|
|
nedjelja, 29.10.2006.
TV
Eto me pogodila neka gadna prehlada. Teško mi je to reć al mislim da sam je skupio od Roka koji nam 2 noći nije dao spavati, a onda kad je jadničak prizdravio tatici je malo oslabio imunološki sustav.
Tako se ovaj vikend zabavljam uz tv što inače ne radim često, i volio bih istaknuti 2 emisije koje sam gledao sa velikim zanimanjem.
1. Dodjela nagrada za djelatnike godine
Nisam se uključio na vrijeme pa nisam odmah skužio da je turizam u điru. Nagrade je dodjeljivao Mesić, a dobitnike su proglašavali Mlakar i Kokosova. Kad je Oli prozvao neku gospođu za prodavačicu godine, očekivao sam u objašnjenju da je žena uspjela u ljetnim mjeecima prodati turistima peći za ogrijev, ili da je
napravila ne znam kakav uspjeh u prodavanju magle. Gospođa je međutim zaslužila nagradu jer je bila ljubazna sa kupcima dok je prodavala na dubrovačkoj tržnici u narodnoj nošnji. Svaka čast. Nagradu za najboljeg djelatnika na benzinskoj crpki dobio je neki momak. Ne zato što može istovremeno točiti u 3 automobila i istovremeno opsluživati 4-icu na blagajni, što je vratio izgubljenu vfreću s novcem ili što je savladao 6-članu naoružanu bandu pljačkaša. Momku je za dobivanje tako visokog priznanja bilo dovoljno što je bio ljubazan sa kupcima i kolegama na poslu. VRhunac je nastupio kad je dodjeljena nagrada za čistaća godine. Nju su pokupili zadarski škovacinski tandem Dado i Vlado za predanost poslu i profesionalan pristup. Takvog veselja i ponosa kod dvojice ljudi odavna ne vidjeh na televiziji. Dado i Vlado samo šta nisu proplakali od sreće dok im je Stipe uručivao priznanje za njihov rad. Mislim da ni onaj rudar Sirotanović nije više zaslužio nagradu za svoj profesionalni pristup i zalaganje. Gledajući ta dva čovječuljka kako se vesele i meni je suza kanila ko onomad kad je Goran osvojio Wimbledon nakon zadnjeg poena...
2. Drugo šta me oduševilo na telki dogodilo se jutros u 8 sati. Ne znam da li se to događa inače jer nedjelja ujtro u 8 sigurno nije termin kad gledam tv, ali ako vidim da se ovo događa svake nedjelje, onda eto mene pred ekranom i ubuduće u to vrijeme. Naime, prikazivao se crtić Lucky Luke u epizodi zvanoj Balada o Daltonima. Iako sam veliki fan Taličnog Toma moram priznat da se nisam baš načitao njegovih stripova kao npr. alanfordova, a za crtić nisam siguran da sam ikad i gledao. Radi se o dugometražnom crtiću vrlo vrlo dobro napravljenom, osim što ponekad nisam razumio glasove sinhronizirane od naših glumaca. Premda odavno imam 27 godina u guzici, odgledao sam crtić ko hipnotiziran ne mičići pogled sa ekrana niti na Rokovo dozivanje. Pokušavao sam mu objasniti koliko je ovo dobar crtić i da je puno bolji od teletabisa, ali njegova koncetracija nije bila duža od 2 minute. Šteta.
Valjda će imati priliku gledati Toma i za koju godinu kad malo stasa. Tada ću mu s guštom praviti društvo.
Eto idem sad pogledat naše rukometaše uz topli čaj.
|
- 17:41 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
utorak, 24.10.2006.
Mali noćni... zadnja epizoda
(Jer ste vi to tražili)
Premda sam u zadnjem postu najavio da pomalo odustajem od ovog serijala, jasno da je trebalo ispričati još jednu priču kako bi se zaokružila cjelina. Zadnji put napominjem da su likovi i događaji izmišljeni te da je svaka sličnost sa stvarnim osobama slučajna ma koliko se neki u svemu prepoznali.
Lik ima vikendicu u malom mistu kraj mora. I cura mu ima kuću u istom mistu. Tih je dana s njom bio nešto zaratio pa je izašao navečer sa muškom ekipom. Nakon šta su pozatvarali sve kafiće, barove, diska, krčme, konobe i birtije, pozove ih jedna prija u nje doma na sendviče za doručak. Naravno, to se ne propušta jer dobra papica oko 7 ipo ujutro ulazi u želudac kao ključ u bravu. Pošto je smazao sendvu, naš lik opazi krajičkom oka veliki krevet kako ga mazno zove, te on uz izgovor “samo ću se pet minuti ispružit” zahrče ko zaklan. Ekipa se raziđe kućama, a on ostane spavat tako blaženo da ga ni ta prija nije imala srca probudit. Dapače, legnu ona i njena rodica koja je tu večer spavala kod nje na isti krevet. Tu zbilja nije bilo nekakvih primisli. Cure zbilja nisu imale gdje drugdje leć, a u to doba nije im ni bilo do ičega osim do sna.
Drama počinje oko 10 kad likova majka skuži da se ovaj nije vratio kući. Odmah joj kroz glavu prođe najgore jer tih je dana zbilja bilo svega. Nije se toliko uspaničila jer opet, nije mu ovo pvi put pa ga ode potražit na 2 mjesta gdje će ga sigurno pronaći. Ode na brod, ali tamo nikoga. Ode kod likove cure – opet ništa. Kaže da ga nije vidila ni čula 2 dana, te se sad i ona zabrinila šta mu se moglo dogoditi. Uskoro je pola mista tražilo lika od kuće do kuće.
Kad su došli pred prijinu kuću u povorci su bili:
likovi čača i mater, cura, curina tetka, curin brat (inače bivši momak od prije), 2 prijatelja i 3 poznanika koji su tu bili po principu “poći ću s vama jer volim šalu”.
Vrata su bila otvorena. Kad su ušli imali su šta vidit. Na velikom krevetu ležali su lik i te dvije cure, polugoli kako je već normalno spavati usred ljeta, u pozi kao nakon orgijanja u jeftinim pornićima. Liku je glava bila naslonjena na sisi jedne cure, ruka mu je stajala na guzi druge. Iz ustiju mu je tekla pjena i općenito je imao neki bolesno sretni izraz lica. Svi su tvrdo spavali kao da su se prcali cijelu noć. Publika je stajala razrogačenih očiju kao da nije mogla vjerovati svojim očima. Majka je gledala u nevjerici, cura se crvenila, brat joj je bijesnio. Tajac je prekinuo otac: “Magarče jedan !” – dreknuo je. Lik je podigao glavu, nešto promrmljao, okrenuo se i nastavio spavati.
Likov otac izgledao je najbjesnije premda je mala ptica znala da je negdje u dubini duše bio ponosan.
A ništa se desilo nije.
Nema više (zasad)
|
- 18:05 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
subota, 21.10.2006.
Razlozi
Istina je da sam se malo ulijenio s pisanjem.
Valjda zato šta više radim.
Valjda zato šta od posla nemam inspiraciju za pizdarijama.
Valjda zato šta ni sina rođenoga ne viđam mnogo. Provedem s njim sat vremena u baka – servisu i onda slijedi tužni rastanak. Ajde sinoć je konačno spavao doma ali nisam dočekao njegovo buđenje zbog jebenog posla.
Valjda zato šta nemam vremena ni za čitanje novina, pa kad nemam pojma šta se događa onda ne znam ni o čemu bi pričao.
Valjda zato šta se nisam naspavao sedam dana pa mi tlaku čini sve šta ne moram. Ustvari, tlaku mi čini i ono šta moram, al između onog šta moram i šta ne moram još uvijek radim ono šta moram. A šta ću.
Valjda zato šta u zadnjim postovima pišem samo neozbiljne stvari pa bi me svekoliko blogersko pučanstvo moglo doživjeti kao nekakvog šta ja znam.
Uspio sam prekjučer malo i izaći. I to na svirku. Letu Štuke skroz su dobri i nakon puno vremena mogu reći da sam čuo novi bend koji je toliko dobar da bi njihov CD mogao slušat i u autu. I slušam ga.
Sretan rođendan jednome Lali koji sigurno misli da ću mu zaboravit čestitat kao i obično. Za poklon sam mu dao odustajanje od prve ideje poklona. Htio sam ga naime nazvati jutros u 7 sati i čestitati mu rođendan. On bi me vjerojatno poslao u kurac i poklopio slušalicu, a onda bi me mrzio jer od glave više ne bi zaspao. On radi u normalnoj firmi i subota je neradna a petak navečer je za razvaljivanje. Zato dragi Lale, nazvat ću te oko podne.
|
- 10:24 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
petak, 13.10.2006.
Nastavak
I jopet tako naš lik vraćao se doma, ne trebam govorit kakav je bio.
Skuter ga čekao da se prebaci kući, al ga prijatelj odgovaraše od vožnje bojeći se za njegovu sigurnost. Lik naravno reče da može vozit, a prijatelj se utješi što mu barem kacigu uspije na glavu nataknit, a i sam je bio prilično uzdrman da bi dalje inzistirao. I krene tako naš junak al na prvoj ćoši shvati da mu je put ionako prepun krivina te ga je ova prava izbacila sa ceste. Dobro je prošlo – pomisli on, i parkira motor sa strane te odluči ipak doma poći pješke. Čak je bio zadovoljan kako je donio trezvenu odluku jer će ovako do kuće šetajući nekih pola sata ubit i koji promil u krvi.
Sjebalo ga je što je zaboravio skinuti kacigu, pa ga je nakon pola sata hodanja gradom s kacigom na glavi čekala doma sljedeća situacija:
Dok je pregledavao frižider uhvati ga majka i sva se prepadne misleći da je provalnik. On sav cool pozdravi majku uvjeren da nije toliko pijan pošto je dugo hodao. Ona ga pita – jesi to ti ? On odgovara: “Pa normalno majko, šta ti je, samo sam malo ogladnio.” Ona ga pita: “A kad si došao doma ?” On laže: “A ima po ure – želeći ublažit činjenicu da je vani već svanilo.” “A ko te doveja doma ?” – opet će mater.”A prijatelj s autom, šta je to sad bitno.”- opet lik laže al još ne sluti kako izgleda. “A di ti je motor?”- uporna je mater. “ A ovi, motor mi je doli u gradu, iša san sa prijateljen onako bez veze”
“A šta radiš s kacigon na glavi?”
“A u pičku materinu”
POUKA: U laži su kratke noge i velika glava.
(ima još...)
|
- 20:25 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
|