pero u šaci

Ikonografija:
1) on - uniforma
2) ona - vjenčanica
3) oni - držanje za ruke + negledanje

Sva 3 motiva imaju zajednički nazivnik: visok, duboko proživljavan moral.

Što konotira njegova vojnička uniforma? Hrabrost i požrtvovnost za domovinu, tj. ultimativnu čast i vrlinu - muškog žanra.

Što konotira njena bijela vjenčanica? Ekskluziviranje i čistoću za njega, tj. ultimativnu čast i vrlinu - ženskog žanra.

Što konotira njihovo držanje za ruke? S obzirom na kontekst njene uvjenčaničenosti, u toj je gesti sadržano međusobno zavjetovanje, ona je simbol zavjetnog braka na koji se obećavaju jedno drugome.

No, važna je pritom i ova fizička konstelacija pri kojoj se za ruke drže oko ćoška, ne videći se međusobno; odnosno, što je bitnije: on da ne vidi nju. Može postojati samo jedan razlog za staviti se u takvu indispoziciju: drže se, osim za ruke, i tog pravila po kojem mladoženja ne smije prije reda ugledati mladu - i ne tek da se odigra igru, ispuni obred, uz neku olabavljujuću zafrkanciju, nego se vidi da su jako ozbiljni, da im je to važno, da im se negledanje obavlja s iskrenom posvećenošću višem razlogu za to. Radi se, dakle, o vjerenicima čije je međusobno uzimanje punom težinom nasađeno na duhovnom supstratu tzv. ''tradicionalnih vrijednosti''. Ima još: po njegovom položaju usta i načinu kako je pognuo glavu vidimo da se držanje za ruke oko ćoška odvija uz zajedničku molitvu....

Ne treba podcjenjivati važnost vanjskih gesta. Ljudski rod obilježava to svojstvo da im forma stvara sadržaj. S izrazom lica punim unutarnje snage nije moguće progovoriti drugačije nego snažno. S motima što odišu patosom vrline nemoguće je ne primjenjivati vrlo ponašanje.

***

Radi se o prošlotjednom članku na Index.hr.

Nadnaslov: Slika mladenaca koja je razgalila srca diljem svijeta.

Kundera na jednom mjestu govori o tome kako ima ljudi koje cijeni, radi njihovog intelekta i poštenja, štoviše divi im se, ali se svejedno s njima osjeća nelagodno: cenzuriram svoje riječi da me ne bi krivo shvatili, da ne bih djelovao cinično, da ih ne bih povrijedio nekom olako izrečenom riječju. Ponor koji ih dijeli je onaj estetskog neslaganja, tj. suprotnost stvari na koje su organski alergični. Konkretno: on, alergičan na svetinje, ne može - u slučaju međusobnog dodira elemenata - ne dospjeti u sukob s čovjekom alergičnim na izrugivanje sa svetinjama. Čuvari nedodirljivih, sakraliziranih vrijednosti, kojima ''nije smiješno'', ne vrijeđaju se na svetogrdnu šalu samo u ime apstraktne zaštite svoje Istine, nego zbog negdje u njima duboko usađene potrebe da bude neke Istine, što ih čini temeljno neusuglasivima s ljudima kojima ''ništa nije sveto'', punima svetogrdne, profane komike, koja, sve dovodeći u pitanje, operira pod premisom da nikakve Istine nema i ne može biti. Ovo razilaženje nije do nekog rubnog etičkog stava, navučenog na sebe kao što se oblači kaput, nego spada u samu srž ličnosti (njihova agelastija zakopana je duboko u njima). I zato nije nešto preko čega se može prijeći u želji da se održi odnos. Kaže Kundera, ne može on ljudima ovog profila, Nadahnutog, zamjerati što mu ne pašu, jer oni nisu za to krivi i ništa tu ne mogu. Ali ni ja tu ništa ne mogu, pa ih nadaleko izbjegavam, iako ih ne mrzim. Ne želim završiti kao pastor Yorick.

U prethodnom postu postavio sam tri verzije jedne pjesme, što su neki shvatili kao poziv komentatorima na osobno očitovanje, odnosno test osobnosti u ovisnosti o tome koju se preferira. Ali ne, pa kud bi odabir verzije toliko značio, nisam to tako mislio...

Mislim zato sad.

Gdje tražiti najdrastičniju polarizaciju među ličnostima, najdublje osnove ljudskih slaganja i neslaganja? Doista, teško bi se našlo pouzdanijeg lakmusa za jezgrenu mentalnu ustrojenost, koja određuje cjelokupan čovjekov odnos prema svijetu, zašto mu neke stvari postaju bliske, a druge neprihvatljive, od doživljaja prizora poput ovog (s uniformom, vjenčanicom, zavjetom, molitvom) - od toga kome visoki moralni i duševni naponi koje prizor komunicira razgaljuju srce, na nadahnjujuć način, kod koga pak izazivaju odium, odbojnost, antipatiju...

Oh, you are in my blood like holy wine...




Oh and you taste so bitter, but you taste so sweet...




Just before our love got lost you said:
''I am as constant as a northern star.''
And I said: "Constant in the darkness -
where's that at?
If you want me I'll be in the bar.''




Oh, Canada... oh, Leonarde...




On the back of a cartoon coaster,
in the blue TV screen light,
I drew a map of Canada.
Oh, Canada!
With your face sketched on it twice.




Oh, I could drink a case of you,
I could drink a case of you, darling.
Still I'd be on my feet.
I'd still be on my feet.




Oh, I am a lonely painter,
I live in a box of paints.
I'm frightened by the devil
and I'm drawn to those ones that ain't afraid.
I remember that time that you told me, you said:
''Love is touching souls.''
Surely you touched mine.
'Cause part of you pours out of me
in these lines from time to time.


I met a woman;
she had a mouth like yours;
she knew your life;
she knew your devils and your deeds.
And she said:
''Go to him, stay with him if you can.
Oh, but be prepared to bleed.''

Greatest shits iz intervjua s HDZ-ovim kandidatom za dogradonačelnika Splita:

Umjesto da govorite o projektima, HDZ u lokalne izbore ulazi s plašenjem naroda crvenima, komunistima, dižu se niske strasti...
- Ja nikad nisam vrijeđao. Ja sam rekao da poštujem i volim stare splitske komunističke obitelji. Ali upravo su lijevi ti koji su protiv pomirenja, ocrnjuju konzervativce i nazivaju nas nazadnjacima.

Baš neosnovano, jer ono oni naaaaapredni. Sad će on to nama u nastavku i pokazati...

Imate li prijatelja ili poznanika homoseksualca?
- Možda ih ima i među mojim poznanicima, ali to su pristojni ljudi i ne govore o tome. Radije bih se ustrijelio nego svog prijatelja pitao je li homoseksualac!

A ako vam sami priznaju.
- E onda su nepristojni! Što će mi govorit taj podatak. To neka drži za sebe, kao što svoj intimni život svatko treba držati za sebe.

Možda bi vam i rekli, ali ih je strah jer znaju kakvu reakciju mogu očekivati od vas.
- Moga prijatelja nije strah mene, ja ga grlim i ljubim kad ga vidim. Ali i ako je netko od njih homoseksualac neće mi to reći jer imaju dobar kućni odgoj.

Znači homoseksualci koji javno priznaju da vole druge muškarce su neodgojeni.
- Da.

A vi koji javno kažete da volite ženu ste dobro odgojeni.
- Slušajte. U mojoj kulturi koju poštujem, volim i ponosim se njome, ljudi ne govore o svom intimnom životu. I da, Zagora i Split su me dobro odgojili.

Najvjerovatnije to čak nije potrebno nikome dodatno pojasniti, ali 'ajde za svaki slučaj: eskivirao je odgovor, napravio se tošo. Novinar cilja na dvostruki standard u kojem je ''govoriti o svom intimnom životu'' u slučaju heteroseksualca društveno prihvatljivo, a u slučaju homoseksualca nije - pri čemu je značenjska domena fraze tu jasna kao ona pukog deklariranja spolne orijentacije. Tzv. ''crvena haringa'' ili ignoratio elenchi: argument sam po sebi validan, ali korišten na irelevantan i invalidan način operira kao dimna zavjesa; neka tvrdnja koja je inače benigna i na mjestu, nesporna, čak banalna, dekontekstualiziranjem biva zloupotrebljena u mistifikacijske svrhe. Svi ćemo se složiti da nije dobar ton govoriti o svome intimnom životu ako pod time mislimo na iznošenje detalja iz spavaće sobe na krivom mjestu u krivo vrijeme. Doista me ne zanima što konzervativac X ili homoseksualac Y u društvu svojih partnera (ili si možda i međusobno?) točno čine s tjelesnim otvorima. Pozivajući se na taj pravilan izvod, naš kandidat muti vodu pravljenjem izraza lica da se o tom registru govorenja o intimnom životu radi, e da bi blagopomazao status quo dvostrukog standarda u sasvim drugom registru (a u kojem isti izvod ne bi bio pravilan). Ordinaran mutikaša, eto. (Naravno, dobro bi zaključio tko bi zaključio da je ekstaza konzervativne ćudorednosti nužno uvijek ekstaza upravo mutikašenja; prvo je bez potonjega nemoguće, neodrživo.)

Zar kulturu, ako se vidi da nije dobra ili se može popraviti, ne treba mijenjati. Znanstvenik ste, a kaže se ''tko ne evoluira taj umire''.
- Predložene su promjene protuprirodne i ja kao znanstvenik imam pravo to reći. Zato i jesam konzervativac, jer ne želim takve promjene. Uostalom, to je i pitanje dobrog ukusa.

S takvim mišljenjem prisiljavate ljude da lažu o svojoj naravi, ulaze u brakove...
- Ponavljam - ja sebe s ponosom nazivam konzervativcem. I ne lažem, znam Prirodu, pravila i zakone. Ni sa suprugom ne vodim neke razgovore intimne prirode, i mene i nju bi to bilo stid. A oni te intimnosti stavljaju na transparente.

Stid?
- Da, stid, ali ne zbog toga što jesam to što jesam, nego zato što pristojni ljudi to ne govore. Ja sam liječnik i razumijem da postoji homoseksualnost, ali to je tema intimnoga života, a ne ulice.

Gay brak nije spominjao nitko u Vladi, pa je li bolje onda da se silni milijuni koji će biti potrošeni na nepotrebni referendum (ako se održi) budu utrošeni na nešto bolje.
- Članovi Vlade išli su u parade koje su tražile istospolni brak. Ustav RH kaže da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod dakle ima pravo na referendum jer vlast ne proistječe od Vlade, nego od naroda.

Ovo je pak ne samo mutikašino mućenje vode, nego već izokretanje naglavačke, jer čl. 1. Ustava u kojem piše to na što se on poziva svoj smisao ima ne u tome što si je izveo, nego jedino u predviđanju Republike Hrvatske kao demokracije - s građanima - a ne autokracije - s podanicima - u kojoj bi vlast proizlazila iz osobe apsolutističkog vladara. A u čl. 14 se tu i takvu građansku demokraciju definira jednakošću prava i sloboda (neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama). To znači da su manjinskim stratificiranostima zagarantirana jednaka prava i slobode kao i većinskima. Što pak u daljnjem izvodu znači da manjinska prava i slobode, odnosno sve ono što spada u domenu zagarantiranosti samim Ustavom, ne može stajati u ovisnosti o dobroj volji ili okretnom momentu većinskog raspoloženja, tj. ne može spadati u anketna, referendumska pitanja.

Stoji li HDZ iza referenduma?
- Stoji narod! A HDZ je naprosto stranka naroda.

Može se tako tražiti da u ustav stavimo zabranu ulaska pojedinim narodima u Hrvatsku, kako bi možda željeli neki 'desniji' političari. Sigurno bi se skupilo dosta potpisa.
- To su nepristojni spinovi, i time skrećete s teme! Član SDP-a s Korčule objasnio je stavove nekih jako kritiziranih desničara. A brak je svetinja i nerazvrgljiv.

Hm, ali vi ste jedan brak razvrgli i ušli ste u drugi.
- To je intimno pitanje koje se ne pita!

Pita se političare koji tvrde jedno, a žive drugo!
- Ja sam oba svoja braka sklopio u Crkvi katoličkoj, hvala lijepa! Neću više odgovarati na pitanja o tome.



Kakva bitanga, prestrašno!

Što naposljetku reći na ovo? Sve bitno što sam imao već jesam rekao: ovdje.

Građaninu je, veli Peter Sloterdijk, veoma stalo do toga da svoje ''vrijednosti drži visoko'', a da zbog toga ne zaboravi kako se stvari odvijaju ''dolje u zbiljnosti''. Otuda cinički smješak; obaviješteni smo; poznajemo métier; i ja sam bio u Arkadiji. Ali to nije ''naša razina''; nas se ne može lako navesti na to da zamijenimo ono gore i ono dolje. Građanin posjećuje bordel, nipošto nerado, te se tamo uvjerava o zajedničkom nazivniku između kurvi i dama, ali zbiljnost ostaje razlučena, razlike se zagovaraju.



Njihov cinički podsmijeh je tu podsmijeh prema naivnosti onih koji ne shvaćaju ovu dijalektiku: da je ideologija samo za van, fasada. Ali pritom i dalje žive stav po kojem treba propovijedati fasadnu ideologiju! Oni ju krše, ali svejedno su nominalno za nju, podržavaju je. Njihovim osobnim prijestupom nije osporen sam opći zakon; nije im pogrešno to da zakon stoji. To je u biti stav: neka druge kači! Govoreći s Bismarckom: ''učtivost do vješala''; mogu u potpunosti s jedne strane, realno-ciničke, priznavati ''ljudske slabosti'' ali s druge, idealističko-moralističke, odlučni su održavati ''držanje''.

Na post sam, da odam na kraju, bio zapravo inspiriran time što se naš kandidat, osim kao ćudoredna bitanga (oh, al' i ja pleonazme izgovaram!) pokazao i kao smiješna, patetična, ridikulozna figura u tom svom katolički induciranom zagovoru ćudoređa. Na umu mi je onaj dio: ''Ni sa suprugom ne vodim neke razgovore intimne prirode, i mene i nju bi to bilo stid.'' Richard se bojao promjena, bez obzira kakvih, u njihovu braku. Uglavnom, nije htio govoriti o njima. Pogotovo nije htio govoriti o seksu. Erotika je, u stanovitom smislu, bila opasna, nedolična za njegov način razmišljanja. U tome, međutim, nije bio osamljen, zapravo mu se nije moglo zamjeriti. Kakva je to barijera prema slobodi bila podignuta ovdje? Ne samo na njihovoj farmi, nego općenito u seoskoj kulturi? Uostalom, možda i u gradskoj? Čemu zidovi i ograde što sprečavaju otvoren, prirodan odnos između muškaraca i žena? Čemu nedostatak intimnosti, odsustvo erotike? Francesca iz okruga Madison locira problem, izvrsno uvedena u isti godinama života uz svoje mrtvo puhalo Richarda: Prema tome, ako je erotika nešto suptilno, neki vlastiti umjetnički oblik, u što je Francesca bila uvjerena, onda joj nema mjesta u ustroju njihovih života. I tako se nastavlja smutljivi, lukavi ples koji ih drži na udaljenosti, dok žene uzdišu i okreću lica zidu u noćima u okrugu Madison.