Često nešto čitam, gledam, vidim. Neki dan je jedan mladić izjavio, da je razlika između uspješnih i manje uspješnih ljudi u nekom području - praksa. A na tv-u, liječnik je govorio kako novi vozači, koji su tek položili auto-školu, voze s puno više napora, trošenja energije, više se umaraju.
Praksa i navika su zanimljivi pojmovi. Vjerujem, da je talent za nešto samo djelomično bitan, jer bez truda i vježbanja, ostane neostvareni talent i propala šansa. Bitna je praksa. Kada netko nešto vježba godinama i time se bavi često, onda mu to i ide. Treba vremena i ponavljanja, da se postigne nešto veće. Vježba čini majstora. U početku zna biti jako teško. Čovjek se boji nepoznatoga, ne zna što ga čeka. Naš organizam voli navike, ustaljen raspored, bez promjena, tako troši manje energije i ne zamara se puno. Kada počinjemo s nečim novim i drugačijim, borimo se s vlastitim tijelom, dok se ono ne privikne na to. U početku se troši jako puno energije, koncentracije, živaca. Tada mnogi odustanu. Oni koji su hrabri, steknu naviku i onda im to ide lakše, s manje napora, kao podmazano.
Post je objavljen 11.01.2008. u 23:47 sati.