normalan zivot

Mali noćni susreti ugodni, 2.dio

Već spomenuh da je svaka sličnost s pravim osobama slučajna pa me, molim lijepo, ne pitajte radi li se o autobiografiji. Prepoznat će se u pričici i drugi a ne samo ja, ali samo slučajno.

4. Dođe lik totalno strgan raznim pićima pred kuću i ugleda u dvorištu kako se goste njegovi roditelji i još barem 20 ljudi. “Pa da, rekli su da večeras slave, opet sam uranio”- pomisli lik i počne da razmišlja šta da uradi. Da uđe u kuću neopaženo – nema šanse. Da samo pozdravi ili mahne – opet nema šanse jer tu je 20 ljudi od kojih neke i ne zna pa će se morat još i upoznavat, objašnjavat zašto studira već 7 godina i šta god da kaže ili učini u tom stanju osramotit će se, ali lako za njega, osramotit će roditelje i to neće bit prvi put. Odluči lik stoga pričekat da gosti odu, pa zaobiđe dvorište i sjedne na zidić u vrtlu iza kuće. Nakon 5 minuta derivati učinu svoje i naš junak zakomi na zidiću i strovali se u travu. Pošto je pao u meko trava mu se učini još zgodnijom za čekanje da gosti odu. Nakon 2 minute spavao je ko zaklan. Sve bi prošlo donekle dobro da se jedan od gostiju posli dobre klope i još boljeg vina nije odlučio malo rastegnuti i protegnuti noge. Prošeta on tako iza kuće, pa malo kroz travu i spotakne se na našeg junaka. Čovik trenutno problijedi, ispusti neki ćudan krik i u panici počne dozivati likovog čaču. “Aaaaarghhhh, neko ti leži u vrtlu !!!” Kad je lik otvorio oči ugledao je 20 pari razrogaćenih očiju iznad sebe. Prvo je pomislio da je u paklu, onda je shvatio da nije, da bi potom kad je ugledao izraze lica svojih roditelja opet povjerovao da je.
Pouka: U strahu od sramote možeš napravit još veće sranje

Nastavit će se...

LIVADA

Počelo je sa zatvaranjem Malog Princa kad je Sin rekao povijesno NE utjerivačima najma pa ostadosmo bez kafića koji život znači. Onda se prebacismo u Zanata gdje nas šef Bena prihvati ko svoju djecu pa smo bili valjda jedini gosti u tom klubu zanatlija koji su osim što su dobro pili dobijali na stol i mezu na račun kuće. Bena međutim, za cca 8 mjeseci ode u privatnike i otvori kafić na Baće al on ne zaživi ko neka prava birtija – više nako za popit kavu i jednom mjesečno ljeti i pivo. Tako se prebacismo na livadu. Na našoj livadi nema trave – samo parkirani automobili i par kontejnera za smeće. I mali diskont preko puta, kad kažem Bone da se zove valjda će onda pola Hrvatske znat di je ta naša livada. Tu smo već 7 godina svaki jebeni ponedjeljak i digod još koji dan u tjednu. Čak slavismo 5 godina livade. Stara poslovica kaže da nema kafića do zidića, a naša livada nema ni zidić, a kamoli kafić, pa opet tamo proslavismo i rođendane i brojne druge važne fešte. Najveće je sranje što nitko nije zapisivao o čemu se sve tu pričalo u tih 7 godina, a virujte, šta se tamo izgovori dok si naslonjen na auto i prebacuješ pivu iz jedne ruke u drugu i cupkaš od zime, to je dostojno najboljih umjetničkih dostignuća.
Sinoć tako obradismo slijedeće teme:
1. Higijena je precijenjena ? Sin tvrdi da poslije sranja nije potrebno prati ruke. Naime, pošto šupak briše troslojnim papirom on nema direktan dodir sa zagađenim objektima. Slično je i sa pišanjem, s tim da tu pere ruke prije pišanja u čemu se svi složismo da je važnije. Složismo se također i da svakodnevno činimo puno gore nehigijenske stvari od nepranja ruku poslije sranja. Ja naprimjer sinoć pojedoh pola ćevapa iz ruku koje mi je Loko odlomio rukama. Oboje na livadu dođosmo s posla gdje smo dirali svakakva sranja uključujući prašnjave registratore, novac i sl. Bilo je tu i primjera iz seksualnog života, al ovaj blog je previše pristojan da bi se tu pisalo o analno-oralno-vaginalnim redoslijedima. Na koncu ipak ismijasmo Sina jer ne prat ruke poslije sranja – ajme i kuku.
2. Kladionice – stara ofucana tema. Koeficijenti, štele, “Pa san na 1 par”, “Mislija san tu uložit bar 200 kuna”, “Ima san filing da bi Hajduk moga spušit” i slične pizdarije koje nisu vrijedne spomena.
3. Bena se vraća u Zanata. Prodaje kafić na Bačama i vraća se poslu s kojim je ušao u legendu. Ne virujen da ćemo radi njega odjebat Livadu, ali pogledat koju tekmu, odigrat briškulu i trešetu i popit litru vina ili 5-6 piva za malu lovu, to će bit sigurno. Nadam se da nas Bena nije zaboravio i da će nas opet prigrliti kao rođene.
Loko je još dodo i to da ga trenutno u životu zanimaju samo 2 stvari: Seks i jebačina.

Cijepljenje

Rokica se cijepio jučer. Bilo je suza. Onih velikih što prekriju cijelo lice. Soba je smrdila po alkoholu. Čući pitala sestru u šali da je li ona šta cugnila. Da Bože sačuvaj šta van je, to sam desifencirala. Roko je iglu podnio muški. Na izlazu sestra kaže: “Knjižica vam je vani na šanku, ovaj, na pultu.” Zbunila se.

Mali noćni susreti ugodni

Da je alkohol dobar sluga i loš gospodar, kao i rodica mu vatra, to znamo. Ćudne situacije međutim, provocirane alkoholom su beskrajne kao i glupost. Malo ću proćaćkat po arhivi svog pamćenja i iznijeti vam neke dogodovštine iz domene susreta pijanih sa nepijanim ozbiljnijim, najčešće i najbližim ljudima. Premda su tekstovi inspirirani istinitim događajima, svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna.

1. Dođe lik doma oko 4 ure potpuno strgan različitim pićima. Legne u krevet al nakon 10 minuta izlijeće prema zahodu. Za njim ulazi otac i ugleda ga sa glavom u školjci. dijalog je slijedeći:
- Šta to radiš ???
- Bogati ol ne vidiš.
- Rigaš!! Šta ti je ?
- Ma izija san neke ćevape.
- A jesi šta pija ?
- A jesan dvi pive.
- Dvi pive ? To je litra pive. Toliko ja u životu nisan popija.
Na to lika uhvati smijeh, ali oštra bol u gornjem lijevom dijelu glave kao i novi plimni val iz želuca u tome ga spriječiše.

2. Dođe lik doma oko 1 potpuno strgan različitim pićima. Starci su još budni i upravo se spremaju leć. Zahod je stoga okupiran. “Aukurac, uranija san”- pomisli lik i ode u sobu čekat da se WC oslobodi ili da eventualno zaspe. Događa se ovo drugo, ali ga za 5 minuta tsunami iz želuca tjera na riganje. Izleti iz sobe – u zahodu majka pere zube. Di će šta će – brzo otvara prozor i izbacuje torticu u dvorište. U dvoru ispod prozora sestra mu se ljubi s momkom. Momak kad ugleda lika krene da će ga pozdravit, a onda kao pantera skoči u stranu i uspije izbjeć torticu po glavi te dobije samo malo po nogama. Lik zaspe bez da dočeka sestru i njen komentar. Ujutro ga bude glasovi. Starome je rođendan i čestitari došli odma ujutro. Kroz vrata samo čuje njihove glasove: “Neko ti je povratija ispod prozora, kakvih divljaka ima, ccc” Lik angažira sestru za sić vode da polije ispod prozora. Od tortice do prozora vodio je nepogrešiv trag od bljuvotine, gotovo do samog kreveta. Tog divljaka nisu mogli popušit, nema šanse.

3. Dođe lik doma oko ponoć ipo, napušen i strgan nešto manje nego zadnja 2 puta. Doma starci gledaju televiziju. “Opet san uranija”- pomisli on, ali se ohrabri i odlično odglumi trijeznoću (bar on misli da je bio odličan). “Sjedi malo s nama, pričaj nam di si bija” – pozove ga otac. Lik prozbori dvi rečenice i uzme daljinski ne bi li skrenuo pozornost opet prema televiziji. Okrene par programa i zaustavi se na filmu Smisao života Montya Pythona i to na čuvenu scenu iz restorana. Starci ga nešto pitaju, ali lik gleda debeloga kako se prežderava i osmijeh mu titra jer zna slijedeću scenu. Starci ga opet nešto pitaju u smislu jesi li šta pija šta ti je, ali lik gleda konobara kako debelome uvaljuje mentol bonbon i osmijeh mu je razvijen od uva do uva. Na treći put stari pita jesi li drogiran, a lik puca, eksplodira od smija kao što debeli eksplodira od spize. Lik se drži za drob i ne može doć do zraka od smija. Starci ga gledaju pa se pogledavaju međusobno. “Idi ti sine leć u krevet.” A slijedila je scena sa čistačicom.

Nastavit će se...

Žutilo

Kazzo Mortale je napisao jedan dobar i istinit post koji govori o tome koliko su debilne postale naše tiskovine. Ti novinari ako su uopće pohađali kakvu školu ili barem tečaj iz novinarstva sigurno tamo nisu učili: Gluposti naprijed, istina stop. Tako se valjda školuju političari (jer ne može bit slučajnost da skoro svi imaju taj mot), ali novinari bi trebali dat malo više truda u opskrbljivanju informacijama. Meni se čini da tu lijenost igra veliku ulogu jer je novinski prostor najlakše popunit tračevima i prepisivanjem. Lijepo prevrtiš internet dok piješ kaficu, nađeš nešto kao šaljivo a da je aktualno i da ogovara javne osobe, onda to lijepo kopipejstaš, dodaš u naslovu kako se radi o hitu koji je već čulo milijun ljudi i to je to. Cijela stranica je tu: slika iz arhive, debilna pjesmica i veliki senzacionalni naslov. Prođa je garantirana i zaradio si plaću, a još ti se ni kava nije ohladila. Direktor ti još čestita jer si uspio da svi pričaju o toj pjesmici, a podatak da je autor anoniman kao dodaje na važnosti jer, ne znamo kakvog genija imamo među nama. Kladim se da Čićo, Toza i Kazzo nisu utrošili više od 2 moždane vijuge i 2 ipo minute zajedno da sklepaju pjesmicu koju su novine znale ukrast sa bloga, al su valjda zaboravili sa kojega i onda da ne traže ponovo (opet lijenost) napišu da je autor anoniman. A i bolje nego da spominju nekoga Tozu. Čićo se valjda spasio šta ga nisu spomenili kao autora jer je njegov humor inače puno pametniji i sigurno ne bi želio da ga pamte po ovome. Odgovorno tvrdim da je 70 % građana Hrvatske u dobi od 9 do 99 godine sposobno napisati par stihova o pijanoj trojici. Umjesto toga 70% građana se divi pizdarijama i zaboravlja u kojim govnima žive. Evo ajde da provam i ja, palim štopericu, ajmo inspiracija:
Čim otvori prvu pivicu
Fešta uhvati Olić Ivicu
Pa dok eksa širi šake
Jer obožava narodnjake.
Evo Srne pruža mu desnicu
On je jači jer pije žesticu.
Jel se ono tamo neko pokoško?
Naravno, sa šanka se vraća Boško.
Ljut je na svog Šefa Nanu
Pa će noćaš iskapit Fontanu.

Dida, 4 minute, 12 sekundi

Ajde stoko iz žute štampe navali. Držiš lijevi miš i prođeš priko teksta. Onda desni pa opet s lijevim na Copy. Pa u svoju rubriku lijevi pa desni pa Paste. Autor nek ostane anoniman jer bi ga bilo malo sram.

Roko vas pozdravlja

Dakle evo malo sličica. Prva je obećana sa Rokovog prvog rođendana. Ponovilo mu se sto puta. Druge su slije onako nasumce odabrane. Ima ih boljih, al za početak nije loše. Ove su reklo bi se, poprilično nevine i naivne.

arhiva

slija

kupanje

Promjene

Je, malo mi je ponestalo tema budući da VKP odlazi privremeno u fazu mirovanja. Naravno, izvjestit ću o planovima i akcijama, ali jasno da će one u ovom periodu bit rjeđe.
Novost je šta se Čući zaposlila (ubola je neku zamjenu) pa sad kad radim popodne jutro provodim samo sa Rokom. Eto došao me red na minjanje pelena, oblačenje, spremanje kašica, kupanje i sve te lipe stvari u kojima je dosad ipak žena vodila glavnu riječ. Tako sam i jutros bio s njim i baš sam guštao. Lipo smo se kupali u moru na Firulama poslije čega je on papio kašicu i zaspao. Dobro je dok je još lipo vrime za kupanje jer ne znam šta ću s njim kad počnu zime i vjetrovi.

CICO

Priznajem da sam o njemu mijenjao mišljenje. Dok je bio trener Dinama nisam ga mogao podnijeti u štampu onako arogantnog i bahatog (Cico pederu!). Kasnije se kroz Zagreb i repku ispravio u trenera kojeg sam počeo cijeniti. Danas kad je van svega pokazuje opet da je pravi govnjar. Njegov jučerašnji intervju u Slobodnoj je za povratit. Kakav kreten bezobrazni. Dakle, Cico tvrdi da nema šanse da bi njemu igrači bježali u noć. Ma kakvi, nisu to isti igrači. Srna priča u svoju obranu kako se on tako opušta prije velikih utakmica. Nije dodao: osim ako je izbornik Cico Kranjčar. Dakle, konkluzija je jasna jer valjda je bilo velikih tekmi u kojim je Srna igrao i pod Cicinin vodstvom.
Nadalje tvrdi da je Bilić pogriješio sa svojom reakcijom. On koji je Tomasa poslao doma radi pišljive masaže još dodaje kako je dokazao da je bio u pravu jer je i bez Tomasa prošao kvalifikacije. Dakle, ocijenio je da mu Tomas ne treba pa ga je isprašio za običnu pizdariju. Drugim riječima, da se masirao netko drugi bolje bi prošao. Nadalje Cico priča kako mu nije jasno Šta će Biliću Miki Rapaić te kako je na svjetskom prvenstvu Hrvatska igrala dobro i ispala zbog nesreće. Moj je dojam bio (a i mnogih koje znam) da se ta nesreće možda ne bi desila da je Miki igrao na Mundijalu jer je on tip igrača koji nosi prevagu. Cico tvrdi : Rapaić je tip igrača koji ne može nositi prevagu na terenu, ali moguće je da Bilić zna nešto što ja ne znam. Tu se slažem s njim, ali samo s ovim drugim. Slijedeća izjava za ludnicu je: Ja sam forsirao Niku Kranjčara i umjesto da mi javnost na tome bude zahvalna oni mi zbog toga predbacuju. A tek ovo: Ne zaboravite da sam upravo ja doveo u reprezentaciju Da Silvu i Modrića. Dakle, ako budu dobri igrači, Cico je već rezervirao zasluge jer Bože moj, puno im je pomogao u karijeri. Naš Cico se na kraju još hvali kako mu je sad dobro jer nema ozbiljnih ponuda za njega. Nije ni ćudno.
A sad forca naši. Moj tip je 0:2 (Rapaić, Klasnić).

O skupštini

Sve je prošlo više-manje po najavi. Ovo je bila izvanredna skupština, a redovna je najavljena oko Božića. Svi su planovi protekli u znaku: “Samo da ne bude: tribalo bi, valjalo bi...pa niko ništa.” Vidit ćemo jesmo li ozbiljni kad prođe malo vrimena. Ja bi bio zadovoljan sa 50% planiranog.
Janćići su bili vrhunski, al za moj gušt malko preslani. Primoštenska mafija (Brenći, Baksum..) me priveslala za paprčnjake. Digli su se kada idu pišat, a otišli su po meso, mamicu im prepredenu. Srce me kasnije bolilo kad sam vidio koliko je mesa ostalo jer nekih 20-25 kila pečene janjetine ipak je bilo prevelik zalogaj za nas. Skupilo se u getu podosta ljudi, a i policija je dolazila dvaput zbog narušavanja reda i mira. Ovo je bilo zadnje okupljanje ove sezone i ako se ne varam niko nije spušio prijavu za to remećenje unatoč brojnim izlascima policije na teren u get. Ma mislim da ni prošle godine nije bilo problema. Svakako, primoštensku policiju (ne kontam prometnu nego one šetače) čine zbilja pravi ljudi od formata. Stoga im je specijalno izaslanstvo (ista ona mafija) odnijelo u teću skoro sve šta je ostalo (a ostalo je borami za pravu gozbu, uf da se sad vratit pa to dokrajčit) i ne virujen da je policiji bilo mrsko. Tako je VK Primošten pokazao da ima plemenito srce, jer premda na računu imamo još 76 kuna, bogato smo počastili naše plavce. Kasnije se još lokalo do iznemoglosti, kako i doliči za kraj sezone.

APDEJT

Evo me Brenći nazva:
"Sokole bit će ka cukar, u Fofinoga dide još su u podne trčkarali i pasli travicu. Dva od po 15 kila, evo sad smo ih uzeli, organizacija na vrhuncu".
Iza njega kroz mobitel čuo se Baksum sa par neartikuliranih krikova koji pokazuju da je on na vrhuncu već kad ih vidi sirove. A kad zagrize, upada u trans.
A nisan ni ja daleko. Još ću malo radit, a onda kiba u Primošten. Triba odradit skupštinu, a onda pobjedit u igri "Grupa traži paprčnjak."

grb