dijamantni dvorac
29.01.2008., utorak
Istina će nas osloboditi
|
Nedavno se pojavila knjiga Brada Blantona: « Radikalna iskrenost - kako preobraziti život kazivanjem istine». Autor kaže: «Glavni izvor stresa, depresije i ljutnje je život u izmišljotini i laganje, da bi je se poduprlo. Najsmrtonosniji oblik laganja je zadržavanje ili prikrivanje informacija od nekoga, tko bi, kako mi mislimo bio njima pogođen. Najteža psihološka oboljenja, rezultat su te vrste laži, a psihološko je izlječenje moguće zbog slobode, koja se javlja, kada više ništa ne skrivamo. Prikrivanje misli pred drugima, nespremnost da se kaže što osjećamo ili mislimo, zadržava nas u zatvoru našeg uma. Ašto smo dulje u njemu brže propadamo. Ili valja pobjeći ili ćemo umrijeti. Izlaz je u kazivanju istine. U Bibliji se jako često spominje istina. Evo par citata: Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (Iv 14, 6). Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; 32 upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi. (Iv 8,32) Čuti da moja djeca po Istini žive! - nema mi veće radosti od toga. (3 Iv 0,4). Jer ako činiš po istini, uspijevat ćeš u djelima svojim, kao svi oni koji čine pravdu. (Tob 4,6). Istinita usta traju dovijeka, a lažljiv jezik samo za čas. (Izr 12, 19). A ovo vam je činiti: Govorite istinu jedan drugom; sudite istinito i miroljubivo na vratima gradskim! (Zah 8,16) Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni. (1 Iv 5,20) Ne protivi se istini, radije se crveni zbog svojeg neznanja. (Sir 4,25) Što se može nečistoćom očistiti? Kako će biti istina od laži? (Sir 34,4) A ti si, Bože naš, blag i istinit, spor na gnjev i svime milostivo upravljaš. (Mudr 15,1) Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak. (Mudr 2, 17). Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica. (Izr 14,25). Sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina. (Dn 3,27). Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda! (Otk 15,3). Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju. (Iv 4, 24). U Kompendiju piše: »Svaka je osoba pozvana na iskrenost i istinoljubljivost u djelovanju i govorenju. Svakome je dužnost tražiti istinu i uz nju prianjati, ravnajući vlastiti život prema zahtjevima istine. U Isusu Kristu, Božja se istina cjelovito očitovala: On je Istina. Tko Njega slijedi, živi u Duhu istine, izbjegava dvoličnost, pretvaranje i licemjerje. Osma Božja zapovijed: Ne reci lažna svjedočanstva zabranjuje: laž, krivokletstvo, neosnovan sud, ogovaranje, narušavanje ugleda, klevetu, laskanje, ulagivanje i podilaženje.» Tko traži istinu, traži Boga, bio toga svjestan ili ne. ( Sveta Edith Stein). |
26.01.2008., subota
Molitva za Srbe
|
Na ovo me potaknula rečenica: "Ono što iznenađuje jest, da značajno manje kršćana, koji su praktični vjernici smatraju, da biti valjanim katolikom znači moliti za Srbe, koji su počinili ratne zločine." Iza nas je rat u kojem su ratovali Hrvati i Srbi, a prije toga rata, živjeli smo u zajedničkoj državi u kojoj su često odnosi Hrvata i Srba bili narušeni. Nezgodno je i što su Hrvati obično katolici, a Srbi obično pravoslavci pa je i tu razlika. Malo koji Hrvat je pravoslavne vjere. Jedan od njih je Josip Pančić, prirodoslovac rođen u Bribiru kod Crikvenice. Dobio je poziv iz Srbije, da tamo radi. Prešao je na pravoslavnu vjeru. Proslavio se po tome što je otkrio novu vrstu drveća - omoriku, koja se po njemu zove Pančićeva omorika. U Hrvatskoj ne raste sama, ali je ima puno po parkovima. Izgleda kao bor, koji ima krošnju u obliku sklopljenog kišobrana. U Zagrebu je npr. ima kod tvornice Kraš. Isus je rekao, da treba voljeti sve ljude. Napomenuo je, da i pogani vole one s kojima se dobro slažu i s kojima su slični, pa kršćani trebaju napraviti korak više i voljeti i one koji im se na prvi pogled ne sviđaju. Iza nas je rat, treba oprostiti i ne osvećivati se, ali ne treba zaboraviti i praviti se, da ništa nije bilo. Rane ne mogu zacijeliti na silu, treba vremena za to. Hrvati i Srbi ne trebaju se mrziti, ali ne treba ni inzistirati na nekoj velikoj suradnji i prijateljstvu, jer još ima rana, koje prvo trebaju zacijeliti. Poznam dosta Srba, nekoliko mojih prijatelja i prijateljica su iz miješanih brakova, upoznao sam neke Srbe na poslu, jedno vrijeme dopisivao sam se s dvije cure iz Srbije, iz Pančeva i Niša. One su studentice, neopterećene politikom, nisu sudjelovale u ratu, ne mrze Hrvate, gotovo su iste kao i cure u Hrvatskoj, nema tu neke velike razlike. Prva cura s kojom sam bio u ljubavnoj vezi bila je Srpkinja. Nisam to odmah znao, ali kada sam saznao, nije mi smetalo. Zadnja cura u koju sam bio zaljubljen je iz miješanog braka, majka joj je Srpkinja, tata Hrvat. Ona slavi i katolički i pravoslavni Božić. Katolici i pravoslavni s katoličkog gledišta, smiju se vjenčati pod uvjetom, da katolici i u braku budu katolici, a pravoslavni imaju slobodu ostati u svojoj vjeri. Srbi se križaju s tri prsta i to je mrsko Hrvatima. Ali to križanje s tri prsta u svojoj biti ima dobro značenje, jer tri prsta označavaju vjeru u Presveto Trojstvo - Otac, Sin i Duh Sveti. Nije lako biti Srbin u Hrvatskoj ni Hrvat u Srbiji. Ovo drugo je još teže biti, jer Srbi imaju veća prava u Hrvatskoj, nego Hrvati u Srbiji. Srbima u Hrvatskoj je pomalo neugodno, krotki su, paze na to što govore, na oprezu su, teže im je opustiti se, nego Hrvatima. Mnogi Srbi u Hrvatskoj su već dugo tu i njihovi preci, ukomponirali su se u prostor i osjećaju se tu kao doma, što je i dobro i neka tako i bude. U Hrvatskoj trebaju živjeti i pripadnici i drugih naroda i vjera, ne samo Hrvati i katolici. Zanimljivo je, da se u inozemstvu Hrvati i Srbi odlično slažu i na izborima za miss ili na sportskim natjecanjima, slažu se bolje, nego s drugim narodima, zbog sličnosti u jeziku i mentalitetu. Danas Hrvati igraju u polufinalu Europskog prvenstva u rukometu, a dvoje mladih Srba su u muškom i ženskom finalu teniskog Grand slama u Australiji- Australian Open. Nadareni smo za sport. Mladi Srbi imaju pozitivnije mišljenje o Hrvatima od starijih. Jednoga dana, normalizirat će se odnosi, zacijeliti rane i bit će lakše živjeti u zajedničnom susjedstvu. Molitva za Srbe (i Hrvate) Dragi Bože, koji si zajednički i katolicima i pravoslavnima, pomozi, da bude mir i poštovanje između Srba i Hrvata. Neka se Tvojom pomoći obnove posrnula gospodarstva, sagrade mostovi, očiste minska polja, zacijele bolne rane u dušama. Neka se srpska i hrvatska djeca zajedno igraju neopterećena teškom prošlošću i neka žive u miru i toleranciji. Obrati one, koji su činili ratne zločine, ubijali i razarali, rušili crkve i bolnice. Neka iz njihovih duša nestanu mržnja, osveta i lude ideje. Podaj pokoj vječni stradalima u ratovima i neka budući naraštaji nauče pouku iz njihove žrtve. Neka i Hrvatska i Srbija postanu normalne zemlje u kojima žive sretni ljudi. Amen. |
21.01.2008., ponedjeljak
Mučeničkom smrću ubrojena je u red velikih žena
|
Taj je naslov jednog članka u novom broju Glasa Koncila, koji sam kupio zbog nekih drugih razloga :) Naslov se odnosi na Kristinu Šušnjaru, mladu studenticu iz Trilja, koja je nedavno tragično ubijena. Svećenik, koji je držao govor na sprovodu, mons. Ivan Čabelić, rekao je lijepe riječi o njoj. Navodim neke dijelove govora (napreskokce): «Svi osjećamo duboko poniženje humanosti i nemoć, koja nas uznemiruje. Nasilna smrt mlade djevojke teška je rana na našem ljudskom dostojanstvu. Ova mlada djevojka, položila je svoj život u borbi za vlastito dostojanstvo i za obranu svoje djevojačke časti. Pokazala se spremnom radije umrijeti, nego izdati svoje mladenačke ideale, radije izgubiti tjelesni život, nego pogaziti svoje ljudsko dostojanstvo i snove nedosanjane. Životni primjeri odlučnih žena postaju posljednjih godina temeljni stupovi hrvatskog društva. Poput jedne Ane Rukavine.koja je cijelu naciju podigla u nastojanju, da se omogući život teško bolesnima, naša Kristina Šušnjara svojom mučeničkom smrću, ponovno nas poziva, da se probudimo. Zar može biti većeg poniženja za sve muškarce nego kad jedan između njih, a nažalost nije samo jedan, nego ih je mnogo na sve strane, koji pojam žena shvaća kao igračku, s kojom može raspolagati po svojoj volji i bolesnoj prosudbi? Zar nije dostojanstvo muškarca upravo u tome, da zaštiti ženu u svim poteškoćama, da iskazuje zahvalnost ženi u iskrenoj ljubavi i da poštuje njezin izbor, osjećaje i stavove!» Gospodine Isuse, uskrsnuli nakon smrti na križu, daj snage našim slabostima. Utješi ožalošćene, obrati grešnike, a sve nas povedi putem svoga svjetla i međusobne ljubavi. Postoji mnogo djevojaka, koje su mučeničkom smrću ubrojene u red velikih žena. Navest ću par istinitih priča, a sigurno ima još mnogo takvih primjera. Danas se slavi spomendan na svetu Agnesu, još se zovu i sv. Janja.  Živjela je u rimsko doba, bila je kršćanka. U to vrijeme, bili su progoni kršćana. Kada je imala oko 13 godina, zahtijevali su od nje, da se klanja poganskim bogovima. Doveli su je pred poganski hram, a ona je napravila znak križa, i odbila klanjanje. Zatvorili su je u tamnicu i mučili. Mladići su je htjeli oženiti iz obijesti i žaljenja, ali ih je sve odbila, govoreći da želi zbog Isusa ostati djevica. Pokušavali su je silovati, ali bez uspjeha. Umrla je ili od posljedica mučenja ili su je direktno ubili. Na njen blagdan u Rimu se blagoslivljaju dva janjeta, njihova vuna se sakuplja i papa je daje biskupima kao simbol jurisdikcije. Kada je Maria Goretti imala 12 godina, otac joj je umro od malarije, pa se s majkom i braćom, preselila jednoj drugoj obitelji, koja je imala farmu.  Tamo je bio 19-godišnji Alessandro, sin vlasnika farme. Zaljubio se u nju i razmišljao, kako da je zavede. Maria je to primijetila i molila majku, da je nikada ne ostavi samu kod kuće s njim. Majka to nije shvaćala ozbiljno. Jednoga dana, ostali su u kući Maria i Alessandro. On je iskoristio priliku i nagovarao je na spolni odnos. Njoj to nije padalo napamet i odlučno se tome protivila. Alessandro je bio uporan i kada je vidio, da od toga neće biti ništa, fizički je napao Mariju .Pretukao ju je gotovo na smrt,ali je preživjela i dospijela u bolnicu, gdje je umrla nakon dva dana. Prije smrti je oprostila Alessandru, molila Boga da mu oprosti i umrla je s križem i Gospinom medaljicom u rukama. Kada je Alessandro bio u zatvoru, imao je viziju Marije.Vidio je nju u vrtu, odjevenu u bijelo, okruženu ljiljanima. Nasmiješila mu se, prišla i dala mu ljiljane. Nakon toga se Alessandro obratio i pokajao, postao je drugi čovjek. Kada je izašao iz zatvora, otišao je u kuću, gdje je živjela Marijina majka i njena braća. Molio ih je za oprost. Majka mu je odgovorila, da naravno da će mu oprostiti, kada mu je oprostila i njezina kćer. Maria je proglašena svetom 1950.g. Prisustvovalo je 250 000 ljudi, među njima i njena majka i to je jedini put takav slučaj u povijesti. Papa Pio XII.joj je osobno čestitao na kćeri svetici. Zaštitnica je djevojčica, mladih i žrtvi silovanja. Najmlađa je svetica u povijesti s 12 godina. Mila Gojsalić je porijeklom iz sela Kostanja u Dalmatinskoj zagori. Živjela je u vremenu borbi između Poljičke republike i Turaka. Godine 1530., turski Ahmed-paša okupio je vojsku od 10 000 vojnika, s ciljem, da osvoji Poljicu. Utaborio se u Podgrađu. Poljička djevojka Mila Gojsalić, na silu je izgubila tjelesnu nevinost u šatoru Ahmed-paše. U zoru je ušla u skladište baruta u turskom taboru i zapalila ga. Poginula je zajedno s Ahmed-pašom i brojnim turskim časnicima i vojnicima. Taj događaj je iznenadio i prestrašio preostalu tursku vojsku pa su Poljičani napali Turke i porazili ih. Slijedi priča o sv. Katarini Aleksandrijskoj:  Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako, da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom, da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se preodlično govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. Maksimin ih je dao mučiti i pogubiti. Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti strašan kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No taj se kotač raspao. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava. Sveta Barbara je prema legendi, bila je kćerka Dioskorusa, bogatog trgovca purpurom i plemića u gradu Nikomediji u Maloj Aziji.  Plijenila je pažnju ljepotom, inteligencijom i jednostavnošću. Otac ju je htio udati za bogatog prosca. Kako je bila lijepa, čuvao ju je kao dragulj i prije nego je otišao na dulje putovanje, zatvorio ju je u toranj s dva prozora. Kad se vratio, našao je na tornju probijen treći prozor, a na pragu njemu mrski znak križa. Barbara mu je hrabro priznala, da je ona dala učiniti oboje: tri prozora, da je podsjećaju na tajnu Presvetog Trojstva, a križ, da je podsjeća na otkupljenje. Tajno je prešla na kršćanstvo, pod utjecajem đakona Valentina. Otac koji je bio tvrdi poganin, pobjesnio je od gnjeva, kada ga je htjela obratiti na kršćanstvo i htio je ubiti. Uspjela je na čudesan način pobjeći u planine i sakrivala se tamo, dok je nije odao jedan pastir. Zatočili su je i mučili, no rane su joj svaki put čudesno zacijeljivale. Osudili su je na smrt. Po nalogu suda, njen otac osobno joj je odrubio glavu. Ubrzo nakon toga, pogodila ga je munja i umro je. Zajedno s Barbarom, mučeništvo je podnijela sv. Julijana iz Nikomedije. Blažena Antonia Messina (1919.- 1935.), drugo je od desetero djece, obitelji sa sela s talijanskog otoka Sardinije.  Išla je u školu samo 4 razreda,j er se morala brinuti za nepokretnu majku Graziju. Već je sa 10 godina bila članica Katoličke akcije i poticala druge, da se uključe. Kad je imala 16.godina napao ju je maloljetnik, koji ju je želio silovati, ona se borila, pretučena je i umrla od rana. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Antoniju blaženom 1987. godine. Zaštitnica je žrtava silovanja i mučenica. Sveta Agata je bila je vrlo mlada, lijepa i bogata djevojka.  Živjela je u rimsko doba. Posvetila je život Bogu. Bili su progoni kršćana. Jedan magistrat ponudio je, da će joj spasiti život, ako pristane na spolni odnos s njim. Odbila je pa su je magistrat i njegov prijatelj, zatvorili, tukli i mučili na razne načine. Pri tom je došlo do potresa pri kojem su magistat i njegov prijatelj poginuli, a kasnije je umrla i Agata. Blažena Pierina Morosini (1931.-1957.) je iz siromašne obitelji, radila je u tvornici od 15.godine.  Zavjetovala se da će biti djevica, zanimala ju je religija, ali nije postala časna sestra,nego je pomagala majci oko svoje osmero braće i sestara.Bila je katehistkinja. Jednoga dana.kad se vraćala kući iz tvornice, napao ju je muškarac i želio silovati. U obrani je umrla. Zaštitnica je žrtava silovanja. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1987. |
18.01.2008., petak
Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, 18. - 25. siječnja
|
Dani od 18. do 25. siječnja su u Katoličkoj Crkvi posvećeni molitvi za jedinstvo svih kršćana. Ova se osmina slavi i u nekim drugim kršćanskim Crkvama. Začetnik ovog molitvenog pokreta je američki anglikanski svećenik Pavao Wattson sa svojim suradnikom, anglikanskim svećenikom Spencerom Jonesom. - Pavao Wattson je pripadao takozvanom oksfordskom pokretu u Anglikanskoj Crkvi, koji je bio sklon zbližavanju s Rimom. Na njegov su poticaj godine 1908., u okviru američke Anglikanske Crkve, po prvi puta organizirali ovu osmodnevnu molitvu za jedinstvo kršćana. Ubrzo nakon toga Pavao Wattson je, zajedno s muškom i ženskom redovničkom zajednicom, koje je već prije bio osnovao, pristupio Katoličkoj Crkvi. Otada se ova osmina počela širi ponajviše u Katoličkoj Crkvi. Papa Pio X. službeno ju je odobrio i preporučio svim katolicima. Pavao Wattson je nastojanje oko jedinstva shvaćao u predkoncilskom duhu. Tada se jedinstvo kršćana shvaćalo kao povratak svih odijeljenih kršćana u krilo Katoličke Crkve. Zato se molitvena osmina u početku širila samo među katolicima i anglikancima koji su bili skloni Rimu. Novi poticaj cjelokupnom ekumenskom gibanju i napose molitvi za jedinstvo svih kršćana dao je Drugi Vatikanski sabor (održan 1962.-1965.), koji je iznio nova katolička načela suvremenog ekumenskog gibanja. Između ostalog posebno je naglašen duhovni ekumenizam, to jest obraćenje srca i svetost života te javna, zajednička, i svaka osobna molitva za jedinstvo. Molitva je od sada duša svega ekumenskog gibanja. Novi papinski dokumenti o ekumenizmu posebno preporučuju upravo održavanje molitvene osmine od 18. do 25. siječnja kao zajedničke molitve s drugim kršćanima i prilika za prijateljske susrete. Ove godine počinje 100. molitvena osmina, jer je prva bila 1908. Prvi dan - molitva za povratak svih onih, koji su odijeljeni od Crkve Drugi dan - molitva za jedinstvo grčko-istočnih, pravoslavnih vjernika s katolicima Treći dan - molitva za jedinstvo europskih protestanata s katolicima Četvrti dan - molitva za jedinstvo anglikanaca s katolicima Peti dan - molitva za jedinstvo američkih kršćana s katolicima Šesti dan - molitva za obraćenje zlih katolika i odmetnutih od vjera Sedmi dan - molitva za obraćenje Židova Osmi dan - molitva za obraćenje pogana Molitva (za svaki od tih 8 dana) Da svi budu jedno, kao što si Ti, Oče u meni, i ja u Tebi: da i oni u nama budu jedno, da vjeruje svijet, da si me ti poslao (Iv 17,21). - Ja tebi kažem, Ti si Petar Stijena - I na toj stijeni, sagradit ću Crkvu svoju. Gospodine Isuse Kriste, koji si rekao svojim apostolima: Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem, ne gledaj na moje grijehe, nego na vjeru Crkve svoje i dostoj se nju po svojoj volji umiriti i ujediniti, koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ, Bog po sve vijeke vijekova. Amen. |
15.01.2008., utorak
Zašto su neki gotovo stalno u vezi, a neki gotovo nikad?
|
Nije lako odgovoriti na ovo pitanje, više toga utječe. Puno toga je i induvidualno i teško je generalizirati. Pokušao sam nabrojite nešto od onoga što utječe. - ISKUSTVO, PRAKSA, DRUŠTVENOST Kada je netko društven, komunikativan, pozna širok krug ljudi, lakše će nekoga i upoznati s kime će biti u vezi. Kada je netko od ranog djetinjstva omiljen u društvu i od ranog je djetinjstva stjecao iskustvo, poslije će mu biti lakše. Onaj tko je započeo udvarati se s 15 godina, ima više iskustva, prakse, od onoga koji je to počeo s 20 godina ili još kasnije. Tko ima iza sebe više veza, lakše će se snaći u vezi, od onoga koji je prvi put u vezi. Tko više izlazi, odlazi na kave, upoznaje nove ljude, odlazi na slobodne aktivnosti, gdje ima puno ljudi, prije će upoznati osobu za vezu. - HORMONI Spolni hormoni utječu na naše ponašanje. Količina hormona može biti visoka ili niska, može biti manje više stalna ili se mijenjati. Visoka razina hormona: - raste motivacija, - lakše se preuzima inicijativa, - osoba je aktivnija, - otpornija je na stres, - ima «deblju» kožu, - ima više energije, - usmjerenija je na cilj, - jak libido, - lakše se zaljubiti u nekoga, - manja kritičnost prema osobama suprotnog spola, - više se i lakše riskira. Niska razina hormona: - osoba je pasivnija, - teško preuzima inicijativu, - manje je otporna na stres, - osjetljivija je i ranjivija, - nizak libido, - lakše sklona depresiji, - malo tko joj se sviđa, - teško se odlučuje na rizik, - više toga joj se gadi, Hormoni dosta ovise o nasljeđu i o genima, no neke situacije i događaji, mogu povisiti razinu hormona: - druženje s osobom u koju smo zaljubljeni i koju volimo, - bavljenje sportom, - gledanje uzbudljive utakmice, - glazba s jačim, intezivnijim ritmom, - koncerti, - vožnja na motoru, - odlazak u lunapark, - skakanje padobranom, - bungee jumping... U više filmova: Maska, Ja, ja i Irena, Luckasti profesor itd. prikazano je, kako se ista osoba, može ponašati kada ima nisku razinu hormona i kada ima ekstremnu razinu hormona. Najbolje je umjereno, ekstremi donose nevolje J. 3. SHVAĆANJE KEMIJE Bez kemije, nema ni ljubavne veze. Do kemije ne dolazi slučajno, bilo kako. Teško je opisati kemiju, ona nije logična. Neki kuže, neki ne. Većina žena kuži i manjina muških. Oni koji kuže, (obično podsvjesno i nesvjesno), prije će si naći partnera. Lijepa mi je izreka: Svaki dečko je prirodno sposoban osvojiti srce cure, koja mu se sviđa, ako se ne obazire na strah i ne brine se pretjerano. 4. ZRELOST Zreli ljudi su spremniji za pravu ljubav i prije će im se dogoditi. Zrelost (kako je ja vidim): govoriti istinu, biti iskren, biti otvoren, ne sramiti se pokazati svoje mane, željeti drugima sreću i dobro, ponašati se spontano i normalno, osjećati se dobro u svojoj koži, biti u dobrim odnosima s ljudima, imati prijatelje, prihvaćati ljude kakvi jesu, u vezi zadržati sebe, a istodobno ostvariti zajedništvo. Nezrelost (kako je ja vidim): posesivnost, ljubomora, govoriti samo ono što drugi žele čuti, pretvaranje, glumatanje, sebičnost, neiskrenost, varanje, laganje, manipuliranje, iskorištavanje, ulizivanje, često prigovaranje, nastojanje da se drugog promijeni, po našem ukusu, traženje od drugih da nam ispune želje i prohtjeve, nestrpljivost, lijenost, željeti sve sada i odmah. |
13.01.2008., nedjelja
Krštenje Isusovo
Sv. Ivan Krstitelj krstio je Isusa na rijeci Jordan. Kada je Isus izašao iz vode, molio se, ugledao otvorena nebesa i Duha Svetoga poput goluba gdje silazi na njega, a glas se zaorio s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! Vrhunac Isusovog skrovitog zemaljskog života bilo je krštenje na Jordanu. Tada je započeo njegov javni život. Isus se nije trebao krstiti zbog toga, da mu se oprosti istočni grijeh. Kao čovjek je od začeća bio pun Duha Svetoga. Božanska osoba je oduvijek, od vječnosti, jedno s Ocem i Duhom Svetim. Ali uranjanjem u vodu kod krštenja na Jordanu, solidarizira se s grešnicima, simbolizira nastajanje nečeg novog što prije nije postojalo. Tim činom Isus naviješta da će zbog grešnika ići do kraja, da će umrijeti za njih. |
11.01.2008., petak
Praksa i navika
|
Često nešto čitam, gledam, vidim. Neki dan je jedan mladić izjavio, da je razlika između uspješnih i manje uspješnih ljudi u nekom području - praksa. A na tv-u, liječnik je govorio kako novi vozači, koji su tek položili auto-školu, voze s puno više napora, trošenja energije, više se umaraju. Praksa i navika su zanimljivi pojmovi. Vjerujem, da je talent za nešto samo djelomično bitan, jer bez truda i vježbanja, ostane neostvareni talent i propala šansa. Bitna je praksa. Kada netko nešto vježba godinama i time se bavi često, onda mu to i ide. Treba vremena i ponavljanja, da se postigne nešto veće. Vježba čini majstora. U početku zna biti jako teško. Čovjek se boji nepoznatoga, ne zna što ga čeka. Naš organizam voli navike, ustaljen raspored, bez promjena, tako troši manje energije i ne zamara se puno. Kada počinjemo s nečim novim i drugačijim, borimo se s vlastitim tijelom, dok se ono ne privikne na to. U početku se troši jako puno energije, koncentracije, živaca. Tada mnogi odustanu. Oni koji su hrabri, steknu naviku i onda im to ide lakše, s manje napora, kao podmazano. |
06.01.2008., nedjelja
Sveta tri kralja
|
Baltazar, Melkior i Gašpar su kraljevi, koji su došli pokloniti se Isusu. Prema Evanđelju po Mateju, došli su s istoka u Jeruzalem, da se poklone Isusu. Pratili su zvijezdu repaticu, betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu, primio ih je kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Potom im Bog zapovijedi, da se ne vraćaju Herodu i vrate se drugim putem u svoju zemlju. Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja.  Poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, a odande su kasnije otišle u Milano i napokon u Köln u najljepšu njemačku katedralu, gdje su i danas. Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije. Spomendan se slavi 6. siječnja. Blagdanom Bogojavljenja ili Tri kralja zaključuje se središnji skup božićnih običaja. |
03.01.2008., četvrtak
Samobor
|
Predzadnji dan prošle godine, bio sam u posjeti dragoj prijateljici u Samoboru. Nju sam i upoznao preko ovog bloga :) Bilo mi je lijepo, vrijeme je proletjelo i ostat će mi taj dan u lijepom sjećanju. Samobor je lijepo uređen grad, meni izgleda kao da je već u Europskoj Uniji. Poznat je po samoborskim kremšnitama, fašniku, po vinima muštardi i bermetu, kolaču rudarska greblica, po privatnom muzeju Marton, po nakitu kralušu, po mnogim poznatim stanovnicima poput Ferde Livadića, Stanka Vraza, u današnje vrijeme Zvjezdana Linića i Nike Fleiss. Ima dugu turističku tradiciju, mnogo crkvica i kulturnih spomenika. Nešto sam i fotografirao, brzo je pala noć pa nisam puno.  Crkva sv. Mihalja   |
