Rikija (nježno) izgrdio u odgovoru njemu samom, ovako tebi da kažem, entre nous soit dit (hm, pričam li ja ovo sam sa sobom?), da je pašče zaslužilo sve pohvale. Kako sam mu zapovijedio, tako je uradio! I eto darivanja novim stihovima. Koji je to dobar ćuko baš, good boy, poslušan, pouzdan - pogledaj ti to! (pero u šaci 17.09.2013. 17:32)
  • Budući da mi je pero u svojoj džentlmenskoj gesti posvetio još jedan specijalni post, ja mu se ovim putem zahvaljujem. A na lajanje koje upravo čujem "negdje u daljini" - odgovorit ću s još dva soneta i završiti gostovanje ovdje.

    Dictum sapienti sat est!

    Ovaj sonet odgovara na upit ("iz daljine") - kako mi polazi za rukom da svaki stih razvučem duplo duže?":

    MJESEC I JA

    To nije ponoć. To nije kasna ptica.
    To nije mantrik. To nije crna voda.
    Obično bude tek laka snomorica,
    Otvoren prozor i mjesec posred svoda.

    To nije da me dotakne zlatna žica.
    To nije da mi srebrnu ruku doda.
    Obično bude: njegova trepavica
    Dotakne moju... Ja ustanem i hodam.

    A noćas?... Noćas, dok zvijezde nebom brode,
    Notturno dokle obraze moje zari
    A san me mami u nove epizode,

    On tiho siđe (da san mi ne pokvari),
    Sagne se brižno, poljubi me... i ode,
    Umjesto mene, da nebom mjesečari.

    A ovaj sonet definitivno zatvara svaku diskusiju "po pasju":

    DAJ, PLATI STAROM DUPLI BITTER!

    Mladi doggiću, ne piši ništa!
    Preskoči svoje rane faze.
    Kad izađeš iz obdaništa
    Spali svoje djetinje fraze.

    Preskoči svoje faze dječje,
    Već izorano to je polje!
    Te dječje fraze tvoje već je
    Netko rekao puno bolje.

    Ništa osobno! A ti biraj.
    No ti bi odmah sve! (I sada!)
    Spavaj! Napij se! Nadrogiraj!
    Da se ne stidiš sebe mlada.

    Jer jednom će ti biti znano:
    Sve tvoje već je napisano. (SAE 18.09.2013. 08:02)
  • gle pero sasvim si krivo shvatio da ja nešto očekujem od ovih spam-soneta tu kod tebe. oni i nisu upućeni tebi već imaju jednu i jedinu svetu misiju-da izbace staroga iz takta-ukoliko je to stvarno on, a-ponavljam paranoju-ne ti.

    vrijedi i za obožavateljice-stari je u lošoj formi. šta je napisao-napisao je. (blogdogg 18.09.2013. 13:29)
  • SONET IZ OKEJ

    jebomepas (je be ne me pas)
    in victus me spali prosvjetljenje:
    stari je krepo i koliko znam,
    uzeo peru na posvojenje:

    rado mu dajka-pero što lajka,
    uvjerit sada treba ljude,
    da pjesnik je živ (sretna mu majka!)
    predao djelo u ruke svog Jude.

    častio ga vinom ,stihom,
    raspojasani farizej
    za večerom mu zadnjom tiho
    šapnu: pero-ja sam gay.

    muze u šoku začepile hihot,
    pero za sutra, a swen 4 today! (blogdogg 18.09.2013. 23:59)
  • SAE - luni pa lunatiku; sapienti sat (pero u šaci 19.09.2013. 08:29)
  • DOGG - Razočarao si me. Zar je to najgluplje i najnezrelije čime raspolažeš? Daj, možeš ti još i puno gore. Imaš to u sebi, dobro znam, samo si škrt, nećeš da podijeliš. (pero u šaci 19.09.2013. 08:30)
  • @Diogene,
    tko se septičkoj nada
    poginut će od smrada :)) (Wall 19.09.2013. 11:21)
  • ej wall, vraču urbani, šta ti govore imena Miguel da Unamunno i Francisco Arrabal? dobro si ti to smislio-kažeš, u ovoj zemlji seljaka ionako nitko ne čita ništa pa ću slobodno da uplagiram samo ću malo promjenit motive i umjesto žohara staviču delfina...ta shema gdje se u prvom djelu priče odvija monolog nakon kojega šokantno u drugome dijelu doznajemo da je to monolog životinje je toliko prežvakana fora da
    pomišljam da to jednostavno ne može biti slučajno jer takav kalibar kao ti je sigurno morao čitati Unamunna i Arrabala. U Unamunnovom slučaju to je magarac, a u Arrabalovu žohar koji luta kuhinjom i postavlja pitanja o beskonačnosti prostora? šta si stvarno spao na to? ntz ntz ntz....

