nanesenih našemu Gospodinu u noći između Velikog četvrtka i petka Blažena Marija Magdalena, redovnica franjevačkog reda svete Klare Asiške živjela je u Rimu u 18. stoljeću. Ona je žarko željela znati nešto o tajnim mukama nanesenim našemu Gospodinu u noći koja je prethodila Njegovoj smrti. Gospodin se ukaza toj redovnici i objavi joj petnaest tajnih mučenja što su mu ih nanijeli između ponoći i zore u tamnici što se nalazila ispod Kajfina sudišta. UPOZORENJE: SLIJEDEĆI TEKST MOGAO BI VAS UZNEMIRITI! Govori Isus: Židovi su me smatrali najvećim zločincem onoga vremena i evo kako su sa mnom postupali: 1. Oni mi svezaše noge užetom i vukli su me niz kamenite stepenice u smrdljivi podrum, pun nečistoće. 2. Skinuše mi haljine i boli su me željeznim šiljcima. 3. Stegnuše mi tijelo konopom, vukoše me po tlu i bacahu me od zida do zida. 4. Objesiše me na drvenu gredu uzlom koji je popuštao sve dok se nisam poskliznuo i pao na zemlju. Isprebijan tim mučenjem plakao sam krvavim suzama. 5. Pričvrstili su me na kolac i izbadali su mi tijelo različitim oružjem. Bacali su na me kamenje i palili me plamenim žeravicama i bakljama. 6. Boli su me šilom i pijukom, oštrim kopljem, razdirali su me i skidali s mog tijela kožu, meso i žile. 7. Privezali su me za stup i učiniše da sam morao stajati bosih nogu na usijanom komadu metala. 8. Okruniše me željeznom krunom i svezaše mi oči krpama gadno nečistim. 9. Posjedoše me na stolicu pokrivenu šiljatim čavlima, koji su iskopali duboke rupe na mom tijelu. 10. Oni su izlili na moje rane tekuće olovo i smolu, i nakon te torture prignječili su me na stolicu punu čavala, tako da su čavli prodirali sve dublje u moje meso. 11. Da me osramote i izmuče oni su utiskivali igle u rupice moje iščupane brade. 12. Oni me baciše na jedan križ i svezaše me tako čvrsto da nisam mogao niše disati. 13. Kako sam ležao na zemlji, oni su mi gazili po glavi i jedan od njih stavivši svoju nogu na moja prsa zarinuo mi je kroz jezik jednu bodlju iz moje krune. 14. Oni su mi nalili u usta najogavnije izmete vrijeđajući me najbestidnijim pogrdama. 15. Svezaše mi ruke na leđa i tjerali me izvan zatvora da hodam, udarajući me šibama. Kad je Isus objavio sestri Mariji Magdaleni te patnje prije toga nepoznate, dodao je riječi: Moja kćeri, želim da sve ljude upoznaš s tim tajnim mukama, da svaka od tih tortura bude čašćena. Svakome od onih koji će mi svaki dan prinijeti s ljubavlju jednu od tih muka i koji će gorljivo moliti slijedeću molitvu, bit će na dan suda dana kao nagrada vječna slava. MOLITVA: Gospodine moj i Bože moj, imam stalnu volju da Te častim s petnaest tajnih muka i s Tvojom prolivenom dragocjenom Krvlju. Koliko ima zrna pijeska u moru, koliko zrna žita u polju, koliko vlati trava na livadama, koliko plodova u voćnjacima, koliko lišća na drveću, koliko cvjetova u vrtovima, koliko zvijezda na svodu nebeskom, koliko anđela na Nebu, koliko stvorova na Zemlji, tisuću puta toliko, o Gospodine Isuse, koji si predostojan ljubavi, tisuću puta toliko budi slavljen, hvaljen i čašćen, Ti sam, Tvoje Presveto Srce, Tvoja dragocjena Krv, Tvoja Božanska Žrtva za čovječanstvo, Presveti Sakrament oltara, Presveta Djevica Marija, devet slavnih korova anđeoskih i blažena četa svetaca! Neka im bude dana slava, hvala i čast od mene samoga, od svih ljudi, sada i uvijek kroz vječne vjekove! Želim isto toliko puta, predragi Isuse, da Ti zahvalim, da Ti služim i da Ti ugodim, da Ti zadovoljim za sve uvrede što su Ti nanesene i da budem Tvoj tijekom i dušom. Hoću isto toliko puta pokajati se za svoje grijehe i moliti za oproštenje Tebe, Boga svoga, da oprostiš i da se smiluješ. Želim isto tako da prinesem Tvoje zasluge beskrajne Vječnom Ocu kao naknadu za svoje krivice i grijehe i za svoje zaslužene kazne. Čvrsto sam odlučio promijeniti svoj život i molim Te da zadnja ura moga života bude sretna i u miru. Hoću, također, moliti za oslobođenje siromašnih duša u čistilištu. Želim obnavljati ovu pohvalu ljubavi i zadovoljštine svakog sata dana i noći, sve do posljednjeg trena svoga života. Molim Te, predobri i preljubezni Isuse, da potvrdiš u Nebu moju najiskreniju želju. Ne dopusti da bude uništena ni od ljudi ni od Sotone! Amen. (Ovu pobožnost odobrio i preporučio papa Klement II.) |
Rodoslovlje obitelji oholosti glasi ovako: prababa je sebeljublje, a njezina djeca su oholost i sjetilnost. Prvo dijete oholosti je taština, blago stvorenje, ali pomalo ludo; drugo dijete je častohlepnost, nemirno biće, jer želi da ga svi časte; treće dijete je pohlepa za vlašću; neće se nikome pokoravati i hoće biti nad svima, pravi je đavao u obitelji, pred njim nitko nije siguran. Svi imaju zajedničku obiteljsku crtu, da preko mjere i neuredno teže, da se pokažu, da pokušaju i poduzmu više nego što mogu i jesu. Osobita je oznaka oholosti, samodopadnost, koja sama sebe obožava i sve sebi pripisuje. Oholost je nadalje i osjetljiva, jer se uzrujava kod svakog nepriznanja, kod svake sumnje i ukora, kod svakog zapostavljanja. Nijedna biljka nije tako osjetljiva kao oholost za svoju čast. Misli, da ima u punoj mjeri sve čemu se ljudi dive. Voli prigovarati i kritizirati žive i mrtve. Oholost se zna nadimati do polubožanstva. Ohol čovjek misli da zna sve i misli da ga nitko ne može poučiti. Takvi polubogovi nisu rijetki u svijetu. Najviše ih ima među onima, koji ne mare ni za Crkvu ni za Boga. Oholosti ima raznih: vladalačka, podanička, plemenitaška, prosjačka, učenjačka i seljačka. Proširila se kao kuga po svijetu otkad je stara teta, zmija zapisala našim roditeljima u knjigu života: «Bit će te kao bogovi». Poniznost se baš protivi svemu tome. Njezina je baka umjerenost, a majka joj je skromnost. Poniznost ublažuje i umiruje sve neuredne podvige oholosti, težnju za slavom i priznanjem i nedopuštenom neovisnošću. Ona teži za pohvalnim omaložavanjem same sebe u sebi i pred drugima; misli o sebi skromno i voli kad drugi o njoj tako misle i govore; izbjegava časti, šuti o sebi, strpljivo i veselo podnosi poniženja; ne ispričava se nego se ponizuje iskrenim priznanjem svoje slabosti i grešnosti, tamo gdje treba, osobito u ispovjedaonici. Njezino je junačko i glavno djelo, ljubav prema poniženjima. Učiteljica, odgojiteljica, savjetnica i uvjet poniznosti je spoznaja samoga sebe. Ovakva spoznaja pokazuje i uči čovjeka, da sve dobro što ima i što čini, je Božji dar i Božje djelo i da sam ne može ništa nego griješiti. Kada ovo znamo, onda lakše shvaćamo sve što radi ponizna duša, razumijemo bolje i samu njenu težnju za poniženjem. Srž, duša i osnova poniznosti je ispravno i razumno shvaćanje poniženja samoga sebe. M. Menschler |
HOPA - Hvala, oprosti, pomozi. Amen O, moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja, dovedi u Raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe. Moj Bože! Vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te. Molim Te da oprostiš onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne uzdaju u Tebe i koji Te ne ljube. Moli se tri puta zaredom. Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, klanjam vam se i prikazujem vam predragocijeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista, prisutna u svim svetohraništima svijeta, kao naknadu za uvrede, svetogrđa i ravnodušnosti, kojima je On sam uvrijeđen. U ime neizmjernih zasluga Njegova Presvetoga Srca i Prečistoga Srca Marijina, molim vas za obraćenje jadnih grešnika. |
Iz knjižice: Arnold Guillet: Molitve za pokojne, UPT, Đakovo, 2002. Sv. Anna Katarina Emmerich, bez sumnje, jedna od najvećih mističarki svijeta, piše: «Žalosno je da se tako malo pomaže dušama u čistilištu. Svako djelo, koje se za njih prikaže, svaki milodar ili patnja njima trenutačno čini dobro. Oni su tada toliko sretni, toliko blaženi, poput onoga tko skapava od žeđi, a netko mu pruži svježi napitak.» Pripazite na riječ trenutačno! Zašto Bog čiji mlinovi, kako se kaže, polagano melju, dopušta da naša dobra djela trenutačno pomažu dušama u čistilištu? Tko o tome razmišlja, zaključit će ovo: Bog naime, ljudski rečeno, pun čežnje, čeka da duše, koje je stvorio na svoju sliku i priliku, konačno budu savršene kako bi ih mogao priljubiti na svoje očinsko srce. Tu leži razlog i zašto duše u čistilištu imaju tako veliku moć. Ako im pomažemo, brže dolaze do cilja, a budući da je je i to, ljudski rečeno, također u Božjem interesu, On je spreman za to platiti cijenu. Spreman nam je pomoći. To je objašnjenje zašto duše u čistilištu imaju tako velik utjecaj kod Boga, za sebe ni najmanjeg utjecaja, ali za nas moć. Mi smo nerazumni i to ne uviđamo. I kad bi naši propovjednici, umjesto da se uglavnom muče psihologijom i odnosom među ljudima, govorili ljudima istinu o duše u čistilištu i svim drugim velikim istinama vjere, doskora bi crkve opet bile pune. A ti, dragi prijatelju, ako ne vjeruješ u ovu istinu, onda napravi jedan test: Ako u jednoj stvari koja ti teško ide, trebaš pomoć, tada dušama u čistilištu obećaj neku žrtvu, koja te nešto stoji (molitva, post, odricanje...) Iskreno se moli Bogu, da bude Njegova volja i vidjet ćeš, da te duše u čistilištu neće ostaviti neispunjenih nada. One su ti dobri i vjerni prijatelji, koje ti je Bog darovao. |
Ove sam godine završio fakultet i podnio molbu za staž. Budući, da moram dugo čekati stažiranje, odlučio sam nešto raditi. I tako sam postao distributer, nosio sam novine, letke, reklame, od 30. lipnja do 5. listopada. Zbog mnogo razloga, odlučio sam prestati. Bio sam dio mobilne ekipe. Bilo nas je od četvero do osmero. Rano ujutro smo se našli i putovali kombijem do mjesta, gdje smo radili (Varaždinska županija, Zagreb, Križevci, Nova Gradiška, Pakrac, Lipik, Velika Gorica...). Na prvi pogled, to se čini kao lagan posao, ali to je samo na prvi pogled. Malo tko dugo izdrži, većini je to samo prolazni posao. Radno vrijeme je vrlo nezgodno. Odlazio sam od kuće u 6 ujutro i vraćao se u 9 navečer. Bilo je odstupanja u danima, ali ovo je bio prosjek. Kada sam došao doma imao sam vremena samo da se najedem, malo popričam sa svojima, da se tuširam i odem spavati. Gotovo nikada, nisam se dovoljno naspavao. Svaki dan treba puno hodati. Obično smo radili od 8 ujutro do 1 kada je bio ručak, pa opet od pola 2 do 7 navečer. Ostalo vrijeme je otišlo na putovanje do odredišta i kući. Najčešće smo nosili besplatne novine. Primjerak ima 48 stranica. Ponekad su unutra reklame. Posljednji tjedan naraslo je na 70 stranica. Odjednom treba uzeti po 100 komada, nekada i 200, 300. Može se nositi, ali tijekom dana dođe do umora. Dobili smo torbe, ali 4 puta su mi popucale ručke i torba se gotovo raspala od tereta. Promijenio sam nekoliko cipela. Bilo je nezgodno, kada su mi se noge zamočile već ujutro od kiše ili rose, pa sam imao mokre noge po cijeli dan, dok nisam došao doma. Svaki dan sam pio otprilike 5-6 litara tekućine. Jednostavno je bilo potrebno. I to nekada nije bilo dovoljno, da se ugasi žeđ. Puno sam se znojio, imao mokra leđa. Grozno je bilo, kada su bile vrućine od 35 do 40 stupnjeva. Radili smo i po laganoj kiši, po jakom vjetru, po grmljavini, po mraku. Teško je bilo raditi po mraku u selima oko Pakraca, gdje je prije bio rat i izvan kuća ima mina. Bili su ravni tereni, ali i planinski, brdski. Neke ulice su bile tako strme, čudim se kako ljudi tamo mogu živjeti. Imao sam par neugodnih iskustava sa psima. U jednom mjestu, dvorište je bilo otvoreno, djevojčica je bila s njemačkim ovčarom. On je vjerojatno pomislio, da treba braniti djevojčicu pa je izletio iz dvorišta, dotrčao do mene, napao me i skočio mi na prsa. Djevojčica je vrištala, ja sam se branio i pas se povukao. Jedan drugi put, iz frizerskog salona, izletio je veliki pas, lajao, režao. Primijetio sam to na vrijeme i trčao preko ceste, da se sklonim u zgradu. Vlasnica je došla i rekla: «Neće ti on ništa». Nije mi baš tako izgledalo. Bilo je i s ljudima neugodnih situacija. U jednoj zgradi, prišao mi je čovjek i vikao na mene što zvonim (zvonio sam lagano i kratko), da ću mu probuditi dijete koje spava, bio je bijesan, gnjevan, prijetio je, moglo je doći i do tučnjave, ali sam ga smirivao i otišao. Jedan drugi čovjek vikao je, da nemam pravo ništa stavljati u njegovom dvorištu, derao se, njegov pas me htio ugristi, a on kao da je htio, da se to dogodi, nije ga tjerao. Bilo je i lijepih stvari, zaradio sam nešto novaca, stekao nove prijatelje, jeli smo u restoranima na račun poduzeća, uslikao sam stotine fotografija, vidio mnoga mjesta koja nisam prije, stekao iskustvo, dobio sam tamnu boju kože, razvijene noge i ruke. Ovaj tjedan bio mi je najgori i odlučio sam otići. U ponedjeljak, jako sam se umorio. Taj dan imali smo i drugi kombi. Standardni kombi je odličan, ali ovaj zamjenski je bio pokvaren. Curilo mu je ulje, svakih pola sata je zakuhao, ispuštao je paru, smrdio je. Vrhunac je bio na povratku kući. Jako je smrdjelo i dimilo se. Kada smo stali i podigli poklopac motora, toliko je bilo dima, šikljalo je u zrak na sve strane, mislili smo da će se zapaliti!!! U utorak smo radili u brdima. Paketi su postali teži i veći, nego inače. Tako sam bio umoran i iscrpljen. Tražio sam slobodan dan, ali ga nisam dobio. A taj drugi dan bio mi je rođendan. Iz dana u dan bio sam sve umorniji, jer se nisam imao kada odmoriti. Bio sam jako nervozan. I drugi u ekipi su bili takvi. Mnogi su rekli, da će prestati raditi. Jednom kolegi, brak je u krizi, jer nikada nije doma, malena kćer ga po deset puta zove na mobitel, kada će doći kući. Svaki dan smo dolazili kući poslije 9 navečer. Čak smo tražili razgovor s direktorom, jer je bilo puno toga što nas je mučilo. I došlo je do razgovora s njim. Direktor se pokazao puno boljim, nego što smo mislili. No, mene to nije usrećilo, jer ne može se nešto bitnije promijeniti. Takav je posao. Užasno su me boljele noge, bio sam tako iscrpljen, na rubu živaca i snaga. Kada bio došao doma, jedva da sam imao snage pričati, bio sam na rubu plača, sitnica bi me izbacila iz takta, sjeo bi i ne bi se pomaknuo, jer nisam imao više snage ni volje. Glava me boljela, vrtilo mi se, osjećao sam veliku slabost u tijelu. Zbog svega toga i još nekih drugih razloga, prestao sam raditi ovaj posao i tražim novi, koji će imati normalnije radno vrijeme, koji će biti primjereniji mom obrazovanju i koji mi neće dovesti zdravlje u pitanje. Danas i jučer popravilo mi se raspoloženje. Jučer sam slavio rođendan, a danas sam bio u gostima, odmorio sam se i život mi se vraća u normalu. |
< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv