|
|
četvrtak, 21.12.2006.
Niš ne pišem
Eto ukradoh čak i naslov od kolege blogera. Ubila me inspiracija.
Moja draga Čuči danas je diplomirala u Zagrebu. Njen muž i sinčić Roko nisu bili s njom. Meni je zbog toga jako žao, a za Roka ne znam. On će ionako samo reći mama, dok riječ diploma ipak spada u trosložne i za sada neizrecive riječi. Ja bi svakako radije bio u Zagrebu nazdravljajući po birtijama nego na poslu. Uostalom , a ko ne bi ?
Približavaju se Božić i Nova godina. Sa svih strana slušam kako ljudima nije stalo do Božića i da se svima gadi ta potrošačka groznica, da je sve jedna velika propaganda, gade im se Božićne pjesmice i jedva čekaju da sve to prođe. Dobro, i ja sam malo umoran, ali mislim da je to zbog mog posla koji je direktno umješan u to potrošačko ludilo. Pa ipak, Božić je moj omiljeni praznik i svim snagama nastojim da tako i ostane. To nije ni zbog darova ni zbog pjesmica ni zbog gužve ni zbog beskonačnog čestitanja ni zbog obveznih kurtoaznih domljenaka, ni zbog petardi. Volim Božić unatoč svim tim popratnim sranjima. Uhvati me nekakav štimung i toplina oko srca i nekakvo dječačko veselje. Zbilja bih volio da ga svi doživljavaju tako, nekako iznutra, umjesto da samo pizde o sranjima koje je donijela zapadnjačka propaganda i kineska industrija.
Dok me naprimjer, za Novu godinu živo zaboli dupence. Tulum ko tulum ako ga uopće i bude. Kako ljudi češće pitaju i pričaju o tome gdje će za Novu, tako se meni sve manje i manje ide na takva mjesta.
I za kraj, opet da se vratim na početak. Kako često pišem, moj će idući post vjerojatno biti tek dogodine, pa vam stoga svima vama što ste slučajno ili namjerno zalutali ovdje želim čestit Božić. I sretnu novu naravno.
(ova riječ "čestit" mi nikad do kraja nije legla)
|
- 22:12 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
srijeda, 06.12.2006.
Balada o šupljem zubu
Sve je počelo u petak. Žderući pršut kod kuma nisam ni osjetio da mi je pola zuba ostalo u pršutu.
Kum se ženio u subotu. U rižotu je ostala druga polovica zuba. Skoro na njemu polomih i drugi zub jer sam ga ugrizao bezbrižno i jako. Inače pir je bio dobar.
Moj drugar Sin mi reče da je normalno šta mi ispadaju zubi. Koliko jedem, oni su se siroti, jednostavno potrošili. Tu se sjetim jadnih klokana koji umiru od gladi samo zato jer im ispadnu zubi. I zato šta njihova kuharica još nije usvojila čokolino i druge papice.
Nisam dugo bio u zubara. A znalo me zabolit. Moji su se strahovi pokazali opravdanima. Tri - četri karijesa za slijedećih mjesec dana, a sada lezi da ti izvadim to korijenje šta ti je ostalo. Uzme kliješta i ajmo druže. Naravno, zabila mi je prije toga 2 konjske injekcije.
Sada stišćem tufer među zubima (ovim preostalima) i ćutim kako popušta anestezija a jača bol. Dan je sunčan, vedar i topao. Moj osmijeh je rjedak, šupalj i smiješan.
Priroda se pobrine za sve. Meni jedan zub manje, a mom potomku zato jedan zub više. Uskoro će Roko imat više zubiju od tate. A kako napreduje, brzo će me i zamjenit na ovim stranicama.
|
- 12:11 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 04.12.2006.
Sarajevski grafiti
Daklem, kako prije rekoh, red je da moj nedavni posjet Sarajevu s kojim sam toliko oduševljen potkrijepim s nekoliko sličica.
Dan dakle započinje na čaršiji uz neizbježnu kavu koju ovdje nazivaju Bosanska kava. Inače, naručite li u Grčkoj grčku kavu iii u Turskoj tursku kavu, dobit ćete otprilike isto.
Sarajevo je prekrasan grad i poprilično se renoviralo od strašnog rata. Doduše, u predgrađa nisam baš zalazio, ali centar živi ritmom prave metropole. Za one koji žele pravilno uložiti lovu predlažem da prodaju stan u Splitu ili Zagrebu i kupe 3 takva u Sarajevu i još im ostane para. Naime, kvadrat stana ovdje je oko 600 eura, lani je bio 400, a po svim logikama uskoro će biti kao i u Hrvatskoj. E sad, lako je pričat. Evo jedne slike se Trebevića gdje smo krasno jeli u seljačkoj kući Biban.
Kao i kod nas, tu niču i moderni poslovni centri ne mareći puno što nagrđuju starine grada.
Ovakve ćete pak, marketinške poruke rijetko stresti na našim fasadama.
Sarajevske noći su lude i pijane. Sina je ponila euforija pa se zaručio. Kasnije je to demantirao u šta niko normalan ne želi vjerovat. Evo kako je završio.
Na svakom sarajevskom uglu možete sresti jednog jako dobro poznatog lika. Uvećajte sliku da vidite šta legenda poručuje. Ajde živili.
|
- 11:33 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
