normalan zivot

Nastavak

I jopet tako naš lik vraćao se doma, ne trebam govorit kakav je bio.
Skuter ga čekao da se prebaci kući, al ga prijatelj odgovaraše od vožnje bojeći se za njegovu sigurnost. Lik naravno reče da može vozit, a prijatelj se utješi što mu barem kacigu uspije na glavu nataknit, a i sam je bio prilično uzdrman da bi dalje inzistirao. I krene tako naš junak al na prvoj ćoši shvati da mu je put ionako prepun krivina te ga je ova prava izbacila sa ceste. Dobro je prošlo – pomisli on, i parkira motor sa strane te odluči ipak doma poći pješke. Čak je bio zadovoljan kako je donio trezvenu odluku jer će ovako do kuće šetajući nekih pola sata ubit i koji promil u krvi.
Sjebalo ga je što je zaboravio skinuti kacigu, pa ga je nakon pola sata hodanja gradom s kacigom na glavi čekala doma sljedeća situacija:
Dok je pregledavao frižider uhvati ga majka i sva se prepadne misleći da je provalnik. On sav cool pozdravi majku uvjeren da nije toliko pijan pošto je dugo hodao. Ona ga pita – jesi to ti ? On odgovara: “Pa normalno majko, šta ti je, samo sam malo ogladnio.” Ona ga pita: “A kad si došao doma ?” On laže: “A ima po ure – želeći ublažit činjenicu da je vani već svanilo.” “A ko te doveja doma ?” – opet će mater.”A prijatelj s autom, šta je to sad bitno.”- opet lik laže al još ne sluti kako izgleda. “A di ti je motor?”- uporna je mater. “ A ovi, motor mi je doli u gradu, iša san sa prijateljen onako bez veze”
“A šta radiš s kacigon na glavi?”
“A u pičku materinu”

POUKA: U laži su kratke noge i velika glava.

(ima još...)