    pero, ti (odnosno SAE) si na potezu i obrati pažnju na kompaktnost mog soneta i iako si nezgrapan da bi iole konkurirao mojoj melodioznosti, have a try...prva 3 pokušaja su ti bili ćorci ,al tko zna? možda zabiješ iz kornera (blogdogg 19.09.2013. 14:00)
  • pa, čini se da sam i sam ugazio u drekec, dobrohotno savjetujući druge da ga izbjegavaju. kako kažu u našem selu (benefit of the doubt) virnuo sam na jedno od navedenih imena i nisam našao nikakvu referencu na bulažnjenje i zavidne optužbe za plagijat. naravno, bit će mi drago vidjeti neki citat, link ili dokaz; ma, zadovoljit ću se i navođenjem bilo čega konkretnog, osim manično-deliričnih trućanja, uvijek sam otvoren da nešto naučim (a za ova 2 imena nikad čuo). no, jedno je sigurno- primjenom ove analogije, baš svatko može biti lopov koji je pokrao Kafku. to misli, to jako muči ovog našeg klauna s viškom ambicije a manjkom talenta; svaki drogirani pijanac, s manjkom talenta i viškom zavisti, ljubomore na sve koji nešto stvaraju, postignu (ma kako minorno to bilo, pa i objava u nekoj knjižici,ediciji Urbanih vračeva, gdje je wannabe pisac htio upasti, a nije; pa su svi drugi, koji su uvršteni u zbirku, plagijatori bez talenta, a On, Vizionar i Umjetnik, nepravedno zakinut; o zavisti spram tuđih objavljenih knjiga, ili uvrštenja u radio emisije da ne govorim). koji to mazohizam mora biti, kad na silu tražiš dijalog s drugima koji te preziru, ignoriraju... (Wall 19.09.2013. 16:08)
  • a ne, ne walle, možeš ti bit ozlojeđen koliko voliš, ali takav kalibar kao ti-da nikada za Arrabala nije čuo? Unamunna ću ti još i oprostit, a vidi, potpuno krivo impliciraš zavist jer za razliku od tvoje, jako su mi se dopale priče koje su tamo objavili sredovječni i pogotovo DLZ. tebe sam odabrao za grickat jer ti je bložni nastup mnogo kurčevit i tvoj neumjesni komentar u kojemu si slavio smrt Hrvatske 1.07. me potaknuo da vidimo malo koji se to šonjo krije iza blejzinih skuta i skakuće ispred nje provocirajući, a sam je na svome blogu zabranio komentare?! kakav je to čovjek? i sad da se i cijeli tvoj čopor sjati ovdje uvjeravati me da u tom nastupu ima nečega što ja ne razumijem, za mene je to obični pussy licker koji živi jednim bezvrijednim, mirnim, malograđanskim životom, skriven iza nekakvog šaltera i onda (tipično za takve) piše jer u pisanju vidi jedinu mogućnost bijega iz tijela i osobe u kojoj je zarobljen, sputan i ništavan.

    i daj pero podijeli im tu literaturu kada kreću u bliske okršaje ili mu ti objasni tko je Arrabal jer će (nadobudni tukac kakav već je) zbog nemoći u bložnoj prepirci još se usudit proglasit Arrabala beznačajnim....a onda će me fakat raspizdit...

    za početak walle, t.sabljak, antologija nove drame-Arrabal, Adamov, Albee...to ti je ekipa koja je nastavila tamo di je Ionesco stao, ako si i za Ionesca čuo? valjda jesi... (blogdogg 20.09.2013. 00:34)
  • WALL - sad još samo kaži da nisi nikada čuo za velikog autora koji se krije iza nicka BLOGDOGG?!! Bila bi to definitivna potvrda da se stvarno prenemažeš i praviš nevješt. (pero u šaci 20.09.2013. 08:00)
  • waledaj reci da si čuo za tog velikog autora koji se krije iza nika blogdogga otkri njegobo puno pravo ime i prezimw vidiš da mali dogić baš to želi da ga neko otkrije konačno, pada svi padnemo u nesvjest od iznenađenja. ne budi pizda wale vrače urbani. (rikić 20.09.2013. 09:53)
  • dajte molim vas.....želim svu pažnju na sebe.......želim biti na naslovnici.....želim dnevno 50 komentara, naravno onih ulazećih u moj mali šupčić............nemoj da mi neko arrrabala proglasi beznačajnim.........walle vrače brzo guglaj arrabala, pazi dva r............pero budi mi prijatelj pllizzzzzzzzzzzzz (vau, vau 20.09.2013. 14:08)
  • dakle papci moji Arrabala ću vam još nekako i oprostit, ali vi niste nikada čitali ni Hoellebecqueta, osim šta mu je Tessa k kuvala manistru u suvo.
    i opet mi se busate anonimno pa ćete poslije cmizdrit kad vam banem s neba u rebra pa vas stanem čerečit usred vaših usranih dvora...e al onda mi zabranite komentare...e al ja ću 7 blogova otvorit ako treba samo da bih bio vaša noćna mora papčine! trolovi nepismeni, čitajte rađe nego što ovdje čekate danima da se pojavim-sram vas bilo, pripadnici nekakvih književnih krugova pa nikad čuli za Arrabala isukrste! da ste više čitali ,a manje pisali svoja nemušta i polupismena sranja, možda bih i ušao u polemiku sa vama...a i ti pero, razočaralo me što sam upravo otkrio da malo čitaš, a sve do sad sam bio uvjeren u suprotno, ali ne-ti si extra-blefer koji ,kao i swele, ne čita Julijanu Matanović jer Julijana ne čita njega!? dok ne pročitaš Jean Geneta, Edwarda Albeeja i Arrabala-neću više dolazit ovdje jer tu je velika većina blefera, osvetoljubivih i sujetnih morona koji su za našu kulturu puno veće štetočine nego sve niveske i maje šuput. Donekle cijenim Amu gi i Samohranu (kolko god da je blesava i neurotična) ovo drugo je žali blože-nivo-boccacciozg i tu vam je rampa. (blogdogg 21.09.2013. 01:04)
  • ej pero, jel ti to vidiš ! sad smo i bleferi i nepismeni moroni i ppapčine i trolovi i štasve ne . perrrro budi mu prijatelj pliiiiiiiiiiz i oprosti najvećem istarskom performeru njegove grijehe načitanosti . nemaš pojma wale da se učka trese od smijeha od njegove eridicije kad opali arrrrrabala onako skuka hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahah a sad će još otvorit i sedam blogova pa kad........ a možda je on glavom bokačiozg ? viš..... viš.... 1111111111 (rikić kikić 21.09.2013. 07:58)
  • rikiću, pa on ne zna ni napisat pravilno. ne piše se arrabel nego arabell,
    kuiš???? moron jedan. (vau, vau, trolau 21.09.2013. 09:13)
  • jel se to dogić zaprijetio da neće dolaziti? a eno ga već na slijedećem postu, hahahahaaaaa. njegove prijetnje su pucanj u prazno. već je odlazio s bloga, pa nikako da ode. valjda zbog njegovih komentatora hahahaaaaa.
    on bu nas raščerečil, jao najebali smo.
    hmmmm di će mene raščerečit?
    zašto nikad nije raščerečio modesti? peru? a walla da ni ne spominjem. koja bi to bila uživancija za čitati.
    ajde neka mu netko bude prijatelj. dogovorite se. barem jednom mjesečno mu ostavite komentar na njegovim nenadjebivo pismenim tekstovima. mahati će repićem do iznemoglodsti. (vau vau 21.09.2013. 12:44)
  • POEZIJA NAGLAS (SAE 16.10.2013. 09:54)
  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    ARHIVA
    GUZA + NJUŠKA
    - 2009/08 - Gledanost
    - 2009/09 - Cipelarenje
    - 2009/10 - Guza, njuška, sise
    - 2009/11 - Ispravno
    - 2010/02 - Svjedok na instrukcijama
    - 2011/03 - Ispričat ću vam nešto...
    - 2011/10 - Živjeti s istinom
    - 2011/11 - Dan mrtvosti
    - 2013/04 - Kap
    - 2013/05 - Zakletva
    - 2014/09 - Mjesto s kog se vidi odlično
    - 2016/01 - Nikad kao Bandatar
    - 2016/10 - Crna rupa crnih rupa
    - 2016/10 - Uspomene iz zelene šume
    - 2016/10 - Gerontodozdo ili gerontodozgo?
    - 2017/02 - Anatomija nelagode
    CARPE DIEM
    - 2009/09 - Ratni dnevnici
    - 2010/01 - Vječno vraćanje
    - 2010/10 - Post koji nisam napisao
    - 2014/12 - Dvanaest - puta dva, puta četiri, puta tri
    - 2015/05 - Eros i tanatos - nostalgija za sobom
    - 2015/07 - Zaokruženje Arsena
    - 2016/07 - Vremeplov razmontiranog procesa
    - 2017/02 - Rijeka zapelosti
    ČOVJEK U FUTROLI
    - 2009/10 - Sv. Ante u ćuzi
    - 2011/03 - Čovjek u futroli (1)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (2)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (3)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (4)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (5)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (6)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (7)
    - 2011/06 - Ateistička propaganda
    - 2011/06 - Čedna
    - 2011/10 - Demonska ljepota žene
    - 2012/09 - Demonska požuda žene
    - 2012/10 - Intrigantan problem
    ... 2012/10 - Ni kučeta ni mačeta
    ... 2012/10 - Cvrčak i mrav
    ... 2012/10 - Kasarna Sv. Augustina
    ... 2012/10 - Guzica
    ... 2012/10 - Težina Križa
    ... 2016/07 - Dnevnik uspješnog čovjeka
    ... 2016/09 - Rođenje zla iz duha morala
    - 2014/06 - Geneza jezivosti
    - 2014/11 - Kako ih nije sramota?!
    - 2015/02 - Gola guzica: promjena žanra
    - 2015/09 - U čemu je skandal?
    - 2016/05 - Muške kurve
    - 2016/05 - Dići raspelo na sebe
    - 2016/07 - Opus Dei u teoriji i praksi
    - 2016/11 - Najezda barbara
    - 2016/11 - Moralni standardi razvijene demokracije
    - 2016/12 - Zvuk osude
    - 2017/03 - Kritika seksofobnog uma
    IGRA SPOLOVA
    - 2009/10 - Socijalizacija ljepotice
    - 2010/07 - Pokušao sam te ostaviti
    ... 2010/07 - Not gonna be ignored!
    ... 2010/07 - Košarka i košarica
    ... 2010/07 - Nož u leđima
    ... 2010/07 - Obaveze bez seksa, to je prava stvar!
    ... 2010/07 - ''Ti si dužan''
    ... 2010/09 - Nećeš se predomisliti!
    - 2010/09 - O nabijanju i gnječenju
    - 2011/05 - Jednom nedavno...
    ... 2011/08 - Druge oči
    ... 2011/08 - Lov na ljepotu
    - 2011/09 - Predstava Trtanika u Mrduši Donjoj
    - 2014/10 - Ženska spika
    - 2016/01 - Čistoća je pola bolesti
    - 2016/03 - Ko to tamo glumi pičkom
    - 2016/06 - Zašto nas to nije iznenadilo
    - 2017/01 - Šublerska slijepa pjega
    ORNAMENT I ZLOČIN
    - 2009/10 - (Izvan)brodski dnevnik 2009.
    - 2010/01 - Zidanje kao uvjetni refleks
    - 2010/04 - Napuhane duše lete u nebo
    - 2010/05 - Post o sirotim bogatim ljudima
    - 2010/08 - Spasio bih vatru
    - 2010/09 - Balon
    - 2011/01 - Fetiš pečata
    - 2011/07 - Trinom stradalog albatrosa
    - 2011/09 - Zna se tko zna
    - 2012/04 - And they love her
    - 2012/07 - Déja vu
    - 2013/01 - Sloboda koja sputava
    - 2013/03 - Hladnoća srca prikrivena izljevom osjećaja
    - 2013/07 - Ljetni post
    - 2015/02 - Mali narodi trebaju samo velike inaugursuzacije
    - 2015/04 - Gospe ti presvete!
    - 2015/11 - Đonom
    - 2015/11 - Zapisi sa smetlišta
    - 2016/11 - Ccc, kakva drama!
    CRNA OVCA
    - 2009/10 - O izdvajanju
    - 2009/10 - Nećeš ga naći
    - 2009/11 - O običnim malim ljudima
    - 2011/03 - Selotejp blues
    - 2011/04 - Udružena korizmena zločinačka organizacija
    - 2011/06 - Ne daj se...
    - 2011/10 - Hod
    - 2012/01 - Gospe ti svete!
    - 2012/04 - Rigoletto
    ... 2012/04 - Rigoletto – 1 (Devedesete)
    ... 2012/04 - Rigoletto – 2 (Stadion)
    ... 2012/04 - Rigoletto – 3 (Čavoglavci)
    ... 2012/04 - Rigoletto – 4 (Ay Carmela)
    ... 2012/04 - Rigoletto – 5 (Normalna)
    ... 2012/04 - Rigoletto – 6 (Golijat)
    - 2013/12 - Desno i lijevo
    - 2016/08 - Stupovi društva
    DVOSTRUKI AGENT
    - 2009/11 - Dvostruki agenti
    - 2010/01 - Građegovnari ili što se krije ispod žbuke
    - 2010/05 - Reci, ogledalce...
    - 2011/09 - Pravi razlog politikantskih filmova
    - 2013/09 - Lucidni sebi unatoč
    - 2016/04 - Kad ne ide satira, onda će autosatira
    TKO JE UKRAO STVARNOST?
    - 2009/12 - U troje, u dvoje i u prazno
    - 2010/02 - Simuliranje simulacije
    - 2010/05 - Zadrta zadrtoj?
    - 2010/08 - Prava slika grada
    - 2010/11 - Sveta crkva slike
    - 2010/12 - Imagologija
    - 2013/07 - Skriven iza lažnih nickova
    - 2016/06 - Hashtag imagologija
    - 2017/01 - Što je bilo prije: kokoš ili metakarton?
    MASLAC I MARGARIN
    - 2010/01 - O žeđi i pijenju
    - 2010/02 - Folkrok partizani
    - 2010/03 - Duende
    - 2010/06 - Odličan đak
    - 2011/12 - Lice i naličje pjesme
    - 2012/07 - Pr(lj)ave riječi
    - 2013/01 - Bosonoga misao
    - 2013/03 - Život i performans
    - 2013/09 - SAE - tuce pjesama i još jedno
    - 2016/05 - PuŠ vs SAE
    - 2016/12 - Rupa u ormaru
    VELIKO OKO
    - 2010/02 - Opće mišljenje vojske
    - 2010/03 - Kao automat za kavu
    - 2010/05 - Nagni se, Narcise...
    - 2010/06 - Nasilje normalnosti
    - 2010/07 - Ostvarujuća moć privida
    - 2012/02 - Sto godina beskonačnog labirinta
    - 2013/02 - Nasilu na Silu
    - 2013/04 - Biti kao svi
    - 2014/05 - Zeitgeist
    - 2015/05 - Paradoks narcisoidnosti
    - 2015/09 - Krivi ste vi
    - 2015/12 - Kalifete na fete
    - 2017/02 - O pizdunstvu ili Lijepa naša Austrija
    PISOPUT
    - 2010/06 - Ja, luđak
    - 2011/01 - Mjesto s kojeg pucaju tornjevi
    BIM-BAM-BAM
    - 2010/10 - Pismo izgubljenoj 100% djevojci
    - 2012/03 - Tempera(ment)
    - 2013/01 - Duende oči
    - 2013/06 - Tvoj slučaj
    - 2013/07 - Nostalgija futura drugog
    - 2014/10 - Ljubav
    - 2015/02 - Kontra ljubavi
    - 2105/03 - Ja, Ti, Mi
    - 2016/02 - Držati pticu
    - 2016/06 - Mogućnost drolje
    - 2017/01 - Grijeh ljubavi
    GOSPODARI SVIJETA
    - 2010/11 - Drveno željezo ili patetični cinizam
    - 2011/02 - Kako smo dospjeli ovdje gdje smo danas
    - 2015/01 - Nijanse lijevog spektra
    - 2015/01 - (Vuci)batine
    - 2015/05 - Čovjek je čovjeku ovca
    - 2015/07 - Minut semantike
    - 2015/07 - Matija protiv Babinha
    - 2015/10 - Mnogo vike nizašto
    - 2015/10 - Demonopolizacija paradne malignosti
    - 2015/12 - O sisama i guzicama u Mrduši Donjoj
    - 2016/02 - Matija protiv Babinha 2
    - 2016/04 - Pozadina kreševa
    - 2016/06 - Heroj, a ne bankaroid
    - 2016/07 - Drljača od tri groša
    - 2016/08 - Asovi vazelinskog uklizavanja
    - 2016/09 - Ravno do dna
    FALANGA
    - 2011/01 - Index na indexu
    - 2012/08 - Falanga
    - 2013/06 - Test osobnosti
    - 2014/09 - Dva tipa smijeha
    - 2014/11 - Kritika pomračenog uma
    - 2014/12 - Kultura Komunikacije
    - 2015/01 - Rođen na prvi april
    - 2015/01 - Mržnja govora sprdnje (1)
    - 2015/10 - Večernji krivolov
    - 2016/04 - Lov na crvene vještice
    - 2016/08 - Gospe ti čudotvorne!
    - 2016/10 - Fizika pomrčine sunca uma
    - 2017/01 - Amen
    BITKE O BITI BITKA
    - 2011/03 - Probavljivost duše
    - 2011/09 - Tema s varijacijom
    - 2012/05 - Misao još nemišljena
    - 2012/06 - Jebanje dvadeset lipa
    - 2014/09 - Krvave ruke
    - 2014/11 - Mundana desideria
    - 2015/02 - Dobar, loš, zao
    - 2015/02 - Spektar sive
    - 2015/07 - Mar(kićk)a
    - 2015/08 - Lítost
    - 2016/01 - Anatomija funkcije
    - 2016/03 - Vječno povraćanje istog
    TRAGOM MUNJE
    - 2012/05 - Pravda je pobijedila
    - 2012/07 - Sve samo ne rasistička zemlja
    - 2012/12 - Propast svijeta
    - 2015/01 - Intencija zOOma
    - 2015/04 - Dr. Prolupao SkrOz
    - 2016/04 - Defile tustaša
    - 2016/06 - Tragom munje
    REPUBLIKA FARSA
    - 2013/06 - Ćudoredna bitanga
    - 2013/11 - Spin godine
    - 2014/05 - Propuštena helpie prilika
    - 2014/08 - U čemu je sramota?
    - 2014/09 - Republika Farsa
    - 2014/10 - Samostan sv. Hipokrita Hipokrata
    - 2014/11 - Zapisi iz ludnice
    - 2015/03 - Zatvoreno pismo
    - 2016/05 - Drkadžije
    - 2016/06 - Približavanje oluje
    - 2016/08 - Nijedne nema bolje od naše milicije
    - 2016/08 - Ovo već stvarno prestaje biti smiješno
    - 2016/08 - Sloboda govora mržnje (1)
    - 2016/09 - Bijedništvo traje dalje
    - 2016/09 - Nujna li rujna
    - 2016/10 - Homo cylindriacus
    USPUT REČENO
    - 2010/09 - Sirove strasti
    - 2010/11 - Proljeće je čak i u novembru
    - 2011/02 - S onu stranu dobra i zla
    - 2011/09 - Rekvijem
    - 2012/06 - Test inteligencije
    - 2015/08 - Nije šija nego vrat
    - 2015/12 - Babe i žabe
    - 2016/06 - Neke se stvari u životu ne može reći nego CAD naredbama
    - 2016/06 - Za neke stvari u životu ni CAD nije dovoljan
    - 2016/08 - Slobodna Vlast
    - 2017/01 - Život je lijep petka 6.1.2017.
    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica