pero u šaci

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

nedjelja, 10.11.2013.

Spin godine


Je li moguće da sam jedini kojem je zapela za zub naročita infantilnost kojom smo posljednjih dana okruženi?

Ključne problemske linije čini mi se da se najbolje prelamaju kroz članak Gigant za giganta, aklamacijski popularan zadnjih dana okolo po internetima – izvorno publiciran pred vikend u Bugu, pa ga interneti razmiljeli na još mnogo mjesta. U petak navečer na aerodrom Pleso, malu provincijalnu zračnu luku – naviješta ovaj Ivan Krstitelj došašće Mesije... pardon, Mrije – sletjet će najveći avion na svijetu. Prožvačite te riječi. Najveći. Avion. Na svijetu! Antonov 225 samo je jedan i jedini, ne postoje dva primjerka ovog modela. I kolumnistova poanta: to je najbitnija stvar godine. Za svaki slučaj, još jednom da naglasi: Meni je to događaj godine u Hrvatskoj, a vi kako znate...

Uuuuu, avion. Još da nam padne iz njega na tjeme prazna boca coca-cole, pa da se urođenički sjatimo oko tog čuda s neba, izvanredno učinkovitog – a neobjašnjivog porijekla. Da nije to neko božanstvo? Padnimo na koljena.

Ali dobro, ruku na srce, nije samo avion, tu je i... pilot. Jer kad si pilot Mrije, odmah su ti mikrofoni pod nosom i želi se znati što ćeš raditi u gradu popodne. Mrija i sve vezano uz nju, to je odmah spektakl: Nakon što se parkirao, velebni zrakoplov opkolila su tehnička vozila. Vidikovac je ubrzo 'okupiralo' još ljudi koji su došli vidjeti ovo leteće čudo. Mnogo je roditelja s djecom i drugih znatiželjnika. Moš mislit – avion! Samo se još čeka da na velikogoričku pistu (je, je, kod nas i gorice moraju biti velike) instaliramo Mriji bistu, zauvijek da nam ostane (u prirodnoj veličini, dakako, kad je već veličina ono što je tu senzacija). – Očekivali smo da će biti tako velik. Često dolazimo gledati avione jer se nadamo da ćemo jednog dana biti piloti – kazali su nam 18-godišnjaci Tomislav Andrić i Karlo Jurkovac koji planiraju upisati Prometni fakultet.

Kako ono evanđelisti... licemjeru, prvo izvadi brvno iz svoga oka, pa ćeš onda vidjeti vaditi trunje iz bratovog. Kolumnist Buga u biti naviješta tzv. ''samoispunjavajuće proročanstvo'': kada sama definicija situacije čini da se definicija obistinjuje (u širem smislu: fenomen o kojem sam pisao kao Ostvarujućoj moći privida). Naziva nas malima i provincijalnima (tobože tužeći se) – a o istom trošku sam bivajući provincijalnim na kvadrat, i čak neizravno propovijedajući to, ohrabrujući, goneći naciju na ponašanje kakvo nas tek čini malima i provincijalnima par excellence – dok se držimo kao da nas je Antonov počastio svojim dolaskom, na razini grada i nacije željne da ju se počašćuje priznavanjem kako, eto, i ona postoji na karti svijeta.


Svečano otvaranje ''čelične ptice''! Ništa nemam protiv životinje, simpatična i visoka i vitka, al mislim stvarno, nemojte...

Avioni jesu divna mašinerija, zbilja čudo tehnologije. Znanje, kreativnost, domišljatost inženjera koji sklapaju te strojeve bez sumnje je nešto vrijedno divljenja. No, fascinacija koja prerasta ove okvire spada u puerilnost, to je za onaj tolstojevski ciklus djetinjstvo, dječaštvo... pa čak i za mladost već više nije – već bi se i od mlađe odrasle dobi očekivalo da je to prerasla, nije potrebno čekati sijedu bradu. Igra s autićima, tenkićima, aviončićima – vrtići su tog prometa prepuni. A govorimo li doista o supstancijalnoj razlici kada u zažarenim očima dječaka mjesto aviončiću ustupa aviončina?

Da se razumijemo, nisam iznad toga na planu tipa ličnosti, samo je pitanje životne dobi. Ne može mi se prigovoriti da kažem jer je to nešto za što bih bio skroz-naskroz lišen senzibiliteta, jer da nemam sluha ni oka za čari tehnike. Naprotiv, kada sam bio prištavi klinac, uzeo sam i sam značajno učešće u toj vrsti fascinacije, proizvodio sam u sebi – okružen drugim klincima koji su isto u sebi proizvodili (dok smo si tako u međusobnosti prebacivali interes u sferu u kojoj ga se umjetno potencira grupnim mehanizmom kočoperenja) oduševljavanja za suzukije i kawasakije, dodge vipere i aston martine i sl., kamione, brodove i avione, koristeći se svojim likovnim pedigreom da prikupim extra bodove za svrhe sociološkog bestijarija prihvaćenosti i statusa kakav već bivaju te godine.


Nedovršenost crteža preporučio bih čitati kao trenutak u kojem sam shvatio da mi je dojadilo. Nisam više bio prvačić, prešao sam u viši razred, prištevi se prorijedili, počele su me interesirati neke druge stvari, mrvu manje nezrele, nesačinjene od lima, a i boljeg mirisa. Što su Tomislav i Karlo koji provode dane kibicirajući pistu jer se nadaju biti piloti kad narastu? Klinci, tako kao i ja u ilustraciji koju sam ispričao. Ali kako da si objasnimo poštovanog kolumnista koji nije više klinac, koji je čovjek u izvjesnim godinama, kada se već i glasačko pravo ima i sve – a pravi događaj godine od fakin slijetanja aviona?!

Ali za biti poštenim treba priznati i kako nije on samo Mriju prikazao kao zvijezdu godine, nego također i ono po što uopće dolazi: Končarov trafo (navodeći i neke tamo važne brojke i tehničke podatke). Odnosno, nije značaj našao u pukom spektaklu dolaska superaviona, već u... hm, da, zapravo čemu? Informaciji da je Končar naš, hrvatski? Reklo bi se tako, jer Mrija kad negdje leti – obavještava nas kolumnist – to košta milijune i to je s jako jako JAKO dobrim razlogom. Fanovi tog aviona putuju po Evropi loveći njegov naredni posjet. Ovaj put, taj iznimno dobar razlog za posjet 225–ice naš je proizvod, djelo hrvatskih inženjera i šljakera. Možete li zamisliti nešto bitnije u ovoj maloj, nesretnoj, pokradenoj, jadom prošaranoj državi? Stvarno, možemo li, ima li što bitnije? I u čemu je uopće sadržana ta bitnost? Prije svega se radi o autorovoj estetskoj fascinaciji sad također i tim drugim strojem, golemim transformatorom (upućuje nas, npr. na divljenje: uživajte u fotkama koje smo napravili u Končarovim postrojenjima), koji je međutim za iole širu publiku fascinacijski kudikamo apstraktniji od golemog aviona – i izvjesno je da pogoduje za ostavljanje estetski očaranim isključivo najuži geek plenum (jer to na čemu se oni okupljaju nisu kave najobičnije, rajt?) kluba mladih i obećavajućih elektrotehničara u džemperima koje su im izabrale mame (i s novim brojem Buga pod miškama). Jedino je njima tiha patnja u životu – kvalitetan transformator. Znajući zapravo i to, kolumnist koristi dodatnu argumentacijsku artiljeriju za senzibiliziranje šire javnosti: ekonomsku. Antonov koji slijeće skupiti Končarov trafo da je najbitnija stvar godine – iz ekonomskih razloga. Jer kad se, recimo, prodavalo Modrića, mozak su nam popili time po svim medijima, iako od transfera osim njega samog i Mamića mu, nije zaradio nitko. Okej, a tko će zaraditi na ovom transferu? Končar je jedan d.o.o., to je privatna firma od čijeg prometa izravnu ekonomsku korist imaju (malu) sami proleteri na plaćama, odnosno (veliku) vlasnici kapitala; neizravnu još Linićeva kasa. Je li to doista vijest od bogznakakvog realnog značaja za hrvatsko gospodarstvo? Pa neka se i radi o velikoj firmi, s puno zaposlenih, kolumnist svejedno precjenjuje i nateže i fabricira to kao prvorazredan nacionalni happening. Ako ćemo praviti toliki spektakl od sitnih proleterskih benefita, onda bismo mogli svakodnevno imati nešto u svim vijestima, kad god se netko uspješno prodaje, npr. iz Belišća izvezu svugdje po svijetu preše kojima se proizvode autogume – a kladio bih se da je malo tko čuo kako 600-injak Belišćana na istim ovima proleterskim plaćama pokriva 80% svjetskog tržišta preša. Idemo: tko je čuo? Ma da, nisam ni mislio... Zato, jebiga, što izgleda nijednom naručitelju dosad nije gorilo tako pod petama da mora Mriju poslati, pa infotainment kolumnisti i reporteri nisu imali razloga o tome pisati kao najbitnijem ekonomskom zbivanju godine. (Da se radi o spinu, ukazalo je i jedno reagiranje na članak, premda locirajući suštinu problema s njime iz drugačijeg diskursa nego ja, tj. sitnotrgovačkog, stranog mi: Da, to što Končar radi je lijepo, ali iskreno, to je jedna firma sa prilično ograničenim kapacitetima zapošljavanja, a sumnjam da će u Hrvatskoj niknuti deset novih firmi koje će proizvoditi tu vrstu transformatora. (...) Ukratko, prije će nas mobilne aplikacije izvući iz krize nego transformatori – uz svu čast i dužno poštovanje Končaru koji i sam pratim i poznajem kao jednu od najboljih domaćih proizvodnih firmi.)

Priznat ću da bi me kolumnistov nastup čak daleko manje iritirao da je pisan iz otvoreno puerilne fascinacije. Ne samo zato što se radi o spinu, nego i jer se on tu gradi uopće ne infantilno inspiriranim, štoviše turbopametno inspiriranim (neće se njega dati navući na tu neke irelevantne pizdarije, a ne... on se bavi ozbiljnim stvarima) – preko leševa tih nekih tobožnjih irelevantnosti. Stari paralogizam: priziv na važnije probleme. Najbitnija stvar godine dešava se, veli, u sjeni ćirilice, besmislenih referenduma te ostalih spinova i milijardi besmislica kojima nam truju mozak i otimaju novac, od Nadana do Ave i Maminja. Još jedno mjesto, dakle, s kojega čujemo istu pokvarenu ploču: kao, blago nama ako nemamo većih problema u zemlji od ćirilice i gay-braka.


Da, da, doplovit će Rex...

Okolnosti su htjele da se dolet Mrije zbije taman u periodu aktualnosti dvije simultane krize definicije demokracije u Hrvatskoj. Krize potječu iz onog čestog izvitoperenja ideje o njoj: pučke legende po kojoj se, kao biva, treba raditi o ''vladavini većine'' (na stupnju akumulacije pri kojem prelazi u diktat većine). Iz tog se nesporazuma izvode daljnji: npr. podrazumijevano apsolutiziranje legitimiteta instituta referenduma, kao tobože zaglavnog kamena, principa svih demokratskih principa – ''doslovno to: demos da vlada i odlučuje''; da nam narodna većina izglasa pa kud pukne da pukne (taman i da Srbi moraju nositi žute trake oko ruke ili o obaveznoj molitvi u školama), živio nama naš narod! Kad obrana prava na bilo kakav referendum posegne za onim tipičnim tupo-prefriganim upitnikom je li demokracija nešto što se prakticira samo onda kad to nekome paše – o tome se tu radi; poistovjećivanju riječi demokracija s riječi referendum (tj. princip većine, rezultanta svih glasova). Na što se zaboravlja? Upravo je u obratnome ideja demokracije: zaštiti jednakosti građanskih prava za sve, tj. osiguravanju da se pripadnost manjinskom sektoru (po bilo kojoj osnovi) ne pretače u građansku drugorazrednost – čitaj: legislativom suzbiti, ograničiti princip većine kao jedini faktor. Korektivni mehanizam koji počinje s ustavnim aksiomima. Segmenti koji su njihov neodvojiv dio ne mogu stoga biti anketno, referendumsko pitanje – to i jest svojstvo po kojima predstavljaju konstitutivne aksiome. Često se nailazi i na zabludu izlazeću iz pitanja što je starije: demos ili ustav? Pitanje koje sadrži ugrađenu falingu, jer implicira što je historijski starije. Demos, naravno. Ali mi ovdje ne govorimo o tome, nismo na satu povijesti; relevantno je pitanje što je politički starije (nadređeno)? To je naravno ustav, kao konstitutivni dokument onoga čime se nazivamo, a ne princip većine, ne (apsolutizirani) institut referenduma. Tko to ne shvaća, ne shvaća što je ustavna demokracija.

Na ovom mjestu ulijeću zasićenja i proglašavanja teme dimnom zavjesom. Popularna sentenca: ''skretanje pažnje ljudi s bitnoga na nebitno''. Dosta opasna sentenca – opasna jer kliska, sadržava u sebi dva sloja luka pod imenom jednog, zahtijevajući jednu poštenu semantičku dekonstrukciju. Naleti se, recimo, i na ankete s upravo tako postuliranim pitanjem. Ali pogledajmo – ono uopće nije formulirano zapravo, ne do kraja, to je pitanje koje je poprimilo definiciju samo do pola (na način karakterističan za ovu temu u našem javnom govoru). Jer tek se po prepoznavanju agende u pozadini može razumjeti semantički smisao nekog pitanja – a ovdje nije jasno koja agenda stoji iza. Naime, kome ili čemu se pripisuje dimna zavjesa?

