Gorke naranče...
U aleji gorkih naranača,
opori miris i sjećanja,
trajanje u nagosti prohujalog vremena,
zlato utkano u okus pamćenja.
Djelili smo tajnu nutrine, gutali gorčinu.
Zbližavali smo se u nenapisanoj priči,
sjećanja, bestjelesni čuvari prošlosti
i Faustovsko pitanje,
„Što je stvorilo svijet?“
Na kori naranče upisah riječ.
Slovkao si magiju,
dozivao osmijeh neba,
zahvaljivao mjesecu.
Ubijao je tminu davnih nesanica.
Darovao si mi plod vremena i zagrljaj
u aleji gorkih naranača.
Vratili smo se na početak priče,
odživjeli je silinom stvarnih događanja.
Ljubav se događa u tajni omjera okusa i mirisa,
u dozrijevanju pod nutarnjim suncem,
a usne pamte okus gorke naranče,
kao metaforu bezuvjetne ljubavi.
Dijana Jelčić
Oznake: nestvarno stvarni, gorke naranče, pjesma
|
