pero u šaci

nedjelja, 23.06.2013.

Test osobnosti

Ikonografija:
1) on - uniforma
2) ona - vjenčanica
3) oni - držanje za ruke + negledanje

Sva 3 motiva imaju zajednički nazivnik: visok, duboko proživljavan moral.

Što konotira njegova vojnička uniforma? Hrabrost i požrtvovnost za domovinu, tj. ultimativnu čast i vrlinu - muškog žanra.

Što konotira njena bijela vjenčanica? Ekskluziviranje i čistoću za njega, tj. ultimativnu čast i vrlinu - ženskog žanra.

Što konotira njihovo držanje za ruke? S obzirom na kontekst njene uvjenčaničenosti, u toj je gesti sadržano međusobno zavjetovanje, ona je simbol zavjetnog braka na koji se obećavaju jedno drugome.

No, važna je pritom i ova fizička konstelacija pri kojoj se za ruke drže oko ćoška, ne videći se međusobno; odnosno, što je bitnije: on da ne vidi nju. Može postojati samo jedan razlog za staviti se u takvu indispoziciju: drže se, osim za ruke, i tog pravila po kojem mladoženja ne smije prije reda ugledati mladu - i ne tek da se odigra igru, ispuni obred, uz neku olabavljujuću zafrkanciju, nego se vidi da su jako ozbiljni, da im je to važno, da im se negledanje obavlja s iskrenom posvećenošću višem razlogu za to. Radi se, dakle, o vjerenicima čije je međusobno uzimanje punom težinom nasađeno na duhovnom supstratu tzv. ''tradicionalnih vrijednosti''. Ima još: po njegovom položaju usta i načinu kako je pognuo glavu vidimo da se držanje za ruke oko ćoška odvija uz zajedničku molitvu....

Ne treba podcjenjivati važnost vanjskih gesta. Ljudski rod obilježava to svojstvo da im forma stvara sadržaj. S izrazom lica punim unutarnje snage nije moguće progovoriti drugačije nego snažno. S motima što odišu patosom vrline nemoguće je ne primjenjivati vrlo ponašanje.

***

Radi se o prošlotjednom članku na Index.hr.

Nadnaslov: Slika mladenaca koja je razgalila srca diljem svijeta.

Kundera na jednom mjestu govori o tome kako ima ljudi koje cijeni, radi njihovog intelekta i poštenja, štoviše divi im se, ali se svejedno s njima osjeća nelagodno: cenzuriram svoje riječi da me ne bi krivo shvatili, da ne bih djelovao cinično, da ih ne bih povrijedio nekom olako izrečenom riječju. Ponor koji ih dijeli je onaj estetskog neslaganja, tj. suprotnost stvari na koje su organski alergični. Konkretno: on, alergičan na svetinje, ne može - u slučaju međusobnog dodira elemenata - ne dospjeti u sukob s čovjekom alergičnim na izrugivanje sa svetinjama. Čuvari nedodirljivih, sakraliziranih vrijednosti, kojima ''nije smiješno'', ne vrijeđaju se na svetogrdnu šalu samo u ime apstraktne zaštite svoje Istine, nego zbog negdje u njima duboko usađene potrebe da bude neke Istine, što ih čini temeljno neusuglasivima s ljudima kojima ''ništa nije sveto'', punima svetogrdne, profane komike, koja, sve dovodeći u pitanje, operira pod premisom da nikakve Istine nema i ne može biti. Ovo razilaženje nije do nekog rubnog etičkog stava, navučenog na sebe kao što se oblači kaput, nego spada u samu srž ličnosti (njihova agelastija zakopana je duboko u njima). I zato nije nešto preko čega se može prijeći u želji da se održi odnos. Kaže Kundera, ne može on ljudima ovog profila, Nadahnutog, zamjerati što mu ne pašu, jer oni nisu za to krivi i ništa tu ne mogu. Ali ni ja tu ništa ne mogu, pa ih nadaleko izbjegavam, iako ih ne mrzim. Ne želim završiti kao pastor Yorick.

U prethodnom postu postavio sam tri verzije jedne pjesme, što su neki shvatili kao poziv komentatorima na osobno očitovanje, odnosno test osobnosti u ovisnosti o tome koju se preferira. Ali ne, pa kud bi odabir verzije toliko značio, nisam to tako mislio...

Mislim zato sad.

Gdje tražiti najdrastičniju polarizaciju među ličnostima, najdublje osnove ljudskih slaganja i neslaganja? Doista, teško bi se našlo pouzdanijeg lakmusa za jezgrenu mentalnu ustrojenost, koja određuje cjelokupan čovjekov odnos prema svijetu, zašto mu neke stvari postaju bliske, a druge neprihvatljive, od doživljaja prizora poput ovog (s uniformom, vjenčanicom, zavjetom, molitvom) - od toga kome visoki moralni i duševni naponi koje prizor komunicira razgaljuju srce, na nadahnjujuć način, kod koga pak izazivaju odium, odbojnost, antipatiju...

- 16:37 - slušam (83) - printaj - #

Hahahaha, vjerojatno bi mi prva reakcija bila nešto tipa, ajme meni, iako sam se u prethodnom tek pridružila već načetom načinu sagledavanja, a vrlo mi je blizak komentar Brižljivog vrtlara: "meni je dirljivo di drže slobodne ruke", jer dok ozbiljnost lica (što im je točno u glavi, možemo samo maštati), ova kojoj se doista nema što zamjeriti, kako i sam kažeš, govori jedno, ruke doista govore nešto sasvim drugo, ali ipak ne izvan okvira "muškog" i "ženskog" žanra kako si ga ovdje opisao. Počet ću sa ženskom lijevom rukom, koja je "slobodna" ljevica (gle, također ikonografija: lijeva strana - statistički slabija!): "Prekrižene ruke preko prsa ili trbuha ukazuju na obrambeni stav osobe" ( Daša Poredoš Lavor: Značenje komunikacije u svakodnevnom životu, www.savez-slijepih.hr). Rekla bih da je i u muškića "slobodna", i to desnica, u stavu obrambenog zida pred slobodnim udarcem. Da sad ne raspredamo o tome tko bi mogao imati proljev, napadaj gastritisa, rasporeni šav na volanu haljine, intenzivnu ovluaciju desnog jajnika, erekciju (možda prouzročenu strahom) - ukratko - hoću li ispuniti očekivanja, tuđa, naravno... Sad kad mi je misao ovako krenula, strah i trepet... brrr... Dođe mi da im preporučim jednu svoju frendicu divnog glasa koja je na mom crkvenom pjevala "Ave Mariju". I nisam jedina koja se rastala, hahahahaha... A sad - kidam nalijevo! (Ne politički, nego jedini smjer kojim mogu krenuti da bih došla na put ka WC-u). (samohranamajka 23.06.2013. 17:33)

u njenom položaju vidim čednost koju osim pruženom rukom, potencira i lijevom rukom u karakterističnom položaju preko stomaka. cijelom slikom je sveprisutna njihova zajednička energija i očit je naboj. kod njega, čini mi se, ipak dominira ta vojničina koja bi se zbog domovine odrekla čak i ovakve ljubavi...ne znam da li je to slabost, ali tako mi se čini-momak naginje fanatizmu. ma ustvari, što više gledam tu sliku mijenjaju mi se neki dojmovi:
što reći za njenu expresiju? što krije taj pogled osim predanosti, ljubavi i iščekivanja? ja bi rekao da se u njemu vidi i doza nekog fatalizma... (blogdogg 23.06.2013. 18:16)

Vidjeti mladu prije vjencanja donosi nesrecu. On - vojnik... Sreca mu treba, a s druge strane svaki tren proveden s njom je bitan, jer....On je vojnik. (igi 23.06.2013. 18:37)

a meni se povraća od tih ljepuškastih fotki, razglednica
Uopće fol ni režirana.
Moš si misliti visokih moralnih vrednota.
Oboje ni ne znaju di su sve šuplji
On bu išel u Irak, Iran braniti Domovinu, ubijajući nejač.
Idem ja sad tam di si ti bil, da plašim wc školjku.
Ništ osobno, samo moj doživljaj fotke. (alexxl 23.06.2013. 19:29)

djeluju kao da su pod nekakvom prisilom. žrtve tradicije, morala ...(?) izgledaju nesretno. izazivaju sućut. (Emi Gablo 23.06.2013. 19:45)

Što se mladenaca tiče nisam ni očarana ni razočarana, meni
osobno to je poza, a to ne volim, pa izbjegavam, manje se ljutim,
jer ne mogu ništa postići.
Dodirivanje ili odstupnica prije braka pitanje je izbora, odgoja,
straha da će "stići Božja kazna" ako se dodirujemo.
Isto je u ostalim slučajevima: ima ljudi koji su bistri ali su tvrdi,
ima mekušaca koji mogu "u sto vira i u sto dila", ne pašu mi,
ni jedni ni drugi, krenuti drugim pravcem ili biti pristojan, ovisi.
Različiti smo po svemu, porijeklom, vjerom, nacijom, bračnim
stanjem, raznim orjentacijama, samo bi svi trebali imati glavu
i ne prihvaćati slijepo što govore "autoriteti" svih vrsta. Cijeni u
čovjeku čovjeka ma koliko god da nam se njegovo mišljenje i
stavovi ne podudaraju s našim.
Vraćam se na mladence: kad sam prije pedesetak godina bila
djevojčica, filali su me prodikama o tomu kako je grijeh sve što
spada u tjelesno, 6. zapovijed je bila ključna za grijeh ili čistoću.
Rasla, narasla, prerasla i zaključila samo slijedeće: veliki broj
"nedonoščadi" je niklo iz tih "čistih" veza koji se ne gledaju, kad
onop..., dijete ima preko četiri kila. Znam da bi me i u mojoj
okolini mnogi osudili zbog ovakvog istupa, ali ja jednostavno
ne podnosim licemjerje ni u jednom životnom segmentu, slijedi
svoj um i svoje srce, ako još uključiš i savjest nitko te ne može
dotući. Ukazivanje na grijehe te vrste u budućnosti može samo
imati posljedice na bračne odnose u četiri zida. Komu to treba?
Eto, moje mišljenje bez znanstvenog pristupa, što ne znači da
ne volim pročitati i ono što se naslanja na takve pristupe.
Bitno je pustiti ljude (ako ih ne možemo podučiti), neka žive u
svjetlu ili mraku, svakako svi misle da su prosvijetljeni.
Lipi pozdrav; kod tebe uvijek zanimljivo i "nova lekcija":))) (malo ti malo ja 23.06.2013. 19:56)

Teško mi je sad reći što bi mi bila prva reakcija na fotku. Sad je kasno za to.
@Emi Gablo, zašto izazivaju sućut? Misliš da bi bili sretni na tvoj ili moj način? Da im treba otvoriti oči? Ili da im naprosto nema spasa? (missillusion 23.06.2013. 21:03)

miss zbog svega što sam navela prije te rečenice. pokoravaju se ali to ih ne čini sretnima. ne znam na čiji bi način (možda neki svoj neovisan od očekivanja okruženja?) bili sretni. na ovaj nisu. moj prvi, a i drugi dojam. (Emi Gablo 23.06.2013. 21:38)

Meni nisu simpatični, ali ne usudim se ići tako daleko da nisu sretni i da ih žalim. Druga je stvar što ja ne bih bila sretna s njihovom srećom. Ono što bi mene gušilo, njih možda oslobađa. Ne znam jesam li dovoljno jasna. Neki ljudi trebaju simbole, tradiciju i da im je to oduzeti na neki način, stvorili bi nove. A ja zaista mislim da oni u svojim okvirima mogu i ne moraju biti sretni. I mislim da je nemoguće osloboditi ih od očekivanja okoline osim nasilu. A to je naravno nehumano. Neki ljudi su u svojoj strukturi takvi da teže organiziranosti, poretku, kultu ličnosti, bogovima i mislim da im to zaista treba i eto, usudim se misliti da su na svoj način s tim i sretni. Neki od njih. I da bi se tako ponašali u bilo kojem okruženju i uvijek bili ovisni o istom.
Druga je stvar što je meni ili tebi odbojan način njihovog upražnjavanja sreće. (missillusion 23.06.2013. 21:44)

miss mislim da je nepotrebno diskutirati o činjenici da je sreća subjektivan doživljaj. to nikad nisam dovela u pitanje. ovdje je riječ o slici i dojmu. ja ne osjećam odbojnost prema ovoj slici ili likovima na slici. niti sam osjetila simpatiju ili antipatiju. niti je riječ o mom osobnom doživljaju tradicije. radi se samo o mom dojmu slike. a najjači i prvi dojam bio je nesretnost likova na slici. ne znam zašto ti to smatraš odlaskom predaleko. pokazala sam sliku svom sedmogodišnjem sinu i pitala kako su raspoloženi likovi na slici, rekao je "tužni su". na nesretnost obično osjetim sućut. svi ostali elementi su zapravo nagađanje i subjektivan doživljaj slike. međutim što se same emocije tiče to mi se čini poprilično jasno. skoro pa školski primjer.

moguće je osloboditi sebe od očekivanja okoline miss. nikad ne možeš imati apsolutnu slobodu ali opet ima dosta prostora za manevriranje. u svakom slučaju dovoljno da se i čineći poneke kompromise ne moraš osjećati nesretno.
nemam ništa protiv tradicije koja izaziva osjećaj zadovoljstva kod onih koji je prakticiraju. (Emi Gablo 23.06.2013. 23:10)

Nisam govorila isključivo o to dvoje sa slike nego ljudima njihovog tipa.
Nisam ni osporila da je nekome moguće osloboditi se velikim dijelom utjecaja od okoline nego da je ljudima tog tipa to nemoguće. (missillusion 23.06.2013. 23:13)

ja nekako ne volim tipovati ovakve stvari. vjerujem da je svatko od nas bar jednom napravio kompromis koji ga nije učinio najsretnijim. no ne volim misliti da postoji vrsta ljudi koji će uvijek radije odabrati biti nesretni nego iskoristiti slobodan prostor i tako povećati razinu vlastitog zadovoljstva. (Emi Gablo 23.06.2013. 23:35)

Što tipovati? Ja uopće ne govorim o nesreći. Ni isključivo o samoj slici.
Gle: Kaže Kundera, ne može on ljudima ovog profila, Nadahnutog, zamjerati što mu ne pašu, jer oni nisu za to krivi i ništa tu ne mogu. Ali ni ja tu ništa ne mogu, pa ih nadaleko izbjegavam, iako ih ne mrzim. Ne želim završiti kao pastor Yorick.

Kundera govori o ljudima određenog profila. Ja govorim također o tim ljudima. Slika mi je samo reprezent ljudi tog profila. Kakav kompromis, kakva nesretnost? Tebi se ljudi sa slike čine nesretni i dalje od toga ne ideš, ja ti pak velim da uopće ne govorim o ljudima sa slike kao takvima, to dvoje imenom, prezimenom i stasom nego "ljudima njihovog profila".

O tome sam govorila. Ako si pak žalila isključivo to dvoje licem i stasom, bez ikakvog obaziranja na simbole, onda sorry, ne znam o čemu bih tu pričala i onda sam nepotrebno komentirala. (missillusion 23.06.2013. 23:44)

to je slika navlakuša! stanovita iritantnost koju izaziva prizor iskrene vrednote-slika je kao takva-savršena...nesavršeni smo mi koji tu sliku ne možemo trpit i što nas više ta slika nervira-to smo niže...kao kad imaš majicu na ananas pa kad zagrebeš slika zamiriše... (blogdogg 24.06.2013. 00:35)

moram priznati miss da mi je ovo s kunderom bilo nezanimljvo ili bolje rečeno nezanimljivije. zaključak kako postoje ljudi otvorenog uma i oni koji imaju potrebu za čvrsto definiram okvirima i kako se međusobno rado mimoilaze nije me zaintrigirao (tim više što s kunderom ne mogu o tome) koliko sam naziv posta i svrha ove slike. odnosno mogućnost svojevrsnog testiranja osobnosti putem slike, muzike i sl. a moći to i iskomentirati direktno sa testiranom ekipom je više nego zanimljivo.:)

slika je dobar test upravo zato što je puna simbola, nisu mi promakli miss. moj komentar (prvi) upravo govori o mom odnosu prema onome što svi ti simboli meni predstavljaju, odnosno o važnosti koju za mene imaju. ako se njihov utjecaj ne vidi u mom komentaru jedan od zaključaka bi mogao biti da mi ne znače pretjerano. ili recimo da sadržaju dajem veći značaj nego pukoj formi.

miss kaže:
"Slika mi je samo reprezent ljudi tog profila" - kojeg profila? u kakav profil ljudi po tebi ulaze ovi sa slike? ja moram priznati da je meni potrebna još koja dimenzija kako bi nešto stavila u točno određeni profil. recimo, osobno poznavanje bi pripomoglo.
sumnjam da je ovo što je kundera govorio zapravo bio komentar na ljude koje je vidio samo na slikama. :D (Emi Gablo 24.06.2013. 01:26)

Ali, Emi, ti se jesi odredila prema ljudima koju štuju tradiciju jer si rekla da su žrtve tradicije. Kasnije si rekla da ne voliš tipovanje. Međutim, nisi ga ni sama izbjegla. Rekla si i da govoriš o njihovoj nesretnosti i pretpostavila da mogu izabrati neki drugi put. Pa sam se ja vratila na tipovanje jer je nemoguće izolirati činjenicu da postoje ljudi takvog profila od mogućnosti ili nemogućnosti njihovog izbora i posljedične sreće.
Ako kažeš da su nesretni jer su žrtve tradicije onda kako možeš kasnije reći da si samo komentirala nesretnost, a ne tradiciju? "niti je riječ o mom osobnom doživljaju tradicije. radi se samo o mom dojmu slike. a najjači i prvi dojam bio je nesretnost likova na slici. "

Onda bi samo rekla da ti djeluju nesretni, a ne bi to dovela u uzročno posljedičnu vezu s tradicijom. I sad u tom zadnjem komentaru opet spominješ svijest o simbolima. Čemu onda uopće priča o tome da izbjegavaš tipovanje i da je sve stvar izbora kad je jasno da postoje ljudi koji nisu skloni toj vrsti izbora koji omogućuje preveliku slobodu koju zapravo i ne žele?

Nije ti zanimljiv Kunderin citat, ali sama dovodiš tradiciju u priču predstavljajući ih kao žrtve tradicije. Sad pak kažeš da tvoj prvi komentar odražava ono što tebi simboli predstavljaju iako si rekla, ponavljam "niti je riječ o mom osobnom doživljaju tradicije".

Možda je moj problem što simbole na slici promatram kao simbole jedne tradicije, ne znam više... Zbunila si me malo. :D

edit: Kako sad pa kakvog profila? Pa jel mi čitamo isti tekst?
Nije ti trebala dodatna dimenzija da ih prozoveš žrtvama tradicije i možebitno morala, ok, stavila si upitnik, ali svejedno, da kažeš da su nesretni jer se pokoravaju, a sad meni predbacuješ da sam ih olako uladičila. Hm. Pa pročitaj još jednom taj "nezanimljivi/ji dio o Kunderi" pa ćeš vidjeti da piše ljudi kojeg profila. Citiram:

Čuvari nedodirljivih, sakraliziranih vrijednosti, kojima ''nije smiješno'', ne vrijeđaju se na svetogrdnu šalu samo u ime apstraktne zaštite svoje Istine, nego zbog negdje u njima duboko usađene potrebe da bude neke Istine

Ljudi takvog profila. Koji štuju svetinje. I Istinu. O tome se radi. (missillusion 24.06.2013. 01:36)

Ne znam jel ovo naknadan edit ili mi je promaklo:

recimo, osobno poznavanje bi pripomoglo.
sumnjam da je ovo što je kundera govorio zapravo bio komentar na ljude koje je vidio samo na slikama. :D

Nevjerojatno. Ti si te iste ljude sa slike proglasila žrtvama tradicije, ali ti se iščuđavaš kad se o žrtvama tradicije postavi citat. Jer nije potrebno poznavati ljude da se ustanovi da su žrtve tradicije, ali je itekako potrebno poznavati ih da se ustanovi da su žrtve tradicije. Zvuči ti logično?

Ti, Emi, ne poznaješ ove ljude sa slike pa si zaključila da su žrtve tradicije i pretpostavljajući da si onda shvatila da govoriš o ljudima tog profila, koji, jel, štuju tradiciju kako rekoh, ja sam nastavila komentirati u tom smjeru, a ti se sad vadiš na nekakvo osobno poznavanje koje tebi nije bilo potrebno da zaključiš to što si zaključila, ali je Kunderi moralo biti potrebno i meni mora biti potrebno.

Što misliš, zašto uopće taj Kunderin citat u ovom tekstu? I o čemu onda uopće pričamo ako je potrebno osobno poznavanje ljudi da bi o njima pričali, čemu sva rasprava ikad o ikakvim ljudima i profilima ljudi? Možemo onda onda komotno pričati o svojim susjedima s tim da i to nije relevantno jer ti ne poznaješ moje susjede pa ne možeš donositi zaključke kao ni ja o tvojima.

O čemu ti pričaš? Iskreno me zanima, ovo nije sarkazam. (missillusion 24.06.2013. 02:02)

kao što rekoh miss radi se o testu osobnosti. zaključak bi mogao biti i da su naše različite. :)

moj doživljaj slike jest da ovih dvoje ne uživaju u svom štovanju svetinje i istine već da im je ista nametnuta. sumnjam i da bi previše bili gorljivi u duelima sa neštovateljima tradicije. drznut ću se pa reći da sumnjam i da je kundera mislio na ovakve štovatelje svetinje i istine. :)

dojma sam da si previše fokusirana na prepucavanje i da jednostavno ne želiš shvatiti ono što govorim.

"Nije ti zanimljiv Kunderin citat, ali sama dovodiš tradiciju u priču predstavljajući ih kao žrtve tradicije. Sad pak kažeš da tvoj prvi komentar odražava ono što tebi simboli predstavljaju iako si rekla, ponavljam "niti je riječ o mom osobnom doživljaju tradicije"."

a da miss, jebemu miša...nisam rekla da su nesretni zbog tradicije zato što ja osobno nisam tradicionalist. neki su sretni, i uzvišeni i nadahnuti tradicijom i raznim drugim štovanjima. ovo dvoje nisu ti.
smijem li tako misliti? :)

222 sata, taman pravo vrijeme za ići spavat. laku noć. (Emi Gablo 24.06.2013. 02:22)

Prvo, oprosti ako tako zvuči, nije mi namjera, mene sadržaj ponese ponekad.
Puno si toga izmiješala i ja ne znam za što da se uhvatim. Smatraš to dvoje žrtvom tradicije, zbog njihove facijalne i tjelesne ekspresije valjda, ali smatraš i da je potrebno nekog osobno poznavati da se o njemu donese sud, profiliraš ih kao tipove od tradicije, a potom ti smeta profiliranje istih. Čak si gotovo sigurna da Kundera uopće nije mislio na njih dvoje kao da ih maltene osobno poznaješ. :D

Ne znam, tvoj doživljaj slike se dakle svodi na njihovu nesretnost. Ja sam tekst shvatila znatno drukčije i sliku promatrala u kontekstu teksta. Laku noć. (missillusion 24.06.2013. 02:35)

Prvi dojam - odbojnost. I drugi, i treći...i deseti.
Izgledaju poput Kena I Barbie koji su skinuti sa svadbene torte i postavljeni u drugu pozu, koja bi trebala puno više reći.
Vjerujem da je fotograf htio istaknuti moralnu važnost trenutka, svečanost, predanost i svašta nešto...ali to je ipak sve samo ceremonija. Brak, ljubav, odnos dvoje ljudi - nešto je sasvim drugo. I to se tu ne vidi (odnosno - ja ne vidim to što želim vidjeti). Doduše, navikli smo na fotografije sretnih i nasmijanih mladenaca, pa ova "iskače" jer nije napravljena po šabloni. Moguće da joj je to i prednost...
Fotografija je dobro promišljena, likovi su zanimljivo namješteni...sve to stoji, ali...ne.
Ne sviđa mi se. (marionetta 24.06.2013. 08:52)

scenarij br. 1 "Darling, u Iraku sam otkrio pravu ljubav-goli, uspaljeni muškarci prepuni adrenalina, zajedničko tuširanje i divne arapske noći pod šatorom; u mojoj jedinici je i princ, čuo sam kad je rekao tati Charlesu - once you try gay, you can't go straight!" scenarij br. 2: "Mucice, žao mi je što si trudna, no otkad sam u jednoj rutinskoj ophodnji slučajno, greškicom, ubio nekoliko žena i djece, ja ne želim biti otac!" scenarij br.3: "Draga,tvoj otac kaže da ćemo se jednom, kad rodiš, ipak zavoljeti (navodno i njemu su roditelji ugovorili brak na neviđeno), no ja volim Mindy i volim pušenje, a ona divno puši i uopće se ne gadi oralnog seksa!"

najviše tipujem na prvu opciju: tko svojevoljno obuče bilo kakvu vojnu uniformu (a vidi ovu, pravi Dugin ratnik) otvoreni je ili latentni gay, a oružje ( i ostala vojno-ratna ikonografija) samo nastavak opčinjenosti falusima. (wall 24.06.2013. 09:13)

A meni, svaki put kad vidin vojsku pade napamet šta je reka Einstein:

"Kad je netko u stanju sa zadovoljstvom marširati strojevim korakom,
ja ga već prezirem; veliki je mozak dobio zabunom,
jer za to bi mu bila dovoljna i leđna moždina."

A i tvoja postavka pod 1.) je samo tvoja!

Kao što reče @Alexxl, ko ti garantira da ne ide u osvajački pohod!??? (geomir 24.06.2013. 10:26)

A sad malo eksplicitnije: ikonografiju percipiram pozitivno samo na razini umjetničkog djela. U praksi mi je doista odiozna, osobito kad se premetne u svoju razgolićenu suprotnost - odsustvo vrijednosti koju zastupa, kao što je, nažalost, slučaj s Vrgorcem i Tinom Ujevićem, kao što je i vidljivo na današnjoj naslovnici bloga. Koliko ikonografija doista drži vodu i traje, izgleda da može ovisiti i o tako banalnim stvarima kao što su autobusne veze, tj. ukidanje istih do Vrgorca. Ovime, naravno, ne mislim da je Tinova poezija ikonografija. U tom smislu ikonografija vojnika u uniformi je također izokrenuta, osobito kod ove fotke. On, naime, ne brani ništa svoje na svom tlu, on je napadač, djeluje na drugom tlu. Isto, ali suprotnog predznaka je kod Tina. Doista mi je labava i šupljikava ova analogija, ali mi je svakako zanimljiva kao uoč. The end justifies the means se premeće u the means justify the end. I da, nelagoda je tu... Priznajem, kod mene ona ista koju osjećam nakon duljeg vremena provedenog u šoping centrima. (samohranamajka 24.06.2013. 12:36)

šta samohrana kao ful bi ti bilo sve jedno da ovako 1 uredan i popeglan dasa u ovakvoj uniformi, snažan, obučen da preživi u najgorim uvjetima,
moćan i impozantan, klekne pred tebe i pokloni ti uho od talibana na lančiću? (blogdogg 24.06.2013. 15:19)

@blogdogg: Pa, evo, eksplicitno i tebi s obzirom da ti ne dam komentirati kod sebe jer mi se ne gledaju komentari ove vrste na mojim stranicama imajući u vidu njihovu gotovo pa ikonografsku masovnost drugdje: ovako: čitam te, svakako. Ne brini. I tebe, i poneki "duhoviti" komentar tvoje i sličnih vrsta šećući po blogu. Nadam se da sam dobro shvatila i da mi se zapravo ne upucavaš u kontekstu u postu tematizirane ikonografije, ako ništa drugo, ono "muškijanskog" izazova radi. I šutnja je oblik komunikacije. Da, i to isto moram eksplicirati izgleda. (samohranamajka 24.06.2013. 18:17)

IGI - Nije nesreća vidjeti mladu prije vjenčanja, nesreća je pristati na položaj u kojem ti svaki tren proveden s mladom biva bitan ne pod normalno, nego na umjetan i grčevit i hektičan način u ozračju odlaska od nje svaki čas, na neko idiotsko pucalište... a potom: kamo da krene ta mlada žena s tužnom slavom i šakom ordenâ... (pero u šaci 24.06.2013. 18:39)

prvo, ovo je samo fotka sa vjenčanja, uhvaćena u nekom trenu čekanja nečeg, nije režirana ni posljedica beskonačnog namještanja pred profesionalnim fotografom da bi ušla u sto izabranih za album. Oboje su vrlo mladi a njena desna ruka položena zaštitnički na trbuh označava trudnoću. Slika prikazuje trenutak predaha pred onim što slijedi na samom vjenčanju. Trenutak predaha u kojem se iščitava osjećaj neizvjesnosti, ona je trudna a on vojnik. Ruke, ispružene, mada u nefiziološkom, više neugodnom položaju, pokazuju želju da na neki način umire onog drugog dodirom.
Kakve li je samo komentare izazvala obična fotografija dvoje jako mladih, lijepih (jbga i Ken i Barbika se ponekad nađu nije valjda ljepota postala moralna ili intelektualna diskvalifikacija) ljudi, na svom vjenčanju, Ona u uobičajenoj vjenčanici koju sanja 90% djevojčica (to što sam se udala u običnoj, posuđenoj bijeloj haljini samo je znak da se snovi rasplinjuju, ustupaju mjesto stvarnosti) a on, a to je po meni najspornije, u uniformi .Ali zašto? Možda je iz vojničke obitelji, možda mora, možda živi u iskrenom uvjerenji da brani demokraciju i zemlju pa se štoviše ponosi njome...To mi se za ovaj uhvaćeni trenutak ne čini bitno.niti bi razglabala o tome kako se nema na što ponositi. Uniformu valja primjetiti jer u kombinaciji sa njenom trudnoćom njihov život čini
na samom početku bremenitijim nego što bi im čovjek poželio.
Nemrem sad ovdje citirat ni jednog pisca, i šire, al čini mi se da pretjerana analiza rasporeda dugmadi ili položaja uha s obzirom na komodu dovodi do teorija zavjera :))) (qaya 24.06.2013. 20:53)

ALEXXL - Rekao bih ti naj se srdit, al' neću - zato što mi se baš mili da se srdiš! ;) Pokvarenjak sam, imam svoju računicu zašto mi to drago, čut ćeš do kraja.
Vjerujem da je uopće izlišno da ti ističem kako smo istomišljenici u ovome da se radi o šupljim vrednotama; nisam jednom na blogu se hvatao fenomenâ uniforme, čednosti, zavjetnog braka, molitve - moji su stavovi tu jasni i poznati. Iz čega je jasno i da kada govorim ovdje o ''visokom moralu'' ili o ''ultimativnoj časti i vrlini'' - to može biti samo s ironijskim odmakom. Nisi ga prepoznao? Ako stvarno nisi, to mi je također drago... bilo je namjerno. Kada ironija ne bi bila diskretna, bila bi preprozirna kao karikatura, kao izrugivanje jednoj od mogućnosti prilaska. A ja to nisam htio.
Htio sam sučeljavanje i elektricitet.
A jel' vidiš kako se taj elektricitet i stvorio - zrak vrvi od aniona i kationa - baš je atmosfera nekako nabijena, zar ne? Pa evo, pridonio si joj i ti, i baš momački - u tom smislu rekoh da mi se mili što se srdiš.
Vrijednosni naponi kojima je slika nabijena dubinski su polarizirajući - a ako tražim očitovanje, ne mogu unaprijed sam sve proglasiti. Onemogućio bih stvaranje bilo kakvog električnog naboja. Pretvorila bi se stvar, umjesto tribine, u predavanje. Zato nisam mogao s preotvorenom ironijom nastupiti. Što više ostavljanja prostora za zaključivanje otvorenim, što više ostajanja samo na terenu konstatirajućeg izvođenja (neke razgaljuje, neke odbija), što manje ostrašćenog opredjeljivanja (npr. da treba odbijati, ne treba razgaljivati) - to su postulati posta.
Relativno indirektna medijacija stava.
Smjelo bi se reći, s Doggom, i kako je o navlakuši riječ - mada ne toj koju je on vidio - a gle kako se upecao. O tome pričam. (pero u šaci 24.06.2013. 23:19)

ALEXXL & QAYA - Bilo bi sasvim nevjerovatno da je fotka uhvaćena spontano, bez režije. Previše je sve tu. S Big Alexom se slažem i da je riječ o kič razglednici: zato sam i upotrijebio riječ 'ikonografija' - slika je reklamni pano za određeni svjetonazor. Ništa nije prepušteno slučaju, uključujući i ovaj motiv ruke na trbuhu kao trudnoće, koji sam u postu zanemario. Reklamira nam se trudnoću, žensko da bude žena-majka-kraljica, muško da bude vojničina, ljubav da bude (uredan heteroseksualni) brak na principima zavjetnosti, sakramenata i molitve, pečaćen vjenčanicom u kojoj ju on ne smije vidjeti prije samog izlaska pred oltar.
Ideja posta je u polariziranju po liniji reakcije na sadržaj reklamiranog.
Kažeš, međutim, Alex: ma nije to zapravo, nisu to oni, već režija, namješteno sve!
No, pa da. Skuži: nisam ja ni pitao za reakciju na dvije osobe na slici, nego baš na režisera, odnosno na same te osjećaje vrijednosti koje se slikom promovira. Oko njih mi je do elektriziranja.
Qaya, osjećaj neizvjesnosti i bremenitosti onoga što je pred njima evidentan je, ali je također u funkciji temeljne agende s kojom je slika skrojena: učiniti nam određeni sustav vrijednosti simpatičnim, da empatiziramo s tipom moralnih napona u dušama protagonista te ih nam na taj način poturiti, stvoriti pritisak na nas da te iste moralne napone pounutrujemo i u sebi.
Ako motiv bremenitosti onoga što je pred njima (trudnoća, ratovanje) razmatraš izolirano, odvojeno od ove agende koja mu daje kontekst - promašuješ temu. Također ako se tvoja polemika ne ostvaruje na polju konteksta, ako ne biva očitovanje o samom sustavu vrijednosti, već obrana osoba protagonista. Ti si tu u pravu sensu stricto: ne možemo samo tako diskvalificirati ovo dvoje, moralno ili intelektualno. Apsolutno, Qaya - samo što i nije uopće o tome, nije o njima! Pravilno si ubrala da bi pretjerano analizirati raspored dugmadi ili položaj uha da bi se izvlačilo zaključke o dotičnom mladiću i dotičnoj djevi bilo blisko teorijama zavjere - jedino nisi ubrala da taj smjer analize niti nije bio posrijedi. Nebitni su, da, njegovi motivi da navuče na sebe uniformu - niti bismo smjeli imati pretenziju da o njima nešto znamo. Skuži: zato me se i jesu nešto ticali jedino motivi režisera da mu navuče uniformu. (pero u šaci 25.06.2013. 11:48)

novi moment se pojavio koji baca sasvim drugačije svjetlo na sliku.
pogledamo li malo pomnije, primjetit ćemo da je vojničina podbočio lijevu ruku o stolicu što može ukazivati da njemu nije stalo kao njoj.
ne da mu se držati ruku u zraku ,što ona bezrezervno čini dokle god će to biti potrebno. detalj može navesti na govor njegovog tijela koje demonstrira mušku indolenciju i nespremnost na žrtvu i slijepo vjerovanje u rituale.
btw di si našo tu sliku? sa covera glasila PMRC-a? (blogdogg 25.06.2013. 15:21)

moram priznati da mi je teško išta reći kod tebe. nije ovo sad prvi put. veća mi je potreba pročitati pa zašutjeti nego pročitati pa reći.
ponekad ne vidim poantu u svom iznošenju. ali ne da vrag mira, pa evo da i ja malo posolim kad sam se već dočepala vremena.
možda sam nepozorni čitatelj. možda smo naprosto dijametralno suprotni. ok, možda ne toliko suprotni koliko se preklapamo tek u nekim sferama. jer meni tu nema ništa loše. u tome što se moli, što su odijeljeni, što se drže, što se "uzimaju". zapnem na sasvim drugim stvarima. zapnem recimo na onom dijelu "vjerujem". jer teško objasnim to vjerovanje. zapravo, jednostavno objasnim, ali samo onima koji su sličnog viđenja. jer ne mogu reći da ne vjerujem. ali mi je ta vjera u nešto - vjera u nešto neopipljivo, a što se onda materijalizira u nama i okolini. ali nema bradu. i nema bibliju, makar ta biblija imala najbolju namjeru. a s tim se ipak neću moći složiti. mogu se složiti s tim da neki koji propovijedaju njezin sadržaj drže pravu namjeru u rukama - tu dobrotu, tu ne ubij, ne ovo, ne ono. i tu (a ovo sad ima veze s nekim tvojim prethodnim postom) ne vidim baš ništa loše, u toj dobroti. ali složit ću se s tobom da dobrota, neiskvarenost...nisu opravdanje za postupke pojedinaca samo zato jer ne znaju bolje.
dakle, vidim nešto u toj bibliji, kao što vidim nešto i u drugim spisima. bibliji ipak najviše zamjeram čovjeka. a to "čovjeka" to najviše zamjeram crkvi. a crkvi, malim slovom, jer ne mislim na zajednicu nego na stvaratelje religije koja odstupa od svojih korijena. jedna sam od onih koja je ugrabila gnostička evanđelja. maloljetna. jer meni vrag (ovo igranje riječima mi po "crkvi" baš nije najpametnije) ne da mira, a ne da mi ga jer sam gladna za tom istinom. kao što rekoh, od pitanja jedino više volim odgovore. (tu ti počinje sva moja iziritiranost svetim pismom - u činjenici što je netko sjedio i dijelio isusovski na lijevo i desno - na [I]ovo će ići u bibliju, ovo neće - na [/I]ovo vjerujemo, a ovo ne vjerujemo)
ima ta jedna priča koju nemam pojma gdje i kad sam čula, ali išlo je nešto poput... pitao u srednjem vijeku netko koliko konj ima zuba(?) pa su svećenici listali bibliju i listali...i listali i listali...danima...ok, možda lažem, ali kao dugo su tražili odgovor (pogađaš gdje?) i konačni je zaključak bio: ne piše u bibliji. ne postavljaj to pitanje. ne znam zašto to sad govorim. sjetila se pa rekoh da i to podijelim.
uglavnom, nemam ja ništa protiv crkve - u njenoj ideji. nemam ni protiv vjernika. nemam ni protiv doslovnih vjernika. imam problem s odstupanjima od ideja, s opiranjem napretku (s afrikom, da zvučim još malo luđe i besmislenije), sa skrivanjem, idealiziranjem i iskrivljavanjem. imam problem s tim, recimo, što bi bilo katastrofalno kad bi se otkrilo da je isus imao brata. pobogu - zašto?
ali thats just me... mene smeta puno toga. meni čak nije ni jasno zašto tebe to (-slika) "muči". ne da te muči. možda te i muči. ali ti je trn u oku. a zašto ti je trn u oku? meni je sasvim ok da netko želi ginuti za svoju domovinu. ja ne bih htjela da netko moj gine za domovinu. ne bih nikome savjetovala da gine za domovinu. ne zato što imam nešto protiv iste, dapače, nego zato što jedni ginu a drugi cvijeće mijenjaju za milijune. zato što će ta domovina rasprodati (prošlo svršeno vrijeme?) sebe samu - da, personificiram vlast, koja jedina ima korist od onoga što je bilo (možda ne jedina jer smo kao svoji na svome - ok, barem još par dana), s domovinom. sve ovo što kažem shvati djelomično i kontekstno. jer u par rečenica ne mogu sročiti zaokruženo mišljenje. ne znam bih li mogla i na pedeset stranica.
ali sad sam s vjere došla na državu. što ne znam jesam li htjela - ali onda možemo odmah i na te muško-ženske odnose. brak, lijepa je to stvar. vjernost do groba s nekim tko te mlati (ili te naprosto više ne voli ili te voli ali te ne želi - ili obrnuto) je po mom mišljenju sve samo ne ono što je netko mudar govoreći prije ne znam koliko vremena htio i mislio.
ovaj test netest osobnosti kod mene zapravo rezultira samo jednim - i dalje mislim da svatko treba živjeti kako živi, i dalje vjerujem da nikog ne možemo mijenjati i da s tim trebamo živjeti i da se od onih s kojima ne možemo trebamo udaljiti. i svatko može ginuti za što želi i vjerovati što želi. a to što će mene i dalje mučiti, sa ili bez navodnika, jest jedino i isključivo činjenica što ljudi ne mogu/žele/znaju bolje od onoga što su (bili i ostali). kad kažem da volim ljude onda to i mislim. samo ne mislim na sve. baš iz tih konjskozubalobiblijskih razloga, metaforički rečeno.
i imala sam još neko pitanje za tebe, ali ne mogu se trenutno sjetiti. zbilja ne mogu.
sad me uzmi na zub. imaš četiri umnjaka - jedan više manje ;))) - a ne bi bilo tako loše ni da ti mene riješiš ovog jednog preostalog, kad si već zubar koji svoju kavu pije bez šećera. hvala :) (ne, nisam to mislila doslovno - ograđivanje je iskustva radi :)) (Bez šećera. Hvala. 25.06.2013. 19:48)

različitost naših mišljenja nastaje zbog drugačije pretpostavke nastanka fotografije. Ja držim da je to spontana fotografija, uhvaćena tek toliko da se ima fotografija za birat. Ti tvrdiš da je režirana, namještena. E sad ja ne znam da li ti imaš potvrdu za to jer u tom slučaju stoji sve što si rekao o licemjernosti, ''nevinosti'', moralu itd. I o režiseru.
Moj argument da to nije režirana fotografija je samo jedan. Da je režiser htio prikazati išta od onog što ti iščitavaš iz te fotke, teško da bi mu se u takvoj propagandi malograđanskog morala mogla potkrasti greška da položajem ruke mladenke daje naslutiti da je trudna. Sad, možeš se naravno i ne složiti ali ako sagledaš fotku iz mog ugla nisam ništa promašila jer se u tom slučaju i tako nema što razglabati o osobnosti režisera. No to ja vidim tako i ne mora zbnačiti da sam u pravu već samo potvrditi da različiti ljudi istu stvar različito vide. Ugodan dan ti želim (qaya 26.06.2013. 11:05)

Koliko sam primjetio svatko od nas, pogledom (ovlaš ili studiozno) uspio je iskemijati nekakav SVOJ zaključal što bi mu ona predstavljala i s pozicije "režisera" i s pozicije ovo dvoje na samoj slici. Jedini zaključak koji mi trenutno pada na pamet je da je ovo u stvari svojevrstan test NAŠe osobnosti i NAŠEG pogleda na određeni broj činjenica koje je dragi naš Perce podastro.
Ovisno o tome koliko pomno i koliko studiozno promatram sliku, sve mi se više čini, kako dama u bijelom vapi za hranom. Drži se jadnica za svoj stomačić i sve se premišlja: B(l)ože mili kad će ova sprdačina svršit da barem nešto "bacim u kljun". A dotični uniformirani se, bez obzira na svu smjernost u stavu i skrušenom pogledu, uhvatio vrlo brižno i zaštitnički za svoje spolpvilo i vjerujem sve svoje misli usmjerio u tom pravcu (ta i svi psiholozi tvrde da prosječni mužjak ljudskoga roda svakih četrnaest minuta pomisli na sex ili neku aktivnost u tom smjeru).
Malo šale naravno, ali i ova moja promišljanja, promatranja i ovakva konstatiranja, naravno govore samo o nekakvom mom karakteru i nekakvoj mojoj osobnosti.
Kao što i uostalom Wallova konstatacija da su svi uniformirani geyevi ili barem latentni, više govori o njemu samom nego o toj generalizaciji koju je dao. Nisam samo siguran odnosi li se to i na žene u vojsci i u uniformi? Da ga ne poznam iz prijašnjih komentara skoro da bih ga proglasio homofobom, ovako mi se tek samo nameće zaključak da ne voli uniformu i vojsku.
I da zaključim: nemam ama baš nikakav protuargument tvojim iznesenim tvrdnjama, uz sve one natuknice koje si dao, da je režiser slike upravo želio naglasiti baš ovakve moralno osobene poruke NARUČITELJA... :))) (alkion 27.06.2013. 07:40)

@Alkione, mislio sam da se podrazumijeva da-biti gay, straight, inbetween..je nebitno, nevažno (osim u kontekstu ugrožavanja i ne/priznavanja prava).s druge strane, uistinu ne treba/m objašnjavati da ovdje mislim na dvoličnost tzv. macho muškarčina/vojničina (pojavnost,deklariranje, isticanje, uzdizanje u nebesa, glorifikacija, arhetipsko junaštvo ičojstvo, itd) koji istovremeno lažu nama, svima (ponekad i sebi) da su nešto što nisu, a to što bi oni željeli da jesu, stavljaju na pijedestal, druge progone zbog istog...nema dokazanijeg okruženja (teorija,praksa,psihijatrija,psihologija, stvarnost, umjetnost,film)...kao što je vojska,uniforma-koja više živi i promovira tu laž i dvostrukost svega, pa i moralnog propovijedanja. to prezirem, a ne nečije opredjeljenje.dobro, priznajem da opredjeljenje za vojsku,uniformu, oružje, ubijanje-prezirem isto. (wall 27.06.2013. 10:03)

Perošačni, trebao si biti profesor. Umiješ ljude potaknuti na interesantne debate :)

Moj osobni dojam slike ti ne mogu dati. Mislim, mogu, ali je totalno neinteresantan.
Nisam tip vizualnog čovjeka, da bi nešto shvatila ili osjetila moram to čuti.

Haj sljedeći put testiraj osobnosti nekom totalno opskurnom pjesmom! :D (Loch. 27.06.2013. 10:48)

test bi po meni bio još bolji pero da nisi naveo/imenovao sve ili gotovo sve simbole sa slike. navodeći ih dao si ipak neke okvire u kojima se slika sagledava. možda bi komentari bili drugačiji da je bila samo slika i da se svakom dalo na volju tumačenje. bez hintova.

qaya, moram priznat da ni u jednom trenutku nisam pomislila da je slika nastala spontano. možda zato što je nekako "presavršena". (Emi Gablo 27.06.2013. 15:03)

ne, znam ejmi, ne tvrdim, samo znam da ja ništa od gore navedenog u komentarima, nisam vidjela, Ono što sam ja prvo vidjela, nije bila ni njihova ljepota, ni vjenčanica, ni uniforma već tjeskoba i prema tome sam isprela priču. No i dalje tvrdim da se kod režiranja naprosto nije mogla dogoditi ta greška sa njenom rukom na trbuhu, ako se slikom željelo reči sve to što se pretpostavlja iz nekih komentar. Eto, raznolikosti radi u mišljenjima i dojmovima :)), ja i dalje mislim da je spontana. (qaya 27.06.2013. 16:35)

@qaya, pa danas se mladenke udaju s trbuhom do zuba i svejedno zadržavaju sav pripadajući kič, a s obzirom na pronatalitetnu politiku, trudna mladenka je nova djevica-mladenka. (missillusion 27.06.2013. 16:58)

Wall: ma shvatio sam ja poantu tvog komentara i , po meni nespretnu, generalizaciju. Zato sam i dao napomenu o nekakvom ipak prepoznavanju tvoje osobnosti i karaktera (barem ovdje na blogu). U osnovi se slažemo u tome da bilo kakvo "grupiranje" nosi sa sobom i nekakva pravila i kodekse ponašanja, a samim time i vrlo često dvostruki moral. Možda u samim povojima nastajanja određene grupacije tog dvostrukog i nametnutog morala i nema i nema onih "zadnjih" misli i primisli ali vrlo brzo omasovljenjem do toga dolazi jer vrlo često novii članovi popunjavaju i nalaze svoje mjesto u grupi ne iz istih ciljeva i pobuda kao njeni osnivači.
Mene osobno je malo zasmetala ta generalna usporedba s gay populacijom i zbog uniforme i zbog gay osoba. Naime, barem u mom poznatom okruženju, ljudi su birali uniformu zbog svog siromaštva i sigurnosti koju je ta uniforma donosila prvenstveno materijalno a onda i ostaloga, a poneki (poput mene recimo) jer je to bio jedini način da se besplatno odškolujem za pilota i da letim onu vrstu letenja koju sam samo na taj način mogao dobiti. Ali naravno, time ti ne želim ukinuti pravo da ne voliš i ne cijeniš vojsku i uniformu. (alkion 27.06.2013. 18:14)

ma znam qaya, ne mogu ni ja tvrditi da je namještena :)
nema tu točnih i krivih odgovora...radi se samo o dojmu...komentirala sam ti jer mi je bilo zanimljivo kako smo taj dio doživile potpuno drugačije, dočim je i meni u prvom planu bila emocija tih ljudi... (Emi Gablo 27.06.2013. 20:40)

ako je Pero u šaci/Diogen ovo imao na umu (da se komentatori grupiraju i svaka grupica vodi svoje vlastite dijaloge oko toga što slika/simbol jest/nije) -onda sad cvjeta i može si slobodno reći- kako sam ovo dobro izveo! svi razgovarajaju u parovima (jedino jadnog avlijanera svi zaobilaze, pametno!). evo odgovora mojem paru u diskusiji-Alkionu: izvlačiti svoju staru priču iz naftalina o časnom pilotiranju/školovanju u JNA je totalno bezveze,irelevantno za ovaj post; no, što nam to gordi Alkion poručuje? on je bio 'top gun' (digresija- nema veće gay face od malog Tomeka Cruisea u Top Gunu -to može popušiti samo nezrelo djevojče koje fascinira i dimnjačarska, a kako neće šljašteća uniforma oficira & gentlemana, pa još pilota (ne krivite mladoga pilota, lala!), Alkion nije volio, već je morao prodati dušu vragu/vojsci/JNA radi bespl.školovanja i posla? irelevantno za ovaj post (digresija: St.Exuperyja nitko neće pamtiti po pilotiranju, već [I]Malom princu); u današnja 'moderna' vremena, ali i svaka vremena, vojska/uniforma je ugovor s Vragom. militaristički um ponosit će se uniformom, davat će mu na važnosti, osjećat će se moćžćno, važno,potrebno; agresivni-jedva dočekati oružje,pucnjavu,mogućnost da nekog legalno ubije; očajno nezaposlen-pristati na sve užase vojske/uniforme zbog sigurnog zaposlenja,redovne plaće, stana i beneficija...ali kako bi mogao ostati normalan, uklopiti se u ta S/M užas, osim kao submisivni gutač govana? ne vidim nijedan, uvjetno rečeno, normalni um- koji bi bez neke teške ,muke, zla, išao u vojsku- bez prisile, svojevoljno i dragovoljno, izabrao uniformu, oružje, ratove, dril, marširanja, poslušnost, okrutnost, zapovijedi, besmisao, pogibelj...

meni je ova slika vrhunski bljutavi kič- namještena, svakako! ciljana publika-očajne domaćice, nezreli mladići i djevojke, isti konzumenti koji gutaju glam, gloriju, priče sa dvorova, slabo obrazovani, ženice koje su oduvijek maštale o baš takvoj vjenčanici i baš takvom ženiku. pripadati ijednoj od ciljanih grupa, bilo kao subjekt, objekt ili maneken/ model sa slike- meni je žalost, tuga i jad- žalim takve. (Wall na Mjesecu 28.06.2013. 22:32)

Wall: ja u klin ti u ploču. Slažem se s tobom da je diskusija koju vodimo irelevantna za ovaj post ali se ne slažem kada (izazvano tojim nevoljenjem vojske i vojne uniforme i svega što ona predstavlja), tvrdiš sledeće: tko svojevoljno obuče bilo kakvu vojnu uniformu (a vidi ovu, pravi Dugin ratnik) otvoreni je ili latentni gay, a oružje ( i ostala vojno-ratna ikonografija) samo nastavak opčinjenosti falusima..
Kao prvo: generaliziraš i iznosiš tvrdnju koja svakako ne stoji (ili možda imaš nekakav dokaz tome) - onda me molim te uputi...
Kao drugo: čeme je gay populacija zaslužila da je, barem u ovom slučaju i u ovom kontekstu, ovako vrijeđaš i spominješ s ovako negativnom konotacijom? Odnosi li se ova tvrdnja i na ženske pripadnice uniformiranih vojnih osoba?
Ostatak priče o top gun-u, časnom pilotiranju i drugim glupostima koje si nalupetao, a koje očigledno proizlaze prvenstveno iz tvog nevoljenja vojske, uniforme i svega u tom kontekstu, a zatim iz totalnog nepoznavanja letenja i letačkih sposobnosti potrebnih za letenje, nema smisla komentirati. Možda samo malena digresijica: Crvenog Bruna povjest pamti i pamtiće po vrhunskoj tehnici pilotiranja i najvećem broju zračnih pobjeda bez obzira što je bio na strani njemačke vojske u Prvom ratu - i danas ga smatraju najvećim zračnim asom u povjesti.
Još bi se moglo što-šta reći na temu, kako ti reče: sigurnog zaposlenja,redovne plaće, stana i beneficija, ali očigledno nisi nikada osjetio glad, siromaštvo i neimanje za goli kruh za svoju djecu i može ti se onda ne sklapati ugovor s vragom...može ti se druge zbog toga osuđivati pa i otvoreno mrziti. A baš se nešto pitam: koliko to ljudi u svijetu ili još bolje u našoj državi radi samo dostojan i častan posao i bez sklapanja ugovora s vragom i jedenja govana koja mu se srviraju?
Ali naravno, sve to nema veze s postom pa se Percetu ispričavam i evo svečano obećajem da neću više... (alkion 30.06.2013. 00:56)

EMI & MISS - Odradile ste zaplet, idemo vas rasplesti.
Kunderino ''estetsko neslaganje'' s ''agelastima'' dio je posta s dobrim razlogom. Zapravo s dva dobra razloga, formalnim i sadržajnim, pri čemu se formalni, prvi (kako je i red) tiče ovog prvog pojma pod navodnicima, a sadržajni, drugi (po istoj matematici) drugog. Uvrstio sam to da bih inaugurirao sam formalni koncept ''estetskog neslaganja'' kao najdrastičnije polarizacije među ličnostima, tj. jezgrenim mentalnim ustrojenostima, koncept vitalan za post s obzirom da mu to i je osovina. Uz to što o istom trošku formalnu kategoriju antagonizma s kojim se ne može sporazumjeti, sa sadržajne strane puni upravo pojmom - agelastije.
Na taj način mi je citat uveo oba konstitutivna koncepta posta.
Kada u analizi slike govorim o ''visokom, duboko proživljavanom moralu'' kao zajedničkom nazivniku sva tri motiva - meni je ona na umu. Ti naponi uzvišenih, nadahnutih pregnuća koji se stvaraju u njima - a ideologijski su po prirodi - predstavljaju agelastiju. Stari Rabelaisov pojam, no tek ga je Kundera postulirao kao teorijski koncept. Nitko to nije ni prije ni bolje, a bez njega se ovdje nećemo kruha najesti.
Tu sad zahvaćamo i šire i uže. Od svega što tradicionalni mentalitet jest mene zanima ovo uže njegovo svojstvo agelastije - patetizirane ideologije - ono mi ga bitno definira. Istovremeno, agelastija je, bijući tako uži, također i širi pojam od tradicionalnog mentaliteta - jer postoje i druga njena očitovanja.
Citatom se nadovezujem na post od prije dva proljeća čiji sam link podvalio - što se kaže u školskim udžbenicima: za one koji žele znati više, a pomalo i kao ključ ove brave za one koji si daju truda da ga potraže, isljeduju. Preko reakcije jednog francuskog ginekologa na Oproštajni valcer objašnjava se što suštinski znači biti agelast. Pročitavši Kunderin roman u kojem doktor Skreta liječi neplodnost mističnom metodom, francuski liječnik poziva autora na simpozij o umjetnoj oplodnji, gdje mu prilazi zažarenih očiju da izrazi svoje oduševljenje (prepoznavši trostruku ljubav: a) prema jajnoj stanici koja želi biti oplođena, b) prema vlastitoj individualnosti koja će se replicirati, c) prema paru koji pati), no i s malom primjedbom: nije u romanu dovoljno snažno izražena moralna ljepota darivanja sjemena. I eto nemogućnosti sporazumijevanja - jer jebe se Kunderi živo i za patos ove trostruke ljubavi i za moralnu ljepotu davanja sjemena. Kad je pisao roman, sve mu je prije nego takvo što bilo na duši - i nije samo do sjemena, nego uopće do propagiranja Moralne Ljepote nečega. On se s motivima oplodnje zajebavao, u svrhu pisanja što boljeg romana, kao jedine svrhe, a što je ginekologu pri čitanju promaklo.
Što je još važno usput registrirati? Ginekolog nije nimalo tradicionalnih shvaćanja. Zalaže se baš za liberalnu vrijednost. Ali je agelast. Zato jer mu ''nije smiješno'' - uslijed zagriženosti oko nečega što si je prometnuo u sakrosanktni ideal, čemu više ne prilazi normalnim ljudskim hodom nego kao oltaru, hodočasnički, sljedbenički, s nekom mantrom na usnama.
Par na slici na istovjetan način zauzima klečeći stav spram ''moralne ljepote'' bijele vjenčanice, čuvanja do braka, svetinja domovine, zavjeta i molitve - koje su si prometnuli u ideologiju kojom se siluju. I meni je zapravo svejedno radi li se o poklonstvu Moralnoj Ljepoti toga ili davanja sjemena; protiv sam - poklonstva kao takvog, poklonstva kulturnim idealizmima, koje zaglupljuje lica. Njih dvoje su tradicionalnih nazora i njih dvoje su agelasti, a za mene je ovdje odlučujuće to što su po tipu agelasti, a ne to što su agelasti tradicionalističkog podtipa. (pero u šaci 06.07.2013. 10:53)

Sada možemo prijeći na problemski aspekt internalizacije, koji je Emi uvela.
Već sam gore spomenuo: oni se siluju svojom ideologijom.
Na tu sam temu govorio detaljnije kod Ama Gi, pa i kod sebe. Tko je čitao, možda će biti suvišno i pričati mu išta.
Je li Emi dobro pričala kada je pričala o tome da izgledaju ''nesretno'' i ''izazivaju sućut''? I je i nije. Ako je definicija cinizma osviještena ideologija, odnosno prosvijetljena nesretna svijest, komotno možemo vidjeti da ovo dvoje ne obilježava cinizam. Oni nisu svjesni da se radi o ideološkom silovanju, što im pak omogućava i da ne budu nesretni pri silovanosti. Ili kako se to još kaže - pounutrili su, internalizirali vanjsku instancu koja ih siluje, učinivši i vlastitu svijest identičnom u vrednovanju toj vanjskoj koja ih zlostavlja. To još znači da nema raskoraka, nema kolizije između silovatelja i silovanog - oblik štokholmskog sindroma.
Emi je stoga dobro rekla da ''izazivaju sućut'' - ta radi se o zlostavljanim osobama.
I Emi stoga nije dobro rekla (kao što je Miss potom i uočila) da bi oni nužno pritom morali biti i nesretni. Ne, oni su i sami usvojili ideologiju - samo su zlostavljani, ne znači da i unesrećeni. Možda vole svoje robovanje. Po svoj prilici i da. Étienne de La Boétie: institut dobrovoljnih zatočenika.
To jest nesreća, ali to ne mora značiti da su oni i nesretni pri svojoj nesreći. (Ova naizgled nesuvisla rečenica ipak ne može biti suvislija. Treba guliti luk; rasplet zapletenosti je u semantici. Koristi se riječ ''nesreća'' u dva različita smisla.)
Ono što je Emin 7-godišnjak prepoznao kao tugu vidim prije kao facijalni grč. Plauzibilno je i ovo što Qaya kaže: grč pred neizvjesnošću, pred bremenitošću onoga što ih očekuje. No, sama činjenica strogog negledanja mladenke dokazuje da nije samo do toga, da ne mole samo za zdravlje, nego i da su grčeviti oko pridržavanja ideologije. Jer agelastija jest grčevitost - to je borba za zadovoljenje kvalifikacije u vrlost. Kao i kod svakog duha palanke, nastupaju moralom, a ne filozofski: ne postavljaju istinu u pitanje, jer istina im je apriorna, dana im, i stoga nije za njih problematična, nego je problematično jedino izvršavanje Istine, tj. oni kao izvršitelji - hoće li zadovoljiti/ispoštovati ili neće.
Istinabog, ako ćemo se ići ograđivati - ono što vidimo je jedino da primjenjuju vanjske geste patetiziranog grča i napregnutosti na vrlinu. Samo po gestama tih ih znamo, ne i direktno što se u njima zbiva. Da, uvijek je moguće tako potegnuti pitanje profila u odnosu na konkretne dvije osobe, no kao što sam već i Qayi & Alexxlu pisao, nije ovo o konkretnim njima, nego je na nama da iščitamo njih u ulozi pozadinske agende slike. U tom smislu su vanjske geste dovoljne. Nije bez vraga ni postojanje onog odlomčića u postu u kojem izričito upozoravam da ne treba podcjenjivati važnost vanjskih gesta, te - dosta posprdno (iako umotano posprdno) - kako ''s izrazom lica punim unutarnje snage nije moguće progovoriti drugačije nego snažno''. Doista postoji inverzija: ne stvaraju stanja duha izraze lica, već izrazi lica stvaraju stanja duha. Radi se o nadosobnim formama, onako kao što na sahranama svi moramo imati tužna lica; kolektivna forma ponašanja, praktički ritual, gotov jezik tijela koji se samo primjenjuje.
Miss je ispravno prepoznala da je neodrživo izvlačiti zaključak o njihovoj nesretnosti na temelju spoznaje o njihovoj silovanosti tradicijom. Emin otklon potom - u to da su nesretni upravo uslijed unutarnjeg odmaka spram ideologije, da im zapravo nije do štovanja svetinja, kao tlaka to da im dođe i čak da bi bili skroz koncilijantni u slučaju subverzije istih - bi interno u sebi već imao smisla. Problem je što je na ovoj slici takvo tumačenje neuvjerljivo da bi bilo slučaj, uslijed prevelike mase indicija koje ukazuju na suprotno, uz ama baš nijednu koja bi ukazivala na postojanje te distance u njima. (pero u šaci 06.07.2013. 11:01)

WALL - Sva tri scenarija su vrlo literarna, zabavna i nasmijao si me baš. Osim toga si me malo i zbunio. Jer svaki od tri pretpostavlja kako se vojničina tu želi izvući od mladenke i svoje očinske obaveze. A premda je moguće zezati se i da joj on takvo što izgovara dok je drži za ruku, to je dojam koji ipak nisam stekao sa slike. Ne bi se držali tako oko ćoška. (pero u šaci 06.07.2013. 14:26)

DOGG - Nadmašio si samoga sebe, što - znamo - nije malo postignuće u lajanju. Po prostakluku slike o igri spolova nadmašio si čak i Ignissa. Da ''uho od talibana na lančiću'', da ''uredan i popeglan dasa u ovakvoj uniformi'', da ''obučen da preživi u najgorim uvjetima''...? Reci, jel' pala koja na ovakva komandoska samonametanja? Ili bolje: kakva mora biti ona koja na to padne? Jedino toliko i vrijedna, valjda. Žene bi trebale pripaziti na kakvu razinu muške pažnje im popuštaju brane, jer prema položaju te točke pucanja dosta se saznaje i o tome koliko su uopće vrijedne pažnje.
SAMOHRANA - Ti pod ovim postom odmah dva testa položila! :D (pero u šaci 06.07.2013. 19:07)

QAYA & MISS - Za njenu ruku na trbuhu ne bih rekao da u prvoj liniji predstavlja trudnoću. Ne mislim ipak niti da ne predstavlja trudnoću. Možda zvučim mrvicu kontradiktorno?
Uvjeren sam da doista režiser, kako i rekoh, nije prepuštao ništa slučaju, kao i da se radi o nekome tko zna zanat (nepobitno je, vidi se iz priloženog). Ovo s rukom bih pripisao tome da je taj majstor zanata, ne znam, čitao Barthesa i Eca, da se razumije u semiotičke finte i utiskivanje u ''tekst'' slojeva, redova značenja, u igre denotacije i konotacija.
Denotativno, ta ruka pokazuje njeno iščekivanje, napetost, pa i tjeskobu pred nadolazećim bremenitostima (za nošenje s kojima oni onda nalaze snagu u tradicionalnom moralu, zavjetima i molitvi).
Ruka na trbuhu kao znak trudnoće pak ne bi mogla proći pod denotaciju, pošto bi minirala osnovnu propagandnu poruku unesenu (i) bijelom vjenčanicom. No, može zato proći u drugoj značenjskoj liniji - poželjna stoga što je trudnoća, bivanje majkom kao sveti i obavezni zadatak ženske karijere, baš ultimativna apoteoza propagiranog ''lifestylea''. Samo - redom, ne prije vjenčanice. Može se zato taj motiv plasirati u projekciji unaprijed, u obliku jedne suptilne drugoredne konotacije - da ne kažem i subliminalno uvaljivane - istog motiva koji u denotaciji znači nešto drugo. Na to sam mislio... istina, radi se samo o mojoj osobnoj procjeni.
No, nešto drugo je pretty much izvjesno. Oni, znači, imaju ovakav sveti moment, a fotograf se slučajno baš tada zatiče, no njima ne smeta dok ovaj tu na par metara obavlja svoja voajerska fotografska posla - staje u koraku, klekne, odmjerava, gleda, guzi se, namješta, priprema sve što je potrebno da bi se dobilo jednu ovako idealnu scenu, konačno i okida - nego k'o da se ništa ne događa nastavljaju sa spontanim momentom najsvetije vrste? Zbilja? (pero u šaci 06.07.2013. 22:18)

ALKION & WALL - Alkione, pročitaj za početak odgovor Qayi i Miss, ovaj odmah prvi gore. Dodao si još jednu konotaciju ruci na trbuhu, bravo.
Ok, idemo sad na vas dvojicu... i odmah ću reći da ste me kao diskusijski par od svih parova ovdje najviše razveselili. Zbog načina na koji ste se ljutnuli jedan na drugoga, a koji je urađao sjajnim štivom, te bio temeljno benigan čak i kada ste se najžešće čupali. Upravo je ta benignost, odnosno odsustvo ispod površine stvarne nespojivosti pozicija, ono što sam se sada i namjerio razložiti.
Počelo je Alkionovim malim bubotkom Wallu: da mu nije na mjestu generalizacija o uniformiranima kao (latentnim) gayevima - jer da je homofobna te s derogirajućom namjerom naspram nošenja uniforme. Ali na mjestu zapravo nije - bubotak. Utoliko što je elementarno naćuljivanje uha na duh Wallove izjave dovoljno za shvatiti kako se ne radi o nikakvoj stvarno mišljenoj generalizaciji, nego zajebanciji s obzirom na šareni karakter konkretne uniforme sa slike (a na račun ne zapravo toga već suprotnog kodeksa: vojničkog đira kao mačističke fetišizacije).
Što Alkiona muči? I sam je nekad aplicirao da bi nosio uniformu. A Wall izvlači direktan izvod: tko nosi uniformu = vrijedan je prezira. To je uvijek ''ugovor s Vragom'' - ili si militaristička baraba, intrinzično ratoboran i agresivan, ili pak ''submisivni gutač govana'', koji pristaje na ''dril, marširanja, poslušnost, okrutnost, zapovijedi, besmisao, pogibelj...''
Je li Wall u pravu imajući samo najoštrije riječi za to? Je. Bez ostatka. (A evo i da naša Emi jednom dâ ruke Wallu. :))
A je li na mjestu ipak i Alkionov protest protiv toga da bude automatski prezren zbog same činjenice svojedobne uvrštenosti u strojev korak? Je, i on je s tim na mjestu.
Pa kako sad?
Tako što se može biti doslovno životno primoranim, od općih mobilizacija do egzistencijalnih drama. Pa tako Alkion i prijavljuje Wallu: ''očigledno nisi nikada osjetio glad, siromaštvo i neimanje za goli kruh za svoju djecu''. To nije od uživanja u pucanju i/ili kinjenosti, to je od nevolje. Ne treba biti taj pojedinac prezren i osuđivan, nego društvene okolnosti koje ga dovode u poziciju ucijenjenosti. Ali evo gdje sam ja vidio da sukoba zapravo nema, samo ako se stvar rasplete do kraja - na mjestu na kojem Wall kaže: ''ne vidim nijedan, uvjetno rečeno, normalni um- koji bi bez neke teške ,muke, zla, išao u vojsku''. Eto! Nije rečeno: nitko normalan neće u vojsku. Nego: nitko normalan neće u vojsku - osim u slučaju neke neprilike gadne. Voila, problem riješen! Ili...?
Ne, ipak, ne. Još je jedan kamen smutnje prisutan, koji blokira sporazumijevanje. U Alkionu k'o da svejedno živi i ta neka mala fascinacija uniformom, u njenom letačkom izdanju... Crvenim barunom, recimo - tj. bivanjem ''zračnim asom'', imanjem ''vrhunske tehnike pilotiranja'', mnoštvu ''zračnih pobjeda''... Pa ga s te strane onda Wall i sumnjiči: ''on je bio 'top gun' (...) to može popušiti samo nezrelo djevojče koje fascinira i dimnjačarska, a kako neće šljašteća uniforma oficira & gentlemana, pa još pilota''... I, da, prisutnost ove fascinacije doista ne može proći s objašnjenjem o gladi i siromaštvu.
Hm. Što sad to onda znači - da ipak trebamo razapeti gordog Alkiona?
Ma neće ipak biti!
U istom onom duhu (da okrenemo tu pilu) elementarnog naćuljivanja uha na duh njegovih riječi, lako možemo razabrati da se radi o jednoj nevinoj fascinaciji, ne stvarno patosu rata, nego patosu aviona u zraku i vještine pilotiranja, neovisno o vojnom kontekstu... takoreći zanatskom. I drugo, možda i važnije: patosu nostalgije za privatnom mladošću i ''dobrim starim danima'', koja nam je svima poznata...
Dakle, boys, nećemo ratovati! Po mogućnosti ni gdje ima potrebe, a kamoli ovako gdje nema. Zabranjujem. Ta upravo i je o tome, zar ne? Mir mir mir niko nije kriv - propisujem zakapanje ratnih sjekira, evo lule mira, dečki, popušite si to malo - change this face, be happy, enjoy. :) (pero u šaci 07.07.2013. 14:31)

SAMOHRANA - jel'da ne daje na to da će tu pasti puno golova - čim se oboje drže obrambeno
DOŽŽAC - a i kod tebe neka jalova igra... impresije o ekspresijama primljene na znanje
MALO TI MALO JA - a mnogo mudra, doista; o intrikacijama siledžijstva koje stoji iza opsesije šestom zapovijedi ostaje mi jedino da se ponavljam, da se linkam
DOGG - opet krivo; ne, nije problem u nama niskim pokvarenjacima koje iritira prizor idealnih vrednota, problem je u niskom pokvarenjaštvu idealnih vrednota - kapiš?
MARIONETTA - dojmovi su nam kao jaje jajetu
GEOMIR - krivo smo se razumjeli: ta moja postavka pod 1 za koju kažeš da je samo moja - nije čak ni moja! ;) (pročitaj i odgovor Alexxlu)
SAMOHRANA - način na koji tvoje sinapse izvode analogije jedinstven je i nenadoknadiv :)
DOGG - gdje sam našao sliku piše ti u postu, koji si valjda i čitao - a ovo s njegovom rukom podbočenom o stolicu kao pokazateljem da njemu nije stalo... to se šališ, rajt? (dajem ti šansu da se izvučeš)
LOCH - kada netko toliko čuje, ni ne mora da vidi
EMI - možda si i u pravu... premda si mi u biti time rekla kako bi tekst bio bolji da nema teksta :D (pero u šaci 07.07.2013. 15:57)

"mir u svijetu" - odgovori pero :Đ
It's OK pero, ali pacifizam ovdje je nekako tako dosaaadan :Đ...prolazi jedino ako si iznimno lep, zgodan i nevirtualan :R

poprilično je ružno optuživati me za tako gnjusnu radnju kao što je "davanje ruke". ne znam gdje to učinih wall-u i ispričavam se ako slučajno jesam. :B

ne stoji ti ova bockalica "da i ja jednom nekom nicku nešto" jer ja nemam apsolutnih averzija prema nickovlju...samo prema određenoj vrsti komentara...:) (Emi Gablo 08.07.2013. 16:06)

EMI - jedno pitanje! (Kurijožast san.)
Jesi li ti Dalmatinka?
Meni se parilo da barenko pinku jesi, jerbo tu i tamo - zaičeš. Pa san, berući da si Dalmatinka, i pisa s računom kako da me jedna Dalmatinka tuta forca razumi. Dati ruke - tako se, baš tako reče u Dalmaciji. Asti, šta nije jasno, Emi? ;) Ali skužaj, možda ti i nisi to šta san si ja smislija da jesi - ma i to je za jude, nije obaveza biti, ja kriv, ajmo ća u miru.
E, ali evo nevoje - neće ona sad ni mir! Mir šjoru tjera na zijevanje! Uvatila me u đir. Osim ako san ''iznimno lep, zgodan i nevirtualan'' - morat ću smisliti nešta boje od mira, nešta šta je više ludilo... Vodimo ljubav, a ne mir? (Jebiga, ne znan to reći na dalmatinskom.) (pero u šaci 08.07.2013. 19:10)

:Đ....eto ti ga na...umjesto da mi sad u sto rečenica objasniš što točno znači "dati ruke" uz primjere primjenjivosti (po mogućnosti iz literature) ti se šegačiš u par redića....uništio si mi svu zabavu :Đ

dalmacija u mom srcu, oku, palcu, gnjurcu...itd.
lako mene iz dalmacije al teško dalmaciju iz mene i tako to. :)

dakako da smo se razumeli pero. al bilo je zabavno (bar na tren) praviti se da ne. osim toga čini mi se da wall nije iz dalmacije pa bi mogao misliti da je to nešto ružno (npr. pandan za "dati nogu") pa sam se ispričala za svaki slučaj. kao ono, preventivno. :) (Emi Gablo 08.07.2013. 20:05)

Perce: Na prvi pogled nema veze s postom ali eto kad smo se svi upustili u nekakve analize osobnosti, nekako ne mogu odoljeti a da ne dodam nekoliko pojašnjenja.
Da, imaš pravo, nije bio bubotak Wallu i to sam mu u daljem komentaru i rekao: Da ga ne poznam iz prijašnjih komentara skoro da bih ga proglasio homofobom, ovako mi se tek samo nameće zaključak da ne voli uniformu i vojsku.
Jerbo je cijeli moj prvi komentar više nekakva šala koja je i ujedno pokušaj da se ustvrdi da su naši komentari više dokaz nekakve naše osobnosti nego ovo dvoje na slici.
U daljnjoj diskusiji nisam niti branio niti napadao, a ponajmanje "ratovao" s Wall-om. Čak sam mu i dao apsolutno pravo na njegov stav prema vojsci, uniformi i svemu što ta profesija sobom "nosi" Ali naravno, time ti ne želim ukinuti pravo da ne voliš i ne cijeniš vojsku i uniformu.
Razloge odlaska u vojsku i oblačenja uniforme očigledno nisam dobro pojasnio niti jednim primjerom, jer vidim da i Wall, a i ti, usvajate samo onaj drastični razlog, a to je prisila ili bolesni i nenormalni um. Budući sam preko dvadesetak godina nosio (dobrovoljno) uniformu, a sebe još uvijek smatram normalnim htio sam, očigledno nekvalitetno, pojasniti da su to ekstremni i krajnji ali ne i jedini razlozi. Iz tog razloga sebe uzeh za primjer.
Naime, svatko od nas u nekom svom odrastanju, stasavanju i na nekom dijelu svog životnog puta, bira svoja radna i ina usmjerenja i opredeljenja. Nažalost kako "čašu meda još niko ne popi bez čaše žuči, čaša meda ište čašu žuči, smiješane najlakše se popiju", tako i svi mi izvagamo što najbolje i najviše dobijamo svojim izborom, koliki je naš potrebni ulog i koje su to, Wall-ovim riječima rečeno, vreće govana koje moramo progutati (kost-benefit analiza). Dakle, moj izbor je bio letenje na mlaznim avionima u vojsci (jedino moguće) jer je zadovoljstvo i poslom i materijalnim stanjem i stausom i duhovno, nadilazilo "žrtvu" nošenja uniforme, marširanja i inog što vojska kao i svaka druga strogo ustrojena organizacija sobom nose.
Onog momenta (početkom rata) kada je ulog premašio moje "postavljene" granice bez pardona sam sve to napustio.
Naravno nije ovo sad nikakva niti odbrana niti opravdavanje. Ovo je samo još jedan maleni dokaz naših osobnosti i da se jednostavno ne možemo svrstati samo u bijele ili samo u crne . sivo je ipak prevladavajuće. (alkion 08.07.2013. 23:18)

Nadalje, Crvenog Baruna spomenuh samo kao pandam Wall-ovom Malom Princu - i jedan i drugi su u nečemu vrh vrhova - jednog pamte po životnoj priči a drugog po tehnici pilotiranja kao priči života...
Možda sam malo bio nekulturan kad rekoh Wal-u da je "nalupetao gluposti" o top-gun-u i časnom pilotiranju, ali svatko onaj tko je barem jednom "omirisao zrak dupetom prema nebu", tko je u bilo kom sportu (pa time i u letenju) ostvario nekakav svoj rekord i maksimum, onaj tko je svoju motoriku doveo do nepogrešivog savršenstva (a u letenju je to uvjet da ostaneš živ), tko je postao jedinstvo s strojem kojeg koristi, bi mu to isto rekao.
I da, imaš pravo: toliko koliko sam fasciniran Blankinim preskokom 2,07 metara, vožnjim bolida F-1 u Monci, savršenim prevrtanjem palačinke u tavi kuhara profesionalca, toliko sam fasciniran tehnikom pilotiranja visoko akrobatskog borbenog pilota u zraku, a time naravno i svojom usvojenom vještinom koji sam (gle prepotentnog mene) dokazao skoro na svim aero-mitinzima u bivšoj Jugi...Je li to nostalgija za privatnom mladošću? Je, naravno da je, ali i mnogo više od toga: ima tu i ponosa, ima tu i sujete, ima tu i prepotencije, ima tu i nevjerojatne sreće i zadovoljstva ispunjenog životnog cilja... Da skratim: tu je cijela moja osobnost, a o osobnosti je i bila riječ, zar ne? (alkion 08.07.2013. 23:42)

EMI, prekrštavam te iz Gablo u - Bingo! Šegačenjem potrti šegu, zabavnošću uništiti zabavu, ljubavlju dokrajčiti mir: to je taj moj program! ;) (pero u šaci 09.07.2013. 08:32)

Eto, ALKIONE - nisi nego potkrijepio gornje osluhnuće tvog tona. U čemu si bio ispravljen s moje strane? Da inicijalni bubotak Wallu nije bio na mjestu (ne zbog izbora riječi, nego zbog nehvatanja duha njegovih izjava - okej, podvest ćemo da si se šalio), te da ne bi ipak vrijedilo da si među vojne službenike stupio čisto pritisnut glađu i siromaštvom. Da ne trebaš time objašnjavati. Pristupio si u prvom redu iz letačke želje i fascinacije, u drugom iz ''cost-benefit analize'', što si sve u zadnjoj replici i eksplicitno priznao te podrobnije opisao. Dostaje samo to tako i reći (kao što sada evo i jesi). Jer nisi odmah zato za razapeti, radi se o benignoj fascinaciji, benignoj dobrovoljnosti - i to smo već utvrdili. Kriterij razlikovanja među dobrovoljnostima ne može biti jednostavniji i konkretniji: kada si oblačio uniformu, je li tebi baš do uniforme bilo? Jesi li upravo idejom vojske bio fasciniran pri stupanju u vojnu karijeru? Ne, ništa od toga, nego ti je ona samo omogućavala ono do čega ti je stvarno bilo - a što je sve okej, sve simpatično, uključujući naročito nostalgiju spram good ol' days.
Još ću jednom završiti kao zadnji put: opusti se, druže, uživaj. ;) (pero u šaci 09.07.2013. 08:45)

Meni je fotka tuga živa....valjda zato jer sam na poslu :-)
Onako, čisti rastanak. Od bezbrižnosti, od mladosti, od ideala.
Gajim tešku antipatiju od preuranjenih rastanaka i tuge, pitanje odgoja valjda, i gena...o da.
Komentare ću čitati doma....zanimljiva i živa rasprava je ovdje. (Vidrunlije 09.07.2013. 11:46)

aaa jok pero, ti si prekršten u Bingo :) (Emi Gablo 09.07.2013. 16:07)

dobro je natuknula Emi Gablo, ovdje se od uljuđene rasprave pomalo zijeva, jer se svi (pobogu i kvragu!!! )u načelu slažu. bljak! no mene, za razliku od E.Gablo, slabo pali zajebancija iz dosade, sukobljavanje zbog samog sukoba-ja sam za sukobljavanje s razlogom. ali, kako je ljeti sezona kiselih krastavaca (digresija: kod mene nonstop sezona tjeranja mak na konac) evo, da ne ostanem dužan gorkom Alkionu: i ta fascinacija 'savršenim stapanjem sa strojem, na isti način kao i nekim skokom preko motke neke curičke-motke je "isti kua, drugo pakovanje"..djetinjasto i nezrelo i valjda imanentno "pravom muškarcu", dakle, istovjetno budalasto. svakom svoje, kažu pametniji, no neće baš biti da je cost-benefit studija nešto čime se vode mlade, usijane glave kod stupanja u vojsku (pješadija ,mornarica, avijacija...ista bolesna fascinacija). otkud ikome sa 18, 20 godina toliko prevladavajuće mudrosti, promućurnosti? da si, gorki Alkione, rekao ovako : "cure su se palile na uniformu, pa još pilotsku, svaka bi mi dala, pa sam zato otišao u vojsku, avijaciju"- više bih ti vjerovao, više bih takve razloge cijenio od ovih egzistencijalnih cost-benefit analitičkih i još gore- ovih nezrelih 'sjedinjenja sa strojem ispod sebe'. naime, zbog takvih su ratovi i mogući i dan-danas. neki novi klinci, tvojeg psiho-profila, danas na isti način idu u Irak-Afganistan ubijati kao da igraju igricu na playstationu. tu nema krvi, samo 'divno stapanje stroja' s vještim pilotom, genijalnom tehnologijom: heat-seeking, zero-targeting, lock-in, self-guided, drone itd...kako se već zovu ta ogavna ubilačka oružja, u svojoj suštini još strašnija od ustaških srbosek-noževa na zglavku ruke za efektnije ubijanje i bolju cost-benefit analizu zamora materijala vs. broj ubijenih... naime, i nekad su iz aviojna (slomiću ti krila!) lakše-bolje-brže-više ubijali, baš kao i danas, samo su danas brojke zastrašujući veće. mjeni je gadna i odbojna ta ljigava fascinacija vještinom Crvenog barona (kojeg, eto, kao, cijene svi, pa i zakleti engleški neprijatelj, o 'stapanju sa strojem' (valjda, kao oni današnji NATO klinci koji fascinirano i oduševljeno jedan drugom i cijelom svijetu na Twitteru objavljuju : "danas sam jednim klikom skinuo 60 ciljeva"). dehumanizirati neprijatelja, žive ljude pretvoriti u brojke, računalnu igricu... gdje su tu vještine? ne znam. gdje je tu "čojstvo i junaštvo" (ubij me ako znam! no strah me vojnom licu takvu retoriku iznositi, da me prebukvalno ne shvate)... kažeš (preneseno), gorki Alkione, opravdano i doslovno pomalo s visoka (valjda iz kokpita- a znaš li da ta udomaćena riječ dolazi od pijevca u svojoj rupi, ili zadnjoj štangi kokošinjca?)- da pomalo s visoka pljuckaš na ove/one dole, vezane za zemlju čeličnom kuglom (pješaka, mrava, nevježe bez stručnog znanja/vještina)...kako si cost-benefit analizom zaključio da ti samo vojska/avijacija može dati (sve) to što si želio, a najviše - 'stopiti se s vrhunskom avio zvijeri'... no nijednog trena, barem reda radi, nisi spomenuo mogućnost civilnog letenja (valjda, jer se iz putničkog ne smije pucati, ubijati? ili jer se putničkim ne smiju raditi lupinzi od kojih ti srce brže zakuca?) vidiš, i taj bih impuls prije razumio od ovog infantilnog 'adrenaline rush' fascinacije koja je: a) ili sama sebi svrha, uzbuđenje bolje od orgazma? ; ili b) adrenalin + pucnjava po metama (dvostruki macho efekt)? ostvarenje sna o letenju (u vojnom avionu) meni je u rangu karijere dilera drogom (dobro se zarađuje, voziš skupu pilu, cost-benefit analiza super, ali o posljedicama (uzimanja droge/pucnjave po ciljevima) ne razmišljam, ja sam tu zbog svog, a ne tuđeg krajnjeg ishoda... kako ono ide- ne ubija nevino oružje, već ljudi; ne ubijam ja prodajući drogu, već glupani što je uzimaju? rezimirajmo na kraju: ostvarenje nekog cilja kroz vojsku je (samo)zavaravanje da vlastita uloga, ma kako minorna, nije u konačnici pomaganje ratu, smrti, ubijanju, najogavnijem ljudskom izumu svih vremena- ubijanju zbog granica, politika, svađa, razmirica, nadmoći, kontrole, profita, itd, itd...svega čemu rat=vojska služi.ja bih se, gordi Albione, posramio - ne lažne ekonomske prisile da 'nahraniš djecu' (jer si to dezavuirao i prokazao kao lažni cilj, kroz glorifikaciju stapanja sa strojem, vještine Crvenog barona itd), već zbog pravog razloga, cost-benefit analize u kojoj nema ljudskih i materijalnih, neposrednih ili posrednih, kolateralnih žrtava, nema krvi (u zraku, daleko od tla, daleko od eksplozije, nema mirisa napalma- najbolji u zoru, provjereno!). tvoj san je ukakan, petroviću petre! (Wall na Mjesecu 10.07.2013. 12:07)

VIDRUNLIJE - tvoj je komentar urodio kod mene hitnom potrebom da slušam Tinderstickse
EMI - jok, lady Bingo, moje ime je Pot. Džek Pot. (pero u šaci 11.07.2013. 12:34)

Wall: Koliko antinomija i blago rečeno, nerazumijevanja, Ideali su ljudske, a ne transcendentalne, vrijednosti, kako ih je Platon recimo promišljao, Ideal je referentna vrijednost, smjeranje, intencionalnost. i ni po jednoj definiciji ne isključuje ono socijalno, već dapače, uključuje. Uključuje i ono osobno, jer ideal je početna točka, a. detalji su na nama. (Gay u duši, produženi falus ili potentni mužjak čijoj bi uniformi svaka dala).
Naravno da ideal, od ljudi uspostavljen kao takva vrijednost, time ne postaje i ljudska osobina. On je tek imaginarni cilj i čak vrlo često bez prave namjere da se dosegne. Bar među ljudima dovoljno pametnim da shvate svoju nesavršenost.
Pametan čovjek zna da je moranje kategorija koja uključuje razmišljanje o vrijednostima i o slobodi, slobodnoj volji i determinantama. A to svakako ne predstavlja stihijni i proizvoljni niz.
Za to su nam potrebni čim točniji zaključci? Što je točan zaključak? Nažalost, ne postoje apsoluti (kod hegela doduše). Čovjek- kontekst- paradigma- konsenzualnost = funkcioniranje (stvarnosti?) . Pretpostavljam da se tu negdje kreću relacije točnosti ili istinitosti. Pametan čovjek zna koliko je svaki zaključak ili sud o bilo čemu, prijeporne i subjektivne prirode. Pametan čovjek nikada nije siguran, niti izričit i ne može znati sve. Čak ni približno onoliko koliko bi htio.
(dovoljan i nužan uvjet - glede svih navedenih razloga koje ne htjedoh stupnjevati i nesposobnosti mladog čovjeka da razmišlja i mozgom a ne samo emocijama. Tu čast si ti sebi prisvojio).
I još samo jedan maleni upit: Čime zaslužih da me uspoređuješ s engleskom nogometnom reprezentacijom ili si me pogrdno hotija proglasit hladnim i proračunatim Britancem???? (alkion 11.07.2013. 18:14)

WALL & ALKION - Ima tome već dosta godina, mjesto radnje je Perpignan, Oksitanija, bio sam u miješanoj francusko-hrvatskoj skupini djece vođenoj... ne sjećam se više gdje... negdje, neki je kamp bio ili neko planinarenje ili neka rekreacija. Ono čega se sjećam je sjajna epizoda između dva dječaka, jedan je bio Francuz, drugi Hrvat, a došlo je do sukoba, čitavim putem su se udarali, tukli, štipali, grizli. Odrasli to, naravno, nisu dozvolili (ta i imalo je obrise međunarodnog incidenta :D); mulci su bili razdvajani, mireni, opominjani, poučavani. Najednom se spazilo da su obojica nestali. Gdje su ih našli? U jednom šatoru kako se poskrivećki prebijaju na mrtvo ime. Urnebesan aspekt je ovaj u kojem su prvo surađivali, bili drugovi i partneri u konspiraciji da bi se mogli na miru pokefati, slično tajnom ljubavnom paru koji šaptom utanačuje da se iza 4 zida sastane u klinču. I nisu se uopće razumjeli, nijedan nije znao nit engleski nit jezik drugoga, ali za obračun su se znali dogovoriti bez problema.
E, pa vas dvojica me, boys, točno na tu dvojicu podsjećate! Ne govorite istim jezicima, ali ne može vam se zabraniti, ne date se smetati u konspiraciji za kefanje. (pero u šaci 12.07.2013. 13:14)

@Perce: merde! Tu m'as trouvé!
@Alkion: filozofe! uzalud se skrivaš iza mudroserki, promašuješ suštinu teksta, rasprave,pa i pitanja iz mojeg komentara-no,to je tipično za one bez pravih argumenata (lažna koncilijantnost, govor s visoka, iz pozicije mudrosti,filozofije,godina itd). no, pero je odlično detektirao suštinu našeg nesporazuma-govorimo različitim jezicima. over & out! (wall 12.07.2013. 14:58)

Opoćeni Džek?..ajde dobro....ako baš želiš :Đ

vidi kako ja shvatih alkiona:
alkion priča o svojoj strasti prema letenju. nije imao novaca da si sam kupi mlazni avion pa je pokušao ostvariti životni san na drugi način.
ispalo je da u bivšoj jugi jedno četrdesetak godina nije bilo rata ali je bilo vojske i mlaznih aviona. daklem, ako si obukao uniformu mogao si letjeti bez da si morao ubijati. i tako alkion ubi, ali tek i samo dvije mufe jednim udarcem (em vozi mlazni avion, em ga za otaj gušt plaćaju).
onda alkion reče:
"Onog momenta (početkom rata) kada je ulog premašio moje "postavljene" granice bez pardona sam sve to napustio" (jesi pročitao ovo wall?) :B
nakon kratkog razmatranja opcije da je uzrok napuštenja svega bilo to što mu je nadređeni rekao da mu svi botuni na uniformi moraju biti zakopčani na kraju se ipak odlučih za opciju da je alkion doveden u situaciju da ubije još štogod osim mufe.

koji je bio (dobar) razlog (kad se veće ne zafrkavaš) sukobljavanja ovdje wall?
a) nisi shvatio alkiona?
b) nisi želio shvatiti alkiona?
c) sama pomisao na uniforme smanjuje ti sposobnost ispravnog poimanja?

ispričavam se na upadu. malo me dosada ufatila. :) (Emi Gablo 12.07.2013. 15:46)

WALL - premda se Alkionu obraćaš, opet ću se i sam javiti za riječ, ne kao advokat, nego što ste moj šator izabrali za fajterski dejt, a i jerbo smo očito različito doživjeli značaj njegove motivacije/fascinacije. Ja rekoh: ''sve okej, sve simpatično''; ti naprotiv bitno oštrije: ''djetinjasto i nezrelo i valjda imanentno 'pravom muškarcu', dakle, istovjetno budalasto'', te da se radi o ''infantilnoj 'adrenaline rush' fascinaciji''. I druga linija tvoje osude: ''ostvarenje nekog cilja kroz vojsku je (samo)zavaravanje da vlastita uloga, ma kako minorna, nije u konačnici pomaganje ratu, smrti, ubijanju, najogavnijem ljudskom izumu svih vremena- ubijanju zbog granica, politika, svađa, razmirica, nadmoći, kontrole, profita, itd, itd''
Imamo, dakle, polemiku i ti i ja, zato se moram oglasiti.
E, ovako, prvo moram reći: ja se, Wall, s tobom slažem, po obje stavke. Stvar je u tome da se tu između vas dvojice baš jako mora biti dijalektičan. Nije tako jednostavno. Ja se, elem, podudaram s tobom u nedijeljenju predmetne fascinacije. Da i da: djetinjasto je to pomalo, i uzimanje je to učešća u industriji smrti za račun političkih elita... na jednoj načelnoj razini.
Ali da riješimo prvo prvu stavku: djetinjasto je, da, no kako se postaviti prema djetinjastosti? Nije mi to neki smrtni grijeh - i sam budem kadšto infantilan na načine kojih se poslije zasramim. Tko ne? Ako, dakle, tražiš imenovanje Alkionovog sna kao ukakanog jer infantilnog - ama naravno, nije to nešto što ću preporučiti. Možemo se složiti da kažemo kako se ne radi o pohvalnom snu. No, previše bi tražio onaj tko bi tražio da strogo gledam na tu nepohvalnost. To je kao da mi netko kaže kako po cijeli dan igra videoigre - ako me baš pita, reći ću mu da bi mogao i bolje iskoristiti vrijeme. Ali neću se ljutiti na njega, niti će mi postati nesimpatičan. (pero u šaci 12.07.2013. 16:13)

Postoji, međutim, i ta druga stavka, već opasnija, od teže vrste: ''ubijati kao da igraju igricu na playstationu'', ''heat-seeking, zero-targeting, lock-in, self-guided, drone itd...kako se već zovu ta ogavna ubilačka oružja'', ''dehumanizirati neprijatelja, žive ljude pretvoriti u brojke, računalnu igricu'', ''pucnjava po metama''...
Hm. Hajde da citiramo i Alkiona sad: ''jer je zadovoljstvo i poslom i materijalnim stanjem i stausom i duhovno, nadilazilo 'žrtvu' nošenja uniforme, marširanja i inog''. Što čitamo iz ove cost-benefit vage? Njemu se među negativnostima vojske nije ubrajalo ovo sve što si ti, o pucnjavi po metama na tlu. Trebamo li to shvatiti kao da bi mu sijanje smrti baš spadalo u draži ''posla'', nešto u čemu bi guštao? Mislim da se u takvom prijedlogu, Wall, ni sam ne bi mogao ozbiljno shvatiti. O drugome se radilo: naprosto nije imao u svojoj karijeri ikakvog sličnog iskustva, niti mu se ukazivalo kao realna mogućnost. Ja sam mlađi od vas obojice, ali čak se i ja sjećam tog vremena - nismo živjeli u ozračju u kojem bi nam stvarno palo na umjavascript: void(0); da bi JNA služila ičemu doli tome da postoji, za svaki slučaj, folklorno. UN, politika nesvrstanosti itd. - sve tamo nakon kraja 1940-ih nije vladala stvarna zamislivost Jugoslavije u ratu, osim toga vladao je klasični modernistički optimizam Napretka, Humanizma, Socijalizma, Racionalizma, Suvremenog Svijeta, Inženjera i Prosvjete, nismo ozbiljno računali s ratnom prijetnjom, svijet nam se pričinjavao kao post-ratni za nas... Za pretpostaviti je da se i Alkion na taj način u vojsci tek igrao vojske (sve što čujemo iz njegovih usta jako usmjerava takvom zaključku), da je i sebe i nju doživljavao pojačano folklorno, nestvarno, ne promislivši se pritom - odnosno, potiskujući tu pomisao valjda - u stvarnom ratnom sukobu, nego jedino u mirnodopskoj vojsci. (Određenu potvrdu predstavlja i ova okolnost s kojom me Emi preduhitrila, uklizala mi taman dok sam i sam pisao isto - da je ''onog momenta (početkom rata) kada je ulog premašio'' granice, ''bez pardona sve to napustio''.)
E, ali baš tu i jesmo, reći ćeš! Da odmak od stvarnosti i konkretnosti i jest ono što omogućava fenomen ubijanja kao u igrici. I to je točno, nesumnjivo objašnjava snimku iz linka. Tehnologija ovdje stvara svijest: vojnici koji su pucali iz tog helikoptera, ne bi na jednako olak način pristupali smicanju ljudi da se radilo o borbi prsa u prsa, s krvi i užasom uživo, neposredno, kao dok se radi o dekonkretiziranom držanju na nišanu i pritiskanju dugmeta iz zraka. No, ima i drugo pitanje: da li bi svi ljudi s istom tehnologijom, u istom tom helikopteru, postupili istovjetno ovim vojnicima. Ne bi, ne. Ne bi čak ni svi vojnici, ni svi piloti. Ljudi su razni. Indukcija i dedukcija - ovi sa snimke jesu ubijali tako kako jesu kroz tehnologiju onestvarenja smrti, ali iz toga ne proizlazi da će ista automatski dovesti do olakog ubijanja, neovisno o tome tko sjedi u kabini. Vrijedila bi i paralela s videoigrama: ako je tip proveo tjedne obarajući rekorde u nekoj pucačini, a potom izašao na ulicu i ukokao prvog namjernika, sva je prilika da je velik faktor bilo onestvarenje čina kokanja kojim se napunio kroz igricu. Ali i opet ne bismo smjeli izvlačiti deduktivan zaključak iz indukcijske osnove. Od svih koji igraju tu istu pucačinu, 99.999% njih neće dospjeti u stanje uma za smaknuti namjernika kao da se radi o virtualnom neprijatelju.
Pa u koju bismo skupinu Alkionovića svrstali? Doživljavaš li ga kao sortu iz helikoptera? Ne znam, ja ga ne mogu zamisliti u takvoj roli, a pogotovo ne mogu smatrati tu varijantu onom vjerojatnijom. Ako ju ti smatraš, onda je to mjesto na kojem divergiramo. Ni ti ni ja druga zapravo ne poznajemo, pa se u oba slučaja radi tek o procjenama - dopušteno je da budu različite - no meni je stalo samo do ovoga da uopće pravilno identificiramo polemičku točku. Jer ako nećeš Alkiona pretpostaviti kao ove iz helikoptera, u tom slučaju ne možemo imati spor: njegovo bivanje u vojsci na plaći nije doista predstavljalo davanje vlastitog obola ''ratu, smrti, ubijanju''; nije imalo taj karakter. Navlas kao i kod prve stavke: nije vojna karijera nešto što osobno simpatiziram, što bih preporučio ili pohvalio, na onoj načelnoj razini suglasan sam da se radi o ukakanom snu - ali na konkretnijoj razini ne nalazim opravdanim (pod pretpostavkom kakvu sam deklarirao) na Alkionove lupinge nebu pod oblake gledati sa strogom i oštrom osudom; više reagiram s malom nasmijanošću - priznajem: ne lišenom patroniziranja - kao na benignu igrariju velikog djeteta (kakvim, napokon, svi bivamo u većoj ili manjoj mjeri). (pero u šaci 12.07.2013. 16:14)

Điz(schwa)z! Ovo prerasta u neku vrstu osobne "ispovjedaonice" ;-)... Pa, eto, kad već bivaju istaknute moje sinapse, iskoristit ću priliku da se nekako opravdam pred skydiverom zbog preimenovanja njegovoga u alkiona (@alkion: nije mišljeno kao uvreda tebi:-)) u nekoliko navrata, na Lochinom i mom blogu. K'o da su moje sinapse znale da će alkion postati jednim od glavnih likova ovog, možemo ga sad lako nazvati i stress-testa :-)... A kad smo već kod francuskog i Francuza, mene uz moje ispodtinejdžerske a u godinama već dvoznamenkasto brojane dane veže divna komunikacija između mene i jednog Francuza, on francuski, ja hrvatski, i tak' smo se dobro razmeli :-)... Gotovo pa nastavljali jedan drugome na misao, hahahahaha...Ahh, bilo je to tako niedlich! Pa, eto, u to ime jedna "nostalgična", spominje i more i njegovu divljinu, ali ništ' nemre bit tak divlje kak ljubav ;-) (osobito u jednom dahu u trajanju od 1:23 pa do 1:39, kaj nije faca taj Udo?)[a href=http://www.youtube.com/watch?v=1m8aEjKH2SI target=_blank]Merci, chérie...[/a] (samohranamajka 12.07.2013. 16:44)

Ajme, Pero, ubi mi komentar! A tako sam sve bila dobro složila! Ni najsitnije rupice nije imao! Ali, eto, tvoj je to šator ;-)... Sad ne znam jel' mogu sve to rekreirati s istim zanosom :-)... (samohranamajka 12.07.2013. 16:49)

Ups... bio je to blog.hr-gap! Sori! (Jel' radi link? Ne mogu vidjeti.) (samohranamajka 12.07.2013. 16:51)

EMI - Baš si partibrejkerica. Upala si s plotunom zloćkastog sarkazma ispaljenim na Walla taman kad sam si mislio kako ne pamtim da ste se ikad bolje razumjeli ti i on - te ti njemu daješ ruke, te se on slaže s tobom... mislim stvarno, već ste mi počeli sumnjivi postajati! :D (pero u šaci 12.07.2013. 18:14)

SAMOHRANA - Pomalo samo. :))
Najprije ispravljeni link: Merci cherie.
''Ispovjedaonica'', kažeš? :D
Zabavna koincidencija. Zabavna i neobična, s obzirom na ovo što si nam povjerila o nostalgiji za divljinom mora i ljubavi te nadopunjavanjem s mladim Francuzom u ispodtinejdžerskim teen godinama. Očito ću se morati i sam ispovijediti, s obzirom na nevjerojatnu i poetsku slučajnost.
Moja prva ljubav zvala se, naime, Marion... bila je dijete i bio sam dijete; na obali atlantika to bî. Mjesto radnje: Les Sables-d'Olonne.
Nisam ipak bio baš u tolikoj mjeri dijete. Vrijeme radnje: ljeto prije ovog oksitanskog koje sam gore spominjao... rekoh da sam to ''u skupini djece''; ono što nisam rekao je da sam bio najstariji među djecom, ne bi više ni vrijedilo ono za ''ispodtinejdžerske'' godine - ma tinejdžer 1/1; doba već nakon buđenja erosa; o, da, gledao sam već djevojčice naveliko. :)
Na atlantik sam došao također s jednom skupinom - i također se išlo kolektivno svugdje. Ali ja nisam išao nigdje. :) Pa je bilo smijeha tim povodom, jasno im bilo zašto me nema nikad.
Imala je brata - ali brat je bio na faksu u Parizu.
Imala je mamu i tatu - ali tata, farmaceut, radio bi čitav dan, a mama, frizerka, radila bi čitav dan.
Uglavnom, visili po te čitave dane skupa nas dvoje. Imala je motor, vozali smo se gradom na njenom motoru. Imala je konja, jahali smo njenog konja, timarili ga i milo se gledali. Ili igrali šah i milo se gledali - imam danas-dan te slike. Ili sjedili guzom do guza na sikama uz ocean ili zgubidanili na plažama, u pijesku, s okusom mora, s okusom soli. Pokazivala mi je svoje albume Pixiesa, imala ih je sve baš, luda bila za Pixiesima.
Malo starija od mene, naučila me romantici i evo što se dogodilo - sve od tad sam romantičan po celom telu. (Rekla bi Emi: ovuliram. Plodni mi dani permanentno.) (pero u šaci 12.07.2013. 18:20)

Emi: ne o strasti već o čistoj i nepatvorenoj ljubavi, o davanju sebe bez ostatka, o sveukupnom zaboravu svijeta i stvarnosti od trenutka ulaska do trenutka izlaska iz zrakoplova...Možda će zvučati pomalo prepotentno i neprirodno, ali sam i žene podredio tom svom snu i toj ljubavi.
Perce: ne znam povući link na nekakav svoj post ali ako proskrolaš po mom blogu 18.10.2008 godine sam napisao post upravo na temu pilota kao velike djece koja se igraju.
Wall: nadam se da smo dovoljno pametni i da shvatamo da nam se mišljenja, a ne jezici, ne podudaraju. Vjeruj mi, na svaki tvoj "argument" bih ti mogao odgovarati s nevjerojatnom gomilom protuargumenata i opet se ništa ne bi promjenilo. Tvoji stavovi o vojsci i uniformi su tvoji i, kako rekoh negdje gore, dio su tvoje osobnosti, a moji stavovi su moji i dio su moje osobnosti. I jedan i drugi posjedujemo (nadam se) dovoljnu elokventnost, načitanost i sakupljeno znanje da do u nedogled produljimo ovu diskusiju, a da i dalje rovovski ostanemo na svojim pozicijama. I naravno, bez obzira što je tema posta "Test osobnost" ne pada mi ni na kraj pameti da se diskusija pretvori u test MOJE osobnosti (ma koliko se ona tebi činila nenormalna, djetinjasta, nezrela, budalasta, uskraćena za mudrost i promućurnost, mudroserska...ipak ne stignem sve nabrojati).
I da se vratim na bit Percetovog posta: bez obzira na cjelokupnu našu diskusiju, slaganje i neslaganje - htjeli mi ili ne ovo je na koncu ipak samo test naše osobnosti, našeg viđenja dotične slike, a ja sam na temelju toga samo zaključio da je jedna od karakteristika tvoje osobnosti nevoljenje uniforme i vojske. Ma koliko se to meni ne sviđalo i ma koliko mi o tome pripovedali i ma koliko ja smatrao da u mnogim dijelovima svojih komentara ima nelogičnosti, niti u jednom trenutku ti nisam niti pokušao niti želio uskratiti pravo na to.
I na kraju da malo promotrimo jednu "sličicu": iako si dušom i tijelom protiv vojske, uniforme i svega ostalog, nažalost i iz tvog rada se izdvaja jedna lijepa svotica novčića za njeno uzdržavanje, funkcioniranje i (gle ljepote) moju igrariju (nevjerojatno skupu). Tko onda od nas dvojice više doprinosi (dobrovoljno ili pod prisilom) politici rata, ubijanja...(ovo apro-po tvoje priče o dilanju droge)? Odnosno, da se opet vratimo postu - testu osobnosti: tko je od nas više licemjeran, ako se licemjerje može uopće stupnjevati? Ja, jer tvoj novac koristim za osobnu igru, zabavu (pa ako baš hoćeš i ratna dejstva) ili ti, koji sve to svojim novcem financiraš?
I da me se pogrešno ne razumije: ne shvati pitanje i priču osobno - igrom slučajnosti i razvojem diskusije istrčali smo u prvi plan pa sam si uzeo slobodu direktnog obraćanja... (alkion 12.07.2013. 20:43)

Hihihihihihi... Pa dobro, hajde da i ja razgolitim cijelu romantičnu sličicu ;-)... ON je bio 14. g. i imao CURU, našu, istih godina :-)... No, čak je i ta CURA (imala je predivne oči, tamno zelene, to još nisam nikada vidjela, a u sjeni su prelazile u tamno smeđe :-)) zapazila našu jezično naizgled nespojivu komunikaciju ;-)... Riječju, ja sam još tada bila dijete, al' bome je on već bio popriličan "vražićak" ;-)... Upravo je ta "zabranjena", ajd' za mene simpatija zapravo, bila ono nešto posebno, zrak pun "nečega" (kod njega možda već i svačega, ali to ćeš se ti bolje "sjetiti" s obzirom na poprilično konkretno iskazan eros u tvom slučaju;-)). I da, nemam pojma što je slušao... Mene sigurno jer smo razgovarali, a ostalo... who cares;-)... (samohranamajka 12.07.2013. 20:50)

alkion ja sve to što si nabrojio zovem skraćeno - strast. :).
i razumijem taj osjećaj. (iako se uopće ne bi reklo. jelda pero?):)
ja alkione zavidim i galebovima a di neću tebi. :) dočim mene tu najfascinira osjećaj slobode.
pero meni se sad već ozbiljno čini da ti mene ne voliš. stalno mi govoriš ružne stvari. iako moram priznati da je "plotun zloćkastog sarkazma" zvučao dražesno. :Đ
međutim, radi se samo o "mazanju očiju". ne volim kad stvari postanu previše bjelodane. :P
svidila mi se tvoja ljubavna priča i nemam ništa kontra ovulirajućeg tebe.:)
i ja bi pala na neku koja ima motor i konja. to su mi dvije najdraže životinje. :) (Emi Gablo 12.07.2013. 22:24)

ALKION - odskrolah, vidjeh, zinuh :) (a sad voljno s ovom aferom između tebe i Walla - to je zapovijed!)
SAMOHRANA - ''zrak pun 'nečega''': stara priča o prvoj mladosti :) - o Candideu i Kuningundi, o Daphnis i Chloe, o i o i o... i što bih sve dao za jedan sekund prvog poljupca....
EMI - javi ako padneš na koju takvu, bit ću džentlmen, dati vam ruke, pridići vas obje (ako budete dobre i otresti od prašine) (pero u šaci 13.07.2013. 12:02)

BEZŠEĆER NA KRAJU - Krećeš od zaključka o našem nepoklapanju u ovome, tj. u doživljaju prizora sa slike. Duše mi, viđenje o poklapanju - ne poklapa mi se s tvojim! ;) Mislim da ga je puno više nego što si zaključila.
Neću ti dokazivati da nisi u pravu u nečemu od onoga kako si se pozicionirala. Samo da nisi u pravu kad ti se pozicioniranost ukazuje na velikoj distanci od moje pozicije.
Idemo redom. Tri si linije istakla.

1) Pitanje ginjenja za domovinu. - Kažeš: ''meni je sasvim ok da netko želi ginuti za svoju domovinu''. Ispričat ću ti nešto. Imao sam jednom tatu, bio tata-mata, čovjek od formata. Više ga nemam, a što bilo - to se kaže: pao za domovinu. Jeseni gospodnje '91, kad je to bilo popularno; pa je bilo i točno kao u De Andreovoj pjesmi: što sad da rade ta mlada žena i klinci mu golobradi s tužnom slavom i šakom ordena. Obukao maskirnu uniformu, što će. Nije morao; uslijed kronične bolesti - mogao je reći: sorry, bez mene, opravdano sam spriječen. No, on zadužio pušku i na front, dakle sâm baš htio. Gore smo imali meč Wallov i Alkionov, gdje smo konstatirali - sam se potpisah - da normalan čovjek ne može drage volje navlačiti na sebe uniformu. Pa eto, on je to drage volje. Izvodi li se iz ovih premisa konkluzija po kojoj smatram da taj njegov postupak nije OK ili čak da nije normalan? Tko bi tako izveo, krivo bi ipak izveo. Razne bivaju dobrovoljnosti. Konstatacija o uniformi ima svoju domenu u kojoj vrijedi, nije apsolutna, odnosi se na duše koje obilježava intrinzičan militaristički habitus, na one koji se baš pronalaze u svijetu uniformi, stroge organizacije, drilova, i/ili ne nalaze ništa odiozno u tome, normalno im to i ispunjeni su mentalitetom takvog tipa moralnih napona (ne krijem: osjećam gađenje i prezir). Tati mi nije do toga bilo, dapače, sav na sina tu: nema ničega što bi mu bilo stranije. Spakovao se pa otišao ne zato što mu ne bi bilo odiozno, već unatoč tome što jest.
Nije išao braniti ''Hrvatsku'', u tome je stvar.
Nadirali eto naoružani ljudi namjereni da silom preoru životni krug u kojem je postojao - sa ženom, djecom, domom, poslom, društvenim životom - pa je odlučio ne dati. To je branio, taj čitav život svoj i svojih bližnjih - za to je bio spreman ginuti. A nekako mislim da si upravo takvo nešto i ti imala na umu ističuči kako ti je okej da netko želi ginuti za domovinu. Kad ono, gle - i za mene je okej! :) Kako ne bi bilo? Nemamo ti i ja tu spora.
Ono čemu se uvijek usprotivim je tek ona imbecilnost uobičajenih patriotskih prozivki, ''di si bio kad je grmilo'' i sl. - tj. osuđivanja onih koji nisu bili spremni ginuti za domovinu. Zašto bi morali biti? Netko drugačiji, više recimo nomadske osobnosti ili životnog položaja, koga mjesto ne drži - neće osjetiti potrebu da se utrpava u odioznost uniforme i izlaže pogibelji zbog mjesta stanovanja. Batali mjesto stanovanja, otići ćeš drugdje - radije nego da se tučeš s hordama oko komada zemlje, i to (još gadniji aspekt) suborački s tipovima koji ti se nimalo ne sviđaju, koji su umnogome slična sorta kao ovi protiv kojih se boriš, a vrlo često i jednaka sorta kriminalne bande. (Ne treba imati iluzije o nekoj bitnoj različitosti svete hrvatske vojske od npr. srpske armije. Mehanizam vojske je mehanizam vojske, isto je to svugdje i uvijek.) Štoviše, otići je baš otmjeno ponašanje - to je upravo ona otmjenost iz srži evanđelja, ako ću biti razumljen. Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta; neću se tući s vama zbog teritorija, zbog grunta - bilo bi ispod mog nivoa; eto vam taj grunt da vas jeb'o grunt. Ali jebe se našim katolicima za to, domet im je pljunuti po onome tko se nije uvrstio u stroj, ne osjeća te Milošević-Tuđman dealove kao svoj rat, ili općenito nije patriotski pravovjeran, ne ispoljava kolektivističku samoidentifikaciju. Nema ničega prostačkijeg od tih licitacija. Itekako je legitimno ne htjeti ginuti za domovinu. Legitimno je i htjeti... ali za mene samo s onakvom motivacijom kao što mi je tata bio. To mu ne zamjeram nimalo; u krajnjoj liniji i radi mene je to činio. Ali da je kojim slučajem išao braniti ''Hrvatsku'' - e, zamjerio bih mu. Zato što bi se radilo o ginjenju (i napuštanju najdražih) za praznu, lažnu vrijednost. Tzv. ''ljubav prema Hrvatskoj'' ne može ne biti patvoren osjećaj (bez obzira koliko vatreno iskren). Pri identifikaciji na tako apstraktnoj i neizdiferenciranoj razini nužno se radi o fantomu: osjećati zajedništvo i pripadnost na razini ''Hrvatske'' misao je na koju smo navikli, jer ju se stalno ponavlja, pa nam zvuči moguće i uobičajeno, dok se zapravo - uslijed heterogenosti svakog većeg društvenog razdjela, tim više što većeg - nužno radi o nonsensu jedan kroz jedan (proizvod jezika koji je pošandrcao: postoji riječ 'zajednica', koja sugerira homogeni pojam, pa mi odmah pomislimo da i u stvarnosti mora postojati pojava na koju se riječ odnosi''). (pero u šaci 13.07.2013. 17:56)

Kao što kaže Karl Kraus: ''Kod šovinizma nije toliko nesimpatična odbojnost spram stranih nacija, koliko ljubav prema vlastitom narodu.'' Koncept ''Hrvatske'' je apstrakcija, a ljubav i pripadnost su riječi koje imaju smisla tek kad se odnose na konkretnost. Nevolja s praznim jezikom je da kada govorenje postane previše olaki verbalizam, samo je korak do ideologije - jer ideologije se baziraju na utvarama i opsjenama - i nismo jednom svjedočili kako lako rodoljublje metastazira u ideologiju, otimajući se u pitanje časti, u normiranu moralnu kategoriju, u uzgidnuta prsa i napunjenu dušu, u osjećaj kojim se busa i kojeg se zahtijeva - te nastaju sve sramote s tim povezane. Ako voliš Hrvatsku kao apstrakciju, sve do grba i zastave, to znači da tobože voliš sve Hrvate i sve hrvatsko, što onda implicira da voliš ne na osnovu neke supstancijalne kvalitete nego samim time što su Hrvati, što je hrvatsko - a što je ipak nešto grozno za reći. Naravno, i ne radi se stvarno o neizdiferenciranom voljenju, već o lažnoj i besmislenoj tvrdnji koja automatski funkcionira kao ideološka opsjena, kao gotov mitološki jezik. Za spremnost na ginjenje za to, na takvoj fantomskoj općoj razini, nemam lijepih riječi. Ali da rezimiramo pitanje našeg (ne)poklapanja: oko toga da može biti motivacije koju ćemo priznati kao legitimnu već smo se složili. A oko toga da ovo ne bi bila pohvalna motivacija - naslućujem da ćemo se također složiti, s obzirom na neke razboritosti iz tvog komentara.
Pa gdje je onda to pretpostavljeno nepoklapanje? Ne vidim ga. ;)

2) Pitanje muško-ženskih odnosa. - Kažeš: ''brak, lijepa je to stvar.'' Hm, varaš se ako misliš da bih ja imao nešto načelno protiv ''ozbiljnijih'' vrsta ljubavi, držanja za ruke, pa u krajnjoj liniji i onoga ''zauvijek'' ako se dogodi. Dapače. Baš sam za. (Pesimist sam, to je sve.) A da li imam nešto baš protiv riječi brak? Složena riječ, pa je složen i moj odgovor. Nemam ništa protiv u njenom gorenavedenom sadržajnom aspektu zajedništva i prožimanja dvoje ljudi. Ono protiv čega imam je potreba za pečaćenjem tog zajedništva instucionalizacijom kroz zavjetni brak.
O tome sam sustavnije u serijalu jednom, ima tri godine: ''kad smo već kod onog svetog čina - Bogu (u crkvi) je zapravo samo u predbračnom razdoblju stalo do slobodne volje. Od trenutka vjenčanja vrata se zalupljuju uz dojmljiv tresak: nema razvoda! Ne dopuštamo! Dok vas smrt ne rastavi! Nema ništa više free agency ovo ono. Potpisali ste! Pitali smo vas lijepo da li obećavate, rekli ste da 'da' i sad imate to ispoštovati.'' Ta odredba o nerazrješivosti, s nemogućnošću izlaska, važna je zato što je njom odmah dan i pravi smisao faze ulaska. Kao u pjesmi od Eaglesa: We are programmed to receive. You can check-out any time you like, but you can never leave! ''U čemu treba tražiti porijeklo institucije braka? Pa upravo u osiguranju od predomišljanja druge strane. Od pamtivijeka je brak bio ugovor između dvije osobe, kao instrument osiguranja, potpisivan pod paskom društvenog autoriteta, kao akt nepovjerljivosti jednoga prema drugome: najbolje da to bude garantirano i pečatirano! (Dakle, valjda najveća zamisliva negacija romantičnosti i zbilja nije jasno otkud toliki baš u braku vide apoteozu romantike???). U krajnjoj liniji zabrana, uklesana u kamenu: NEĆEŠ SE PREDOMISLITI! - pod prijetnjom sankcija koje provodi rečeni društveni autoritet pred kojim si potpisao ('pred Bogom i Ljudima').''
Zašto sam protiv instituta bračnog potpisa, tj. kodifikacije zavjetovanjem? Zato što sam protiv ljubavi kao prinude.
''Utoliko ima sistema u ludilu crkvene politike o nerazrješivosti ženidbe: ako brak mogu razvrći kad mi dojadi, tada on već u startu ništa ne znači, na ništa me ne obvezuje. Svoj jedini smisao taj papir ima ako jest institucionalno obvezujući i nerazrješiv, u prinudi da doživotno ispoštujem što sam jednom potpisao. Kao što bi i presuda na doživotnu robiju bila mrtvo slovo na papiru ako bi zatočeni imao pravo u svakom trenutku zatražiti i dobiti aboliciju. (...) trebam garanciju da se nećeš predomisliti; da se odričeš prava da se predomisliš. Da se nećeš bilo kad 'pokupiti i otići', 'slomiti mi srce'. Umjesto na nepouzdanom načelu dobrovoljnosti koje ostavlja prostor za egoistično gledanje najboljega za sebe, tu se ustaljeni model partnerske veze 'koja vodi prema braku' - zasnovan na pretpostavci seksualne isključivosti i još nekim kategoričkim pretpostavkama - usuprot svom lirskom imaginariju uzvišenih čuvstava otkriva kao uspostavljanje ljubavi na načelu gole prinude, sasvim prozaične trgovine, jamstvenih listova.'' (pero u šaci 13.07.2013. 17:56)

I na mnogo sam se već mjesta doticao te teme, pa da ne tražim sad druge riječi za istu stvari, samo ću se još par puta ponoviti. Negdje tako rekoh: ''ja sam čitavim svojim bićem protiv zavjeta vjernosti upravo u dijelu u kojem je to zavjet, kao osiguranje od predomišljanja druge strane, zabrana prestanka igre po dogovorenim pravilima u bilo kojem momentu. (Zato što se društvenim mehanizmom inercije samopodrazumijevajućeg modela u krajnjoj konzekvenci radi o iznudi zavjetovanja, iznudi potpisivanja po kojem si pristaješ zabraniti (naročito kad potpisivač misli da uopće nije iznuda) - a i pravila kao takva su nametnuta odozgo, inercijom moralnog kodeksa, a ne izravno između dvoje ljudi.)''
Također sam dosta na temu u komentarima pod Živjeti s istinom: ''Osobno, kad se zaljubim, začaram, isti sam kao i ti u smislu da tada nemam oči za druge, ali to funkcionira samo kao moja vlastita, intrinzična okupiranost. Dok će me prinuda da moram nemati oči za druge, kao zavjet, pravilo ili moralni apel, njeno polaganje prava na mene, automatski ohladiti i odbiti - i prezret ću to njeno (tobožnje) pravo partnerice. I raščarat ću se istog trena; upravo zato što je išla zahtijevati da nemam oči za druge - vratit će mi se oči za druge.''
Rezime: brak je u svom supstratu najobičnija ljubavna partnerska veza, samo napunjena simboličkim nabojem tog potpisa, dakle, ugovora - odnosno zavjetnog modela partnerske veze. Sasvim sam za partnerstva i veze, ali sam vrlo protiv ovog aspekta zavjetnosti. Mislim, sad ću ja obećati unaprijed da ću biti zauvijek s nekim bez obzira da li ga prestanem voljeti ili naprosto ne mogu više s njim? Ljubav kao dužnost? To je okrutno i nakaradno, moralno bolesno uopće kao pomisao, kao ideja - ići ljudima stavljati pod nos papir kojim se apriorno moraju obavezati, i još to pretvoriti u fin običaj, u normativnu društvenu instituciju. Dodatna nesimpatičnost dolazi otuda što taj simbolički naboj, kao pečatno ovjerenje od strane Države i Drkve, predstavlja propagandni plakat kojim se promovira, forsira, pa i doslovno nameće ne samo dužnost nego i određena vrsta seksualnog morala. Za one koji žele znati više: imao sam post i o tome, a linkat ću i jedan članak, baš friški, te izdvojiti iz njega citat: ''Svrha braka je uvijek bila društvena kontrola seksualne prakse odraslih, primarno žena: normiranje i discipliniranje, usmjeravanje nataliteta te održavanje klasne nejednakosti, a u cilju uređene reprodukcije društvene zajednice kako bi se održala socijalno-klasna reprodukcija društvenog sistema.''
Pa da propustimo i ovo kroz našu prizmu. Gorka: da li se doista tu slabo preklapamo? U vezi same supstance - zajedništva, veze, ljubavi - siguran sam da se slažemo. Ne smeta ti ljubav? Pa dabome, otkud bi i meni smetala! A oko onoga s čime imam problem s riječju brak - zavjetnosti te momenata u kojima supstanca biva zloupotrebljena, metastazirajući u (konzervativno-moralističku) ideologiju - naslućujem da ćemo se također složiti, s obzirom na ono što si također napisala u vezi muško-ženskih odnosa: ''vjernost do groba s nekim tko te mlati (ili te naprosto više ne voli ili te voli ali te ne želi - ili obrnuto) je po mom mišljenju sve samo ne ono što je netko mudar govoreći prije ne znam koliko vremena htio i mislio.''
Pa gdje je onda to pretpostavljeno nepoklapanje? Ne vidim ga. ;)

3) Pitanje vjere. - I ovdje stoji slično kao u gornja dva slučaja. Hoću reći: ono što napadam je ideologijski faktor. O kojem sam pak sto i jedan put pisao, pa uopće ne bi imalo smisla da išta linkam, praktički kud god kreneš naći ćeš me pri kritici puritanskog vrijednosnog obzora ugrađenog u moral Biblije i općenito abrahamskih religija, kao i ''Boga'' u vidu personifikacije politika protuemancipacije i proturefleksije: biti sila zbijanja stada + sila mraka; u krajnjoj liniji zabrana: nećeš misliti. Zabranjeno je jesti s drva spoznaje. Svaki donosioc rasvjetljujuće luči u sveti mrak - lucifer - bit će proglašem ''Zlim''...
Ako ću te ipak naputiti negdje, onda eventualno ovdje, vidi komentar od 03.06. 22:08...
Ne poklapaš se s mojim kritičkim stavom, Gorka? Ne bi se baš reklo, s obzirom na neke stvari koje si govorila, npr. kako imaš problem ''s opiranjem napretku'' ili zapinješ na mjestu na kojem vlada stav: ''ne piše u bibliji. ne postavljaj to pitanje.'' Na istoj toj politici antirefleksije, znači.
Pa gdje je onda to pretpostavljeno nepoklapanje? Ne vidim ga. ;) (pero u šaci 13.07.2013. 17:57)

A sad još da damo zaključnu riječ.
Razilaženje koje si našla suštinski je u vezi s time da su meni motivi iz posta - i iz ove tri linije gore - puno veći trn u oku. I zašto ja to osjećam kao trn u oku? Jer što se tebe tiče: ''tu nema ništa loše. u tome što se moli, što su odijeljeni, što se drže, što se 'uzimaju'.''
No, što u biti znači ta riječ: da bi bilo nečega lošeg?
Još si napisala: ''mislim da svatko treba živjeti kako živi, i dalje vjerujem da nikog ne možemo mijenjati i da s tim trebamo živjeti i da se od onih s kojima ne možemo trebamo udaljiti. i svatko može ginuti za što želi i vjerovati što želi.''
O, pa naravno, Gorka! Apsolutno. Post nema značaj pamfleta kojim bi se išlo nekome nešto braniti, proglašavati nedozvoljenim, nedopustivim. Ako se njima moli - neka mole. Ako im se drži oko ćoška - nek' se drže oko ćoška. Itd. Riječ da bih rekao. Tko voli, nek' izvoli. Neka ginu za što žele i vjeruju u što žele. Ako govorimo u tom smislu ima li čega lošega - ta nema, dabome. Legitimno je svakom pojedincu da si sam odredi što će i kako.
No, nešto se drugo zato može reći: paše li ti tada taj pojedinac. Samo o tome je post - reakciju na prikazanu fiziognomiku napregnutosti na idealističke imperative postuliram kao ultimativni lakmus, ''test osobnosti''. Sigurno mi neće pasati ljudi koje će propagirane vrijednosti sa slike nadahnuti, ganuti, razgaliti. Razumjet ću se s onima kojima će biti odbojne.
Odbojne?
Ima li u njima, napokon, nešto loše ili nema?
Ne, nema u tom smislu da bi bilo nelegitimno, rekli smo. Postoji loše i loše. Nisu, kaže Kundera u postu, ljudi ovog profila koji mu ne paše - objektivno loši, niti su nešto krivi, niti oni tu što mogu. ''Ali ni ja tu ništa ne mogu, pa ih nadaleko izbjegavam, iako ih ne mrzim. Ne želim završiti kao pastor Yorick.'' Posve istovjetno tvojoj preporuci: udaljiti se i pustiti ih da rade što ih volja.
Ali to ne znači da ne može biti odbojnosti. Moj ukus može nalaziti u tome nešto loše u smislu odioznosti, nakaradnosti u sferi ideologijskog značaja.
(Učinilo ti se da ne dijeliš moju odbojnost. Pa ipak, kada smo protisnuli u konkretnosti kroz sve tri linije, ispade da si okej u svemu tome bila upravo s onim što sam i ja već podrazumijevao kao okej, dok na ideološkim metastazama koje meni predmet čine odbojnim - i sama jednako ''zapinješ''.)
Kao što je Kundera na simpoziju bio prisiljen ustuknuti pred zagriženošću ginekologa - ne samo udaljiti se, nego je se možda i uplašiti, osjetiti odbojnost, eventualno prsnuti u smijeh.
Tu se, sve u svemu, radi u raspravi o ukusima. O ukusima se ne raspravlja, reći ćeš možda? Ali u tom slučaju eto nečega oko čega se doista nećemo složiti! :)
Dao bih na kraju riječ jednom velikom Nijemcu:
''Danas sam vidio onog koji je uzvišen i svečan, duhovnog pokajnika: oh, kako se moja duša smijala njegovoj ružnoći!
S punim grudima i poput onog koji je u sebi zadržavao dah: tako je uzvišeni šutljivo stajao:
O njega su, kao njegov plijen, bile obješene ružne istine, i bio je sav u razderanom ruhu; na njemu je bilo i mnogo trnja - ali ruže još ne vidjeh.
Nije se još naučio smijehu i ljepoti. Ovaj se lovac vratio tmuran iz šume spoznaje.
Vratio se kući iz borbe s divljim životinjama: ali iz njegove ozbiljnosti viri još divlja životinja - neukroćena!
Još uvijek stoji poput tigra koji bi htio skočiti; ali ja ne mogu podnijeti te napete duše, moj je ukus nenaklonjen svima takvima koji se povlače.
A vi mi, prijatelji, kažete da se ne valja prepirati o ukusu i kušanju? Ali sav je život prepiranje o ukusu i kušanju!
Ukus: to je ujedno i uteg i plitica na vagi, i onaj koji važe; a teško svemu živom što hoće da živi bez prepiranja o utegu, o plitici na vagi i o onom koji važe!
Tek kad bi bio umoran od svoje uzvišenosti, taj uzvišeni: tek tada bi se počela uzdizati njegova ljepota - tek bih ga tada kušao i smatrao ukusnim.''
(Gorka, ne zamjeri, iskoristio sam te malo. ;) Ovaj odgovor tebi poslužio mi je odmah i za definitivno doreknuće posta i u općem zahvatu. Zato je i ostao za kraj.) (pero u šaci 13.07.2013. 17:58)

(ne slazemo se ne...po nacinu, ti netolerantni stvore :)) (Bez šećera. Hvala. 13.07.2013. 20:55)

Ser, yes ser... :))) (alkion 13.07.2013. 23:13)

Da netolerantni stvore?!! Ma dat ću ti ja netoleranciju, BEZŠEĆERU! Nećeš biti istolerirana, da. Ne slažemo se, veliš? E, to na svom blogu ne dopuštam. Što se tko ima ne slagati sa mnom?! Kazna slijedi. (pero u šaci 14.07.2013. 10:32)

:)))) klecaju mi koljena :) (Bez šećera. Hvala. 14.07.2013. 16:06)

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

srijeda, 12.06.2013.

Tvoj slučaj

Oh, you are in my blood like holy wine...

Oh and you taste so bitter, but you taste so sweet...

Just before our love got lost you said:
''I am as constant as a northern star.''
And I said: "Constant in the darkness -
where's that at?
If you want me I'll be in the bar.''

Oh, Canada... oh, Leonarde...

On the back of a cartoon coaster,
in the blue TV screen light,
I drew a map of Canada.
Oh, Canada!
With your face sketched on it twice.

Oh, I could drink a case of you,
I could drink a case of you, darling.
Still I'd be on my feet.
I'd still be on my feet.

Oh, I am a lonely painter,
I live in a box of paints.
I'm frightened by the devil
and I'm drawn to those ones that ain't afraid.
I remember that time that you told me, you said:
''Love is touching souls.''
Surely you touched mine.
'Cause part of you pours out of me
in these lines from time to time.

Their romance ignited, flared, and exhausted itself within months.

I met a woman;
she had a mouth like yours;
she knew your life;
she knew your devils and your deeds.
And she said:
''Go to him, stay with him if you can.
Oh, but be prepared to bleed.''

- 20:16 - slušam (40) - printaj - #

Razmišljam, možda bi tvoj slučaj ipak glasio: ''I am as constant as a northern sky'' ... dapače, sigurna sam da bi ;)
Inače, od ponuđenog, glasam za verziju br. 3. (iako ni dvojka nije daleko). (Ama Gi 12.06.2013. 21:51)

br 1. def. (blogdogg 12.06.2013. 22:33)

imao sam, svojevremeno, jedan mini-esej o ljubavi i muzici ( i ostalim kreativnim energijama) između 2 jaka autora-malog velikog Dylana i monumentalne Joan Baez ...Joni Mitchell u ovim tvojim paralelama suvereno vlada nad kojekakvim slabačkim Blake, Monheit itd coverima. njezin glas je (slično Baezovoj) kristalni nož koji reže kroz emocije i njene briljatne stihove (postoji glasina kako je i Dylan nešto s njom mutio, pa čak i ukrao jednu njezinu stvar). Joni ima 70.godina i još je mlada. nikakve današnje X Factor/Celine Dion celebrity face neće je nadmašiti... divlja, malo naseljena Kanada dala je proporcionalno puno jakih autora (tu ne ubrajam Avril Lavigne za djecu, Sarah McLachlan za mame i tate, ili Paula Anku za bake i djedove)... niti Nelly Furtado, Jann Arden, Alanis Morissette za manje zahtjevne. mislim na svevremenske: L.Cohena, Joni Mitchel, KD Lang, Dianu Krall. No, imam osjećaj da tvoja dilema nema veze s muzikom uopće, već davanjem tuđeg glasa vlastitoj melodiji, pa su i komentari izlišni. kad ja 'čitam' ove stihove, vidim hladnu Kanadu, Saskwatcha (guvernera Saskatchewana) i jednu toplu, pametnu, osjećajnu Sjevernu Ameriku, kakva SAD/USA nikad neće biti, iako su na istim geografskim širinama (jer Britanska Kolumbija rađa genijalce, a susjedna Aljaska- Sarah Palin-tipove). (wall 12.06.2013. 22:53)

A fair trade :-), ... to the benefit of many a soul ... idem sad dalje redom poslušati :-)... (samohranamajka 13.06.2013. 08:13)

Do trenutka do kojeg ne napišem vlastiti aranžman, dajem svoj glas broju 3 (usput, ovo nije neki test osobnosti ili ;-)?) (samohranamajka 13.06.2013. 08:50)

Ah, Joni Mitchell, jedna od rijetkih koje još nisam uspio ukebati uživo, nadam se da hoću, uskoro...

Pošto si odabarao tri verzije iste pjesme, prepostavljam da post ima više veze s tekstom...

Coveri nisu loši, ali ako se već JOni Mitchell mora obrađivati onda preporučam Natalie Merchant- All I want, CAt POwer - BLue ili Lee Hazlewood- Urge for going, da ne spominjem notornu Woodstock od Mathews Southern Comfort...
Ne love mi linkovi na komentare, pa ti možda odgovorim kontra obradama na mom blogu... (DOBAR, LOŠ, ZAO 13.06.2013. 12:01)

:) (marionetta 13.06.2013. 15:15)

tvoj slučaj i a case of you :)
''I am as constant as a northern star.''
"Constant in the darkness - where's that at?
If you want me I'll be in the bar.''
nije mene teško navući na stih kad valja. baš nije. ova ima više nego jedan takav.
'Cause part of you pours out of me
in these lines from time to time.

sad, je li poanta u tome koja je najbolja ili ne, ne znam. mogu samo reći da volim vrtjeti različite izvedbe dobrih stihova. to mi je - tako reći - hobi. kad slušaš toliko glazbu, mora postati hobi. (Bez šećera. Hvala. 13.06.2013. 17:35)

Dođem nakon 100 godina na blog, a kod njega poetika. :D Obožavam ovaj dio:

"Oh, I am a lonely painter,
I live in a box of paints.
I'm frightened by the devil
and I'm drawn to those ones that ain't afraid."

:) (Kinky Kolumnistica 13.06.2013. 18:18)

AMA - pogodila si ni pet ni šest nego u pjesmu svih pjesama (o, da, s pravom si bila sigurna... i dirnula me tvoja upućena sigurnost)
WALL - a zašto, pobogu, nisi i linkao svoj mini-esej?! (ispravi brzo tu nepravdu)
DLZ - odabrao Dobar Loš Đelo; profesore, ni za živu glavu ne bih ignorirao taj izbor (naći ćeš me kao zahvalnog učenika što naćuljuje uši na tvom satu muzike): All I want, Blue, Urge for going, Woodstock
MARIONETTA - :) (pero u šaci 13.06.2013. 19:23)

O, KINKY! - Pa di si ti, jes' živa? Poetika, nego šta - al' odskrolaj samo dolje niz te mjesece ili stoljeća što si preskočila, naći ćeš sasvim dovoljno, ma pregršt (znaš me ;)) neumoljive hladnoće blog-postojanja. :) (pero u šaci 13.06.2013. 19:27)

čudi me da nitko nije dao priliku izvedbi Jane Monheit koja je neuporedivo raskošnijom produkcijom izvukla pjesmi jednu sasvim novu, svečaniju i gotovo himničnu dimenziju. I ja bi najradije da snimke na you toubeu reproduciraju onaj zarazni zvuk pucketanja vinila, ali šta sad?
Drugo, dvojben mi je dio Wallovog komentara u kojemu koketira sa, ja bih to nazvao govorom diskriminacije. Naslanjajući se na tezu iz Mooreovog Bowlin 4 Colombine, generalizira prilikom isticanja kanadskih vrednota nauštrb susjedne USA nacije. Da ne govorimo da bi nam, da sad krenemo nabrajati likove iz USA kulture, trebao koji dan...
Zasmetalo me Walle to, jer sam veliki poklonik kulture koju su ti doseljenici, kako tako uspjeli iznjedrit nakon što su objedovali tu nesretnu puricu sa native domorocima koji su kako u Kanadi ,tako i u USA, bili veliki generatori obiju tih različitih kultura. (blogdogg 13.06.2013. 20:56)

AMA, DOGG, WALL, DLZ, SAMOHRANA & BEZŠEĆERNA - Ma neee, nije ni test osobnosti niti dilema. Stavljajući tri verzije, nisam to stavljanje zamislio kao poll - koja će dobiti najviše glasova. Što se mene tiče, a stavljam glavu na panj da je to i objektivno stanje stvari: (uz Walla sam tu i Amu i Samohranu) - original je bez premca. Uopće nije do konkuriranja. Dogg, miran budi, Monheit ne bi ni bila tu da ju se ne cijeni, zar ne? Kao što volim košarku Manua Ginobilija ili Dražena Petrovića, tako sam i tu priložio izvedbe Monheit i Blakea - to ne znači da mi pada na pamet uopće razmatrati jesu li ili nisu Manu i Dražen odmah bolji od samog Jordana. Naravno da nisu; ne moraju ni biti; kada ih gledam kako igraju, nije u tome poanta, kao što je Bez Šećera dobro očitala. To je taj hobi valjda :) - razne izvedbe su tu naprosto zato što si povećavam, širim uživanje u pjesmi. Otuda ovdje i nisam, DLZ, odabirao po ključu koje su najbolje obrade Joni Mitchell - jer nije to tema; post je baš o ovoj pjesmi kao pjesmi - volim Cohena, volim Joni, volim jako tu pjesmu i posebno su mi se svidjele ove fotke iz doba njihove međusobne romanse. Ima tu nesumnjivo u mojoj fascinaciji nešto i od atmosfere koje se Wall dotakao, najboljega od ''tople, pametne, osjećajne Sjeverne Amerike'', seminalno oličene u njih dvoje. Fotke su mi bile okidač: one, ta pjesma, ti ljudi, ta romansa - sve to odiše najboljim kovom ljepote, poezije, intimnosti, ljubavi... riskirat ću patetiku pa dodati i još jednu riječ, s kojom inače jako oprezno, škrto baratam - duše. (pero u šaci 13.06.2013. 23:30)

ADD... Neki dan mi je podletio intervju Jacquesa Brela (tko je pratio fejs stranicu bloga, možda ga je i registrirao) u kojem govori o tome kako ne dijeli ljude na dobre i loše - nema loših, kaže, ali zato ima glupih ljudi. ''Glupost je grozna. Zla vila koja baca urok na svijet - to je glupost.''
Subverzivnost ove misli sadržana je u velikoj kurentnosti rezoniranja po kojem nečiju intelektualnu podbačenost ne osuđujemo pretjerano. Ne vidimo neki grijeh u tome. To se najviše temelji na kriteriju imanja/nemanja kontrole nad onime što jesmo. Govorimo: no, pa nije netko kriv ako je malo mutniji u glavi - tako se rodio, što će. No, nad čime što jest čovjek uopće ima kontrolu?
Često sam špotan zbog prevelike netolerancije na glupost i da zašto sam tako nesmiljen prema ''siromašnima duhom'' (čije je kraljevstvo nebesko). Kao biva, postoje važnije stvari - nije kunst u tome da se ne bude glup, nego je samo bitno ''biti dobar''... ima i riječ posebno obojena u tom tonu: prostodušnost. Netko nije baš najbistriji, ali je zato ''dobar'' (k'o kruh). Ne vjerujem u takvo postavljanje stvari. Svjedočili smo npr. zadnjih mjeseci desničarskom desantu srednjovjekovljem - od pitanja zdravstvenog odgoja, preko ćirilice u Vukovaru, pa sad s ovom pseudoobiteljskom referendumskom inicijativom - moje pitanje: koliko je od malignosti ovih društvenih fenomena usidreno upravo u toj prostodušnosti, naprosto manjku bistrine u glavama? Pa kako onda reći da glupost - brkanje pojmova - nesposobnost da se misli - ne nosi sa sobom zloćudnost? Ono što uvijek ponavljam (neka mi se oprosti na citiranju samoga sebe): ''Bijele ovce nisu benigni prostodušni tupani, već grebatori odobravanja, podobnosti i uklopljenosti, u tome je stvar.'' Zavaliti se s pivom pred TV i prepustiti nemišljenju, govoreći kao svi, ''filosofijom palanke'' - umjesto vlastitog procesa svijesti samo primjenjujući gotove ''uvriježene ideje'' iz zraka oko sebe. Ali i ne ciljam samo na malignost u nekom širem i političkom društvenom kontekstu, nego i u najsvakodnevnijim i najprivatnijim situacijama. Ako se u jednoj stvari razumijem s abrahamskim religijama, onda je to - nepovjerljivost, zazor prema općoj populaciji. Svijest o tome koliko su ljudi u svom masovnom izdanju zapravo tupi i opasni, razuzdani u sirovoj agresiji suženosti pogleda i sentimenata na koje su naučeni. Skanjujem se susreta s ograničenošću, ukratko; jer ograničenost jest agresija. Za bojati se. Ono što je Hannah Arendt nazvala banalnošću zla: ne čine ga neki tamo monstrumi, čudovišta, neljudi, psihopati, nego naprotiv: baš ''normalni ljudi'', ''običan svijet'', ''dobri ljudi skoro blage ćudi'', upravo ta ''tiha većina'' standardno ograničenih, ali prostodušnih i dobrih, koji isto vole svoju djecu. Zlo se, naučila nas je Arendt, ne događa od ruke tzv. ''loših ljudi'', nego od ruke banalnih ljudi. Ne od strane onih koji su kao psihopati različiti od drugih, ''zdravih'', već baš tih ''zdravih'', koji jesu kao svi. Ne usuprot savjesti, nego baš kroz njenu primjenu - laku, bezmisaonu, nekritičku primjenu - najbolje se prima među onima koji se najbolje identificiraju s kolektivnom savješću kojoj pripadaju; ilije čvorovići, to su ti.
Ali da poslušamo do kraja Brela, koji je - mudro - popustljiv prema lošima, ali ne trpi, kaže, glupe. ''Ne volim glupe ljude - jer glupost je indolencija. Glupost je kad živiš i kažeš sebi 'to je dovoljno, živim, okej sam', kada se ne lupiš nogom u dupe svakog jutra, govoreći si 'nije dovoljno', 'ne znaš dovoljno', 'ne uviđaš dovoljno', 'ne činiš dovoljno'. Je, glupost je indolencija. Vrsta masnog plaka oko srca. Vrsta masnog plaka oko mozga.''
Ovaj post sinuo mi je i došlo mi da ga skrojim jučer navečer. Brelov intervju slušao sam u ponedjeljak. Uvjeren sam da te dvije činjenice uopće nisu nekorelirane, premda mi sinoć, dok sam koncipirao i objavljivao post, Brel nije bio u svijesti. Alergijski reagiram, užasavam se ljudi nafutranih masnim plakom oko srca i oko mozga... a posvuda su, rašireniji od ambrozije. O, ta bagra... Mora da mi je naglo zatrebala doza antiteze - ljudi poput Cohena i Joni, tanke kože, ljudi koji nisu plićak - ili još jednom Walla da ponovim: ''tople, pametne, osjećajne Sjeverne Amerike'' - oh, Canada! (Pri čemu Kanadu tu ne bi trebalo predoslovno zemljopisno shvaćati - Dogg, ovo tebe ide prije svih - kao što ni Blixa Bargeld kad zaziva Nagorni Karabah ne puca na bukvalnu selidbu na Kavkaz, nego na mitsku kavkasku enklavu kao simbol sasvim nezemljopisne Enklave meines Herzens.) Otuda post: pofalilo mi malo elementa ljudi čija srca i umovi tako upečatljivo nisu zagušena masnim plakom - osjetih potrebu za Joni i Leonardom, za njima dok se grle, vole, za tim slikama, za A case of you... (pero u šaci 14.06.2013. 00:05)

Strašno mi je blizak ovaj post. I zadnji komentar, lajkam, jako. Mnogo sam se puta pitala je li fer od mene gnušati se nad prostodušnošću i čini li zaista neko dobro djelo kao i voljenje obitelji, nekog glupana boljom osobom unatoč tome što tiho ili aktivno prezire određene skupine ili im makar svojom skučenošću i prosipanjem "pameti" uokolo čini zlo davajući agresivnijim pojedincima gorivo za akciju. Ma samom diskriminacijom im čini zlo. A opet, glup je, nije kriv što se takav rodio. Imam li pravo osuđivati ga jer uzima gotova jela servirana iz RKC kuhinje? Kad nije u stanju bolje. Jer ne vidi zlo. Jer mu je to zlo prirodno, benigno jednako koliko i on sâm. Imam li pravo na gađenje spram prostodušne većine... Čudna je ta dobrota. Dozvoljava mirno koegzistiranje sa zločinima, a opet pere ruke i "samo živi svoj život". Prostačka je. I da, osjeti čovjek potrebu maknuti se od te svjetine i obgrliti se suptilnošću Cohena i Joni, naći utjehu i bijeg od sve te silne nepodnošljive dobrote... (missillusion 14.06.2013. 02:50)

I meni je ovo strašno blisko, i slažem se sa svime, kao i s onim što Missillusion kaže - da je čudna "dobrota". Ali to i jest puno više, manje, drugačije od dobrote - to je ta banalnost kojom se ide kroz život, to je ono što kaže jedan stih - ići kroz život kao srebrni delfin kroz vodu. To je, u suštinskom smislu, čak i ono što Arsen kaže "Ja neću imati s kim ostati mlad, ako svi ostarite, i ta će mi mladost teško pasti"... A onog dijela "a bit će ipak da ste vi u pravu", makar mišljenog ironično, ja se trajno odričem! :)
Nego, kada smo već kod "toplog sjevera", a i Dylan je gore bio spomenut, evo još jedne, meni drage, snimljene prije 50.g.... O djevojci iz sjevernih krajeva. (Ama Gi 14.06.2013. 09:40)

ja sam mislio da je ključ posta u naslovu jer se iz prevedenog sugerira svakom komentatoru ponaosob-tvoj slučaj kao tvoja interpretacija i to...
btw, podsjećam da je 02.08. stari Leonard u areni u Puli pa ukoliko netko planira otići, mogu me kontaktirat za sitnije logističke zahvate.

http://youtu.be/oG4ndbhOkpI (blogdogg 14.06.2013. 10:40)

Musikalisches Glasperlenspiel :-) (samohranamajka 14.06.2013. 11:12)

Ma skužio sam da nije stvar u uspoređivanju verzija, i naravno da nema rasprave o tome čija je verzija najbolja, ali su se svi tako zdušno bacili na ocjenjivanje da sam i ja podlegao iskušenju, no, kako sam i gore rekao, ako se već mora Joni Mitchell obrađivati onda to nek budu izvođači koje sam nabrojao, a ti si ih kasnije lijepo polinkao.

Ti izvođači ne zato što su dobro obradili Joni Mitchell, te pjesme su se na njihovim albumima našle kao posveta autorici koju cijene, već zato što nabrojane autore (CAT POwer, Lee Hazelwood, NAtalie Merchant, Mathews Southern Comfort) jako cijenim i inače, kao autore i kao izvođače, imaju sjajnih pjesama i albuma koje su sami skladali i izveli.

A pitanje gluposti, dobrote, zloće i slično!?
KAj ja znam, ne bih se baš složio sto posto s tobom i Brelom, kojeg inače cijenim kao izuzetnog autora i još boljeg interpretatora (iako njegove pjesme obožavam i u izvedbi Scott Walkera i Bowiea), teško je razlučiti termine "loše"," glupo","zlo", "dobro", i njima nepogrešivo okarakterizirati ljude. Ljudima je vrlo lako manipulirati, i to neki, znamo koji, obilato koriste. E, pa njih, te manipulatore tihom većinom ja ne podnosim, njih treba raskrinkati, ljudima ponuditi alternativu, iako, ljudsko je djelovanje uvelike određeno okolnostima u kojima se događa, a zapravo su to sve sive zone, vrlo je malo izrazito zlih ljudi, a svetaca zapravo i nema, to su puste priče. Ja npr. za sebe ne mogu garantirati kako bih reagirao u datim okolnostima koje do sada još nisam iskusio, nevolje su me do sada zaobilazile u velikom luku. Jedino što mogu garantirati da ništa ne prihvaćam zdravo za gotovo i o svemu nastojim dobro razmisliti, i potruditi se da ispravno postupim, možda je i to već dovoljno. (DOBAR, LOŠ, ŠTRACA 14.06.2013. 12:15)

@DLZ, da nema "manipulatora tihe većine", tiha većina bi ih izmislila. Uostalom, jest, čemu svi ti bogovi? Zezam se sad malo, ali zbilja ... Tiha većina mora biti manipulirana. Tako joj je najudobnije. Pitanje je samo tko će je izmanipulirati na način da manje šteti manjinama. Ima tu i lijenosti, ne samo gluposti i zloće, ima svega, teško je podvući crtu i jasno razgraničiti, ali sve u svemu, ljudi teže tome da imaju autoritete, bogove, pravila, zapovijedi i sl. Kad god ih netko ili nešto pokuša prodrmati iz te učmalosti onda slijedi ono famozno "ali" kojim se ograđuju od bilo kakve promjene. (neočekivano 14.06.2013. 15:39)

Recimo da osoba X nije uopće upoznata sa masovnim opusom Joni M.
Koja bi bila prva pjesma koju bi preporučio da se posluša? Ono, pjesma za zaljubljivanje u umjetnika? (Loch. 16.06.2013. 16:10)

MISS - Radi se o prilično drastičnoj temi, kao i sa svime što se dotiče one temeljne nepravednosti života: bivamo od same prirode rađani pod manje ili više sretnim zvijezdama. Nismo svi jednaki i nije nam svima jednako. Jedna će djevojka biti priglupa, abrazivne naravi, suprotna estetici i njuhu, druga naprotiv ljupka, pametna, ugodna, mirisne kože. Hoće li mi biti moguće - da bih izbjegao bivanje nepravednim - apstrahirati sve ono u tome nad čime one nemaju same kontrolu? Ne, neće mi biti moguće. Nema šanse. Ova će mi se sviđati, privlačit će me, voljet ću je zbog toga što jest, a ona će mi, analogno, biti odbojna zbog toga što jest - i ne bih si u tome mogao pomoći čak ni kada bih mislio da griješim. No, ja time, napokon, ni ne bih griješio. Gdje to točno piše da smo voljenja/prezira dostojni samo u ovisnosti o onome što smo sami od sebe učinili, ne i onome s čime smo bačeni u svijet? Zašto, doista, da se potonje ne pika - zar to ne čini također nas, ako i nismo mi ti koji se činimo? Takvo izlučivanje predstavljalo bi proizvoljno nametanje onog puritansko-meritokratskog kriterija Zasluge (o kojem sam već nešto i pisao).
Ovo sve što kažeš, Miss, još bih samo dopunio inzistiranjem još jednom da se među pokazateljima zloćudne naravi prostodušnosti ne radi jedino o pitanjima političke/ideološke ignorancije (manifestirane u vidu diskriminatorskih pobuda) što sam i naglasio onom rečenicom kako ''ne ciljam samo na malignost u nekom širem i političkom društvenom kontekstu, nego i u najsvakodnevnijim i najprivatnijim situacijama''. Ograničenost tzv. Dobrih se očituje kao opasna/zla i u sasvim nemedijskim okolnostima nasilja normalnosti, kao što će znati svatko tko je trebao preživjeti među selom, a baš i nije skrojen selu po kalupima. (Rado i starog Nietzschea potegnem: ''I koliko god mogu zli učiniti štetu: šteta je dobrih najštetnija šteta!'')
I konačno, već dimenzija nosom u nos: ne jednom sam dospijevao u situaciju da pomislim pred nekim svojim bližnjim sugovornikom kako mi je bolje ne govoriti mu dalje ništa... prisiljen rekognizirati neumoljivu, a rabijatnu brutalnost njegovih limita. (pero u šaci 16.06.2013. 16:12)

Tebi, AMA, i neće biti neka vijest da si DJ-ica taman mi po guštu. K'o nacrtana! ;) I ponovo si to potvrdila, uz to što si (i opet po običaju) komentarom dodala postu.
Počnimo od djevojke iz sjeverne zemlje: pun je pogodak asocirati ju uz A case of you; po tri osnove:
1) tema posebne ljubavi koja se nije uspjela održati: stih koji se zadržao i u Dylanovoj i u Simonovoj verziji: remember me to one who lives there / she once was a true love of mine;
2) north country - 'nough said!;
3) folk-rock s kraja 60-ih i početka 70 ih: tko ga sve bitno obilježava, uz Joni i Cohena? - pa da, o pa da: Dylan + Simon&Garfunkel!
Pa da, pa nego šta, Amice! Sjajan uoč.
I druga točka - ja neću imati s kim ostati mlad, ako svi ostarite... tu si pak dodala ovoj liniji koju sam u komentarima izmamuzao - a ja, ja sam prije manje-više točno dvije godine toj pjesmi post posvetio i još uvijek sam na istim pozicijama - kojima sve kažem i na aktualnu temu - samo ću linkati! :) (pero u šaci 16.06.2013. 20:44)

DOGG - a ti mislio
SAMOHRANA - musikmeister und knechts :) (pero u šaci 17.06.2013. 10:03)

DLZ, da si mi kojim slučajem frend na fejsu, povremeno bi mi na zidu našao okačenog Walkera s Jackie ili Mathilde... Za Bowieja ne bih mogao istu stvar dokazati, ali kad već linkam k'o lud nek' se zato barem tu nađe i njega: Amsterdam, My death. :)
A što se tiče teme tihe većine i njenih manipulatora - da, i na to sam ti također mislio se očitovati, ali je netko to NEOČEKIVANO odradio umjesto mene, sve kako bih i sam, pretekavši me - pa čak ni ne moram. Hvala, Vaša Neočekivanosti! :) (pero u šaci 17.06.2013. 10:24)

LOCH, prva pjesma koju bih preporučio? Uh... pa Joni baš i nije od onih za koje bi se izdvojilo pjesmu ili tri, hit tu i tamo. Ako baš moram nešto, preporučit ću album s kojim krenuti: Blue. Na njemu se nalazi i naslovna pjesma iz ovog posta, koja nije bez razloga bila moj izbor. Ili recimo, predivna River (koju ne bih propuštao ni u James Taylorovom izdanju), no i zapravo - sve pjesme do jedne. Pa onda između ostalih i Carey, koja je najbliže nešto čega sam se uspio dosjetiti da bi odgovaralo ovom motivu ''za zaljubljivanje u umjetnika'' (mada bi se preciznije radilo o nekom sudrugu u boemsko-komunskim danima - na Kreti - prema kojemu Joni ispovijeda osjećaje koji bi možda i nadilazili one čisto za sudruga). No, kako se radi o mrvicu prespecijaliziranom motivu, a ja nisam specijaliziran u muzici, mogu te eventualno uputiti na nekoga tko jest, tko zna puno više i sistematskije, tj. DLZ-a. Direktore, jaaaavi se! (pero u šaci 17.06.2013. 10:44)

Hvala, na ukazanom povjerenju, ali mislim da si ti to tako dobro odradio da nema smisla da ja kvarim, osim toga, da bih nekoj osobi preporučivao muziku morao bih je barem mrvicu poznavati...

I najvažnije, volim JOni Mitchell, imam u kolekciji sve njene albume i na vinilima i na cd-ima, ali ne znam sve njezine pjesme napamet, i ne režem žile uvijek kad zasvira neka njezina pjesma...

Nije ona tip autora u koga se možeš zaljubiti na prvo slušanje, Joni Mitchell ima smisla ako ti se postepeno uvlači pod kožu, traži posebnu pažnju i ne možeš je slušati kad radiš nešto drugo (barem ja ne mogu). (DOBAR, LOŠ, ŠTRACA 17.06.2013. 15:49)

Pero, drago mi je ako pogađam u tvoj glazbeni ukus :) Nego, ne bi vjerovao, ali ja sam zaista jednom i bila DJ-ica (mislim, naravno, na javnom a ne na privatnom mjestu)... bilo je to svega za jednu večer, no pamtim to kao jedan od dražih izazova... kao i to da sam uživala tada u glazbi više nego ikada... ne znam kako drugi, ofkors :))) (Ama Gi 18.06.2013. 22:56)

DLZ - amen
AMA - Sasvim je moguće da im se nije svidjelo koliko tebi. Lako mi je zamislivo, uopće me ne bi iznenadilo. Nisam se, naime, jučer rodio - poznato mi je da što masovnija publika, veća vjerovatnost da će uši biti prosječno prljavije. Ne peru ljudi redovito, jebiga - iako im se vazda lijepo ponavlja kako je higijena pola sluha. E, a tvoja tamošnja/tadašnja publika, pa taman i ne bila nešto posebno masovna (ne znam to), ipak je kvantitetom morala znatno nadmašivati tebe jednu (to je pak jasno) - a kako ja pritom znam tu tebe jednu, pouzdano znam i da su higijenski standardi kod publike bili znatno upitniji nego kod DJ-ice. Tako je to u muzici: čiste uši - čisto drugi kriteriji! (pero u šaci 18.06.2013. 23:29)

ah, išijas... ne moraš mi baš ništa govoriti. nošenje kutija težih od mene je sigurno pripomoglo mojoj presavijenosti. najteže je nekome objasniti da ne možeš ni ležati ni stajati ni hodati.
neću više. ionako stalno padaju postovi o boljkama kod mene :) imala bih i sad što napisati o tome. (Bez šećera. Hvala. 19.06.2013. 20:13)

ne baš sasvim vezano, ali ajde barem konektovano - onaj river. njega sam htjela tu zalijepiti i pričati kako je to moja pjesma, tj pjesma moje zime. koju slušam i kad nije zima. koja mi je na mobitelu pri slaganju svake liste pjesama. ali moj je mobitel neposlušan pa se katkad treba šest puta upisati isto slovo. uglavnom, vidjeh tamo, znaš već, taj river. pa si me za danas kupio time. sasvim potpuno. volim ljude koji vole pjesmu moje zime. pogotovo kad se pržim.
thats all. sad je idem slušati. možda sunce pobjegne iza zgrade za koji sat baš zbog pjesme. (Bez šećera. Hvala. 20.06.2013. 17:12)

ovuliraš? :Đ (Emi Gablo 20.06.2013. 22:06)

BEZŠEĆERNA - ''River'' ne samo da je konektovana, nego je u ovom času dvostruko konektovana. Prvi motiv u pjesmi je da bi željela otklizati na svojoj rijeci negdje gdje je hladnije, gdje je zima - a tko to momentalno ne bi želio?! :)
A drugo... drugo je baš srodno ''A case of you''. Zajednički nazivnik dvije pjesme: veza u kojoj više nisi, ali je ona još uvijek u tebi. On ju je, pjeva Joni, ''loved so naughty'', učinio ju ''weak in knees'', kaže za sebe da je ''so hard to handle'', sebična je i tužna i sada je otišla i izgubila ga - samo što je on, ne bijući više s njom, još uvijek jako u njoj, i to je taj problem, i otuda ta pjesma. O, itekako konektovana ovdje! (pero u šaci 21.06.2013. 11:32)

čuvaj me se, EMI, taman su mi plodni dani! :D (cirka 7-8 tisuća dana zaredom već and counting...) (pero u šaci 21.06.2013. 11:32)

svakoj normalnoj ženi bi nakon ovog došlo da izračuna koliko imaš godina, a ja se evo uhvatih kako izračunavam dužinu podlaktice ti :D (Emi Gablo 22.06.2013. 01:10)

I? Jesi uspjela izračunati? :) (pero u šaci 22.06.2013. 20:37)

cca 48cm od lakta do vrha prstiju :Đ (Emi Gablo 23.06.2013. 12:31)

Evo baš premjerih - brojka je u toplom području za centimetre; bila bi u hladnom primijenjena na godine. Joj, al' da mi je vidjeti taj izračun i ulazne parametre koje si unijela! :D (pero u šaci 24.06.2013. 09:30)

evo moje rashlađenje! divnog li dana :)
river zna doći...
jest, istina, dvostruko nokia-konketuje ljudove
mislim da sam rekla već... slaba sam na stihove, čak i kad me se ne tiču znam ih shvatiti osobno :) ljudi od glazbe
( :) od šake do lakta - haha :)) ) (Bez šećera. Hvala. 25.06.2013. 17:01)

Čini se da ti je cijela zemlja dužna veliko hvala: uspješno si prizvala osvježenje neumornim slušanjem pjesme svoje zime! :) (pero u šaci 25.06.2013. 17:59)

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

subota, 01.06.2013.

Ćudoredna bitanga

Greatest shits iz intervjua s HDZ-ovim kandidatom za dogradonačelnika Splita:

Umjesto da govorite o projektima, HDZ u lokalne izbore ulazi s plašenjem naroda crvenima, komunistima, dižu se niske strasti...
- Ja nikad nisam vrijeđao. Ja sam rekao da poštujem i volim stare splitske komunističke obitelji. Ali upravo su lijevi ti koji su protiv pomirenja, ocrnjuju konzervativce i nazivaju nas nazadnjacima.

Baš neosnovano, jer ono oni naaaaapredni. Sad će on to nama u nastavku i pokazati...

Imate li prijatelja ili poznanika homoseksualca?
- Možda ih ima i među mojim poznanicima, ali to su pristojni ljudi i ne govore o tome. Radije bih se ustrijelio nego svog prijatelja pitao je li homoseksualac!

A ako vam sami priznaju.
- E onda su nepristojni! Što će mi govorit taj podatak. To neka drži za sebe, kao što svoj intimni život svatko treba držati za sebe.

Možda bi vam i rekli, ali ih je strah jer znaju kakvu reakciju mogu očekivati od vas.
- Moga prijatelja nije strah mene, ja ga grlim i ljubim kad ga vidim. Ali i ako je netko od njih homoseksualac neće mi to reći jer imaju dobar kućni odgoj.

Znači homoseksualci koji javno priznaju da vole druge muškarce su neodgojeni.
- Da.

A vi koji javno kažete da volite ženu ste dobro odgojeni.
- Slušajte. U mojoj kulturi koju poštujem, volim i ponosim se njome, ljudi ne govore o svom intimnom životu. I da, Zagora i Split su me dobro odgojili.

Najvjerovatnije to čak nije potrebno nikome dodatno pojasniti, ali 'ajde za svaki slučaj: eskivirao je odgovor, napravio se tošo. Novinar cilja na dvostruki standard u kojem je ''govoriti o svom intimnom životu'' u slučaju heteroseksualca društveno prihvatljivo, a u slučaju homoseksualca nije - pri čemu je značenjska domena fraze tu jasna kao ona pukog deklariranja spolne orijentacije. Tzv. ''crvena haringa'' ili ignoratio elenchi: argument sam po sebi validan, ali korišten na irelevantan i invalidan način operira kao dimna zavjesa; neka tvrdnja koja je inače benigna i na mjestu, nesporna, čak banalna, dekontekstualiziranjem biva zloupotrebljena u mistifikacijske svrhe. Svi ćemo se složiti da nije dobar ton govoriti o svome intimnom životu ako pod time mislimo na iznošenje detalja iz spavaće sobe na krivom mjestu u krivo vrijeme. Doista me ne zanima što konzervativac X ili homoseksualac Y u društvu svojih partnera (ili si možda i međusobno?) točno čine s tjelesnim otvorima. Pozivajući se na taj pravilan izvod, naš kandidat muti vodu pravljenjem izraza lica da se o tom registru govorenja o intimnom životu radi, e da bi blagopomazao status quo dvostrukog standarda u sasvim drugom registru (a u kojem isti izvod ne bi bio pravilan). Ordinaran mutikaša, eto. (Naravno, dobro bi zaključio tko bi zaključio da je ekstaza konzervativne ćudorednosti nužno uvijek ekstaza upravo mutikašenja; prvo je bez potonjega nemoguće, neodrživo.)

Zar kulturu, ako se vidi da nije dobra ili se može popraviti, ne treba mijenjati. Znanstvenik ste, a kaže se ''tko ne evoluira taj umire''.
- Predložene su promjene protuprirodne i ja kao znanstvenik imam pravo to reći. Zato i jesam konzervativac, jer ne želim takve promjene. Uostalom, to je i pitanje dobrog ukusa.

S takvim mišljenjem prisiljavate ljude da lažu o svojoj naravi, ulaze u brakove...
- Ponavljam - ja sebe s ponosom nazivam konzervativcem. I ne lažem, znam Prirodu, pravila i zakone. Ni sa suprugom ne vodim neke razgovore intimne prirode, i mene i nju bi to bilo stid. A oni te intimnosti stavljaju na transparente.

Stid?
- Da, stid, ali ne zbog toga što jesam to što jesam, nego zato što pristojni ljudi to ne govore. Ja sam liječnik i razumijem da postoji homoseksualnost, ali to je tema intimnoga života, a ne ulice.

Gay brak nije spominjao nitko u Vladi, pa je li bolje onda da se silni milijuni koji će biti potrošeni na nepotrebni referendum (ako se održi) budu utrošeni na nešto bolje.
- Članovi Vlade išli su u parade koje su tražile istospolni brak. Ustav RH kaže da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod dakle ima pravo na referendum jer vlast ne proistječe od Vlade, nego od naroda.

Ovo je pak ne samo mutikašino mućenje vode, nego već izokretanje naglavačke, jer čl. 1. Ustava u kojem piše to na što se on poziva svoj smisao ima ne u tome što si je izveo, nego jedino u predviđanju Republike Hrvatske kao demokracije - s građanima - a ne autokracije - s podanicima - u kojoj bi vlast proizlazila iz osobe apsolutističkog vladara. A u čl. 14 se tu i takvu građansku demokraciju definira jednakošću prava i sloboda (neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama). To znači da su manjinskim stratificiranostima zagarantirana jednaka prava i slobode kao i većinskima. Što pak u daljnjem izvodu znači da manjinska prava i slobode, odnosno sve ono što spada u domenu zagarantiranosti samim Ustavom, ne može stajati u ovisnosti o dobroj volji ili okretnom momentu većinskog raspoloženja, tj. ne može spadati u anketna, referendumska pitanja.

Stoji li HDZ iza referenduma?
- Stoji narod! A HDZ je naprosto stranka naroda.

Može se tako tražiti da u ustav stavimo zabranu ulaska pojedinim narodima u Hrvatsku, kako bi možda željeli neki 'desniji' političari. Sigurno bi se skupilo dosta potpisa.
- To su nepristojni spinovi, i time skrećete s teme! Član SDP-a s Korčule objasnio je stavove nekih jako kritiziranih desničara. A brak je svetinja i nerazvrgljiv.

Hm, ali vi ste jedan brak razvrgli i ušli ste u drugi.
- To je intimno pitanje koje se ne pita!

Pita se političare koji tvrde jedno, a žive drugo!
- Ja sam oba svoja braka sklopio u Crkvi katoličkoj, hvala lijepa! Neću više odgovarati na pitanja o tome.

Kakva bitanga, prestrašno!

Što naposljetku reći na ovo? Sve bitno što sam imao već jesam rekao: ovdje.

Građaninu je, veli Peter Sloterdijk, veoma stalo do toga da svoje ''vrijednosti drži visoko'', a da zbog toga ne zaboravi kako se stvari odvijaju ''dolje u zbiljnosti''. Otuda cinički smješak; obaviješteni smo; poznajemo métier; i ja sam bio u Arkadiji. Ali to nije ''naša razina''; nas se ne može lako navesti na to da zamijenimo ono gore i ono dolje. Građanin posjećuje bordel, nipošto nerado, te se tamo uvjerava o zajedničkom nazivniku između kurvi i dama, ali zbiljnost ostaje razlučena, razlike se zagovaraju.

Njihov cinički podsmijeh je tu podsmijeh prema naivnosti onih koji ne shvaćaju ovu dijalektiku: da je ideologija samo za van, fasada. Ali pritom i dalje žive stav po kojem treba propovijedati fasadnu ideologiju! Oni ju krše, ali svejedno su nominalno za nju, podržavaju je. Njihovim osobnim prijestupom nije osporen sam opći zakon; nije im pogrešno to da zakon stoji. To je u biti stav: neka druge kači! Govoreći s Bismarckom: ''učtivost do vješala''; mogu u potpunosti s jedne strane, realno-ciničke, priznavati ''ljudske slabosti'' ali s druge, idealističko-moralističke, odlučni su održavati ''držanje''.

Na post sam, da odam na kraju, bio zapravo inspiriran time što se naš kandidat, osim kao ćudoredna bitanga (oh, al' i ja pleonazme izgovaram!) pokazao i kao smiješna, patetična, ridikulozna figura u tom svom katolički induciranom zagovoru ćudoređa. Na umu mi je onaj dio: ''Ni sa suprugom ne vodim neke razgovore intimne prirode, i mene i nju bi to bilo stid.'' Richard se bojao promjena, bez obzira kakvih, u njihovu braku. Uglavnom, nije htio govoriti o njima. Pogotovo nije htio govoriti o seksu. Erotika je, u stanovitom smislu, bila opasna, nedolična za njegov način razmišljanja. U tome, međutim, nije bio osamljen, zapravo mu se nije moglo zamjeriti. Kakva je to barijera prema slobodi bila podignuta ovdje? Ne samo na njihovoj farmi, nego općenito u seoskoj kulturi? Uostalom, možda i u gradskoj? Čemu zidovi i ograde što sprečavaju otvoren, prirodan odnos između muškaraca i žena? Čemu nedostatak intimnosti, odsustvo erotike? Francesca iz okruga Madison locira problem, izvrsno uvedena u isti godinama života uz svoje mrtvo puhalo Richarda: Prema tome, ako je erotika nešto suptilno, neki vlastiti umjetnički oblik, u što je Francesca bila uvjerena, onda joj nema mjesta u ustroju njihovih života. I tako se nastavlja smutljivi, lukavi ples koji ih drži na udaljenosti, dok žene uzdišu i okreću lica zidu u noćima u okrugu Madison.

- 12:26 - slušam (52) - printaj - #

Ima jedan film, naravno, ne mogu se sjetiti naslova, ni glumca, makar mi je faca poznata, ali tamo neki Latino ima jako zgodnu curu, prom-queen, plesačica, a on sa svojom frizerkom - rasnom i prsatom (=kurvom), prakticira analni seks jer ga to izuzetno pali, kao i nju, frizerku. Naravno, svi se nekako znaju ili barem znaju jedan za drugog, osim, jasno, prom-queen, čiju svetost i nedodirljivost svi sudionici ove prljave igre štite, i to najiskrenije. Naravno, seks sa curom, koja mu kasnije postaje i žena (dakle supruga) u filmu, traje kratko i potpuno je nemaštovit, zapravo je seksualno nemoćan pred njom. Ona ga konačno uspije nekako uvjeriti u to da nije nedodirljiva kraljica (=žena, buduća majka, svetica), pa završe oni tako na nekoj orgiji, gdje, naravno, njegova supruga zgodna kakva jest, erotična i gladna seksa i sl. počne konačno uživati kad već nije s mužem. Jasno, to se Latino mužu ne dopadne i kreće baraža psiho-emocionalnog zlostavljanja, optuživanja. Kraj je, ako ćemo o fizičkom aspektu, najtragičniji za Latino dečka, jer, naravno, biva "razotrkiven", "raskrinkan" po svim osnovama i u konačnici mentalno rastrojen jer mu nije jasno što je to krivo radio cijelo vrijeme, a nije da od tih zaštitnika nije dobivao dobronamjerne savjete. Njegova ideologija svetosti žene-supruge i vlastite preferencije analnog seksa naspram "normalnog" (šta god to bilo) upropastila ga je na svim poljima. Žao mi je što ne repriziraju ponovno film (jednom već jesu, i to čak u poslijepodnevnom terminu), prepoznala bih po teletekstu sadržaj, sad mi u glavi nije čak ni nikakav clue po kojem bih počela pretraživati. Inače, glede popularnih tema, jedan od prijedloga za uvrštavanje u ustav bio je: ""Da svaki muškarac bude toliko dobar u seksu da od ženske G točke, napravi dvotočku. Hoću da to uđe u Ustav!", hahahahaha... Da, i rado bih ponovno pogledala "Tri žene" Roberta Altmana. "Malena" je tako tužan, beskrajno tužan film... (samohranamajka 01.06.2013. 13:12)

samohranamajka, čemu gledanje filmova, lijepo pozovi peru, modesti i ostalu ekipu istomišljenika, pa napravite orgije u vlastitoj režiji. vi ste ipak otvoreno društvo i bez predrasuda, pa ne vidim zašto se lijepo ne biste negdje pohvatali i uživali, npr. kod tebe doma. neka uđe u ustav da su pero u šaci, samohrana majka, modesti...slobodno i neupitno orgijali ne samo po Blogu, već i uživo. valjda je to krajnji smisao ove halabuke. (lion queen 01.06.2013. 13:30)

LQ - Istupila si, nimalo iznenađujuće, kako i doliči velikoj propovjednici Čednosti, s težom vrstom prostakluka duhom, ispoljavajući to prostačko shvaćanje u kojem kritika konzervativnog ćudoređa ne može biti ništa drugo nego neki ''nemoral'', neke ''orgije''; odmah u duhu pošavši za tim (svak' se češe gdje ga svrbi, smjelo bi se reći). Naravno, kada bi to što sugeriraš bilo istina, ono s čime možeš računati je da ti ne bi bila pozvana - ta kome još trebaju dosadne, prostačke crne vrane tamo gdje se duša i tijelo vesele?! (pero u šaci 01.06.2013. 14:12)

pero u šaci, naravno da tvoje tijelo i dušu mogu razveseliti samo orgije :)) normalni ljudi u tome ne nalaze veselja! (lion queen 01.06.2013. 14:23)

ta ekipa je kao programirana. ne možeš dobiti odgovor na pitanje koje im nije ubačeno u sistem. a programirani su da s vremena na vrijeme izbacuju riječi tipa "crveni" "jugonostalgičarii" "nevjernici" s jedne strane i "imamo hrvatsku" (nebitno je što su istu pokrali uzduž i poprijeko), "crkva", "bog", "hrvati" i sl. s druge strane. znaju da to trigerira (nažalost) dobar dio hrvatskog puka kojem je korištenje vlastitog mozga poprilična nepoznanica.

lion queen, kako si na temelju ovog (aseksualnog) teksta došla do orgija? reklo bi se da imaš poprilično prljavu maštu. hoće li zdravomarije i očenaši moći pomoći? (Emi Gablo 01.06.2013. 14:42)

potpuno iscrpna anatomija jedne pokondirene konzerve koja je eto, silom prilika, u prilici sutra zavladati "najlipšim gradom na svitu". no, to možda i nije najveća opasnost za taj svojeglavi grad koji je preživio i puno gora vremena. u prognozama rezultata, pretpostavlja se da će kerumovo izborno tijelo u drugom se krugu okrenuti ćudorednoj bitangi pa me ne bi stoga čudilo da isti u utorak osvane na rivi dignutih ruku. ipak, bez obzira na posjećenost ovome blogu, smatram korisnim što si na ovaj način prekinuo ovu "šutljivu" subotu nakon koje će nedjelja mnoge zaviti u crno. (blogdogg 01.06.2013. 15:26)

emi, a šta se ti petljaš, kad si nesposobna pročitati dalje od nosa! komentirala sam komentar samohrane majke. šta ti ovdje izigravaš nečiju odvjetnicu?! očigledno nemaš svoga stava, pa prikupljaš bodove advokaturom. (lion queen 01.06.2013. 15:33)

Vazno je propovijedati Istinu,ne zivjeti ju.Forma a ne sadrzaj! (ncaca 01.06.2013. 16:02)

lion queen, komentirala si ga potpuno u duhu svetom. to mi se svidjelo pa sam iskomentirala. zašto meni nakon njenog komentara nije palo na pamet da zamišljam nju, pero u šaci i koga si već još navela u orgijanju? razmisli mrvicu o tome? ako možeš.
budući da je i tvoj komentar javni (kao i samohrane) dala sam si za pravo da i ja tvoj iskomentiram. smijem li? ili je to dozvoljeno samo tebi? ako reagiram na idiotizam to samo znači da ga osobno ne podnosim. ne predstavlja nikakvu advokaturu.
prikupljanje bodova? imaš duplih sličica životinjskog carstva? to mi je draže. kad smo već na infantilnoj razini. (Emi Gablo 01.06.2013. 16:05)

Mi smo moralni, mi smo hetero, šuti!
Gdje ima najviše razvoda, razvrata, ljubavnika, ljubavnica?
Sigurno ne među običnim svijetom, a za homoseksualce
ne znam, malo ih poznajem. Moji prijatelji a i prijateljice
su "pristojni građani i građanke" 'ko će o tomu pričat.
Mislim da je 90% viceva vezano za sve vrste seksualija,
a s druge strane imamo časne ljude koji "o tomu" ne
razgovaraju sa svojim supružnikom/com, da bi vrlo uredno
imali po par brakova (pred oltarom), a o vanbračnim
"radovima" da ne govorim.
Kad sam bila mlada (nevjenčana) htjela sam obaviti neke
sakramente koji su mi bili uskraćeni. Stalno gledam da su
i sakramenti rezervirani za neke, neovisno o tomu da li su
vjenčani po trinaest puta. Takvi imaju petlju govoriti o
drugoj orijentaciji, o ljudskim osobinama nekoga tko nije
"kao ja". Kako se netko usuđuje ne biti kao ja, svetogrđe.
Ni ja nisam za nosanje plakata na kojima piše "ja sam
homo ili ja sam hetero", no, ako ne ide drukčije...
Gledajući kako je sve licemjer do licemjera, totalno sam
promijenila mišljenje na tu temu, priznajem, imala sam
kruće stavove, a i sve je bilo kruće.
Žao mi je što tema neće naći mjesta "na mjestu", bježi od
svega što miriše na slobodu, jer sloboda bi mogla potući
upravo licemjerstvo i nositelje tih "moralnih ideja".
Da se Isusu ustat i vidjet, odmah bi se vratio nazad:))) (malo ti malo ja 01.06.2013. 17:05)

emi gablo, ti si infantilna, jer si kao najobičnija šmrkavica uskočila u advokaturu, sveudilj se ulizujući domaćinu bloga. daj se malo skuliraj! kad dobiješ po nosu, onda se hvataš na sličice životinjskog, mora da si i ti samohrana mater jednog sedmogodišnjaka. ne vidim kome drugome bi pale na pamet sličice kraša ili ulizivanje bez smisla jednom peri u šaci. (lion queen 01.06.2013. 17:17)

@ malo ti, malo on i "sve je bilo kruće"!
nekad davno. (lion rex padding 01.06.2013. 17:29)

lione queen, nije valjda da imaš nešto i protiv samohranih majki???? hahahah...već njušim sljedeću građansku inicijativu. :Đ
lione queen, ti si zabavna kad te se razmatra u kategoriji bedastoća svemirskih razmjera. (Emi Gablo 01.06.2013. 17:34)

@Nepristojnoj osobi ženskog spola koja se ne stidi na blogu nastupati aludirajući na prekrasan dječji crtani film (osim ako nije ona zla lavica, pa ja pogriješila). Čuj, ajd' oladi! Napisat ću uskoro jedan post (to govorim već pol godine) i ovjesiti ga na tzv. svoje bloške stranice i tamo lupaj kol'ko te volja. Toliko si jeftina da je to prestrašno. I ne mislim da bi ni tebi, kao ni nikome drugome ikakav oblik spolnog odnosa pomogao. Jer, s toliko prikrivenog, fizički, umno i nadasve duhovno neerotično surovog i sirovog seksa i voajerstva koliko si ga ovim riječima pokazala, što potpuno odražava stvarnost, ova bi zemaljska kugla trebala zapravo biti raj. A pogle sebe i ono što zastupaš (nemam pojma šta je to - iako po tvojim riječima nalikuje upravo onome o čemu sam se blogdogu krenula žaliti sinoć) svojim umom koji ti je odmah iza nosa. Stoga te niti ne pozivam nigdje. Ni na kavu. Prestrašila bi mi sina i opet bi sanjao zobmije jer ne bi stvarnost nikako mogao povezati s tvojim nadimkom i filmom kojeg smo ne jednom zajedno gledali dok je bio manji. A tebi evo maramica i dobro ispuši nos. (Tko se nije skrioo, magarac je biooo...) (samohranamajka 01.06.2013. 17:39)

Intervju je toliko potentan da bi se skoro svaka riječ, rečenica, dala interpretirati (što u ključu čiste komike, što farse, što apsurda) :)) Upravo zbog toga, zaustavit ću se samo na jednom aspektu – o tome da se dotični deklarira kao „konzervativni znanstvenik“. Upravo sam nedavno, s jednom dragom osobom bliskog svjetonazora, razgovarala o tome je li moguće da znanstvenici budu konzervativni. I ovaj primjer, kao i mnogi iz prakse, potvrđuje da , nažalost, jest. Premda (i tu se slažem s mišljenjem koje je moj sugovornik zastupao) - to nikako ne bi smjelo biti tako. Jer ako išta, otvorenost, tj. sposobnost uočavanja stanja i promjena u stvarnosti te donošenja logičkih sudova na temelju istih, trebale bi biti temeljne odlike znanosti i znanstvenika. Stoga je rečenica ovog „znanstvenika“ - Zato i jesam konzervativac, jer ne želim takve promjene - u svojoj biti apsurdna. Jer pitanje promjena nije stvar koja suštinski proizlazi iz znanstvenika već iz onoga čime se znanstvenik bavi. U tome i jest problem – što kvaziznanstvenici interpretaciju stvarnosti izvode iz sebe samih, a ne iz onoga što objektivno pripada toj stvarnosti, materiji kojom se bave (naravno, u mjeri u kojoj je to moguće izmjeriti, utvrditi). Baš kao što mnogi političari, ali i građani, ovih dana interpretaciju toga tko ima ili nema pravo sklapati brak, ulaziti u ovakvu ili onakvu ljubavnu i/ili obiteljsku zajednicu smatraju svojim osobnim pravom. Nešto što se tiče temeljnog prava svakoga čovjeka (neovisno o svim onim eventualnim razlikama, gore citiranima, koje se navode u stavku 14.), nije nešto što bi ulazilo u vidokrug razmatranja bilo kojeg drugog pojedinca, pa ni naroda uopće, u smislu većine. Mislim da tu priča staje, i da stvari treba tako postaviti. Neke stvari jesu, i trebaju biti neupitne. Ionako znamo da čak i većina nije uvijek u pravu, da i većina zna i može biti opasna. Barem tome nas je povijest već trebala poučiti. (Ama Gi 01.06.2013. 17:51)

ama gi, ne slažem se da je konzervativni znanstvenik kontradiktoran sam po sebi jer ima mnogo primjera ljudi koji su se znanstveno angažirali, a osobno su zadržavali svoj konzervativni kredo. čak i ako su u znanosti pokušavali gurat konzervativne spinove, nije li to njihovo pravo u znanstveno-demokratskoj utakmici?

ps
dobro da si uletila i vratila raspravu na prave tračnice. do tad smo čuli samo TRAČnice. (blogdogg 01.06.2013. 17:58)

RIM, 22. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika) - Ni papa ne može razvrgnuti brak valjano sklopljen i konzumiran. Te riječi koje je Klement VII. de' Medici uputio Henryju VIII. Tudoru u petak je ponovio Ivan Pavao II. Iako ih je adresirao Sudištu svetog kotača (Sacra Rota), koje smije poništiti (ne i razvesti) katolički brak, one su ovaj put bile upućene cjelokupnom vjerništvu, a poglavito onome u Sjedinjenim Državama, gdje raste pritisak na Crkvu da odobri ne samo rastavu braku (koja i sada moguća, ali ne dopušta ponovno vjenčanje) nego i razvod.

Govoreći dvadesetorici sudaca Svetog kotača, Ivan Pavao II. je kritizirao »tekući razvodnički mentalitet« i »sve one koji u naše doba smatraju teškim ili čak nemogućim vezati se za sav život s jednom osobom, pregažene kulturom koja odbija nerazrješivost braka i otvoreno ismjehuje obvezu vjenčanih na bračnu vjernost«. I crkveno sudište mora to imati na umu, naglašava Papa, što se može shvatiti i kao još jedna njegova implicitna kritika načina kako Sacra rota poništava brakove, pogotovo ako to zahtijeva uglednici.

I u samoj Crkvi ima onih koji smatraju da Sacra rota olako poništava brakove, dok drugi tvrde upravo suprotno, oslanjajući se na statistiku i pojedine slučajeve. Ti drugi spominju da je Caroline Grimaldi (kći monegaškog kneza Ranierija) morala deset godina čekati da se poništi njezin brak s Philippeom Juniotom, tako da je i drugi muž Stefano Casiraghi umro uzalud čekajući da se vjenča, pa je to uspio tek treći, vojvoda Ernst Hannoverski.

Statistika veli da je Sacra rota preklani razmotrila 138 zahtjeva za poništenjem braka, te je 80 zahtjeva odbila a samo 58 prihvatila. Statistika bilježi i razloge: depresija, alkoholizam,duševna zaostalost pripadaju u zdravstvena obrazloženja, ali ima i brakova anuliranih jer se netko vjenčao premlad, pa nije mogao shvatiti što je brak; u nekim slučajevima se spominje sukob čuvstava, uzrokovan Edipovim ili Elektrinim kompleksom, dakle morbidnom vezanošću za nekog roditelja, ali i ponekim narcizmom bračnog druga; bilo ih je kojima je manjkala sposobnost odolijevanja nagonima, ponekad i partnerov homoseksualizam, ali u statistici je i muž koji je tjerao ženu na grupni seks s prijateljima, te jedna supruga koja je pridonijela dokaze da ju je u anoreksiju natjerala suprugova pretjerana bračna požuda.

Gotovo je iščeznula nekad najbrojnija kategorija nekonzumiranih brakova (najčešće zbog impotencije muža). Uostalom, talijanski Vrhovni kasacijski sud je u srpnju odbio civilno razvrgnuti brak koji je Sacra rota prethodno crkveno poništila, tvrdeći da brak nije samo seks, pa stoga nedostatak seksa nije dovoljan razlog za razvod, ako su supružnici to unaprijed uzeli u obzir. Tu je država bila stroža od Crkve.

Razvod je nesumnjivo točka u kojoj se najveći postotak vjernika razilazi s naukom i pravilima svoje Crkve. U Italiji su to pokazala i dva referenduma, na kojima se znatno više od polovine vjernika opredijelilo za civilni razvod braka, znajući da je protiv toga Crkva (a radi nje i većina stranaka, koje se ne usuđuju otvoreno zamjeriti Crkvi). Slično se dogodilo i u Irskoj te u Poljskoj.

Razvedeni i ponovo civilno vjenčani, u Crkvi se u nekim aspektima tretiraju gore od ubojica: zločincu je nakon ispovijedi dopuštena pričest, a ponovno oženjenome nije, jer se smatra da ustrajava u grijehu. Sopranistica Katia Riciarelli ovih je dana napisala tužno pismo Papi, jer joj ne dopuštaju ni pjevati u crkvi budući da se udala za razvedenoga (voditelja Pippa Bauda).

Ivan Pavao II. ne pristaje na to da se crkveni nauk podvrgne svjetovnoj kulturi, navodeći da ni Sveto pismo ni tradicija ne dopuštaju razvod, te da poništenje braka ne smije biti maskirani razvod. (Wall na Mjesecu 01.06.2013. 19:31)

od cjelokupnog, budalastog intervjua tzv. konzervativnog znanstvenika (definicija apsurda, drveno željezo?) meni je najsmješnija, najapsurdnija katoličko 'ćudoređe' izraženo u zaštiti braka; ovaj se liliputan javno pohvalio da se legalno razveo i legalno, crkveno dvaput (sic!) oženio, iako to niti dogma, niti papa, niti praksa ne omogućavaju osim: ako nema djece (konzumacije braka); za sve ostalo, daje se 'rastava od stola i postelje', ali time brak nije razvrgnut,pa dakle nije moguć crkveno valjan novi, drugi brak. ovaj katolički, hadezenjarski biserko (nije izuzetak, već dvolično, gadno pravilo HDZ/RKC sprege "najjadnijih u RH"). zaboli mene koliko se oni žene/razvode, ali da oni 'popuju' o tome, da oni brane i tjeraju u referendum tko/kako će biti definiran kao "sudionik braka"-to je vrhunski nemoral, odvratnost, abominacija...a sve razvedeno, razvedenije od Boke kotorske...jasno je da oduvijek postoji razvrat i nemoral u Katoličkoj crkvi, od orgija/Bordžija i papana raznih vrsta, da postoji institut indulgencija i kupovanja statusa,oprosta, titule, pa i opranog obraza/morala, no ovo, gdje kojekakvi tupsonići, hadezenjarčići kandidatići mašu svojim crkvenim papirom, kupljenom diplomom (a znaju dobro da pred njihovim bogom razvod nije moguć, valjan; a novi brak, nova djeca bastardi i kopilad, po njihovom moralu, etici, dogmi)...što se usude izgmizati ispod svog kamena? uistinu misterij Života :)) (Wall na Mjesecu 01.06.2013. 19:45)

NCACA - Ispravno si s ironijom očitao/la da se kod kandidatovog superiornog moralizma radi o praznoj formi, a ne sadržaju, propovijedanju bez življenja. Da bismo se sporazumjeli ili ne, potrebno je samo još jednu stvar da utvrdimo. Naime, što kad bi se radilo o sadržaju, živjelo propovijedano? Npr. on govori sve isto ovo što govori, samo što i živi najurednije u skladu s tim, nikada se nije razveo, itd. - da li bi tada bio čovjek na mjestu? Moram prvo čuti što kažeš na ovako formulirano potpitanje da bih mogao izvagati specifičnu težinu tvoje opaske. (pero u šaci 01.06.2013. 20:19)

Blogdogg, nisam mislila na konzervativnost u nekom uskom, političkom smislu, već generalno, u općenitom i najširem smislu - kao uskoću pogleda, strah od promjene, ukotvljenost u tradicionalnom, u normom i obrascima (društvenim, mentalnim) određenom poretku stvari. Takvo polaziše definitivno je kontradiktorno svakom suštinskom znanstvanom poimanju. Druga je stvar, naravno, da se znanstvenicima danas deklariraju mnogi (i sama dolazim iz toga miljea, pa znam iz prve ruke), no ovdje nije bitna znanost i znanstvenost kao deklaracija, oficijelno zvanje, već znanstvenost u ključnom smislu - kao način kritičkog i otvorenog (tako, i jedno tako!) pristupa svijetu. (Ama Gi 01.06.2013. 20:26)

Da se razumijemo: kolegicu Lion Queen ne uzimam više za ozbiljno jer je sama izrijekom potvrdila moje sumnje da čvrsto vjeruje da su žene nastale od jednog muškarčevog rebra. Sve možemo o ženama pisati, ali tako nešto je dno dna i uvreda cijelog ženskog roda. Užas.

Sad kad smo to lijepo riješili evo mojeg komentara na Perin post: najbolji i najuspješniji političari i odvjetnici su oni koji nemaju nikakvih osjećaja. Nije to njihova krivica, nego je to medicinski dokazana genetska anomalija koja se može naći kod manjeg broja ljudi. Da je tako dokaz je, recimo, Šeks kojem se ubio sin, a on je nastavio s politikom kao da se ništa nije dogodilo. Tu je onda odvjetnik Hodak kojeg je zadesila slična tragedija. On je odmah sutradan došao na posao braniti Zagorca, a za razliku od njega Ljerka Mintas Hodak potpuno se slomila. Pa tragedija oba sina Hrvoja Šarinića... To je razlog i zašto navedeni HDZ-ov kandidat ne vodi nikakve intimne razgovore sa svojom ženom. On i nema intime, a nema ni emocija. I zato je uspješan političar. Toliko od mene. (edo 01.06.2013. 20:28)

ama gi, predanost znanosti je jedini kriterij koji po meni određuje čovjeka koji gaji aspiracije da se tako nazove, bio on u krugovima ili izvan.

pero, aj sad reci čime je to dotični zaslužio da se netko kao ti toliko predano bavi njime? upozoriti javnost? sumnjam da ti je to bila namjera.
demistificirati nekoga tko se već u citiranom intervjuu nesvjesno deklarirao za idijota? ciljana publika kojoj se ti obraćaš ,ionako ima svoj stav o njemu koji se samo u nijansama razlikuje od tvog. dozvolit ćeš stoga da ovaj tvoj post proglasim dvojbenim glede cilja i poante. (blogdogg 01.06.2013. 21:27)

E.P. nisi objasnio što to toliko ne valja u muškarčevu rebru pa da bi za žene bila uvreda da su nastale iz tog rebra? pa možda bi to ženama trebao biti ponos, ili misliš da su muškarci neka niža bića, koja bi osramotila žene, da su one od njih potekle? osim toga, ne uzimaš valjda neke stvari toliko doslovno?! Biblija je pisana u prispodobama.
(što nije u redu s tvojim rebrom? istina, ponekad djeluješ pomalo iskompleksirano, ali ipak???) (lion queen 01.06.2013. 21:36)

Jako mi se dopalo što si ukosio riječ pravilan u svom osvrtu. Osobito mi bode oči insistiranje na ispravnosti kao istoznačnici za pravilnost (ono po peesu).
@Wall: Nisam pojma imala o ovim, makar i sažeto prikazanim podacima.

Što se tiče konzervativnosti u spoju sa znanosti, nemam što za reći osim da je u konkretnom slučaju to doista čisti spin. Ono što mi je drago jest da sam povodom svog crkveno zaključenog braka imala prilike ići na obvezan tečaj, na kojem nam se svima obraćao - pazi sad - "liberalni religičar", točnije, katolički župnik. Bolje predavanje o braku, seksu, djeci, zajedničkim životima i sl. nisam čula uživo. On je, naime, uporno odgovarao ženu koja se već četvrti put htjela udavati (ovo zadnje da ima s kime biti u starosti), rekavši joj, da nakon svega što je prošla zaslužuje biti bez braka i u miru i neka se zadovolji s time da s nekim samo živi onako u zajednici i ako stvari ponovno krenu loše, da se makne bez suvišnih problema. Inače, kad pročitam EP-ov komentar u kombinaciji s Wallovim, drago mi je zaključiti da sam zapravo kompletna svetica, ono, po peesu :-))), pa čak i ispravnosti svojih odluka. A što se pak same znanosti tiče - konzervativne ili liberalne (već mi na uha idu van ta dva pojma) - uvijek se volim vratiti na tekst Damira Polšeka "Sudbina odabranih.
Eugeničko nasljeđe u vrijeme genske tehnologije" iako sam u međuvremenu pročitala i članak u sad već ugasloj izvrsnoj internetskoj tiskovini u kojem je kritzirao korištenje pojma "fašizam" u svakoj prilici ili neprilici :-)... Ne znam jesam li to ovdje već citirala, ako jesam, sori... "Znanost može pogriješiti jer ona nije bezinteresna, iznad privatnih interesa. Primjer nacističkih eksperimenata na ljudima, kada se čitava medicinska struka upregnula u Endloesung, to dobro pokazuje. Ali kako ćemo pokušati pokazati, takav je stav pregrubo sredstvo za prosudbu današnje znanosti; takvo pojednostavljenje više prikriva negoli otkriva; takva opcija (zabranjivanja znanstvenih istraživanja) danas više nije tako jednostavna, a niti bi bila ispravna." Evo i drugog citata koji se, doduše, odnosi na neku drugu pseudoznanstvenu disciplinu: "Ključno pitanje sociologije znanosti jest odnos internoznanstvenih
rezultata i političko-socijalnoga okoliša, odnosno davanje odgovora na pitanje: utječe li društveni okoliš na izbor znanstvenih hipoteza ili pak internoznanstvene činjenice determiniraju izbor političkih i socijalnih primjena. Eugenika je vrlo pogodni amalgam obiju strana, i imanentno-znanstvene, i političko-socijalne, pa sociolozima znanosti predstavlja vrlo pogodni test kojim se može provjeriti vrsta determinacije, odnosno što je dominantnije: interno-znanstvene činjenice ili pak političko socijalni izbor. Stoga povijest eugenike možemo pisati na dva načina: ili tako da kažemo da je eugenika pseudoznanost, pretpostavljajući da se temelji na pogrešnoj genetici, ili tako da kažemo kako je izbor ciljeva za primjenu inače možda ispravnih genetskih rezultata bio pogrešan. “Povjesničari znanosti vrlo često odbacuju ideje koje se kasnije čine očito pune predrasuda ili beznadno zastarjele kao 'pseudoznanstvene'. Međutim definiranje eugenike kao pseudoznanosti samo je pogodan način da se ostavi po strani problem zašto je tako mnogo prominentnih znanstvenika bilo uključeno u njezino stvaranje, ili pak da se zanemare teška pitanja o političkoj prirodi bioloških i društvenih znanosti,” tvrdi Nancy Leys Stephen." (Darko Polšek: "Sudbina odabranih - Eugeničko nasljeđe u vrijeme genske tehnologije", 2004.). Izvorni tekst se može naći na Internetu. Valjda još uvijek. (samohranamajka 01.06.2013. 22:09)

Ono što uvijek volim osobito istaknuti je upravo rečenica da znanost može pogriješiti jer ona nije bezinteresna, iznad privatnih interesa. I mislim da je upravo tu ključna dodirna točka između religije i znanosti kojima je, tako se barem dade zaključiti, cilj unaprijediti kvalitetu života. Možda i otuda to približavanje znanosti i religije. No, sve skupa nema nikakvog smisla ako se bilo jedna, bilo druga, naslanjaju na "pogrešnu" genetiku, odnosno genezu. Točnije, da zaokružim nadovezujući se na komentar E.P.-a, ako bilo u jednu, bilo u drugu nije "ucijepljena" (genetski ili duhovno-religijski) ljubav prema čovjeku, sve pada u vodu, čemu, nažalost, svjedočimo i danas. (samohranamajka 01.06.2013. 22:27)

ko je ovaj da tvrdi da je to pitanje dobrog ukusa? A pitanje dobrog ukusa kada se kandidiraš za stranku koja sjedi na optuženičkoj klupi zajedno sa bivšim voljenim vođomo koji sada na sebi nosi sve grijehe malih potrčkala što su potpisivali, a ko fol sad nitko ništa ne zna. Ma koga ovi ljudi zajebavaju? Ja tim ljudima ne bi dao ni mikrofon, ni davao priliku za intervju. Otkada lopove pitamo za mišljenje??? Da je ovaj tip moralna osoba, prvo što bi trebao učiniti jest istupiti iz zločinačke organizacije ako želi zaržati vlastiti integritet. One spike da nas kradu ali su naši ili da nas kradu manje nego komunisti i te fore ne prolaze kod mene. Za takve postoji samo jedno mjesto: zatvor, a ne sabor i ostale sinekure.

I bolesno mi je da se teologija kao metafizička spekulacija o Bogu smatra znanstvenom granom. Mislim da bi se i Sheldon Cooper složio :D (Neverin 02.06.2013. 20:24)

@ Pero
Zivjeti propovijedano ne znaci nuzno zivjeti ispravno.
Zar stoljecima nismo propovijedali da su zene manje vrijedna bica u odnosu na nas muskarce?Zar tako nismo i zivjeli?
Zar stoljecima nismo propovijedali da je Zemlja ravna ploca?Zar nismo toliko zivjeli propovijedano da smo spalili onog heretika koji se drznuo reci da se ipak krece?
Ispravnost onoga sto propovijedano a jos i pritom zivimo ne ocituje se u dosljednosti naseg zivljenja u odnosu na ono sto propovijedamo,nego u tome kako nas nacin zivljenja utjece na druge.Ako ja svojim nacinom zivota cinim stetu sebi ili drugim ljudima bez obzira sto ja taj svoj nacin zivljenja i javno propovijednam ne znaci da je on nuzno ispravan.
Da se osvrnem na slucaj koji si naveo.Doticni gospodin sve i da se nije razveo ne bi zivio ono sto propovijeda.Kao katolik ne bi smio lagati.A laze.Laze kada govori da grli i ljubi svoje prijatelje kada ih vidi.Zasigurno to ne bi cinio kada bi znao da je neki od njih gay.Vjerojatno ne bi vise bio prijatelj s njim/a.Njegovo uporno inzistiranje na tome da je neciji intimni zivot stvar o kojoj se ne govori je jalov pokusaj da se skrene s teme kako ne bi dosao u napast reci sto zapravo misli o tim nekim homoseksualcima.Apsurdnost je to veca kada on tvrdi da pristojni ljudi ne razgovaraju o tim stvarima (a radi se naravno o 'ko tu koga znate vec sta).Pitanje koje se postavlja jest ako prijatelji ne razgovaraju o intimnom,privatnom zivotu jedan drugoga onda o cemu prijatelji uopce razgovaraju?
U daljnjem tekstu tvrdi da on spoznao Prirodu njezine zakone i pravila.Opet laze(ili je mozda pak u zabludi?).Onaj tko pozna Prirodu (Istinu)moze biti samo jedno - Bog.A on to nije.Bit covjekova postojanja je u neprestanoj potrazi za Istinom.Nije vazno doci na cilj vazno je prijeci put.I zato svatko onaj koji tvrdi da je spoznao Prirodu(Istinu)da pozna njezine zakone i pravila ili je Bog ili sarlatan. (ncaca 03.06.2013. 00:54)

SAMOHRANA - Patrijarhalni ideal iz filma, koji ženu-majku-kraljicu stavlja na pijedestal svetosti, inhibirajući i retardirajući spolni život s dotičnom, paket je sa softverom koji već samu činjenicu da ona posjeduje libido percipira kao skandal ili barem teško probavlja: vidi u njenoj požudi njeno okaljanje, profaniranje, lišavanje djevičanske svetosti, demociju s neba na zemlju, uz paničan zazor od mogućnosti da padne strašna riječ drolja.
Mada vjerojatno ne na osviješten način, tog je softvera moralo biti i u slučaju iz nedavne Tessine crtice, koja mi se odmah asocirala: ''Zbilja niste normalni. Pa ne mogu j______ ženu koju obožavam.'' (pero u šaci 03.06.2013. 01:28)

Da, tako se "svetost" žene-majke-kraljice pretvorila u nigdje izrijekom propisanu, ali svejedno propovijedanu i protumačenu anatemu na intimnost. Ne znam da li je ovdje uopće potrebno naglasiti da Latino lik konzumira i drogu i alkohol, onak' povremeno, "kontrolirano", da malo "začini", jasno, prvenstveno svoj život. Drago mi je da u Splitu nije ovu izbornu pobjedu odnijela osoba koja izgovara morbidnu rečenicu: "Moga prijatelja nije strah mene, ja ga grlim i ljubim kad ga vidim. (...)." Prijatelja? Strah? Mene? Sam nek' čkomi! I sve bu dobro. Ukratko, drago mi je da nije pobijedila anatema na intimnost. (samohranamajka 03.06.2013. 07:38)

EP - Kad smo već kod špekulacija o mogućim podzemnim temeljima bitangine frigidnosti, pala evo i meni jedna na um. Dogodilo se to dok sam Zappu slušao... ovu pjesmu koju sam i u postu linkao. Dakle, taj Bobby iz pjesme je neka frajerčina, sve uredno heteroseksualno, pravovjerno i po PS-u - ''american dream'' - no jednom prilikom završi u krevetu s ''this dyke'', lezbijkom (ili bi- valjda) po imenu Freddie. A s Freddie se proveo tako da je skužio kako je i sam zapravo gay. I sad si ja mislim nešto...
Prvi ulazni parametar koji imamo je ta ćudorednikova javno ispovijeđena kriza intimnosti sa ženom - ali ne neka kriza privremena, koja bi bila do konkretnog trenutka, loša faza da im je, nego kriza intimnosti supstancijalne prirode, iz programatske inhibicije i nemogućnosti.
Drugi ulazni parametar je bučna i zagrižena homofobija, pri čemu nije nepoznata ni neosnovana stvar ono da se kod velike homofobije često radi o potisnutoj homoseksualnosti: da su oni zapravo toliko žestoki zato što se protiv kognitivne disonance u samima sebi bore, očajnički se opirući superegom nečemu što im od dolje iz ida nadire.
Hm...
Kakvu konkluziju izvesti iz ove dvije premise? (pero u šaci 03.06.2013. 11:01)

pero, seks je prljav sam po sebi (evanđelje po Licemjeru). o tome nitko čestit ne priča. jer i to što se ponekad dogodi je zapravo Đavolje djelo (nagovor), osim ako nije u svrhu reprodukcije.
ovaj zadnji dio tvog razmišljanja o uzroku me podsjetio - nekidan osvanuo na mom face zidu (od nekog mog vjerničkog face prijatelja) članak o tome kako se u hr razmatra mogućnost izmjene Kaznenog zakona - razmišlja se o tome da incest prestane biti kazneno djelo ako su svi sudionici punoljetni, pri zdravoj pameti (pretpostavimo ovdje i svjesni uvećane vjerojatnosti dobivanja retardirane potomčadi) i voljni. piše još da u tom slučaju nema oštećenih. jedini oštećen je javni moral. (a javni moral je leglo licemjerstva). ja pročitam i pomislim poprilično ravnodušno "ok". i onda čitam komentare drugih ljudi i svi se zgražavaju. kao kuda ovaj svijet ide, to je povratak u sodomu i gomoru itd. i onda se probam prisjetiti jesam li ikad osjetila potrebu zaskočiti svog brata/oca/mater/sestru (bilo to kažnjivo ili ne) i zbunjeno zaključim da nisam nikad. zašto je toj ekipi tamo bilo tako strašno? jer ako nije kažnjivo onda će odjednom svi poželjeti ševiti brata/oca/sestru/mater?!?
s druge strane oni koji to žele, a ispunjavanju gore navedene uvjete to vjerojatno čine u svoja 4 zida (s obzirom da je seks na javnim površinama kažnjiv i za nesrodnike). nevidljivo pa time i nekažnjeno. . ne vidim što bi taj zakon donio/odnio.
čini se da je moral poprilično krhka stvarčica. ako ga se ne zaštiti zakonom brzinom munje ode dođavola. (Emi Gablo 03.06.2013. 18:24)

@emi: Možeš li na neki način staviti link gdje se taj članak nalazi ili mi dati neki info gdje da ga nađem? Baš me zanima. (samohranamajka 03.06.2013. 18:49)

ovo je meni došlo na zid, tu su čini se samo podignuli temu:
http://www.samopismo.com/2013/06/sokantno-incest-se-nece-kaznjavati.h tml

ali izgleda da se o tome zadnji put pisalo/pričalo u medijima 2010:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Svijet/tabid/67/articleType/ArticleVi ew/articleId/123957/Default.aspx
http://www.index.hr/vijesti/clanak/u-hrvats koj-ce-incest-biti-legalan/493239.aspx (Emi Gablo 03.06.2013. 19:24)

Ovako izgleda k'o obavještajni rat :-)... Ne znam, nisam mogla učitati ništa osim ovih vijesti iz 2010. (samohranamajka 03.06.2013. 20:06)

za ovaj prvi link - kad ti otvori (ono što otvori) odi na Popularne teme, onda učini ctr+f pa utipkaj incest i ukazat će ti se članak :Đ ...ili samo kad klikneš na Popularne teme pogledaj na desnoj strani u padajućem nizu su članci. u kategoriji najčitanijih ovog tjedna je i ovaj o incestu. (Emi Gablo 03.06.2013. 20:34)

Hahaha, slučajno ili sinkronizirano ;-) otvorih prvo drugi link s prosvjednicima u Frankfurtu i pade mi na pamet da bismo mogli inovirati novu pod-granu (grančicu?) turizma: prosvjednički turizam :-) (samohranamajka 03.06.2013. 21:16)

AMA GI & DOGG & WALL & SAMOHRANA - Sintagma ''konzervativni znanstvenik'' oksimoron je, drveno željezo, u onom smislu koji sam lani elaborirao, ako se tko još sjeća posta Falanga...
Koje je bitno eidetsko obilježje konzervativnog uma? To je fiziognomička gesta čepljenja ušiju: odbijam kritički misliti, jer sam emotivno navezan na neku prekoncepciju. Konzervativni um definiran je apriornom potrebitošću: postavio si je stvari tako da ne smije sebi dopustiti da slučajno ''izgubi vjeru'' u svoja uvjerenja, u Istinu, izlagati se sumnji, poljuljanosti, izazovu, kušnji. Politika antirefleksije: zažmiriti, ne htjeti vidjeti ni čuti, jer mogao bi čuti nešto ''opasno'' po svoja uvjerenja ako se otvori za slušanje. Radi se, konačno, o svijesti izmučenoj tom internom neurozom: ona se boji sama sebe, jer ne zna koliko si može vjerovati - što ako se dogodi da bude zavarana, da podlegne napasti skepse? Svako odvaživanje na slobodno, kritičko mišljenje predstavljalo bi za nju - riskiranje Aksioma, a Aksiom ne smije pasti! Utoliko slijedi zatvaranje, dizanje ograda, da bi se zaštitilo vlastitu vjeru u vjeru, kao i ekstremna osjetljivost i uvredljivost na ''provokacije''. Ako nešto proturječi Istini u koju se takva svijest začepila - ona to nije kadra čuti, vrijeđa je, jer osjeća to kao svetinju - i ne može podnijeti da joj ista bude dovođena u pitanje, ''rušena u blato''. (Kraus: ''Religija, moral i patriotizam osjećaji su koji se manifestiraju tek onda kad su povrijeđeni. Ima pravo jezična uporaba koja kaže da onaj koga se lako može uvrijediti 'rado' biva uvrijeđen. Ti osjećaji ništa ne vole toliko kao svoju povrijeđenost, pa stoga istinski ožive u raspredanju o bezbožniku, pokvarenjaku i nevoljniku bez zavičaja.'')
S obzirom da je skepsa condiotio sine qua non znanosti, ona je najoštrije nespojiva s mentalitetom koji zna za svetinje. Početak biblije: što je poruka? Čovječe, ne smiješ znati, saznavati, spoznavati, za to se biva istjeran iz Raja; batali prosvjetu, potrebno je jedino da ostaneš vjeran datoj Svetoj Istini, utvrđen u njoj.
Konzervativni um oksimoroničan je sa znanošću naprosto zato što ne kreće s otvorene pozicije: nije mu do istine, sine ira et studio, nego do Istine, tj. svog apriornog Aksioma. ''Mnoge stvari ne vidjeti, nikada ne biti objektivan, biti skroz-naskroz pristran, imati strogu i potrebitu optiku u svim vrijednostima - samo je to uvjet da takva vrsta čovjeka uopće postoji. No, time je ona suprotnost, antagonist istinitosti - istine'', piše Nietzsche. ''Vjerniku uopće nije dopušteno da savjesno razmišlja o pitanju 'istinitog' i 'neistinitog': biti pošten u tom pogledu značilo bi za njega odmah propasti.''
Ali kaže Dogg: ''ne slažem se da je konzervativni znanstvenik kontradiktoran sam po sebi jer ima mnogo primjera ljudi koji su se znanstveno angažirali, a osobno su zadržavali svoj konzervativni kredo''. Drugi dio rečenice je čak točan. Istovremeno, kao što je Ama prepoznala - konzervativni mentalni sklop je tlo na kakvom definitivno ne može uspjeti nikakav znanstveni usjev. U čemu je stvar? Netko konzervativnih nazora može blistati kao znanstvenik - jedino što pritom ne može biti konzervativnog duha u samome tome čime se bavi. To je ta kvaka: može onda ako mu se konzervativnost ostvaruje negdje postrani od sfere znanstvenog djelovanja. Ovo što je SM oslovila: problematičnost eksternih nazora, pa u krajnjoj liniji i primjene znanstvenih istraživanja ne znači nužno da samo istraživanje ne može biti vrhunsko. To je, naravno, uvjetovano konkretnom prirodom pojedine znanosti - zamislivo je za medicinu, za elektrotehniku i sl., dakle grane u kojima se znanstvenikom ne biva preko leđa same strukture ličnosti i svjetonazora, pa se svoje konzervativne nazore ima negdje postrani i nevezano od njive koju se ore, ali nije zamislivo za polja kao filozofija, književnost, umjetnost (da kažemo s Brochom: stvarna umjetnost je uvijek oblik znanosti). Može, doduše, i punokrvan filozof ili umjetnik pristati uz neku konzervativnu politiku (Hamsun, Heidegger, Celine, itd.), ali to tada biva upravo to - puko pristajanje uz, u nekom složenom zapletu, no ne biva im jezgra bića konzervativno nasađena - što se očituje i u onome što rade. Oni su možda eksterno pristali, ali gle, u njihovim djelima - njihovom duhu - od toga ni traga. (Ima, istina, i takvih likova, no tada se i ne radi stvarno o umjetnosti/znanosti, nego o kiču, boflu: Mile Budak, recimo.) (pero u šaci 03.06.2013. 22:08)

WALL - ''zaboli mene koliko se oni žene/razvode, ali da oni 'popuju' o tome, da oni brane i tjeraju u referendum tko/kako će biti definiran kao "sudionik braka"-to je vrhunski nemoral, odvratnost, abominacija...'' (Napisao si dosta rečenica - ova je ključna.)
Na karikaturi iz posta vijest glasi: dogodilo se, zamislite, da senator koji brani svetost braka nije prevario svoju ženu. Karikatura u biti, fiksirajući proturječnost i dvoličnost karakterističnog senatorskog ponašanja, ostavlja otvorenim pitanje u kojem je od dva međusobno poništavajuća čina sadržana greška, grijeh. Pregnantnije: čime neki senator biva serator?
Time što je prevario ženu?
To je prva pomisao kod svakoga vođenog uvriježenim osjećajima vrijednosti. Braniti svetost braka? Pa to i ne zvuči kao neki prijestup. Prevariti ženu? E, na to se već naćule sve uši, digne kuka i motika, a rulja na stražnje noge te malograđanski teatar u glas viče ili barem sriče: ''Kakav gad!''... Da ne duljimo: ulovljen pred kamerama u licemjerju senator neće biti u momentu kada se otkrije da je zagovarao svetost braka, nego kada se otkrije da je u preljubu - tada će mu biti tutnuti mikrofoni pod nos i zahtijevano objašnjenje.
Imam Krausa i za ovu priliku: ''Skandal započne onda kad mu policija učini kraj.''
Jer, naravno, baš to što se senatora pita nije ono što bi ga se imalo šta pitati. Sâmo postavljanje pitanja je skandal. Prekapati po tuđim brakovima, razvodima ili preljubima - ''hvatati'' nekoga u preljubu, ''rešetati'' ga (u svojstvu neupućene instance sa strane) o tome, prozivati ili ružiti - nepojmljivo je glupo i ne priliči se pristojnim osobama. Odnosno, sam ovaj društveni običaj važenja ulovljenosti u švaleraju kao nečega što automatski moralno kompromitira, diskvalificira ulovljene - sve govori o sramotnosti prosječnog IQ-a naše civilizacije.
Faktor licemjerja zbog kojega se senatora mora i može prozivati je, naprotiv, ovaj drugi - to što ''brani svetost braka'', tj. agitira za vrijednosti puritanskog ćudoređa, kao imaginarija političkog konzervativizma.
Ja znam, Wall, da je tebi ovo već sve poznato. Ispod Demonske požude žene smo ti i ja već navlas istu stvar pretresali: taj motiv Krausovog preokretanja Heinea s glave na noge - da nije problem što oni privatno piju vino, nego baš to što javno propovijedaju vodu (''da grijeh dvoličnosti nije sadržan u tome što čine drugačije (manje čisto) od onoga kako propovijedaju, već upravo u onome što propovijedaju (čistoću)''; ili za Sevku: ''s jedne strane se jebe, s druge propovijeda Gospu i fejka Sveticu, pri čemu problem te licemjernosti nije, naravno, u dijelu u kojem se jebe (i.e. pije vino), već u dijelu rodoljubne bogobojaznosti, u kojem je sva čista (i.e. propovijeda vodu)''.)
Ma jasno, ja se to sad samo k'o fol tebi obraćam, u drugom licu, a zapravo više ovako reda radi, svima. Koristim prostor odgovaranja - nastao time što si rečenicom koju sam izdvojio uveo to pitanje - kao pretekst da bih urbi&orbi nedvosmisleno razdanio ono što je u postu ostalo u magli, podložno eventualnom krivom skretanju. (pero u šaci 04.06.2013. 14:35)

NCACA - U tvom prvom komentaru ostajalo je nejasno nastupaš li u kritici licemjerja iz ovog (vrlo uobičajenog) krivog rakursa koji sam oslovio u odgovoru Wallu gore, a za koji je moj post - mea culpa - ostavio prostor otvoren (tj. krivivši kandidata koji agitira za ćudoređe zbog toga što sam odstupa od ćudoređa, a ne zbog agitiranja ćudoređa). Zato sam te morao dodatno izvagati, da vidim kakve si gustoće, od kakvog materijala. Mene tekel fares - odvagnut jesi, ali nisi pronađen prelaganim; dapače, izuzetno sam zadovoljan tvojim odgovorom; dapače dapače - oduševio si me. Izvrsno si se očitovao na ono što sam pitao, a onda još dao i više od traženog, extra prinos.
Zbilja si finu minijaturu odigrao, a to se na ovom stadionu uvijek cijeni.
Nazad na stvar. Spomenuo sam Wallu gore da ovo sad samo ponavljam što smo on i ja bistrili već jesenas. No, zapravo sam se i to tada samo ponavljao, pošto sam još godinu i pol ranije, u proljeće 2011., istu misao protisnuo kroz Čovjeka u futroli. Nadovezujem se sad u odgovoru tebi, jer si oslovio u biti isto pitanje kao i Wall, a ovaj dio u užem motivskom smislu ''življenja što propovijedaš'' veže se baš uz tvoj osvrt: ''Santana nema pojma o čemu govori. Od practice what you preach sto puta bi bio primjereniji naputak beware what you preach. 'NEISKRENI KRŠĆANI NAJVIŠE SERU' - sjećam se još uvijek tog grafita s jednog zida iz studentskog doma na Cvjetnom (mislim u 4. paviljonu). Budio je u meni revolt nesporazumom sadržanim u podtekstu, svrbili me prsti, dolazio sam u napast da ispod nešto dopišem, u znak protesta. (Nikad nisam, pošto nemam taj običaj da svoje stavove sprejem izlažem, ali spopadala me želja.) Nešto kao: 'Zar čak i od iskrenih kršćana?'''
Tim sam riječima poentirao post u kojem se očitujem na one ritualne žalopojke na svećenike - da kako su licemjerni, spavaju sa ženama kad župa ne gleda, imaju djecu, dobre aute, itd. Učinila su mi se ta govorkanja infantilnima, taj kut kritike promašenim. ''Ma svakako sam ja za to da se malo očepi po Preuzvišenima, samo nisam zadovoljan što svi s udarcem kasne u fazi. Treba shvatiti Krausa: ne zgriješe oni 'grijehom'. Briga me ako je propovjednik iz moje župe imao avanturu s nečijom ženom ili pobjegao s crkvenim novcem. Ne, nije problem licemjerje: što jedno govore, a drugo rade; problem je karakter onoga što govore. Sablažnjujuć je ne njihov otklon od onoga što propovijedaju, nego baš to, što i kako propovijedaju. Zbog toga ih treba, koga briga što rade iza vrata župnog dvora (dok god ne uključuje djecu). Prorok Hošea je živio s bludnicom, obrazlažući: zato što se i Izrael odmetnuo od Jahvea - vrag jedan stari! Eto proroka s kojim bih se sporazumio. Pop u krevetu s nečijom ženom je tek nestašluk, prpošnost, i ne bez šarma, zacijelo i obostranog dobročiniteljstva, ali pop koji propovijeda... e to je neoprostiv nemoral!'' (pero u šaci 04.06.2013. 15:45)

meni to zvuči kao otkrivanje tople vode. zašto bi se uopće bavila seksualnim navadama tamo nekih svećenika, a da se ne radi o tome da propovijedaju (s velikim značajem/utjecajem) nešto potpuno suprotno? da nije tog propovijedajućeg momenta to što oni ševe (dakako, osim djece) bilo bi mi potpuno sporedno.
kao što mi je bilo sporedno koga i kako seve ševi. jer ono što ona radi ne smatram propovijedanjem. bez težine je i bez znatnijeg utjecaja. (Emi Gablo 04.06.2013. 23:41)

LQ - o, hvala, ako je normalno ono što si ti, velika je stvar ne biti normalan
EMI - tko će dati da mu se reže nogu? - onaj kome je, nažalost, trula; tko mora najviše trubiti o imperativnosti rezanja, sabotiranja vlastite intime? - onaj kod koga je nešto trulo tu, tko ima najnezdravije, najprljavije, najneraščišćenije račune s njom
DOGG - ae
LQ - ne treba kontra tebe boljeg advokata od tebe same ;)
EMI - za razliku od ove gore, ti si okej, ima mjesta i za tebe ;) - ali znaš, samo ako ćeš moći na trenutak barem biti ozbiljna, jer orgijastičko-orgazmički uzdisaji isključuju se s krepavanjem od smijeha ;))
MALO - pravo si osvježenje; stvarno sobom proturječiš svim stereotipima o gospođama u izvjesnim godinama iz pasivnih tvrdokonzervativnih krajeva
LQ - rikni još, lavice, tim kršćanskim diskursom!
LRP - čini se da je netko u cvijetu puberteta zato :)
EMI - nema takve kreature ni u Zvjezdanim stazama
SAMOHRANA - cheap thrills razuzdanog propovijedanja suzdržljivosti
AMA - i ne samo da većina nije uvijek u pravu, nego (poslušajmo Nietzschea): ''Ludilo je u pojedincima iznimka - ali u skupinama, strankama, narodima, vremenima, ono je pravilo.''
LQ - Adam je možda plemenito žrtvovao jedno od rebara, ali da mi je znati u što si ti svoj mozak plemenito dala, jedini koji si imala...
SAMOHRANA & EMI - evo i moj glas za intimu: tako, bliže bliže... i čak, cure moje, nismo (koliko znam) ni rodbina, ali možemo se samo LQ za ljubav praviti da baš i jesmo, pa nek' joj podivlja čulo javnog morala! :D (ne, ne, pardon... ovako: :Đ; s nosom)
EMI & SAMOHRANA - link (pero u šaci 07.06.2013. 07:36)

DOGG - Vizualiziraj si drvo. To ti je drvo tematskog sklopa koji me zanima, kojim sam u životu inspiriran. Drvo je organska cjelina; ima svoje deblo i ima grane koje se račvaju iz tog debla. Na ovom se blogu - o krupnom je drvetu inspiracije riječ - moglo pročitati već puno takvih grana, pa i ponešto od debla. Aktualni post čiji cilj i poantu ne uviđaš jedna je od grana koje su izrasle (i to manjih, štoviše - grančica).
Ono što te zbunjuje je pretpostavka da bi smisao posta morao biti ili u upozoravanju šire javnosti ili u rasvjetljavanju nečega ciljanoj publici - pa ako nije nijedan od tih smislova, onda ti ne uviđaš smisao. To je u redu, i nije tvoja dužnost da uviđaš. Samo pamti: činjenica da ti nešto ne uviđaš, ne znači da toga nužno nema.
Izvjestan strašan kit običavao je reći kako je spreman u svakom trenutku napisati knjigu o ništici nedostojnoj jednog jedinog retka. Moguće da nećeš sasvim skužiti što je time htio reći, u čemu je kvaka paradoksa. U tom slučaju i opet vrijedi isti princip: činjenica da ti nešto ne kužiš, ne znači da nije itekako smisleno. (pero u šaci 07.06.2013. 07:46)

NEVERIN - Kružila je nedavno ona komična vijest: ''69-godišnjak je mislio da nešto pokušavaju ukrasti pa je na njih ispalio nekoliko hitaca''... Nije jasno zašto se silom tražila greška u dedinoj pomisli. Pa da, baš je to neuobičajeno za pripadnike HDZ-a da bi pokušavali štogod ukrasti; nitko nikad čuo za takvo što... (pero u šaci 07.06.2013. 08:17)

EMI - Okretao sam tvoj zadnji upis sa svih strana i svejedno se ne mogu pohvaliti da sam skužio što bi Emi zapravo htjela. ;)
Razliku čini, veliš, činjenica da su oni svećenici i da propovijedaju. OK, ispitajmo obje varijante:
1. Nisu svećenici, ne propovijedaju. Kako stojimo? Ovako: ne zanimam se za njihov seksualni život.
2. Svećenici su, propovijedaju. Kako stojimo? Hm... vidi vraga, ja se i dalje ne zanimam za njihov seksualni život (dok ne uključuje djecu).
Kao što vidimo, razlika ipak ne postoji. U obje varijante deklariram nebavljenje time. Jasno se kaže: ''koga briga što rade iza vrata župnog dvora''.
Kad evo tebe: ''da nije tog propovijedajućeg momenta to što oni ševe (dakako, osim djece) bilo bi mi potpuno sporedno''. Pa čekaj malo, Emi, zar ti nije i ovako sporedno, čak i u svjetlu toga da propovijedaju? Zar ti nije sporedno neovisno o tome događa li se propovijedanje - kako god okreneš, uvijek? Meni je, deklarirao sam već, a nekako sumnjam da je i s tobom drugačije.
Ali možda ti ne misliš na sebe i na mene, nego na ''narod'', kao subjekt radnje iz moje opaske o ''ritualnim žalopojkama na svećenike''. Tada stoji što kažeš: ''ljudi'' se zanimaju za njihova intimna posla čisto zato jer su svećenici koji to ne bi trebali u skladu s naukom koji propovijedaju. Ali time si upravo sama otkrila toplu vodu, tj. došla do zaključka koji je bio već početna premisa. I mada sensu strictu tvoj takav zaključak je točan, nejasan je kao dan u kontekstu ocjene vrijednosnog obrtanja prikazanog u mom odgovoru Ncaci kao otkrivanja tople vode. No, Emi, dobro jutro, pa i krenuo sam tamo od tvoje tvrdnje, tj. činjenice da se narod žali na svećenički hedonizam upravo zato što propovijedaju suprotno - no onda sam preokrenuo vrednovanje naglavačke; u tome se i sastoji cijela misao. Da, narod ih proziva zbog pijenja vina jer propovijedaju vodu, ali - to je krivo, ustvrdih. Uočavajući diskrepanciju jednoga s drugim, ne bi trebali prozivati ono prvo nego ovo potonje. Nikako se, prema tome, ne može raditi o otkrivanju tople vode, jedino se možeš složiti oli ne složiti s mojim obrnutim vrednovanjem. (pero u šaci 07.06.2013. 10:48)

Ma, pun pogodak! Kak' je zapravo malo potrebno da se "zgriješ", ah te hladne noge i čarapice na njima i svašta nešto ;-)... (Nasmijala bih se ja, ali bi neki možda morali isključiti unutarnje zvučnike zbog orgijastičko-orgazmičkih glasova koji bi se mogli javiti u glavi, pa ću izostaviti D, neovisno o nosu) (samohranamajka 07.06.2013. 13:18)

Živjeti u "tvrdokornoj sredini u nekim godinama", treba
iskoristiti u svakom trenutku da ti glava ne služi samo
za ukras. Biti bijela vrana ili crna ovca rađe nego misliti
tuđom glavom, s obzirom da postojeća više i nije za
"vitrinu". Gledati čovjeka u čovjeku i nemaš brige ni tu,
a valjda ni na drugomu svijetu ako nas taj dočeka. (malo ti malo ja 08.06.2013. 11:38)

Dobro jutro pero. :D
Učinilo mi se bespotrebnim naglašavati to osim za one koji zgroženo krenu graktati samo zato jer je javni moral ugrožen.
Kakav je to seks ako ne možeš negdje u sredini orgazmično umirati od smijeha? :D (Emi Gablo 09.06.2013. 08:30)

"stvarna umjetnost je uvijek oblik znanosti."

ovo ću si negdje zapisat. ta tvrdnja konačno baca svjetlo na sistem kriterija prilikom vrednovanja umjetničkog djela jer rezultat mora jednako kao i u znanosti biti konkretan i opipljiv. nema švercanja!

...a još jedna stvar mi je zapela za oko...u tvojem odgovoru sa dvije premise od kojih jedna sugerira da je upravo bitangin prijezir spram homoseksa pokazatelj da smo često ono čega se najviše bojimo (da malo izbanaliziram) , ne stavlja li ta detekcija tebe u ulogu homofoba jer si tom tvrdnjom prokazao jednoga (iako potencijalnog) homosexualca? (blogdogg 10.06.2013. 17:33)

Traduttore, traditore... :) (i tako si ti, odoka pronašao pupak svemi... ovaj, teksta)
a što se ovog gospodina tiče... kako bih izbjegla frustracije, izbjegavam se uopće obazirati na takve... što u konačnici dovodi do zaključka da bih trebala biti zahvalna što se netko pozabavi i njima, inače bismo svi hodali zatvorenih očiju uokolo... kritika je valjda isto pitanje privatne sfere koju pristojni ljudi ne iznose javno :D
i... ne mogu odoljeti... DA! svi dobri brakovi se zasnivaju na nekomunikaciji (vjerujem da mu je u pojedinim sobama njegova doma iznimno... zabavno i spektakularno)
odoh. vrijeme mi je da, u ime dobrog odgoja ušutim. (Bez šećera. Hvala. 11.06.2013. 09:33)

(mene je osobno kupio samim time što je nešto svoje nazvao okrutnosti kruga) (Bez šećera. Hvala. 11.06.2013. 19:10)

SAMOHRANA & EMI - ma bit će onda u redu i u dvostrukom orgazmu umirati: i onom od ''grijeha'' i onom od smijeha - dapače! :D :Đ :D :Đ (mnogo veselo, o da! :))
TI PA JA - ide ti ;)
BEZŠEĆERNA - naprotiv, govori! - kao što je rekao jedan veliki aforističar: nema ničega ljepšeg nego kad djevojka zaboravi na svoj dobar odgoj :D (pero u šaci 12.06.2013. 10:11)

DOGG - Po običaju, nisi pravilno povezao. Za početak imaš provaliju u bazičnoj logici: zaključuješ da bih ja bio u ulozi homofoba jer sam ''prokazao'' njega, a koji je moguće latentni homoseksualac, no (sve i kad bismo zanemarili da se radi o zagradama potencijalnosti i latentnosti) zaboravljaš da ja njega niti nisam napao kao homoseksualca - već kao bitangu, Dogg, kao bitangu! Ako i jest latentni homo, to meni ne smeta. Smeta mi što je govnar. Ako će ti nešto značiti da sad iz toga izvedeš etiketu kako sam govnarofob - možeš, to je u redu, neću protestirati.
Sad još jedan uoč. Da bolje povezuješ, mogao si, naime, povući drugačiju analogiju, zanimljiviju: po logici da se njegova latentna homoseksualnost nazire iz zagriženosti kojom diže moralnu paniku suprotivo istoga, znači li to da bih ja bio latentni homofob zato što napadam njega homofoba? (To si propustio ubrati: ne ja homofob jer njega homoseksualca, već jer njega homofoba.) Jer jel': zar ne vrijedi isti princip? Da si tako pitao, Dogg, tvoj bi izazov upućen meni imao dosta veću prodornost, uz to što ne bi bio već u temeljnoj logici faličan. Vidiš ti to: toliko si traljav kao tužitelj protiv mene da čak i to moram sam odraditi umjesto tebe, da bi iole imalo nekog smisla i potentnosti. No ne uzbuđuj se - čak i tada bih, sad opet u svojstvu vlastitog branitelja, imao lak slučaj. Prati pozorno: kod mog ''prokazivanja'' njega ne radi se, primo, o iracionalnoj zagriženosti (osluhni malo ton i metodu), i secondo, ne radi se o analognom dizanju moralne panike (jer to je pojam s precizno određenim značenjem) suprotivo njegove homofobnosti, kao što je on dizao protiv homoseksualnosti. Zato ne bi vrijedilo prenijeti princip po kojem sam ja - ako on latentni gay jer protiv homoseksualnosti - latentni homofob jer protiv njega homofoba (čak i da si se sjetio to tako postaviti, umjesto one svoje šašave besmislice). (pero u šaci 12.06.2013. 10:12)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	lipanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30