Prva mogućnost: onako kao Vedrana Rudan kad zemlju Hrvatsku prepoznaje blaženom, s obzirom da njene građane muče samo dva problema. Prvo, kako iz škole izbaciti seksualni odgoj. Drugo, kako zabraniti dvojcu istog spola da zasnuje obitelj. Vidimo, Rudan je već sasvim jasna. Ovako glasi jedna rečenica u tekstu: Vjerojatno sam perverzna do pakla, ne pale me ove teme. Ali primjedba za deplasiranost ima svog jasnog adresata: Jebe vam se pošto je kruh ali svršavate jer vam djeca u školi neće učiti što je orgazam? To su, dakle, sasvim precizno, oni kojima je užasno stalo izbaciti seksualni odgoj iz škola. I kojima je napeto definirati brak kao zajednicu žene i muškarca, zato da neki ljudi ne bi imali pravo na taj termin: Dok vi strastveno brinete tko koga jebe ne vidite kako nas jebu.

Druga mogućnost: proglasiti temu dimnom zavjesom baš kao – cijelu temu. Ovako to karakteristično izgleda: ''Ma dajte ljudi. Nemam ja ništa protiv gay brakova. Samo mislim da imamo puno bitnijih problema na koje blago rečeno šutimo.'' Ili: ''Krajnja je drskost i budalaština da se na listu temeljnih ljudskih prava može ugurati pravo da se tko god s kim god združi u brak, a recimo pravo na vodu se nedavno uspješno maknulo s te liste!'' Nimalo slučajno, zazivi prava na kruh ili vodu koji dolaze s ovom retorikom (tobožnjeg čisto prioriteta tema) uvijek su u stopu praćeni slabo skrivenom agendom: ''Pa tko određuje što su ta ljudska prava? Može li se i to referendumom utvrditi? Ili je demokracija prihvatljiva samo kad to nekom odgovara.'' ''I što je toliko šokantno u tome da se brak definira kao zajednica žene i muškarca. Pa zar to nije samo konvencija? Sva ostala partnerstva se mogu zvati malčice drugačije. Stoga čemu tako grčevita borba za definiciju braka? Što je smisao? Da se zadrtim tupanima objasni nešto? Osobno nisam uvjeren da će to ići u smjeru rasta tolerancije. Baš naprotiv.'' Vidimo prirodu te pozicije? Ona se nominalno ne identificira s ovima koje strašno mori tko koga jebe (ne dijeli njihov zazor, naziva ih ''zadrtim tupanima''), nego jedino zastupa principijelno Toleranciju i Demokraciju – pa onda i prema njima, jel'. Onaj moto: ''Ako pozivaš na tolerantnost ne možeš sam biti netolerantan.'' ''Ja uvijek podsjećam na to da je tolerancija dvosmjerna ili uopće nema smisla. Lako je biti tolerantan prema sebi i sebi sličnima. Problem je prema onima koji drugačije gledaju na stvari.'' Kratki spoj ove pozicije nalazi se na onom mjestu na kojem im se riječ 'demokracija' identificira s riječju 'referendum', odnosno riječju 'većina'. Pošto tu ne razumiju razliku, neupoznati s tom abecedom ustavne demokracije – da ona nije volja većine, ne biva im niti jasno kako može biti nešto demokratski ako ne dopušta i referendumašima pravo na njihov stav, konačno i sam referendum kao volju većine, ergo za njih bit demokracije. Jer im nije jasno niti to da dizači ove moralne panike nisu u sukobu tek s drugačijim mišljenjem onih koji im se suprotstavljaju (pa, eto, netolerantni prema njima), već – bijući u sukobu s ustavom – u sukobu sa samim onim što apstraktni borci Tolerancije i Demokracije nominalno štite. Agenda koja upravo ovim izrazom lica nepristrane, neutralne objektiviranosti, kojoj je samo do kulture dijaloga i tolerancije, okolo kere pa na mala vrata drži štangu mračnjacima: advocira nemanje prava da se referendumašima odrekne pravo. Kada ističe da postoje i važnije teme, ta pozicija nekim čudom uvijek kao netolerantnu dovodi u pitanje borbu protiv inicijalne netolerancije referendumaša, a nikada nju samu, premda je jasno da cijele gungule ne bi bilo da se fundamentalističke udruge nisu dosjetili iz čista mira je stvoriti. Nije to kokoš ili jaje: kronologija, što je prethodilo čemu, sve mijenja. Kako tobožnja principijelnost boraca Tolerancije biva izvrtanje, očituje se iz činjenice da se, zbog toga što im strašno smeta marginalnost teme, ipak nikada ne okomljuju na one koji su temu uopće i otvorili, činom diskriminacijske agresije, nego jedino na one koji im se potom protive. Inicijalnog bullyja, onoga koji prvotno poduzima programatski atak na prava drug(ačij)ih, puštaju bez ikakvog prigovora za agresiju i netoleranciju, to ne vide, zatvaraju oči da ne bi morali očitati u pravom imenu, ali zato onda neminovnu reakciju idu brže-bolje difamirati – čime? – baš time da je netolerantna i primjenjuje agresiju. Za izvući svu oštrinu sofističkog karaktera te apstrahizacije, dovoljno je umjesto gayeva, Hrvatska, 2013., u istu jednadžbu uvrstiti crnce, Alabama, 1955. Dakle: tko poziva na tolerantnost (spram prava Rose Parks da sjedi u prvom dijelu busa, da ne bude segregirana) ne može sam biti netolerantan (spram kukluxklanovaca koji joj to pravo odriču); tako glasi ta pseudo-mudrost. Traži se javna debata, preispitivanje stavova, uz kulturu dijaloga, o tome treba li crncima dopustiti da budu jednaki u autobusnim pravima s bijelcima – a nikako agresivno nametanje i dezavuiranje kukluxklanovaca koji misle drugačije. Uostalom, radi se o marginalnoj temi koja samo odvući pažnju – rekla bi ta pozicija 1955.: 'ajde, crnci, nemam ja ništa protiv vas, al' šta sad pizdite, k'o da nemamo važnijih problema u društvu? Vaše pitanje jednakosti je samo medijska patka da se skrene pažnja javnosti s pravih pitanja. Hoover! Nafta! Rusi! Koreja!

Kolumnist Buga, ne dvojim o tome, ne gaji ni promil simpatije za naše kukluxklanovce, nije to ta priča ni izdaleka. Kad govori o besmislenosti pitanja ćirilice i referenduma, govori to ne iz ove agende boraca apstraktne Tolerancije koja je podrška KKK-u izokola, nego analogno kao Rudanica: da su besmislene te inicijalne moralne panike oko nepoželjnosti ćiriličnog pisma ili zabrane nekima prava na riječ 'brak' (pogotovo u odnosu na veće/stvarne probleme u Hrvatskoj). No, žrtva je opasne klizavosti one sentence na koju sam upozorio: i njemu su ta oba sloja luka stjerana kroz grlo u paketu. Nebitnost ćirilice/referenduma kao inicijalnog mračnjačkog ritanja miješa mu se s nebitnošću teme u kompletu, što ga baca u ''priziv na važnije probleme'', k tome krivo spojene kao važnije – i dolazi do svih blamaža s tim povezanih.

Nikako se ne može raditi o nebitnom i sporednom pitanju, dapače – ako već nastupamo diskursom društvenog značaja – nije moguće zamisliti važnije, fundamentalnije, jer radi se o krizi same konstitutivnosti po kojoj smo građanska republika, u njenoj jezgri. Jer postoji u ovoj zemlji taj unutarnji jaz: hrvatski narod je većinski konzervativnih te ne-sekularnih, protusekularnih sentimenata i moralnog koda. Odgojen je moralno na abrahamskom puritanizmu (podtip katoličanstvo). I to je u redu, samo što je takav u sukobu s naravi društvenog poretka na kojemu se temelji Republika Hrvatska, kao ustavna, sekularna građanska države. Ili–ili. Može i jedno i drugo, samo ne može oboje na istom mjestu u isto vrijeme. Treba odlučiti: ili želimo svoje protusekularne nazore i moralni kod, pa možemo biti filijala vatikanske teokracije (kao oblika autokracije, s nama kao podanicima) ili želimo biti ustavna demokracija (s nama kao građanima). Problem nastaje onda kad bi ovaj (većinski) dio nacije, nafutran abrahamskim kodom, htio to zamutiti, umiješati jedno u drugo, svoj protusekularni moral protisnuti ne negdje po strani od državne konstitucije koja mu proturječi, nego upravo kroz njega, modificirati ga, bastardizirati, ridikulizirati. I zato tema kao cjelina ne može biti nebitna: otpor ovom impulsu sve je samo ne nebitan – esencijalan je u najstrožem smislu riječi. Jer korak dalje u istom pravcu su Brešanove potvrde o nazočnosti misama bez kojih se ne može ni osobnu iskaznicu produžiti, Geneza umjesto Darwina u školama, kazališta zatvorena, suknje do gležnjeva. Križeve po zidovima javnih ustanova već imamo.

Ali ne, veliko dijete je fascinirano velikim avionom.

I sve pet, bilo bi i to u redu – samo da pritom još ne grmi pravedničkim žarom apela na no-nonsense društveni žanr. Zbilja? To što je nekakva ukrajinska letjelica dorulala po nekakav trafo za Filipine (od čega ni vama ni meni neće kanuti kuna u džep, a opipljiviji financijski faktor predstavlja za privatne džepove promila promilovog promila žitelja ove zemlje) važnije je od toga hoće li nam ustav biti mrtvo slovo na papiru, hoćemo li se samo nominalno definirati kao građanska republika, a de facto instalirajući legislativu džamahirije, teokratsku? Glupost godine.

A očekivano – što je klincu igračka važnija, klinac misli i da bi trebalo da bude veća vijest u novinama. Odmah u prvoj rečenici članka tuži se što su tehnički podaci oba stroja, što nit' nas griju nit' nas hlade, ostali u sjeni... Citiram doslovno, majkemi... tako je rekao: u sjeni. Ćirilice, referenduma i Ave, ukratko opće kulture spektakla, kojoj pak inženjerčina suprotstavlja svoj no-nonsense trafo u trbuhu no-nonsense veeeeelikog aviona. (Jer veličina je važna – i tu bi se sad dalo početi i s onim zajedljivostima o mehanizmu falusoidne kompenzacije, kada prijemčivost na velebnost stoji u kauzalnoj vezi s kompleksom.) Imamo, dakle, posla ne samo s glupošću godine – koja sugerira da bi trebalo biti obratno: pitanje demokratske ozbiljnosti države da bude u sjeni prigodnog aeromitinga - nego k tome i s konfabulacijom godine: pa di je to ostalo u sjeni, alo! Ne, o Avi Karabatić ja nisam zadnjih dana čuo niti riječi, ali zato nema televizije, radija, tiska ni portala koji ne bi od svakog navrata kad Antonov mrdne pilećim krilcem napravili udarnu vijest, senzaciju, spektakl koji im popunjava gro reporterskog prostora... Istinabog, mogli smo i gore proći – u nekim zemljama ljudi bivaju bombardirani od strane aviona, mi smo samo bombardirani njime. Okupacija u koliko hoćeš slika: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8... to sam samo nasumce mali dio s par portalâ, nek' ostane dokumentirano za uspomenu i dugo sjećanje. Kad se budem htio promovirati bez srama, i ja ću moliti da me ovako bace u sjenu.



A što mislite, bismo li smjeli – umjesto njurganja o tome kako je društvena bitnost Antonovljevog sleta zakrivena dimnom zavjesom medijske halabuke – predložiti upravo obratan opis zbivanja: medijska halabuka oko Antonovljevog sleta kao (još jedna) dimna zavjesa koja zakriva bitnosti?

S kopljem komunikacijskog projektora u punom zamahu i grbom ''napada koji je najbolja obrana'' na štitu, naš se opinion-maker u herojsku borbu protiv infotainment kulture spektakla, spinova, besmislica kojima nam truju mozak i pravljenja halabuke od nebitnosti, dao – promoviranjem ultimativnog spina i besmislice za suspenziju mozga, činjenjem iz jedne lokalne aerodromske cargo nesvakodnevosti još jednog nacionalnog spektakla, dok se kao jedino normalno sugerira utonuće kompletnih tema ćirilica/referendum u zasluženu sjenu iza one jedine prave od društvenog značaja: ''nebeskog diva'' na Plesu, kao događaja godine.

Ali na dno zbivanja za vikend stići ćemo tek zapitamo li se i što stoji u pozadini ovog spina. Okej, infotainment računice, izuzetno konjunkturne, no na kojem se patetičnom supstratu gradi taj cinični rezon? Što je dubinski spiritus movens kako onih koji pišu, tako i onih koji čitaju? Provincijalna kompenzacija kompleksa, eto što. Mali narodi trebaju saaamo velike avione...



Globalno slavna aviončina je došla po naš proizvod, eeeej – naš! Hrvatski. I mi, dakle, nešto znamo! Gledaj nas, svijete, i mi postojimo tu među tobom, na svijetu! Ponos zbog toga što se bitna svjetska faca kao Mrija udostojila imati razlog sletjeti kod nas. A i da čujemo pilota dok priča kako je u Zagrebu navodno (čuo je) ''lijepo'', a pista prekrasna, dok mi cvjetamo od ponosa i polaskanosti zbog grada i piste što gode pilotu bjelosvjetskog aviona. Poput zadnjih malograđana, najvećih pokondirenih tikava na svijetu (možda da se i mi damo unajmljivati kao spektakl?). Ovu zemlju, nažalost, obilježava mentalitet malog grada ne samo na razini lokalnih gostionica, nego i nacionalno, od glave pa do poda – klimaks provincijalnosti dostižući upravo u trenucima otpisivanja kriza definicije demokracije kao tema nebitnih i sporednih u odnosu na svečana otvaranja žirafa ili aviona; tamo, znači, gdje nam kolektivno ostaje mutna ona unutarnja semantička dihotomija sentence ''skretanje pažnje ljudi s bitnoga ne nebitno'', gdje nam ne biva jasno zašto, dok u jednoj semantici stoji, u drugoj predstavlja mudroserinu bez premca.

- 12:41 - slušam (50) - printaj - #
  • Sutra će diljem Hrvatske na tisuće djece i ostalih pješaka sigurno i bezbjedno preći na stotine pješačkih prelaza i otići put škole, radnog mjesta ili doći doma. Ovo naravno neće privući pažnju skoro nikoga od nas i neće biti vijest niti u jednom glasilu, ali će skoro u svim glasilima biti objavljena vijest o pogibiji bilo koga od njih.
    Naravno, ovo nije poanta tvog posta, ali dodajem još jedno malo tumačenje zašto je Antonov privukao ovoliku pozornost. Nažalost i ovo avionče je, poput tornja u Pisi ili u Parizu, i po konstrukciji i po veličini pa i po sposobnostima, jedinstveno u svijetu te je samom tom činjenicom zaslužio da bude senzacionalistčka vijest. Da se novinar tu zaustavio, čak i da se je, poput dječarca, nastavio diviti njegovim performansama, ograničivši se pritom na tehniku, tehnološka dostignuća, da je čak i pretjerao u divljenju spram tom "sedmom" svjetskom čudu...sve bi to čak bilo i prihvatljivo, ali - politika "kurva", koju svi mogu i žele prisvajati kao nešto sebi svojstveno i urođeno, očigledno svakome daje za pravo (pa i novinarima, pa i meni osobno) korištenja "demokratskih sloboda" govorenja (u ovom slučaju pisanja) i o onim temama koje nadilaze njihovu (svoju) ograničenost, ili bolje rečeno netolerantnost uma i poimanja i sloboda i demokracije i naravno tolerancije...
    Čak i po cijenu da me okarakteriziraju kako ti se ulizujem, moram priznati da sam uživao čitajući ovaj tvoj post i da mi je, onoliko koliko mi je drago da postoje ljudi ovakvih nazora, isto toliko žao što ovakvih istupa skoro pa i da nema u javnosti...:)))
    Usput, skrušeno priznajem da se i osobno divim Antonovu i imam neskrivenu želju da ga barem i na sekundu "probam" i osjetim u ruci... iiihhhh!!!!!!!!!!!!!!!! Čak i pod cijenu da me Wall opet "prozove" falusoidnim top-gunovcem - šala mala naravno... (alkion 10.11.2013. 15:44)
  • Pa mislim da sam taj članak doživio potpuno drugačije, i mislim da se naglasak htio staviti na proizvod koji će biti odvezen tim avionom, o poslu koji je napravila hrvatska industrija koji vrijedi grdne pare. O takvim parama se bez problema mjesec dana melje na TV kad neki nogometaš dobije toliko za transfer, ali kad hrvatsko gospodarstvo proda nešto za puno para, a to je moglo biti kupljeno i drugdje, ali je hrvatski proizvod i garancija kvalitete, tome se ne pridaje pažnja. Mislim da je to bila bit tog članka, o nekom gospodarskom uspjehu, ali očito i opet, tko danas gleda na gospodarstvo, fućkaš to, bitnije su druge stvari: referendum, ćirilica, nogomet, a to što je pola Hrvata nezaposleno, pa koga to zanima?
    Mislim da si totalno promašio bit članka, ili je i tebi sve na svijetu važnije nego gospodarstvo i kako preživjeti? Dajte kruha i igara! (Gorkić Taradi 10.11.2013. 17:02)
  • Eh, tek sam sad skužila da si objavio post. Pa dobro, evo onda i tu. (Pobrkala sam aerodrome, sori, to zbog Antonova ;-)). Daklem: da, vidiš, meni bi vijest godine bila da se konačno objavi od čega/koga to svijetli kip Gospe iz Međugorja, i to mi se čini da bi baš bilo nekako prikladno prije samog referenduma, s obzirom na to da se "U ime obitelji" obrecnula na GONG zbog aktivnog i pasivnog ostavljanja dojmova na "neobaviještene" i za sada još neopredijeljene glasače, pa bi skup' s referendumom poprilično dobro mogla obasjati cijelu godinu, ako ne i neko du(b)lje razdoblje... U međuvremenu ću se morati žustro zabaviti malograđanskim poslovima e ne bi li se manje sramila sama pred sobom u vrijeme obilježavanja pada Vukovara koje, eto, nabijeno svim emocijama, ponijet će ovu pokondirenotikvenu naciju ravno do biračkih mjesta... Onako, borbeno, uz koračnicu... Užas, užas... (samohranamajka 10.11.2013. 18:08)
  • Ali, zapravo, proširit ću malo svoj osvrt jer vidim da sam neskužljiva. Na nekoj raspravi na FB- Grupi za rasprave koju sam spomenula u jednom od komentara na prethodni post, postavilo se i pitanje opravdanosti znanstvenih istraživanja tipa cost-benefit, imajući u vidu ove porazne brojke današnjice (ispada da je Antonov već desetljećima state-of-the-art), pa se jedan inženjer tamo osvrnuo ženskoj sugovornici nešto u polu-šali tipa da neka se žene ne petljaju u inženjerske poslove jer to je ono što je, valjda, muškima jako važno. Ovo je sad parafraza, ali cijeli tok razgovora može se provjeriti na tim stranicama. I onda se sjetim Ignissa i njegovih bezočnih nastupa okolo, zagovaranja svijeta muškarca kojem se, eto, mora popuštati ne bi li se divio sam djelima svojima i svoje obitelji vozati na razgled ovog doista vremešnog čuda tehnike i vucarati cijelu svoju obitelj do tamo i s njom čekati na red. Valjda su si spremili sendviče. Imam prijedlog za novu vrstu uslužne djelatnosti: catering na cesti! Dok vi čekate na red da razgledate Antonova (i slične stare izume) na asfaltnim pistama u srcima prirode, mi brinemo za vaš želudac. Probit ćemo se kroz gužvu svim sredstvima, ali nećemo vas ostaviti gladnima i žednima! Jer, vi ste na prvom mjestu (u koloni!)! Morons Utd., Parent Co.: Idiots Unlimited. Registered capital: no share capital because we do not share capital, whether registered or not. (samohranamajka 10.11.2013. 18:18)
  • Tko o kome, ja po svome : ako još jednom pročitaš naslov posta, a onda se još malo udubiš u post trebao bi shvatiti da je tvoj komentar promašen. Naime, koliko ja shvatih Perceta, nije problem u objavljenoj vijesti o Antonovu i Končarevom uspjehu, nego u mješanju baba i žaba (ako se ovako banalno mogu izraziti): usporedba i vrednovanje tehnološko-gospodarskog uspjeha s dubokom demokratskom krizom u lijepoj našoj. Da se izrazim Perinim riječima: Odmah u prvoj rečenici članka tuži se što su tehnički podaci oba stroja, što nit' nas griju nit' nas hlade, ostali u sjeni... Citiram doslovno, majkemi... tako je rekao: u sjeni. Ćirilice, referenduma i Ave, ukratko opće kulture spektakla, kojoj pak inženjerčina suprotstavlja svoj no-nonsense trafo u trbuhu no-nonsense veeeeelikog aviona.
    Ne znam koliko si svjestan ali današnji problemi ćirilice, unošenja definicije braka u Ustav ruše sva naša demokratska dostignuća za koja smo, napokon i ratovali - a bili smo tada manjina u ex Jugi... Iz gospodarske krize se još i možda izvučemo i nekako oporavimo, ali ako manjinama (bilo koje vrste i pripadnosti, bilo kakvog svjetonazora itd.) oduzmemo osnovna ljudska prava ne znam kako se budemo iz toga izvukli. Naime, kad- tad svatko od nas postaje pripadnik nekakve manjine, ako ništa drugo postaje manjina već i izborom profesije...A nekada su profesionalnim vojnicima zabranjivali brak ili su to mogli samo s osobama koje im nadređeni dozvole. I ovdje je većina odlučivala o pravima i sudbini manjine... (alkion 10.11.2013. 18:39)
  • Dajem mogućnost da sam promašio, i jesam malo brzopleto pročitao post, ali stoga jer sam post shvatio kao pljuvanje po članku s kojim se slažem: članak daje naglasak na gospodarstvo koje je zbog politike totalno bačeno u ćošak. (Gorkić Taradi 10.11.2013. 19:14)
  • A što mislite, bismo li smjeli (...) predložiti upravo obratan opis zbivanja: medijska halabuka oko Antonovljevog sleta kao (još jedna) dimna zavjesa koja zakriva bitnosti?
    Ne samo da bismo smjeli, nego i trebali, jer je jedini način da se ne pobrka ono što je Važno (dakle, opće važno, važno za sve, za društvo i čovjeka generalno) i važno (moguće važno za pojedince, ali ne i nužno ili presudno važno za čovjeka i svijet uopće) jest da se ne pobrkaju lončići, tj. granice izneđu te dvije kategorije koje trebaju biti neupitne. Pravo na brak, pismo, jezik i sl. temeljno je pravo svakog čovjeka i društvo se ne može, niti smije, smatrati dobrim/poželjnim/demokratskim ako bilo čije takvo pravo dovede u dvojbu, tj. stavi pod upitnik. Veličina i snaga nekog aviona može biti predmet fascinacije pojedinca (iako su mi osobno takve fascinacije sasvim daleke), no pripada sasvim drugoj kategoriji nego ovo prije navedeno. Stoga se ja već danima čudim kako je malo onih, skoro da se i nečuju, koji se protive samom referendumu o definiciji braka (ne samo nekoj njegovoj opciji koju će zaokružiti, nego samom činu propitivanja onoga što bi trebalo biti neupitno), baš kao što sam se jučer čudom čudila kada sam nakon dugo vremena pogledala Dnevnik te čula i vidjela sve te ljude koji stoje u repovima i gledaju velikog Antonova kao tele u šarena vrata... Istina, i moja su čuđanja sasvim različita - dok mi je drugo, ono zbog fascinacije avionom, na nekom svom rubu čak i smiješno, pa se iz njega mogu sprdati ili mu se podsmjehivati, ono prvo graniči s tugom i razočarenjem (u stanje prosječne ljudske svijesti u vremenu i prostoru u kojem živimo). (Ama Gi 10.11.2013. 19:57)
  • @Ama Gi, tu onda dolazimo do toga što je kome prioritet. Meni je važnije gospodarstvo jer sam nezaposlen, a ovaj referendum smatram (po tko zna koji put to pišem na ovom blogu) totalno nepotrebnim, samu inicijativu smatram totalnim gubljenjem i vremena i novaca i pameti. (Gorkić Taradi 10.11.2013. 20:22)
  • drago mi je da se Alkion nebocnut i nepitan, dječački izletio s priznanjem o fascinaciji avionskom mrcinom i time sasvim zorno potvrdio smisao ovog posta (kako je i dobronamjerne, pa i starije od 18 godina, moguće fascinirati nekim extra large avionom, bolidom, transformatorom, najvećim klupkom vune na svijetu , što je BTW, Lolita poželjela vidjeti, pa je Humbert Humbert vozio stotine kilometara da mala i maloljetna Lo to čudo vidi svojim očima). Alkion, navodno u zrelim godinama, moguće već i u pemziji, djed, štogod...arhetipski gutač infotainmenta (s naglaskom na entertainmentu) formalno aplaudira tekstu, no sve relativizira da mu je (prosječnom gutaču infotmainment naplavina) važnije da se malo zabavi, nego da stalno sluša o tamo nekim levim pravima nekih manjina, slaboj ekonomoji, stranačkim nadmudrivanjima itd.... što je dana ( i zadnjih 20god.) vijest u HR? kad čovjek ugrize psa; kad sleti najveći avijon u HR (avijonu, slomiću ti krila!). a sad in medias res- privatna firma Končar DS&T prodala 1 generator od 1mil (mi ne znamo koliko taj proizvod vrijedi i još važnije, kolika je zarada Končara?), koji vozi aviomrcina (prijevoz košta 2mil) u zemlju u kojoj je humanitarna katastrofa s DESET I VIŠE TISUĆA MRTVIH
    rezimirajmo: privatna firma 10 najvećihh dioničara proda za x novca/zarade neku robu u zemlju s desetinama tisuća mrtvih od prirodne katastrofe---a HR zemljica s ekonomskom, političkom katastrofom, ogromnom nezaposlenošću i desničarskim, klerikačnim jurišem na ionako ugrožena opća, ljudska i manjinska prava..u toj zemlji alkioni Hrvatske plješću i snimaju avio-grdosiju i to je vijest. bljak! (Wall 10.11.2013. 21:50)
  • I mene je apsolutno iziritirao taj tekst.
    kao prvo, cijeli fokus na veliki avion je pomalo infantilan, ali to je bio najmanji problem teksta.
    Ostatak me podsjetio na one gluposti, koje sam cula sam u hrvatskoj da se stalno ponavljaju "Zasto je Vlatka Pokos stalno u novinama a znanstvenica/doktorica/casna sestra XY nije"
    Pa jebote, zato sto je Vlatki Pokos to posao, a znanstvenici nije. Mozda se znanstvenica ne zeli slikati po Jutarnjem i Gloriji!?
    I na kraju, apsolutno se slažem da je krajnje vrijeme da se Hrvati koncentriraju na razvitak ekonomije, i da su ključne teme danas Linićevi apsurdni propisi, koji zatiru mogućnost poštenog poduzetništva, a ne na rasprave o ustašama i partizanima.
    ALI pitanja oko ovog sramotnog referenduma, ćirilice, ili zdravstvenog odgoja nisu ista stvar kao i futilne pseudopovijesne rasprave o komunistima, nego su to rasprave o samoj osnovi demokracije, civilnog i SEKULARNOG drustva, temeljenog na idejama prosvjetiteljstva i humanizma. A to je bitnije i od same ekonomije. Pa pobogu, kako zvuči netko tko bi rekao da je ekonomija procvjetala za vrijeme Hitlera, ili da nema veze kako se tretiraju žene i homoseksualci u saudijskoj arabiji, sve dok njima GDP raste a nama pada?! (sklodowska 10.11.2013. 21:54)
  • @Tko o kome - sasvim si me krivo razumio, tj. sasvim suprotno od onoga što sam željela reći! Tu nikako ne dolazimo do toga što je kome prioritet, nego upravo do toga da neke stvari trebaju biti nupitne - a jedna od njih je da manjine trebaju imati ista ljudska prava kao i većina! I zbog toga postoji Ustav da ih štiti - sve ostalo, osobne preferencije, mišljenja i prioriteti pred takvim bi neupitnostima trebale biti nemoćne. Tko o kome/čemu, a ti doista po svome! :) (Ama Gi 10.11.2013. 21:55)
  • Wall: zašto je fascinacija bilo čime (tehničkim dostignućima ili demokratskim dosezima uljuđenog društva) svojstvena dječacima i samo nekim starijima (djedicama poput mene)? I što to uopće ima loše u ičijem oduševljenju i zadivljenošću bilo kojim ljudskim dostignućem koji nam olakšava i čini budućnost lakšom i prihvatljivijom? I na tvoju žalost i zgražanje ali slijetanje i poljetanje Antonova s Plesa je vijest koja zaslužuje svoj publicitet. Ali ne zavređuje kontekst i način prezentiranja kakav je iznesen u tekstu koji i Diogen u postu rašćlanjuje i razmatra.
    Koliko ja shvatih temu posta fascinacija je usputno "obogaćivanja" teme i šlag na torti koji si ti s punim oduševljenjem (na moje očekivanje) i svom snagom bacio put moje face...
    Citirat ću Amu Gi (valjda se tako sklada po padežima) - ona je to ljepše napisala nego sam to ja u stanju:
    " Pravo na brak, pismo, jezik i sl. temeljno je pravo svakog čovjeka i društvo se ne može, niti smije, smatrati dobrim/poželjnim/demokratskim ako bilo čije takvo pravo dovede u dvojbu, tj. stavi pod upitnik. Veličina i snaga nekog aviona može biti predmet fascinacije pojedinca (iako su mi osobno takve fascinacije sasvim daleke), no pripada sasvim drugoj kategoriji nego ovo prije navedeno. Stoga se ja već danima čudim kako je malo onih, skoro da se i nečuju, koji se protive samom referendumu o definiciji braka (ne samo nekoj njegovoj opciji koju će zaokružiti, nego samom činu propitivanja onoga što bi trebalo biti neupitno),..."
    Ovako i ja shvatih bit Diogenova posta. Naravno uz priznanje i svoje, nazovi je ako hoćeš i mane, slabosti... da sam fasciniran Antonovom kao i što sam fasciniran najnovijim kontejnerašom od svojih petstotinjak metara dužine, slikom Mona Lise - to su jednostavno djela nečijih ruku koji u meni izazivaju divljenje ma koliko to tebi bilo nesvojstveno ili nepojmljivo... (alkion 11.11.2013. 00:33)
  • Možda se može gledati iz obratne perspektive;

    Ako nekog nije briga ni što mu dijete jede, ni gdje ide u školu, ako je potpuno odustao od riješavanja bitnih pitanja u svom životu, ako tako živi cijeli život, može li takav shvatit što je demokracija i osnove demokracije.

    Temelj demokracije se ne mogu udariti bez spremnosti na pendrek.
    U Hrvatskoj ni lobotomizirani desničari ni lijevičari nisu spremni na pendrek.
    I tu je početak i kraj priče. (Sapunerija 11.11.2013. 12:03)
  • Pravo na život, prehranu, krov nad glavom, liječenje, obrazovanje, sigurnost (da me netko ne opljačka, da doživim starost ko čovjek a ne ko kontejneraš) su možda i osnovnija prava od prava na brak npr.
    Jedno ne isključuje drugo.
    Samo mislim da gladan i sjeban nisi ionako za ništa. Borba za homoseksualna prava je vrijedna jer se borimo za osnove tolerancije koja bi trebala postojat u civiliziranim društvima, međutim, mi nemamo ni osnovnija prava, niti imamo civilizrano društvo. Zato je to s jedne strane malo smiješno.

    Malo me smeta to čuđenje ljudi što se čude oko cijele vrtifufne sa homosesulcima. Ne žele kao priznat da uopće ne žive u civiliziranom društvu nego u pripizdini, čiji su dio i čijom zaslugom to je pripizdina, a ne samo nekih drugih, desničara ili ko zna koga. Ti borci sa interneta ne žele priznat da su na Titaniku i da trebaju spašavat prvo svoje dupe da bi spasili homoseksualca. A lijeno im je spašavat svoje dupe. NE žele dobit pendrek. Ne žele se izložit riziku borbe. Za homoseksualce se ipak puno lakše borit preko fejsa.
    Misle da rade nešto bitno kad se bore za toleranciju. To su zablude. To je dio igrokaza.

    Čovjek koji ne priznaje da je alkoholičar ne može se izliječit od alkohola. Hrvat koji ne priznaje da je sam kriv za ovakvo stanje, već svaljuje odgovornost (na desničare naprimjer) neće napredovat, ni duhom ni nikako. Samo će još više potonit.

    Kako se netko duhom uzvišen u HR uopće može još čudit primitivizmu velikog dijela ljudi, kad u toj istoj zemlji, pljačka se svakog osobno svaki dan na svakom koraku, uništava se sve. Taj pojedinac guta i jede govna koja mu svaki dan serviraju od zavoda za zapošljavanje do čekanja od devet mjeseci na pregled kod doktora.
    Kako se ja mogu čudit Mari što se boji da će joj homoseksualci preobratit dijete, dok ja istovremeno to dijete odgajam -helou- u HR. Odgajat dijete u Hr je jedan posao di ti je kolega Sizif. Svaki dan me je sram same sebe. Ej, što sam učinila?! Zasrala, bre!

    Naprimjer, živim u vanbračnoj zajednici. ako moj partner umre, ja moram plaćat porez na imovinu, žena u braku ne mora. To mi je odavno tako, a nisam nikad digla glasa protiv toga. Ni ja ni brojne drugi vanbračni partneri i borci za ljudska prava. Jednostavno, znam da od toga nema ništa i pognila sam glavu.

    S homoseksualnim brakovima će na kraju biti to da ćemo mi kao država odredit homoseksualcima isto ono što su im odredile sve velesile koje s nama upravljaju. Papa je nekidan rekao da su homoseksualci ljudi.
    Dakle ljudi koji s nama upravljaju su odlučili. mi se malo igramo skrivača.

    Za shvatit je jel, da će naša Crkva malko tu seruckat, napaljivat ovce, dok ne dođe Papa i podili otkaz onima koji ne slušaju.

    Svima, i Crkvi glavnoj i onoj u Hrvata, i našim jadnim političarima i Europskoj uniji svima odgovaraju naši igrokazi, osim nama samima. Osim nama, šljakerima, ali mi se volimo, mi se užasno volimo raspravljat. NA fejsu naravno. (Sapunerija 11.11.2013. 14:11)
  • meni se teško odlučiti živim li u srednjem vijeku ili sparti.
    razina zaštite ljudskih prava je velika ako sam hrvat katolik, bijele puti, heteroseksualnog opredijeljenja, konzervativnih pogleda i naravno po mogućnosti da mi je barem jedan član obitelji registrirani branitelj.
    veliki plus je kad si prvak u homofobiji, nacional-šovinist, može i sexsist, a osobe s invaliditetom ni da ne spominjem. imaju previše prava.
    hvaljen isus:) (wink 11.11.2013. 16:20)
  • nisam siguran da je končar transformatori hrvatska firma. eriksson ima 51% dionica. iako nije ni važno. glavno je da delaju! (wink 11.11.2013. 16:21)
  • koliko li se ovo klupko zapetljalo da je teško naći početni konac. Vodim se time da demokracija i dio demokratskog procesa ne može biti pokrenut smanjivanjem ljudskih sloboda. Ovo što radi ova ekipa ide ka tome, i proznajem, njhivo je nastojanje benigno na prvi mah. Za najveći avion na sviejtu mi se živo jebe, nije ni prvi ni zadnji najveći. Drago mi je da su ljubitelji velikih aviona došli na svoje. (Neverin 11.11.2013. 16:26)
  • Uf...dao si mi puno za misliti.
    Naime, ja ti sad radim u novoj školi, u Vukovaru- ćirilično pitanje i više mi je nego aktualno jer predajem dvjema nacionalnostima (spašava me engleski, oh neutralnog li engleskog, osim kada kažem "prevedi na hrvatski" pa oni stvarno tako i učine, ne znaju što bi više sa sobom), jer upisujem sate na ćirilici i latinici i nailazim na probleme praktične prirode.
    Moj je otac prošle godine objavio knjigu o Vukovaru i svojim iskustvima (braniteljske pričice) i kad se god pokrene takva tema, postaje agresivan i nerazuman i ne prepoznajem u njemu svog oca. Dakle, stojim toliko blizu problemu da više ni u što nisam sigurna, tim više što nosim oznaku, prezime koje "swings more to the other side". Iako postoji velika, ogromna razlika između ćiriličnog i referendumskog pitanja, objedinjuje ih vjerski fundametalizam (termin koristim slobodno, imajući na umu da nije korektno izjednačavati ga s nacionalizmom, fašizmom, rasizmom itd.).
    Možda baš zbog blizine problema, ne mogu nikako shvatiti ono što objedinjujem pod tim nazivnikom- bilo da ono dolazi od manjine ili od većine. Oni koji se zacrvene dok ti pričaju o onima koji mrze Isusa ili oni koji govore o tome što je protuprirodno (ali pitanje posjedovanja oružja u isto ih vrijeme ostavlja potpuno hladnima)- i istinski te mrze što ne misliš isto. I uvijek su to iste teme koje popaljuju iste ljude, u njima izazivaju plam snage tisuću sunaca. Zdvajam, jer ne razumijem zašto? Uza sve svoje školovanje, ne uspijevam shvatiti u čemu je stvar? Dobro, u nekih je riječ o sljedbeništvu dobro utabanog puta, a ne o stvarnom uvjerenju, ali oni koji stvarno mrze i nisu sposobni za dijalog, u čemu je fora s njima? Koji to atavizam nosimo još iz spilje da se osjećamo potrebu poklati oko vjere i tradicije? Dobro, Hrvati su uvijek bili skloni konfliktnom pristupu razvoju društva. Možda je riječ o potrebi za savladavanjem stratifikacije u društvu? Kao, skroz smo različiti- imamo različita sredstva, govor, tradiciju i zavičaj, ali ujedinjeni smo u tome što svi mrzimo homoseksualce?
    Pitanje koje smatram posebno zanimljivim ovdje je ono tvoje, tko tu kome maže oči? Građani sami sebi ili vodstvo građanima?
    I'll get back to you ako dođem do kakvih korisnih zaključaka. Otvorio si mi lubanju i ubacio unutra novčić. (Hlapićka 11.11.2013. 16:32)
  • kakva smo provincija, željna nečije pažnje te uvijek spremni pokazati svoje komplekse pokazuje odnos medija prema katastrofi na Filipinima.
    to kao nisu naša posla, a da je neki sociopat u nekom amerčkom selu pobio troje četvero ljudi, to bi bila udarna vijest u svim medijima koja bi trajala danima.
    nije da neznamo razlučiti važnu od manje važnije vijesti, ali ne želimo. (wink 11.11.2013. 18:26)
  • WALL vs. ALKION - Opet neko klanje među vama dvojicom, čovjek vas ne može na pet minuta ostaviti same u istom editoru komentara bez da napravite ring od njega. Pošto ne mogu obojici odjednom u drugima, obraćat ću vam se nadalje u trećim licima jednine.
    Dakle, fascinacija avionom osvijetljena kao problem po sebi. Izdvojit ću iz posta rečenicu ključnu za takav lightshow: ''I sve pet, bilo bi i to u redu - samo da pritom još ne grmi pravedničkim žarom apela na no-nonsense društveni žanr.'' Što sam, dakle, zamjerio kolumnistu Buga? Samu fascinaciju? Ne. Nego to što nam pravi Njušku njome i posjeda nas na Guzu pred njom, što nas kinji svojom estetskom fascinacijom, podmećući je u etičku, pumpajući moralizam aviona s transformatorom kao najviše društvene vrijednosti. Pretvaranje svoje dječačke zažarenosti očiju u objektivan društveni prioritet, u hrvatski ''događaj godine'' - a pogotovo utoliko što se stvar otela u infotainment, zakrivajući svojom pseudokapitalnošću ono što doista jest kapitalno zbivanje u Hrvatskoj ovog mjeseca, ove godine. Ne, smisao posta nije u samom pokazivanju kako je sve i koga ''moguće fascinirati nekim extra large avionom, bolidom, transformatorom, najvećim klupkom vune na svijetu'', nego u prokazivanju da nam se tu fascinaciju podvaljuje kao mjerodavnu tamo gdje ona to nije.
    Da bih naglasio deplasiranost kolumnistovog pumpanja no-nonsense žanra, podvukao sam suprotan element ugrađen u tu fascinaciju: opskurno geekovski + onaj dječački: nazvao sam je puerilnom, djetinjastom, infantilnom, jer ona taj element doista i sadržava. E sad, moja osobna razina fascinacije Antonovom i svakom drugom vrstom aviona bliža je Wallovoj (ili Aminoj) i svakako znatno manja nego kolumnistova ili recimo Alkionova (što je u krajnjoj liniji i logično, pošto nisam pilot, a on eto je - s čime ovdje nemam ama baš nikakav problem, s obzirom da izostaje militarna dimenzija, a tek s njom problem imam, ne s pilotskim zanatom per se, niti pripadajućim profesionalnim deformacijama). No, ako i ne već iz posta, mislim da je sad lako izvući kako, za razliku od Walla, neću vidjeti ništa sporno niti u samom Alkionovom priznavanju da se osobno također divi Mriji, pa i da nalazi kako ''zaslužuje svoj publicitet''. Ili za reći s Amom: sam ne dijelim, ali osobna fascinacija pojedinca to najlegitimnije može biti. Masa ''ljudi koji stoje u repovima i gledaju velikog Antonova kao tele u šarena vrata'' prizor je koji (svojom arhetipskošću scene zlatnog teleta, kad smo već kod teladi) opravdava, pa i zahtijeva podsmijeh kao reakciju; pa ipak - to nije odmah, kako i Ama podvlači, istovjetno onom drugom čuđenju koje ju obuzima, ali ovaj put ne humoristički, nego čistom tugom i razočarenjem.
    Čitajući Alkionove komentare, ništa mi nije zastrugalo nepodnošljivom škripom, niti tugom ni razočarenjem. Da li je, poput kolumnista, pumpao moralizam aviona kao ultimativne hrvatske bitnosti? Nije. Da li je svoju dječačku zažarenost očiju produžio u činjenje društvenog prioriteta od nje, nauštrb stvarnih prioriteta, omalovažavajući pritom značaj aktualnih kriza definicije demokracije kao tema u kompletu (putem onog brkanja dva modusa njene bitnosti, odnosno nebitnosti)? Bome nije. Naprotiv, baš se potrudio izričito odrediti kako (također) nalazi da Mrija ne bi smjela biti dimna zavjesa kojom se ovo zakriva, da je potenciranje spektakla s Plesa štetno ako služi kao paravan za političku anestetizaciju. Stoga je neopravdano/nepravedno, uostalom i non sequitur - prikačiti mu da je ''arhetipski gutač infotainmenta'', ili da samo ''formalno aplaudira tekstu, no sve relativizira'', jer da mu je ''važnije da se malo zabavi, nego da stalno sluša o tamo nekim levim pravima'' - ne, ništa od toga ne proizlazi iz Alkionovog nastupa ovdje. Na Wallovom je zubu završio nit luk jedući nit luk mirišući. Tu nije pitanje da je Wall u krivu u smislu polemike koja bi zastupala da je relativizirati okej, na mjestu, da treba to, već se radi naprosto o faktičkoj omašci - eno sve crno na bijelo, lako je utvrdivo da relativiziranja ili eskapizma pred slušanjem ''levih prava'' nije kod njega niti bilo, barem ne u ovom ringu. (pero u šaci 11.11.2013. 18:54)
  • Perce, hvala! Iako, moram priznati da je s moje strane bilo male, sitno-fajterske loptice upućene Wallu i njegovu reakciju sam i očekivao i predvidio.( Čak i pod cijenu da me Wall opet "prozove" falusoidnim top-gunovcem - šala mala naravno...
    fascinacija je usputno "obogaćivanje" teme i šlag na torti koji si ti s punim oduševljenjem (na moje očekivanje) i svom snagom bacio put moje face...)


    No najbitnije je što u cijeloj priči i kroz povremene razgovore u komentarima na neke od tvojih postova, naučih nešto vrlo važno: da s maksimalnom pažnjom i koncentracijom pročitam ono što je napisano bez da jednovremeno rasipam pažnju "slušanjem" svojih misli. Iako ću i dalje žaliti za nedostakom sposobnosti da svoje misli iznosim preciznošću i tečnošću kojom to činite ti, Ama, Modesti... i Wall naravno.
    No to je valjda nedostatak mog obrazovanja koje je podosta široko ali nažalost i toliko "površno"... (alkion 11.11.2013. 20:23)
  • TKO O KOME, TI PO SVOME - Preduhitrilo me tvoje naknadno priznavanje kako si ''malo brzopleto pročitao post'', al' ipak ću reći da sam ti i sam, pročitavši ti prvi komentar, odmah krenuo upravo to predložiti: aj' po duši priznaj da nisi stvarno pročitao post, nego samo ovlaš preletio - pa stao polemizirati s vlastitom pretpostavljenom idejom o tome što se u njemu kaže. Ali pa barem si naslov mogao pročitati! Koja mu je prva riječ? Gtaradi, antinomija iz posta nije gospodarstvo kontra politike, nego spin o gospodarstvu koji zakriva temeljnu krizu demokracije. (Izravno je diskvalificirajući kao temu u korist nečega poturenog nam za bitnu-bitniju-najbitniju stvar... hrvatskog gospodarstva itself? Ne, nego tog spina.)
    Zašto spin? I to ti sve piše u postu, podrobno i potanko. Spin zato što neka bitna ekonomska korist za hrvatsko gospodarstvo je tu iluzorna, to se tek koristi kao alibi za napraviti još jedan slučaj kulture spektakla (ne govorim samo o članku nego o cjelokupnoj medijskoj histeriji oko ''nebeskog diva'' zadnjih dana) preko potenciranja estetske fascinacije avionom + transformatorom.
    Pa kažeš: doživio si članak kao da ''daje naglasak na gospodarstvo''. To je zato što ni njega nisi dobro čitao, sa zalaženjem iza slova. Nalaziš da je i u redu ''kad hrvatsko gospodarstvo proda nešto za puno para'' - da se to da na sva zvona. OK, ali da li je ovdje stvarno to posrijedi? Drugi takvi gospodarski uspjesi - naveo sam i primjer - ne natjeraju kolumnista Buga na ovako inspirirane laude, a pogotovo ne kompletnu mainstream medijsku scenu da padne u afan. Dakle, ipak nije poanta članka u ekonomiji, nego u potenciranju estetske fascinacije strojem prvim (Mrija) te strojem drugim (trafo) - da bi se tako napravila anestetizirajuća senzacionalistička priča, jeftina zabava naroda (i baš ćeš tu naći ovo ''kruha i igara'' protiv kojih protestiraš), tj. - upotrijebih s dobrim razlogom onaj pojam: infotainment. Odavno elaborirani fenomen da vijesti postaju - zabavna industrija; a zna se i da ništa ne ide kao alva tako dobro poput industrije zabave. To je proizvodnja i pakiranje vijesti u ambalažu u kakvoj će planuti na tržištu. Najmanje je tu ikome od njih do apstraktnog zastupanja Gospodarstva, ovako kako si ti prišao u stilu djevice. Što bi to konkretno bilo: reći da je nešto prodalo ''hrvatsko gospodarstvo''? Ne, prodao je Končar, a Končar je d.o.o., ima svoje velike dioničare - i od toga su dobro protifirali oni, i to je to. Nikada nećemo ti i ja. Kao ni Gospodarstvo. Neki potencijalni širi značaj ovog posla za hrvatsko gospodarstvo je tu precijenjen, jer Končar neće sad zaposliti dodatnih 1000 ljudi - i ne kažem, lijepo je to svejedno, i uspjeh je, sve se slažem, no čisto po ekonomskom rezonu se ne može raditi o nečemu što bi zasluživalo da bude proglašeno ''događajem godine'' i da nam na uši već izađe sve o Antonovu. Čisto po ekonomskom rezonu, to je mogla biti jedna pohvalna vijest umjerenog publiciteta i bog te veseli, a ne ovo što su od toga napravili, u što je metastaziralo - jer su prepoznali potencijal za spektakl posve neekonomske vrste, koji s gospodarstvom i preživljanjem u Hrvatskoj nikakve veze nema, nego jedino s tabloidnom konjunkturnošću Mrije (pogotovo u našem malom narodu koji treba samo velike avione). Nikakav takav potencijal nisu imali za prepoznati u belišćanskom slučaju, pa zato i ne znaš za isti, premda - čisto po ekonomskom rezonu - nema nijednog razloga zašto bi za onaj trebao znati više nego za ovaj.
    Vidiš, ta konfabulacija ugrađena u članak i ostatak halabuke - to je (jedna od) poruka moga posta, a ne da mi je ''sve na svijetu važnije nego gospodarstvo i kako preživjeti''.
    Što vidi mačka u oblaku? Miša. Oba si teksta, i članak i moj post, čitao s predilekcijom koju si u čitanje donio sa sobom, uslijed osobne frustracije - s kojom mogu suosjećati, ali to ne mijenja na ovoj činjenici. Uslijed koje je i bilo nemoguće da i jedan pročitaš u onome što stvarno kažu: nisi ni čitao njih, čitao si svoju predilekciju. (pero u šaci 11.11.2013. 22:18)
  • Mene je ta cijela halabuka oko Antonova podsjetila na parobrod Rex kojim su davno Fellini i Arsen dočarali malograđansku fascinaciju 'velikim mašinama'. (Vazektomija 12.11.2013. 09:35)
  • moram čestitati Peru u šaci i Alkionu- upravo ste me izliječili od politke i hr svakodnevice! moj blogić je uvijek bio virtualna rupa za izgovoriti općepoznatu 'tajnu' (kako su u cara Trajana kozje uši; Car gol; kako treba barem na virtualne-kad se ne može na stvarne- barkiade,jurišati) u zadnje vrijeme me toliko smetala ogavna (hr) politika, da sam povremeno morao ispljunuti žgaravicu komentarom ili rijetkim postom. kako kaže Pjesnik: "...ta besjeda je lomača/ i dužan sam je viknuti/ili ću glavnjom planuti". a danas, konačno, prosvjetljenje :))) odlično egzorciran besmisao svakodnevice u HR, Diogene! (Wall 12.11.2013. 13:11)
  • SAMOHRANA - zračni promet: došla si na svoje! :D
    AMA - došlo mi dodatno podvući način na koji si formulirala distinkciju između a) protivljenja jednoj od dvije mogućnosti za zaokružiti na referendumu, i b) protivljenja - referendumu (a bio sam malo gore slobodan poslužiti se i još nekim formulacijama iz tvog komentara :))
    WINK - faljenisus!
    WINK - da, to je prilično depotencirano u cijeloj frtutmi: nategnutost povlačenja izravne veze od ovog Končarevog trijumfa do nekog bitnog hrvatskog profita
    NEVERIN - ''proznajem, njhivo je nastojanje benigno na prvi mah'' (?) - tu si me izgubio, taj prvi mah mi je osobno promakao (a i: čije njihovo, o kojoj ekipi govorimo - sad se pitam)
    WINK - naravno, Filipini nam trebaju da bi nam pružali ogledalo u kojem smo si i mi tako malo važni, ne da nam kvare razglednicu, i to taman u dane trijumfa
    ALKION - znam dobro da si i ti provocirao, ne brini, zato i ne rekoh da je Wall išao klati tebe, nego ''opet klanje među vama dvojicom'' ;)
    VAZEKTOMIJA - vrlo sam zadovoljan asocijacijom koja ti je došla, briljantna je, prisvojit ću je za post (ne pitam, obavještavam ;))
    WALL - lijepo je čuti da se možemo sva trojica lijepo slagati, kao tri praščića koja su na kraju složno sredila vuka (pogotovo s obzirom na istovjetnost budnosti u odnosu na vuka, bez obzira tko se koliko ložio na avione) (pero u šaci 12.11.2013. 22:17)
  • Osjetih laganu i malenu potrebu da pojasnim pojam fascinacije čime ili kime. Naravno ograničit ću se manje-više na to kako ga shvatam u kontekstu mojih koimentara na post, jer mi se čini kako je tom pojmu (barem za mene osobno) dodijeljena uloga koju on zapravo i nema.
    Klajić veli kako je fascinacija - (ureći pogledom) opčinjenje, očaranje, opsjena;
    U ovom značenju ja svakako nisam fasciniran ničim i nikim (pa time niti ovom grdosijom od zrakoplova). Prije bih rekao kako sam zadivljen grandioznošču, ljepotom i, za današnji trenutak, maksimalnim dostignućem tehnologije - ipak je tu preko pet šest miliona dijelova, djelića i kojekakvih strojeva i strojčića uklopljeno u cjelinu koja, usudim se reći, savršeno funkcionira i što je najbitnije čini ovaj svijet boljim, dostupnijim i nekako manjim, a ugodnijim za živjeti. Tko zna, možebitno sam i u krivu - lako je moguće da se u neko buduće vrijeme pokaže kako je u stvari on jedna velika ekološka katastrofa, promašaj i u tehnološkom i u ekonomskom smislu...
    Perce ovo nazva i nekakvom profesionalnom deformacijom. Moram priznati da ima i toga u jednoj mjeri, ali ja ću se istim načinom i istim intenzitetom diviti i ogromnom brodu koji može prenijet i po nekoliko stotina tisuća kontejnera, Eifelovom tornju, krčkom mostu, a možda i pelješkom (ako se ikada izgradi), skijaškom centru u Dubaiu...
    Napokon, to moje divljenje nikako ne znači da ću se tomu i klanjati (da se izrazim poput Preceta) da ću u to buljiti kao tele u šarena vrata, pa čak niti da ću danima čekati u redu da bih ga samo vidio ili se poput narkomana tresao kad ga dodirnem. Naime, neugoda koju u meni izaziva stajanje u redu i uopće čekanje načega ili nekoga je daleko jača od ugode koju bi mi pogled ili dodir priuštili. I svakao neću se previše osjetiti prikraćenim, osakaćenim, manje vrijednim, pa čak niti razočaranim ako događaj (objekt, osoba ili što već) bude "lišen" mog prisustva - bez brige ne budem si žile rezao...
    U konačnici, moja fascinacija je više nekakva unutarnja potreba, pa i zadovoljstvo da sam eto vidio, opipao, bio svjedokom, probao nešto što baš i nije moja svakodnevica, nešto što će vrlo vjerojatno biti dio ljudske povjesti, nešto gdje ljudski um i sposobnosti nadilaze trenutnu svakodnevicu i očekivanja. Taj osjet bih usporedio s onim osjetom kad iz mora izvadite amforu staru par tisuća godina i jednostavno morate osjetiti ushit - netko je to napravio i dodirivao prije dvije i više tisuća godina. Pa sama činjenica da se je održala do danas u nekom sličnom i nepromjenjenom stanju mora izazvati divljenje i ushit - fasciniranost. I naravno ne odnosi se to samo na ljudska dostignuća - ja sam fasciniran i ljepotom Grand kanjona i vjerojatno bih, da imam priliku posjetiti ga, bio toliko fasciniran da bih buljio u njega kao tele u šarena vrata i da bi mi nekolicina njih morali zatvarati usta.
    Hjuhhh... izmorih se totalno a opet nisam u potpunosti zadovoljan rečenim... Valjda sam barem poantu uspio dočarati... (alkion 13.11.2013. 15:26)
  • Maydaymaydaymayday! I'm Five miles out! ;-)... (samohranamajka 13.11.2013. 20:00)
  • SKLODOWSKA - Vidim, uredništvo te baš uzelo na pik, ha? ;) Stoposto ti to namjerno rade, da ti prkose, napakoste! Pazi, može li to biti koincidencija? Ti se otkažeš s listi za naslovnice, a oni hop-hop, odmah Sklo da iskače iz paštete - te Sklo blog tjedna, te Sklo komentar dana, prekjučer si bila oboje paralelno.
    ''Pa pobogu, kako zvuči netko tko bi rekao da je ekonomija procvjetala za vrijeme Hitlera, ili da nema veze kako se tretiraju žene i homoseksualci u saudijskoj arabiji, sve dok njima GDP raste a nama pada?!'' O, da! Odličan urednički posao! I ja bih te stavio! :P
    Ne zajebavam se.
    Jednome sam od komentatora napisao rečenicu: ''antinomija iz posta nije gospodarstvo kontra politike, nego spin o gospodarstvu koji zakriva temeljnu krizu demokracije''.
    Drugim riječima: moje nepušenje ovog konkretnog načina na koji članak iz Buga promovira gospodarstvo (delacroixovski predvodeći narod u juriš - nadirući junačkim prsima i sa zastavom trafo uređaja u visoko podignutoj desnici - na barikade lošeg medijskog statusa gospodarstva ) - ne znači da propovijedam nebitnost gospodarstva, kao što je taj komentator krivo spojio.
    A bile su tu i anketa te drugi oblici zapitanosti je li važnije gospodarstvo ili ćirilica s gay referendumom. Iz svega se nekako iskristaliziralo kao velika dilema: jesmo li za jako gospodarstvo i lakrdiju od demokracije ili radije obratno, visoke demokratske standarde uz slabije gospodarstvo? To je lažna dilema: tko nas tjera da biramo? Nije ili-ili. To se kao lažnu dilemu u zadnje vrijeme rafalno ispaljuje u službi argumentiranja zašto je potrebno kompletan aspekt građanskih i demokratskih standarda staviti u drugi plan, iza ekonomije koja mora da bude u prvom planu inače smo mrzitelji svega hrvatskoekonomskog. Tvoja rečenica koju je uredništvo izdvojilo priti fajn je ljekovita za taj logički kašalj, zato i podržavam - ma koliko ti se vadilo mast isturanjem te na naslovnicu! (pero u šaci 13.11.2013. 22:29)
  • A evo vidim da si i Dežulovića inspirirala, odmah se sljedećeg dana nadovezao.
    ''Malodušno odmahivanje rukom službeni je tako pozdrav takozvanih nesvrstanih, koji cijelu stvar nadziru s visoka - dakle sa sigurne distance - i otamo nepogrešivo vide kako su obje zaraćene strane podjednako udaljene od onog 'običnog, malog čovjeka' i njegove tjeskobne stvarnosti, podjednako daleko od 'istinskih problema' s kojim je suočena ova sjebana država.
    A 'istinski problem' je, jasno, ekonomija. (...)
    Ima jedna poučna povijesna priča o tome, o narodu čije su političke elite konstruirale afere kako bi 'ljudima skrenuli pažnju s istinskih problema društva.' (...) Zvao se, povjesničari će se sjetiti, Das Volksbegehren gegen die Versklavung des Deutschen Volkes:
    Referendum protiv porobljavanja njemačkog naroda.
    O da, neobično je slično njemački narod te 1929. godine bio porobljen kao Hrvati danas, ovisan o multinacionalnim velikim financijskim konzorcijima što su konačno na 'crni utorak' tog listopada prdnuli u čabar, povukavši cijeli svijet u katastrofu, a njemački narod na referendum u prosincu. (...)
    Na referendum protiv porobljavanja njemačkog naroda, uostalom, toga je prosinca izašlo jedva šest milijuna građana - manje od petnaest posto. Sasvim sigurno, lijep broj od ostalih trideset šest milijuna Nijemaca s pravom glasa što su ostali kod kuće malodušno su odmahivali rukom govoreći kako 'sve to ionako služi samo zato da se ljudima skrene pažnja s istinskih problema ovog društva' - bijede, siromaštva i milijuna nezaposlenih.
    Završetak ove poučne priče razmjerno je poznat. Historijska je, naime, nevolja što su 'istinske probleme društva' na kraju najčešće - a priča nas uči: i najuspješnije - rješavali upravo oni na koje smo tek rezignirano odmahivali rukom. Prije nego što smo ih onako visoko i ponosno podigli u zrak. '' (pero u šaci 13.11.2013. 22:44)
  • Sve dok Dežulović i ja razmišljamo slično, znam da je sve u redu. Fascinira me zapravo taj čovjek. Imam osjećaj da samo sjedi po birtijama, pije pivu, pušta kosu, (ups, skoro sam napisala ladi jaja). I onda kad nešto napiše, ravno u sridu! (sklodowska 14.11.2013. 07:12)
  • DANICE - Tako je, prava na kruh u trbuhu i krov nad glavom i ostale biološke primarnosti svakako su osnovnija, utoliko i važnija od prava na neku tamo riječ (''brak'') - to nam je već Maslowljeva piramida nacrtala. No, kao što sigurno znaš i bez da ti kažem, ovo na dnu svega niti nije tek o pravu na neku riječ, niti je to ''borba za homoseksualna prava'' - posrijedi je načelnija fronta: mogućnosti da se nekoga čini građaninom drugog reda silom brojčane i/ili hegemonske političke premoći. Je li ekonomski kriterij prioritetniji također i od toga? Ali što znači pun trbuh u Sjevernoj Koreji, talibanskom Afganistanu ili Hitlerovoj Njemačkoj? Sigurna si da bi izabrala pun trbuh tamo ispred života u nekoj normalnoj zemlji, a u kojoj materijalno imaš sve jednako kao i sad, ni manje ni više od toga? Ne živi čovjek samo o kruhu. Ako si čitala što sam pisao gore Sklodowskoj, jasno ti je kako propovijedi o stavljanju imperativa borbe za demokratske standarde u drugi plan u korist prioritetnosti ekonomskih tema smatram krivim pitanjem, lažnom dilemom (i to vrlo opasnom i najčešće tendencioznom). Ne kažem tebi; znam da znaš to i ti: ''jedno ne isključuje drugo'', napisala si. No dodaješ i: ''Samo mislim da gladan i sjeban nisi ionako za ništa.'' Istina, po Maslowljevoj bi piramidi bivanje kruha gladnim bilo primarnije i hitnije čak i od ove proširene fronte. I utoliko stoji i to na što skrećeš pažnju: od naroda koji je u neimaštini dospio do stupnja iznurenosti u kakvoj više uopće nije u stanju razmišljati o ičemu doli tome kako je gladan i bos - nije moguće očekivati ikakvo marenje za demokratske postulate, kamoli osviještenost. Samo, je li doista stanje u Hrvatskoj takvo da doslovno ne bismo više bili psihofizički sposobni razabrati se? Ne bih se složio, nismo ni Zimbabve ni Haiti pa da bismo se mogli na tu foru izvući. Tj. formula koju si navela, Danice, premda načelno stoji, ipak je demagogija ako upotrebljavana za obrazlaganje kako je danas u Hrvatskoj pitanje građanskih standarda drugorazredno (u odnosu na prvorazrednost ekonomske panike).
    Jer toliko je jasno da - premda kopanje po kontejnerima nije rijetka slika - ove naše krize demokracije niti ne potječu otuda, nisu derivirane iz same razine siromaštva; da ono zbog čega ih sada imamo nije otuda što bismo bili sjebani bijedom i kruha gladni, nego otuda što značajan, čak većinski dio nacije, bučno ispovijeda konzervativna shvaćanja kakva su izravno nespojiva s građanskim uzusima, dok im kunktatorska vlast to k'o malo verbalno ne odobrava, no klandestino im ne samo tolerira, nego ih i baš sokoli - što djelom, što propustom (po shemi doziranja koju je Hlapićka oslovila pod prošlim postom ovdje - 29.09.2013. 09:43 (prokomentirah i sam 20.10.2013. 21:35) ili recimo Bolković danas, u vezi aktualnog lanca propusta nadležnih koji je omogućio da neustavno referendumsko pitanje ne bude i odbačeno kao neustavno).
    Vidiš, objašnjenje treba tražiti u ideološkom, a ne u ekonomskom bankrotu, niti u bilo kojem drugom zakazanju državnog sustava. Ističeš da se ne treba čuditi što vlada primitivizam i izostanak demokratskih manira u zemlji koja je pripizdina time što ''pljačka se svakog osobno svaki dan na svakom koraku, uništava se sve'' i što ''pojedinac guta i jede govna koja mu svaki dan serviraju od zavoda za zapošljavanje do čekanja od devet mjeseci na pregled kod doktora''. Itd., liječenje, obrazovanje, sigurnost, odgoj djece - sve koma i sizifovština. No, je li to ipak tako korelirano? Nije, Danice. Stvarno misliš da danas svjedočimo kuljanju ove konzervativne ofenzive, sa slučajevima razbijanja ćiriličnih ploča ili skandaloznog referendumskog pitanja, čisto zato što nismo dovoljno sređena zemlja? Ono o čemu sam i u postu: ''hrvatski narod je većinski konzervativnih te ne-sekularnih, protusekularnih sentimenata i moralnog koda. Odgojen je moralno na abrahamskom puritanizmu (podtip katoličanstvo).'' Mi bismo Markićku i vojsku njenih potpisnika, kao i onu što se potpisuje pod razbijanje ćiriličnih ploča, imali posve jednako i da nema u zemlji nikakve pljačke niti gutanja govana u sektorima zapošljavanja, zdravstva i ostalima. Tako grubo zakazujemo na planu građanske demokracije ne zbog neke pritiješnjenosti, već čisto po tome što je nama Hrvatima mila naša moralna tradicija, pretpotopnog smo svjetonazorskog koda kakav se s demokracijom isključuje, kakav ne pripada u bolje običaje suvremenog svijeta. (pero u šaci 15.11.2013. 20:35)
  • A tu su i oni neki stari rovovi među nama, Danice. Sjećaš se još naših rovova? ;) Kadikad smo ti i ja shvatili da divergiramo po pitanju onoga što nazivaš spremnošću na pendrek. Dok ti samo sanjaš o tome kako da dolijaš, kako da budeš pendrečena, ja u revolucije slabo vjerujem, i to ne samo zato što nalazim manji gušt nego ti u tome da me se pendreči.
    Mi, dakle, živimo u jednoj zemlji koja je ne ekscesom, nego sistemski lopovska, korumpirana i primorava nas na neka gutanja govana - a pošto sistemski, nije niti moguće bez neke revolucije izmijeniti takvo stanje stvari. Samo što ja, za razliku od tebe, uopće ne vjerujem u tu mogućnost promjene, nalazim ju utopijskom, tj. rasipanjem mentalne energije. Nije pitanje smjene neke vlasti, jer svaka će biti ista po samoj prirodi po kojoj se u sustavu nastupa na vlast (stranke, podobnost, klijentelizam). Ne vjerujem u mogućnost u kojoj bi na scenu stupila neka druga garnitura u okviru jednakog sistema, pa onda taj isti sistem da postane nešto drugo. Zašto Nadanova HGK nikada nije bila ukinuta? Zato što je HGK drugi Agrokor: dok smo na vlasti, tetošit ćemo vas i štititi, bit ćete povlašteni igrači, tako da kad odemo s vlasti imamo kod vas lagodne i izdašne fotelje. Kaži, je li ti zamislivo da dođe na vlast netko, a da uopće u poziciju dolaska na istu nije prispio time što funkcionira upravo po tom i takvom obrascu? Trebalo bi dakle mijenjati kompletan sustav iz temelja, tek onda promjena vlasti ne bi bila već logička beznačajnost. Ali evo kvake: drugačiji sustav nije moguć bez drugačijih ljudi. I tu dolazimo do drugog člana moje nevjere: ne vjerujem u mogućnost po kojoj bi u Hrvatskoj revolucija pomela sadašnji sustav, iz revolucije se stvorila neka posve nova politička elita, a onda ta politička elita... što? Mogla bi funkcionirati bitno drugačije? Moš mislit. Na prvoj razini je ta nezamislivost problem ovdašnjeg generalnog mentaliteta te običajnih praksi - i to je ono odstojanje koje čini isključenim da bi Hrvatska mogla u sagledivoj budućnosti postati Norveška. No, najvažnija mi je tu čak treća skepsa, koja jednako vrijedi i za Norvešku: naime, to da ne vjerujem u rajeve na zemlje. Jesu li svugdje i uvijek ljudi isti? Nisu baš, mentaliteti se zemljopisno razlikuju, Norvežani će moći uspostaviti sustav s bitno manje korupcije nego mi. No struktura relacija među ljudima je svugdje i uvijek ista, međuljudske piramide, mehanizmi po kojima se udružujemo u skupnosti - i to ostaje vrijediti i u Norveškoj; to je naprosto homo sapiens u prirodi po kakvoj biva kolektivna životinja. Ono što sam već na više mjesta pisao: ljudski mehanizmi su ljudski mehanizmi, uvijek i svugdje, strukturno. Ideja revolucije mi je nezanimljiva jer je to nemoguće promijeniti, bez obzira radilo se i o najnorveškijoj političkoj eliti - sustav političkih elita i piramide moći je uvijek sustav političkih elita i piramide moći i kvarnost je sadržana već u tome, u samoj činjenici ljudske skupnosti, tj. neizbježna je, u paketu sa svim svojim dimenzijama kvarnosti i nasilja.
    I sad tvoja teza: pravu smislenost ''borbe za toleranciju'' uvjetuješ korjenitom promjenom koju zazivaš. Dok ne promijenimo ovakav sustav, veliš, dok ne popijemo pendreke i ne provedemo revoluciju, da ništa nismo učinili, tek kozmetiku. ''Misle da rade nešto bitno kad se bore za toleranciju. To su zablude. To je dio igrokaza.'' Naprotiv, Danice. Nimalo se ne slažem. Revoluciju provesti (kontra aktualnih nositelja moći i njihovog lopovluka, korupcije i govana koje gutamo) bi možda i bilo moguće (ne i izgledno), ali bi sigurno bilo uzalud. Ovih nekoliko milijuna ljudi, što se toga tiče, nije u stanju kohabitirati u nekom bitno drugačijem sustavu. Ali hoćemo li pri takvoj datosti sustava koju imamo na planu ekonomije i institucionalne sređenosti, onda imati veću razinu demokratskosti i građanskosti ili više biti nalik na autokraciju i džamahiriju - e to je već za mene razlika nebo i zemlja. To je tip evolucije kakav me interesira, na koji je fokusirano ono što postoji u meni od sklonosti društvenom angažmanu.
    (Još nešto. U načinu na koji si postavila svoju antinomiju postoji jedan moment kontradikcije, ili samokraćenja, na kojem polemički nisam inzistirao, no ipak bih ga istakao na kraju. Za tebe, naime, ozbiljno i generalno sređivanje zemlje - s nekakvim iole značajnijim pomakom Hrvatske u smjeru Norveške - prethodi smislu inzistiranja na demokratskim standardima. No, gle, nisu to dvije nevezanosti; potonje je također jedan od neodvojivih faktora prvoga - to je taj mali circulus vitiosus uvjetovanja koje poduzimaš.) (pero u šaci 15.11.2013. 20:36)
  • Antena Zagreb: Meni nagrada, meni! Našla sam spin godine, hahahahaha... Da godine! Povijesti nove Hrvatske! Ajojjj....Tehnička pogreška... (samohranamajka 15.11.2013. 21:31)
  • a ti diogene mislio. ta što je jedna Mrija naspram preparirane mečke? ;0) p.s. mamo zvjerko ;0) a gledajte sad kako se jezik poigrava sa zbiljom (zbilja jezikom?) - (sp)in continuo. (MODESTI BLEJZ 15.11.2013. 22:20)
  • Ako sam dobro shvatila post, komentirat ću ga samo kratko
    ako uspijem, dovoljno je iskomentiran. Prva stvar koja mi je pala
    na pamet je film koji sam više puta odgledala "Bogovi su pali
    na tjeme". Tamo je u pitanju obična boca koju je domorodac
    pronašao i nije izazvao takvu senzaciju. S druge strane je pitanje
    njihovog civilizacijskog nivoa i visoko razvijene demokracije.
    Vjerojatno ne znaju istu definirati ali je žive, kao što žive ljubav
    i sklad. Možda film ima i druge poruke, no ja sam ga tako
    doživjela.
    Avion, neka i najveći teret nosi u korist našeg gospodarstva
    nije zaslužio vijesti X 5 dana. A o ostalim nagrizajućim sredstvima
    koja otkidaju djelove mozga svaki dan više ne bih, umorila sam se.
    Lipi pozdrav:))) (malo ti malo ja 17.11.2013. 17:52)
  • Wall,uputio sam ti lipe riči na blog kod tzv.Mariano Aureliano sa kojim se u svemu možeš usporediti.Možda je još tamo pa pročitaj,inače on kao i ti moje istinite komentare briše.Ali to me ne začuđuje i ne smeta mi.Smeta mi samo što tvoja i njegova učestala laprdanja kontra Hrvatske s ciljem uvrida i namjernog ponižavanja ove zemlje i njenog puka su prišli svaku normu bezobrazluka.Te neka ćirilica,te referendum o zajednici braka,tebi ništa što valja nije potrebno i za tebe je nevaljano,nevaljano ono što je masama u našoj Hrvatskoj vridno spomena.Ćirilici se nitko ne protivi zbog ćirilice kao pisma,ona ne smeta Hrvatima,učili smo je i u školi,u Vukovaru je traže jer žele da je Vukovar srpski grad što on to nije.Ćirilicu u ovom smislu ne vole oni, a hrvatski branitelji posebno su kontra dvojezičnih natpisa jer ona je simbol zla ne samo u Vukovaru nego u cijeloj Hrvatskoj za domovinskog rata.Ne znam,ali mogu pretpostaviti na što cilja i ovaj post ali ne želim se zamjerati.Neka slijeće i Antonov i neka se isporučivaju generatori za dobre novce što je znak da se u Hrvatskoj ipak stvara.A dok se god poput žutih medija protiv Hrvatske bude rovarilo,u negativno se pretvaralo i ono što je pozitivno,dotle ništa i nikad neće ići na bolje.A odkud sve to?O tome sam pisao na blogu kod Done u Ima jedan svijet.blog.hr .Čitao je to i Alkion koji se ovdje isto javio i sa tobom Wall mora ratovati.Znanstvenik Josip Jurčević je izdao najnoviju knjigu koja donekle piše i o Lex Perkoviću i tu je iznio istinu koja govori zašto je u Hrvatskoj stanje upravo onakvo kakvo jest.Inače neka podbadanja sa strane,podmuklo iz dubine samo da bi se omalovažavalo ono što se krvlju steklo je više nego jadno i dokaz nikakvog,prljavog karaktera.Ne interesira me da li će autor posta moj komentar zadržati ili ostaviti,to je na njemu a ja sam iznio samo svoje mišljenje za koje smatram da je opravdano. (Lipa moja Hrvatska 18.11.2013. 08:30)
  • HLAPIĆKA - A ti si, znači, engleskog profesorka (ne znam zašto sam imao dojam da hrvatskog)... o, evo onda taman i mene: five o'clock, tea-time! (Možda ti malo kasnim, već je i akademska četvrt prošla, a i još malo, ali vjerujem da nisi još toliko Engleskinja da bi zamjerila omanju netočnost.) :)
    Ali čekaj, šta je ovo, svaki puta kad te lociram, s druge si mi strane, zdesna pa slijeva, sad sjeverozapad sad jugoistok - ej, ukočit ćeš mi atlas! Šalim se, ma maksimalno mi je drago čuti da si se riješila one situacije koja te činila nezadovoljnom i stavljala u naročito kukčasto osjećanje. Nepovoljnosti postoje svugdje, no vjerujem da ti je ovo puno lakša varijanta - bliže si, a i sama ta činjenica da nisu više oko tebe strme litice Virovitice.
    Što se tiče tematike koju si oslovila - pišući ti odgovor, shvatio sam da mi se otima u post. S tim što sve što ću ti o tome imati govoriti, negdje nekad već zapravo jesam - prinuđen sam ponavljati se - no, učinilo mi se zgodnim kompilirati te razgranatosti na jednom mjestu, nošeno na jedinstvenoj kičmi koju je stvorilo aktualno ozračje, dajući izrazit kontekst mojim teorijskim izlaganjima, te koju si stvorila ti, verbaliziranjem svoje konkretne suočenosti s tim ozračjem, kada se stvar osjeća s posebnom opipljivošću zbog stajanja u velikoj blizini, u epicentru. Ne vjerujem da ću te iznenaditi ako kažem da mi ni samome nije strana jaka okruženost kontekstom tog tipa (premda ne koliko tebi trenutno) - što i čini toliko uzemljenom moju inspiraciju; a i nepresušnom. Jedna te ista govorancija imat će sasvim drugačiju specifičnu težinu ovisno o tome zbiva li se u nekom hiperturboultraliberalnourbanom metropolskom miljeu ili na ušću Vuke u Dunav. Drugim riječima: odlučio sam se na post jer teško da išta što bih na temu rekao u nekom vakuumu može imati značaj kao ono rečeno u odgovor na propuštenost ozračja kroz prizmu tvog stajanja u tolikoj blizini.
    Živjela, teacher - kao i uvijek, baš mi je prijao naš brzi čaj! S nepopijenim nastavljam(o) u postu. (pero u šaci 18.11.2013. 17:20)
  • Ma kakvo spominjanje engleskog ili Engleske pa neke Engleskinje ili uopće nečeg britanskog.Jer sve me to upravo danas sića na nedužne žrtve u Bleiburgu i križnim putevima,na prljavu politiku koju je Joca s navedenim skovao,skoro što im u guzicu nije uša.A ušće Vuke u Dunav upravo danas sića na nedužne žrtve u Vukovaru i diljem Lipe Naše.Kažem Lipe Naše jer barem je ja tako zovem bez obzira što netko na to mislija.U mojoj kući danas je zapaljena svijeća u znak žalosti za umorenima od strane agresora.Pomolio sam se za njihovu dušu,tako su radili svi domoljubi hrvatski,oko sto tisuća duša nije danas uzalud k Vukovaru hrlilo.Tko svijeću nije zapalio i za nestale se Bogu nije pomolio,taj nije čovik.Dok je Hrvata bit će i Hrvatske i nema sile koja je može razbiti.Neću duljiti jer i ovo što sam napisao bit će ti dosta,da se ugušiš od muke,uje... (Lipa moja Hrvatska 18.11.2013. 19:42)
  • Savi Štrbac triba prdac!

    Ušljivi ti kosa,brada
    duša zlobna puna smrada
    karakter ti ajmo reći
    i pseći i magareći
    zločinački i još veći.

    Savi Štrbac triba prdac
    iz stražnjice skros u lice
    a u usta jaka kita
    tvrda ali bremenita
    ipak blaga kazna
    za četnika bezobrazna.

    Četničino idi k vragu
    znaš li kad si u Den Haagu
    progonio generale
    Gotovinu i ostale
    zlo si laja ti aždaja.

    Da je već početak kraja
    u Hrvatskoj za samostalnost
    Štrbac ludost i bahatost
    di je SAO Krajina
    da li te se još dojima
    i što je sa balvanima
    Štrbac Savo pardačina.

    http://www.mojarodnagruda.de (Lipa moja Hrvatska 18.11.2013. 20:15)
  • MALO - Ma sve okej, što imaš za reći na ovu temu od koje si se umorila sam ionako već pročitao na onoj noći vještica s 10-dnevnim zakašnjenjem, @ Sjećanja i osvrti. Sjećam se kako sam pomislio da tebi stvaaarno nije mjesto među takvim jahačicama metli kao što su domaćica, Lion Queen, Ema, Nečmenjanka, Čuvarica pinkleca, Čudan-li-je-taj-svijet, Sunčicaa... (pero u šaci 18.11.2013. 20:42)
  • ALKION - langsam samo, druže, sve je to u redu, a možeš se i spomenuti kako sam već u postu naveo da kao tip ličnosti ni sam nisam iznad toga (a i ''profesionalne deformacije'' su najnormalnija stvar)
    SKLO - tako je to kad si natural born
    MAMA - farsa
    MODESTI - ma mama je... mečka :)))
    SVEN - sad mi je jasno zašto više ne objavljuješ na ovom servisu: i ja bih se na tvom mjestu sakrio u mišju rupu pred ovakvom konkurencijom kao što je MIRCHE! (pero u šaci 18.11.2013. 21:20)
  • Ma, perce, jesi li ti to meni upravo ovjesio price tag od 50.000 EUR kao initial bid price ;-)? I daj, kad mi drugi put predložiš nekog dikana, nemoj nekog falšog, nego pravog, onog što je jednom nogom u grobu, a drugom na kori od banane, kak' se to već šika u konzervativnom svijetu ;-). Iako, nešto mi govori da si riječju mečka imao nešto skroz pozitivno na umu, kao, naravno i ja :-)... A opće je poznato da mama mečka nije baš nešt' nestroga... "Tak' te flisnem da buš se 'zul v zraku!", rekli bi u mom podravskom prazavičaju. Nemoj me banati, pliz! Taman sam se počela verbalno poslagivati :-)... A zapravo možda tvoja gore citirana mama uopće nisam ja... Uvijek si me zvao samohrana! Eto, opet sam nešt' pobrkala. Idem sad u dućan. Možda me još puste tamo nešt' kupiti... (samohranamajka 19.11.2013. 18:13)
  • SAMOHRANA - Po Modesti si: zvjerka. A što je zvjerka nad zvjerkama? Opet po Modesti: što je čak i zvjerka poput Mrije naspram - mečke! Istina, ona je to sa sasvim drugačijim značenjem na umu, ali tko kaže da je meni zabranjeno spajati slobodno asocijacijski. :P (Uostalom, kad smo već - i opet po Modesti - na terenu jezika koji se poigrava sa zbiljom.) (pero u šaci 19.11.2013. 21:37)
  • Poruka primljana kao dobronamjerna,
    a za "letenje", imam svoju metlu:))) (malo ti malo ja 20.11.2013. 16:00)
  • Perce, ta može se biti i profesorom hrvatskog i engleskog, znaš :)
    Hrvatski mi je ljubav, a engleski kruh, u ovom trenutku :) (Hlapićka 22.11.2013. 21:17)
  • ma što vam je ženske glave, kakvo vas deminutivno perce od milja uhvatilo, ne iskazuje se naklonost peru na taj način, zar niste čitale?! pero ima biti samo perušina, perčina, perutina, perominator! ;0)) (MODESTI BLEJZ 23.11.2013. 10:36)
  • @modesti :-)))), eto, i dvotočka mi se pretočila u smijeh - perominator! Hahahahahaa... evo, jedna slobodna asocijacija: novi ljekoviti pripravak: Perominatur. Samo, valja paziti na naglasak ;)... Neš' ti jezika... Kakogod, mečka je mečka... a ja onu s okruglim svjetlima zovem - Okan :-)... (to od oka dva :-))... Iako, draže su mi one stare s ciljnikom koji se zanjiše kod zaustavljanja kao da si u lađi na moru :-)... Ukratko, slažem se - što je Mrija naspram nabrijane mečke :-) (samohranamajka 23.11.2013. 11:00)
  • Pošteno, mijenjam iskaz.
    No, nisam nešto kreativna u augmentaciji, jedino što mi pada na pamet je Überpero, ili Overpero :( (Hlapićka 23.11.2013. 14:52)
  • MALO - da nije dobronamjerna, ne bi je ni bilo: samo zato što nalazim kako ti nije mjesto među vješticama retrogradnosti - ti je na to i skrenuta pažnja (pravim vješticama nije bila) ;)
    HLAPIĆKA - jebeš jezik koji nema grafeme s dijakritikom ni digrafe (ne bazirajući se izvorno na glagoljici), ali zato obilujući diftonzima ili npr. otvorničke grafeme pišući na najrazličitije načine, pošto ne postoji ekvivalencija pisma i govora (premda je jednačenje po zvučnosti sukladno) (pero u šaci 23.11.2013. 14:53)
  • ŽENSKE GLAVE (:D) - Aha, to po onom arsen-rade principu iz posta: mali muškarci potrebuju samo velike augmentative? Bih li se ovo trebao osjetiti to više malim muškarcem koliko mi je veća muška taština koja nije komforna s time da ju se naziva ''perce''?
    Što manji muškarac - to veći kompleks!
    Šaaalim se, grlz; naravno da sam polaskan nalaženjem kako mi pristaju jedino augmentativi! Osim toga sam i nasmijan od uha do uha - za držati se za trbuh, za prosuti se po podu!
    Da perominator!! :D
    Da perominatur!! :D
    Da Überpero!! :D
    Malo sam čak i ganut.
    K tome, i link na Vukajliju, sa stvarno urnebesnostima nekim. Samo jedna iznimka: mislim da mogu govoriti u generalno ime svoga spola ako kažem da je našoj muškoj taštini - ovdje posve kao i ženama - draže čuti da nas resi stomačić nego stomačina! :))) (pero u šaci 23.11.2013. 14:56)
  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    ARHIVA
    GUZA + NJUŠKA
    - 2009/08 - Gledanost
    - 2009/09 - Cipelarenje
    - 2009/10 - Guza, njuška, sise
    - 2009/11 - Ispravno
    - 2010/02 - Svjedok na instrukcijama
    - 2011/03 - Ispričat ću vam nešto...
    - 2011/10 - Živjeti s istinom
    - 2011/11 - Dan mrtvosti
    - 2013/04 - Kap
    - 2013/05 - Zakletva
    - 2014/09 - Mjesto s kog se vidi odlično
    - 2016/01 - Nikad kao Bandatar
    - 2016/10 - Crna rupa crnih rupa
    - 2016/10 - Uspomene iz zelene šume
    - 2016/10 - Gerontodozdo ili gerontodozgo?
    - 2017/02 - Anatomija nelagode
    CARPE DIEM
    - 2009/09 - Ratni dnevnici
    - 2010/01 - Vječno vraćanje
    - 2010/10 - Post koji nisam napisao
    - 2014/12 - Dvanaest - puta dva, puta četiri, puta tri
    - 2015/05 - Eros i tanatos - nostalgija za sobom
    - 2015/07 - Zaokruženje Arsena
    - 2016/07 - Vremeplov razmontiranog procesa
    - 2017/02 - Rijeka zapelosti
    ČOVJEK U FUTROLI
    - 2009/10 - Sv. Ante u ćuzi
    - 2011/03 - Čovjek u futroli (1)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (2)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (3)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (4)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (5)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (6)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (7)
    - 2011/06 - Ateistička propaganda
    - 2011/06 - Čedna
    - 2011/10 - Demonska ljepota žene
    - 2012/09 - Demonska požuda žene
    - 2012/10 - Intrigantan problem
    ... 2012/10 - Ni kučeta ni mačeta
    ... 2012/10 - Cvrčak i mrav
    ... 2012/10 - Kasarna Sv. Augustina
    ... 2012/10 - Guzica
    ... 2012/10 - Težina Križa
    ... 2016/07 - Dnevnik uspješnog čovjeka
    ... 2016/09 - Rođenje zla iz duha morala
    - 2014/06 - Geneza jezivosti
    - 2014/11 - Kako ih nije sramota?!
    - 2015/02 - Gola guzica: promjena žanra
    - 2015/09 - U čemu je skandal?
    - 2016/05 - Muške kurve
    - 2016/05 - Dići raspelo na sebe
    - 2016/07 - Opus Dei u teoriji i praksi
    - 2016/11 - Najezda barbara
    - 2016/11 - Moralni standardi razvijene demokracije
    - 2016/12 - Zvuk osude
    - 2017/03 - Kritika seksofobnog uma
    IGRA SPOLOVA
    - 2009/10 - Socijalizacija ljepotice
    - 2010/07 - Pokušao sam te ostaviti
    ... 2010/07 - Not gonna be ignored!
    ... 2010/07 - Košarka i košarica
    ... 2010/07 - Nož u leđima
    ... 2010/07 - Obaveze bez seksa, to je prava stvar!
    ... 2010/07 - ''Ti si dužan''
    ... 2010/09 - Nećeš se predomisliti!
    - 2010/09 - O nabijanju i gnječenju
    - 2011/05 - Jednom nedavno...
    ... 2011/08 - Druge oči
    ... 2011/08 - Lov na ljepotu
    - 2011/09 - Predstava Trtanika u Mrduši Donjoj
    - 2014/10 - Ženska spika
    - 2016/01 - Čistoća je pola bolesti
    - 2016/03 - Ko to tamo glumi pičkom
    - 2016/06 - Zašto nas to nije iznenadilo
    - 2017/01 - Šublerska slijepa pjega
    ORNAMENT I ZLOČIN
    - 2009/10 - (Izvan)brodski dnevnik 2009.
    - 2010/01 - Zidanje kao uvjetni refleks
    - 2010/04 - Napuhane duše lete u nebo
    - 2010/05 - Post o sirotim bogatim ljudima
    - 2010/08 - Spasio bih vatru
    - 2010/09 - Balon
    - 2011/01 - Fetiš pečata
    - 2011/07 - Trinom stradalog albatrosa
    - 2011/09 - Zna se tko zna
    - 2012/04 - And they love her
    - 2012/07 - Déja vu
    - 2013/01 - Sloboda koja sputava
    - 2013/03 - Hladnoća srca prikrivena izljevom osjećaja
    - 2013/07 - Ljetni post
    - 2015/02 - Mali narodi trebaju samo velike inaugursuzacije
    - 2015/04 - Gospe ti presvete!
    - 2015/11 - Đonom
    - 2015/11 - Zapisi sa smetlišta
    - 2016/11 - Ccc, kakva drama!
    CRNA OVCA
    - 2009/10 - O izdvajanju
    - 2009/10 - Nećeš ga naći
    - 2009/11 - O običnim malim ljudima
    - 2011/03 - Selotejp blues
    - 2011/04 - Udružena korizmena zločinačka organizacija
    - 2011/06 - Ne daj se...
    - 2011/10 - Hod
    - 2012/01 - Gospe ti svete!
    - 2012/04 - Rigoletto
    ... 2012/04 - Rigoletto – 1 (Devedesete)
    ... 2012/04 - Rigoletto – 2 (Stadion)
    ... 2012/04 - Rigoletto – 3 (Čavoglavci)
    ... 2012/04 - Rigoletto – 4 (Ay Carmela)
    ... 2012/04 - Rigoletto – 5 (Normalna)
    ... 2012/04 - Rigoletto – 6 (Golijat)
    - 2013/12 - Desno i lijevo
    - 2016/08 - Stupovi društva
    DVOSTRUKI AGENT
    - 2009/11 - Dvostruki agenti
    - 2010/01 - Građegovnari ili što se krije ispod žbuke
    - 2010/05 - Reci, ogledalce...
    - 2011/09 - Pravi razlog politikantskih filmova
    - 2013/09 - Lucidni sebi unatoč
    - 2016/04 - Kad ne ide satira, onda će autosatira
    TKO JE UKRAO STVARNOST?
    - 2009/12 - U troje, u dvoje i u prazno
    - 2010/02 - Simuliranje simulacije
    - 2010/05 - Zadrta zadrtoj?
    - 2010/08 - Prava slika grada
    - 2010/11 - Sveta crkva slike
    - 2010/12 - Imagologija
    - 2013/07 - Skriven iza lažnih nickova
    - 2016/06 - Hashtag imagologija
    - 2017/01 - Što je bilo prije: kokoš ili metakarton?
    MASLAC I MARGARIN
    - 2010/01 - O žeđi i pijenju
    - 2010/02 - Folkrok partizani
    - 2010/03 - Duende
    - 2010/06 - Odličan đak
    - 2011/12 - Lice i naličje pjesme
    - 2012/07 - Pr(lj)ave riječi
    - 2013/01 - Bosonoga misao
    - 2013/03 - Život i performans
    - 2013/09 - SAE - tuce pjesama i još jedno
    - 2016/05 - PuŠ vs SAE
    - 2016/12 - Rupa u ormaru
    VELIKO OKO
    - 2010/02 - Opće mišljenje vojske
    - 2010/03 - Kao automat za kavu
    - 2010/05 - Nagni se, Narcise...
    - 2010/06 - Nasilje normalnosti
    - 2010/07 - Ostvarujuća moć privida
    - 2012/02 - Sto godina beskonačnog labirinta
    - 2013/02 - Nasilu na Silu
    - 2013/04 - Biti kao svi
    - 2014/05 - Zeitgeist
    - 2015/05 - Paradoks narcisoidnosti
    - 2015/09 - Krivi ste vi
    - 2015/12 - Kalifete na fete
    - 2017/02 - O pizdunstvu ili Lijepa naša Austrija
    PISOPUT
    - 2010/06 - Ja, luđak
    - 2011/01 - Mjesto s kojeg pucaju tornjevi
    BIM-BAM-BAM
    - 2010/10 - Pismo izgubljenoj 100% djevojci
    - 2012/03 - Tempera(ment)
    - 2013/01 - Duende oči
    - 2013/06 - Tvoj slučaj
    - 2013/07 - Nostalgija futura drugog
    - 2014/10 - Ljubav
    - 2015/02 - Kontra ljubavi
    - 2105/03 - Ja, Ti, Mi
    - 2016/02 - Držati pticu
    - 2016/06 - Mogućnost drolje
    - 2017/01 - Grijeh ljubavi
    GOSPODARI SVIJETA
    - 2010/11 - Drveno željezo ili patetični cinizam
    - 2011/02 - Kako smo dospjeli ovdje gdje smo danas
    - 2015/01 - Nijanse lijevog spektra
    - 2015/01 - (Vuci)batine
    - 2015/05 - Čovjek je čovjeku ovca
    - 2015/07 - Minut semantike
    - 2015/07 - Matija protiv Babinha
    - 2015/10 - Mnogo vike nizašto
    - 2015/10 - Demonopolizacija paradne malignosti
    - 2015/12 - O sisama i guzicama u Mrduši Donjoj
    - 2016/02 - Matija protiv Babinha 2
    - 2016/04 - Pozadina kreševa
    - 2016/06 - Heroj, a ne bankaroid
    - 2016/07 - Drljača od tri groša
    - 2016/08 - Asovi vazelinskog uklizavanja
    - 2016/09 - Ravno do dna
    FALANGA
    - 2011/01 - Index na indexu
    - 2012/08 - Falanga
    - 2013/06 - Test osobnosti
    - 2014/09 - Dva tipa smijeha
    - 2014/11 - Kritika pomračenog uma
    - 2014/12 - Kultura Komunikacije
    - 2015/01 - Rođen na prvi april
    - 2015/01 - Mržnja govora sprdnje (1)
    - 2015/10 - Večernji krivolov
    - 2016/04 - Lov na crvene vještice
    - 2016/08 - Gospe ti čudotvorne!
    - 2016/10 - Fizika pomrčine sunca uma
    - 2017/01 - Amen
    BITKE O BITI BITKA
    - 2011/03 - Probavljivost duše
    - 2011/09 - Tema s varijacijom
    - 2012/05 - Misao još nemišljena
    - 2012/06 - Jebanje dvadeset lipa
    - 2014/09 - Krvave ruke
    - 2014/11 - Mundana desideria
    - 2015/02 - Dobar, loš, zao
    - 2015/02 - Spektar sive
    - 2015/07 - Mar(kićk)a
    - 2015/08 - Lítost
    - 2016/01 - Anatomija funkcije
    - 2016/03 - Vječno povraćanje istog
    TRAGOM MUNJE
    - 2012/05 - Pravda je pobijedila
    - 2012/07 - Sve samo ne rasistička zemlja
    - 2012/12 - Propast svijeta
    - 2015/01 - Intencija zOOma
    - 2015/04 - Dr. Prolupao SkrOz
    - 2016/04 - Defile tustaša
    - 2016/06 - Tragom munje
    REPUBLIKA FARSA
    - 2013/06 - Ćudoredna bitanga
    - 2013/11 - Spin godine
    - 2014/05 - Propuštena helpie prilika
    - 2014/08 - U čemu je sramota?
    - 2014/09 - Republika Farsa
    - 2014/10 - Samostan sv. Hipokrita Hipokrata
    - 2014/11 - Zapisi iz ludnice
    - 2015/03 - Zatvoreno pismo
    - 2016/05 - Drkadžije
    - 2016/06 - Približavanje oluje
    - 2016/08 - Nijedne nema bolje od naše milicije
    - 2016/08 - Ovo već stvarno prestaje biti smiješno
    - 2016/08 - Sloboda govora mržnje (1)
    - 2016/09 - Bijedništvo traje dalje
    - 2016/09 - Nujna li rujna
    - 2016/10 - Homo cylindriacus
    USPUT REČENO
    - 2010/09 - Sirove strasti
    - 2010/11 - Proljeće je čak i u novembru
    - 2011/02 - S onu stranu dobra i zla
    - 2011/09 - Rekvijem
    - 2012/06 - Test inteligencije
    - 2015/08 - Nije šija nego vrat
    - 2015/12 - Babe i žabe
    - 2016/06 - Neke se stvari u životu ne može reći nego CAD naredbama
    - 2016/06 - Za neke stvari u životu ni CAD nije dovoljan
    - 2016/08 - Slobodna Vlast
    - 2017/01 - Život je lijep petka 6.1.2017.
    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica