normalan zivot

ponedjeljak, 27.11.2006.

LEB I SOL

Bit će sad u još par gradova pa vam odmah kažem svima koji će bit u prilici: NE PROPUSTIT OVO NI ZA ŽIVU GLAVU !!! Makedonska četvorka imala je dakle sinoć nastup u splitskoj maloj dvorani Gripe i mislim da je to najbolji koncert koji je Split vidio u zadnjih 15 godina. Bio dakle s Đurom i Gogom. S vrata mi se učinilo da je u centru dvorane okićen veliki bogati bor sa ogromnim balunima. To je valjda profi deformacija jer kad sam prišao bliže i vidio da se bor zove Sonor, shvatih da se ne radi o božićnom drvu nego o moumentalnim bubnjevima. I tresli su se ti bubnjevi, još ih čujem. Pogovo kad je ono Vlatku pukla žica ili nešto (nisam vidio jer sam bio po pivu) pa je u njegovoj pauzi svirao samo bubanj. Od njih četvorice stvarno ne znaš ko je bolji. Ozvučenje je bilo odlično. Bina monumentalna sa dobrim videozidom. Održavanje koncerta u maloj dvorani – pun pogodak jer je za razliku od velike ovdje puno dostupnije pivo i WC. O intimnosti prostora da ne govorim. Dakle, Makedonci su nas doveli do delirija i još me bole ramena i dlanovi od visokog aplauza. I noge od udaranja u pod – znate ono kad se čini da će se srušit cijela dvorana.
Repertoar je bio više-manje kompletan. Pogodio sam s kojom će pjesmom započeti – Aber dojde donke naravno. Izvedba vrhunska na kvadrat. Bodanovi i Vlatkovi uvodi u pjesme solo dionicama na basu i gitari bili su neopisivi. Dva i po sata stajao sam naježen i žmirkao očima od užitka i pjevao ono malo tekstova što imaju. A ti tekstovi su svu pamet popili u svojoj jednostavnosti. Meni sad u ovom trenutku na mini pauzi od posla najbolje ide ona:
Mamurni ljudi,
Ko vas to budi,
Pravo na jastuk imamo svi,
Mamurni ljudi.

Pravo na jastuk, eh da.
- 13:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.11.2006.

Sarajevo report, vol.1

Daklem, Sarajevo je ispunilo očekivanja.
Posralo nas je lijepo vrijeme pa smo 3 dana šetali bez jakete.
Puno je toga za ispričat, a i slike još nisu spremne za objavu, pa možete očekivat ovaj raport i u par nastavaka. Krenimo redom:
Gdje smo odsjeli ?
- U hostelu Ljubičica. Smještaj na baščaršiji na izvrsnoj lokaciji.
- Osoblje ljubazno i duhovito, sve legende.
- Sve ostalo – katastrofa. Mislim, išli smo na jeftinu varijantu – 6-krevetna bez zahoda. Nije nam ni prvi put u hostelu niti smo očekivali neki komfor. Ali nisam nikad vidio da za ući u svoju sobu trebaš prvo proći kroz tuđu. Isto naravno vrijedi i za izlazak. A nijedna od tih soba nema ključ. WC je zajednički s jednim tušem na cca 20 gostiju redom rokera, avanturista i drugih likova tako da ni uz najbolju volju taj zahod za čistoću ne može dobit prolaznu ocjenu. Nema sapuna, papira je bilo pa nestalo, a mislim i da ga čiste jednom tjedno. Stoga treba pohvaliti naše žene koje su taj luksuz podnijele muški.
Šta smo radili ? Ono šta smo i mislili, a to je:
70% vremena – lokanje
20% vremena – žderanje
10% vremena – lokanje i žderanje, šalim se, taj fond smo potrošili na razgledavanje grada, kupovanje suvenira, kavice, šoping i sve ostalo.
Šta smo pili ?
- Sarajevsko pivo naravno. Ima ga posvuda i u nekoliko verzija. Za istaknut je velebna pivnica u krugu sarajevske pivare na Miljacki koja je cijevima direktno spojena na pivaru pa je u ponudi i točeno nefiltrirano pivo, ajmo reć mlado. Pivo ko pivo je po ukusu skroz OK. Nije kao velebitsko, al je uglavnom bolje od ostalih naših. Moj zaključak je i da je superkvalitetno jer nije pravila jutarnje probleme u vidu poznatih manifestacija. A popili smo ih mnogo. Jako mnogo. Cijena pive je prihvatljiva pa smo mi ko prave sivonje to popravili sa Guinessom.
- Ima dakle u Sarajevu Guiness pub u kojeg nas je dovela sila prirode. Dakle, pub ima dobar WC pa smo tamo uglavnom iskrcavali pakete, a ukrcavali nove tekučine. Dakle pio se još i Guiness u velikim količinama (a njegova cijena je 8 marki), kratilo ga se sa Tullamorom i tako. Pila se i naravno nezaobilazna šljivovica. Sve skupa kako rekoh, jako mnogo.
Šta smo jeli?
- Eh da. Bosanska kuhinja mi je prirasla srcu. Ima na Miljacki jedan restoran “Inat kuća”. Kuća se zove inat jer se dvaput prebacivala s jedne strane rijeke na drugu. U njoj smo jeli čuvene bosanske specijalitete: begovu čorbu, bosanski lonac, sahan, pa za zasladit baklava i tufahija.
- Slaven nas odveo u seljačku kuću na Teferiću, Biban se zove. Pogled je prejeben jer doslovno imaš cijelo Sarajevo na dlanu. I hrana je jebeno dobra. Tu smo mezili teletinu u saču, mi bi rekli ispod peke.
- Ćevapi. Ako je netko mislio da ću ih preskočit taj me ne poznaje. Provao sam ih u Želje i bili su odlični, ali dvaput sam ih jeo u Zmaja. Mislim, mi smo ih jeli ali ja najviše. Po ukusu ćevapa jako su blizi Želji ali imaju bolji somun (najbolji koji sam ikad provao). Zmajeva prednost je šta radi non stop pa možeš lipo u 3-4 ujutro prije spavanja odvalit žderu a da je vrhunska. Tako sam prvu noć oprezno uzeo peticu i skroz je obilata jer su ćevapi dosta veliki. Sutradan sam uzeo desetku, a Čuči nije mogla ni peticu pa sam završio sa 12 komada i malo više od jednog cijelog somuna. A kajmak je vrhunski. Žao mi je šta nisam stigao provati i druge glasovite ćevape, ali ako uzmete u obzir da sam ovo sve jeo u 2 dana, onda ćete shvatiti da se zbilja nije moglo više.

Od opisivanja hrane zasitio sam se i pisanja pa ću ostavit nešto i za drugi post u kojem ću pričat o sarajevskim ljudima koje smo sreli, dućanima, kafićima, klubovima, pizdarijama i još nekim lijepim stvarima, a valjda ću ih moć do tada i argumentirati slikama.

- 18:29 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 11.11.2006.

Sarajevo

Nisam tamo bio od 87. (nisam siguran za godinu ali tada se prikazivala na tv petkom navečer serija Na tajnom zadatku) kad me ćaća prošetao u pauzi skijanja na Jahorini. Dječak sam bio i pamtim samo slance kod uličnih prodavača što ih guraju na kolicima, ćevape koji mi tada nisu bili previše napeti (jebiga imao sam 8 godina) i jetricu iz hotelskog restorana koja je plivala u krvi (i svidila mi se takva). I to da sam skijao puno bolje nego što bi sada. Još pamtim neuspjeli pokušaj od prošle zime kad smo Goge i ja sa pancama na nogama i skijama na ramenima prošli pola staze uzbrdo tražeći ostalu ekipu s učiteljem skijanja. Skije sam platio za dva dana i prešao sam zadovoljavajuću duljinu s njima. Samo jebiga, šta sam ih nosio na ramenima umjesto na nogama. Jedini gušt u svemu bio mi je kad bi skinuo pance.
Hoću reći dakle da smo se organizirali posjetiti Sarajevo. Vesela šestorka sastavljena od 3 zaljubljena parića, nakon uspješnog posjeta Londonu ovog proljeća odlučilo sličnom šemom otić malo i do Sarajeva. Londonski su se dojmovi lijepo slegli (mogao bi ih osvježiti kojom slikom) i svakako se isplati otići tamo samo najviše zbog užitka ispijanja piva u tamošnjim pubovima. No, sada je na redu Sarajevu - po mnogočemu bliža destinacija i jako mu se radujem. Najviše zbog ljudi. Dakle, kako su me u Londonu privlačli pubovi tako me u Bosni raduje susret s ljudima. Valjda se neće nitko uvrijedit ako kažem da su Bosanci po pitanju ponašanja, ljubaznosti i gostoljubivosti svjetlosnim godinama ispred nas Hrvata. S guštom ću popričat sa gostioničarima i mesarima i nasmijat se s uličnim prodavačima jer duhovitijeg naroda od njih nema. Za razliku od onda kad sam kao osmogodišnji dječak hrlio u hotel igrati fliper, požurivao oca da zgotovi ćevape jer mi se ne sjedi u smrdljivoj ćevabdžinici i trčao pred televiziju gledat Na tajnom zadatku, sada će doživljaj biti mnogo drugačiji. Hrlit ću ka birtijama, a žena ka đinđama. Čuči će me požurivat da zgotovim ćevape jer joj se ne sjedi u smrdljivoj ćevapdžinici, a ja ću upijat njene mirise i hladnokrvno naručivat nove ture sarajevske pive. Kasnije će i ona govorit kako joj je bilo savršeno, a ja ću zbog tog podnijet žrtvu gledajući s njom nakit i birajući suvenire.
Pošto sam se bacio u organizaciju ovog izleta zakazanog za 16.-19.11. zaokupljen sam smještajem i putem pa molim drage blogere ako imate iskustva da me savjetujete po 3 pitanja:
1. Budući niko nema zimske gume i ne da mu ih se kupovati ići ćemo autobusom i tako usput riješit i brige oko pijane vožnje i eventualne krađe auta o kojoj se puno priča. Našao sam na internetu Centrotrans autobus koji vozi od Splita do Sarajeva više od 6 sati jer valjda staje u svaku prčiju. Ima li ko iskustva sa busevima na toj relaciji ?
2. Smještaj tražim u nekom hostelu ili jeftinom hotelu. Ima li ko šta za preporučit ili da vjerujem sličicama sa hostelworlda ?
3. Tri dana u Sarajevu slobodni smo za alkoholno, ali ne odbijamo ni druge vste uzdizanja. Ima li ko šta preporučit šta se obavezno mora posjetit u Sarajevu ? Igraju li u tu subotu Željo ili Sarajevo pa da skoknemo i do stadiona ?
Eto, izvještaj ćete dobit kad se vratimo. Do tada ima još vremena i nadam se korisnim komentarima.
- 18:21 - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 07.11.2006.

Slobodna Helf

Slobodna Dalmacija slavila je jučer jubilarni 20.000. broj u 60 i kusur godina koliko izlazi.
Svašta je jadnica prošla u to doba, al nikad se nije žutila ko danas.
Za jubilarni broj svim kupcima djelili su se darovi.
Knjige Miljenka Smoje, CD- ovi Tome Bebića...
Knjige sam čitao, muziku imam, pa opet, na nagovor kolegice odo i ja popodne kupit Slobodnu. Samo radi poklona naravno.
I tu se moj muktaški šupak zajebo.
Na blagajni sam nestrpljivo čekao oće li teta ispod pulta izvući CD ili knjigu.
Izvukla je Helf bombone. “Samo to ??” – viknuo sam razočarano.
“Knjige i CD-ovi su otišli jutros” – veli teta.
Uzeo sam te bombone Helf. Od naranče su. Te još nisam provao.
Na poslu Slobodnu nisam stigao ni prolistati. Bombone jesam. Tri komada.
I onda sranje. Došlo mi je da ispovraćam dušu. Takva muka, bol u stomaku, gađenje... 2 bonbona sredila su me žešće nego što me sredi svjesno uništavanje svim alkoholima svijeta. Garant mi je teta u Keruma podvalila stare bonbone.
Još večeras kontao ić do livade. Od ovog šugavog okusa ni pivo mi neće leć.
E jebenti Slobodnu i Helf i Keruma i ako ću se ikad više zajebat sa tim mukte darovima.
A lipo san reka: Šta će mi njihov šugavi poklon.
I mora san ić po njega. Šupak.

- 14:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 04.11.2006.

Poziv za VKP

Stigao je poziv iz Nizozemske.
Studentski vaterpolo klub kojeg vodi naš čovik u Eindhovenu odgovorio je na moje vapaje kako VK Primošten ima neutaživu potrebu da svoj talenat pokaže i van domovine.
Pokazat ćemo tim studentima kako se loče, a usput ih možda i naučimo kojoj čaroliji u igri u vodi sa žutom loptom.
Ajmo sad VKP-ovci. Sad nema zajeba. Dovukao sam ovaj naš stoljetni san do pred gotov čin i sad priliku treba zgrabiti.
Apeliram na upravu da hitno sazovu sastanak kako bi se prebrojali u ljudstvu, šoldima i autima te da izaberemo jedan od ponuđenih nam termina za to prekrasno gostovanje.
Domaćini nam rješavaju smještaj i hranu tako da troškovi ne bi smjeli bit nebeski. Međutim, caka je u tome šta ćemo i mi morat uzvratit domaćinstvo. Vjerujem da neće bit problem uz malo dobre volje i ako se dogovorimo na vrijeme.
Uz rečene smještaj i hranu studenti nam žele pokazati i neke znamenitosti svoje zemlje. Sami su naveli da moramo posjetiti Amsterdam. Naravno da hoćemo jer svi smo štovatelji, je li, amsterdamskih muzeja, spomenika, parkova i drugih znamenitosti za “kulturno uzdizanje”.
Predlažem nedjeljni ručak u Primoštenu na kojem moramo izglasati ovaj prijedlog.
VKP forever.
- 09:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #