Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/diogenovabacva

Marketing

Test osobnosti




Ikonografija:
1) on - uniforma
2) ona - vjenčanica
3) oni - držanje za ruke + negledanje

Sva 3 motiva imaju zajednički nazivnik: visok, duboko proživljavan moral.

Što konotira njegova vojnička uniforma? Hrabrost i požrtvovnost za domovinu, tj. ultimativnu čast i vrlinu - muškog žanra.

Što konotira njena bijela vjenčanica? Ekskluziviranje i čistoću za njega, tj. ultimativnu čast i vrlinu - ženskog žanra.

Što konotira njihovo držanje za ruke? S obzirom na kontekst njene uvjenčaničenosti, u toj je gesti sadržano međusobno zavjetovanje, ona je simbol zavjetnog braka na koji se obećavaju jedno drugome.

No, važna je pritom i ova fizička konstelacija pri kojoj se za ruke drže oko ćoška, ne videći se međusobno; odnosno, što je bitnije: on da ne vidi nju. Može postojati samo jedan razlog za staviti se u takvu indispoziciju: drže se, osim za ruke, i tog pravila po kojem mladoženja ne smije prije reda ugledati mladu - i ne tek da se odigra igru, ispuni obred, uz neku olabavljujuću zafrkanciju, nego se vidi da su jako ozbiljni, da im je to važno, da im se negledanje obavlja s iskrenom posvećenošću višem razlogu za to. Radi se, dakle, o vjerenicima čije je međusobno uzimanje punom težinom nasađeno na duhovnom supstratu tzv. ''tradicionalnih vrijednosti''. Ima još: po njegovom položaju usta i načinu kako je pognuo glavu vidimo da se držanje za ruke oko ćoška odvija uz zajedničku molitvu....

Ne treba podcjenjivati važnost vanjskih gesta. Ljudski rod obilježava to svojstvo da im forma stvara sadržaj. S izrazom lica punim unutarnje snage nije moguće progovoriti drugačije nego snažno. S motima što odišu patosom vrline nemoguće je ne primjenjivati vrlo ponašanje.

***

Radi se o prošlotjednom članku na Index.hr.

Nadnaslov: Slika mladenaca koja je razgalila srca diljem svijeta.

Kundera na jednom mjestu govori o tome kako ima ljudi koje cijeni, radi njihovog intelekta i poštenja, štoviše divi im se, ali se svejedno s njima osjeća nelagodno: cenzuriram svoje riječi da me ne bi krivo shvatili, da ne bih djelovao cinično, da ih ne bih povrijedio nekom olako izrečenom riječju. Ponor koji ih dijeli je onaj estetskog neslaganja, tj. suprotnost stvari na koje su organski alergični. Konkretno: on, alergičan na svetinje, ne može - u slučaju međusobnog dodira elemenata - ne dospjeti u sukob s čovjekom alergičnim na izrugivanje sa svetinjama. Čuvari nedodirljivih, sakraliziranih vrijednosti, kojima ''nije smiješno'', ne vrijeđaju se na svetogrdnu šalu samo u ime apstraktne zaštite svoje Istine, nego zbog negdje u njima duboko usađene potrebe da bude neke Istine, što ih čini temeljno neusuglasivima s ljudima kojima ''ništa nije sveto'', punima svetogrdne, profane komike, koja, sve dovodeći u pitanje, operira pod premisom da nikakve Istine nema i ne može biti. Ovo razilaženje nije do nekog rubnog etičkog stava, navučenog na sebe kao što se oblači kaput, nego spada u samu srž ličnosti (njihova agelastija zakopana je duboko u njima). I zato nije nešto preko čega se može prijeći u želji da se održi odnos. Kaže Kundera, ne može on ljudima ovog profila, Nadahnutog, zamjerati što mu ne pašu, jer oni nisu za to krivi i ništa tu ne mogu. Ali ni ja tu ništa ne mogu, pa ih nadaleko izbjegavam, iako ih ne mrzim. Ne želim završiti kao pastor Yorick.

U prethodnom postu postavio sam tri verzije jedne pjesme, što su neki shvatili kao poziv komentatorima na osobno očitovanje, odnosno test osobnosti u ovisnosti o tome koju se preferira. Ali ne, pa kud bi odabir verzije toliko značio, nisam to tako mislio...

Mislim zato sad.

Gdje tražiti najdrastičniju polarizaciju među ličnostima, najdublje osnove ljudskih slaganja i neslaganja? Doista, teško bi se našlo pouzdanijeg lakmusa za jezgrenu mentalnu ustrojenost, koja određuje cjelokupan čovjekov odnos prema svijetu, zašto mu neke stvari postaju bliske, a druge neprihvatljive, od doživljaja prizora poput ovog (s uniformom, vjenčanicom, zavjetom, molitvom) - od toga kome visoki moralni i duševni naponi koje prizor komunicira razgaljuju srce, na nadahnjujuć način, kod koga pak izazivaju odium, odbojnost, antipatiju...



Post je objavljen 23.06.2013. u 16:37 sati.