Nisam tamo bio od 87. (nisam siguran za godinu ali tada se prikazivala na tv petkom navečer serija Na tajnom zadatku) kad me ćaća prošetao u pauzi skijanja na Jahorini. Dječak sam bio i pamtim samo slance kod uličnih prodavača što ih guraju na kolicima, ćevape koji mi tada nisu bili previše napeti (jebiga imao sam 8 godina) i jetricu iz hotelskog restorana koja je plivala u krvi (i svidila mi se takva). I to da sam skijao puno bolje nego što bi sada. Još pamtim neuspjeli pokušaj od prošle zime kad smo Goge i ja sa pancama na nogama i skijama na ramenima prošli pola staze uzbrdo tražeći ostalu ekipu s učiteljem skijanja. Skije sam platio za dva dana i prešao sam zadovoljavajuću duljinu s njima. Samo jebiga, šta sam ih nosio na ramenima umjesto na nogama. Jedini gušt u svemu bio mi je kad bi skinuo pance.
Hoću reći dakle da smo se organizirali posjetiti Sarajevo. Vesela šestorka sastavljena od 3 zaljubljena parića, nakon uspješnog posjeta Londonu ovog proljeća odlučilo sličnom šemom otić malo i do Sarajeva. Londonski su se dojmovi lijepo slegli (mogao bi ih osvježiti kojom slikom) i svakako se isplati otići tamo samo najviše zbog užitka ispijanja piva u tamošnjim pubovima. No, sada je na redu Sarajevu - po mnogočemu bliža destinacija i jako mu se radujem. Najviše zbog ljudi. Dakle, kako su me u Londonu privlačli pubovi tako me u Bosni raduje susret s ljudima. Valjda se neće nitko uvrijedit ako kažem da su Bosanci po pitanju ponašanja, ljubaznosti i gostoljubivosti svjetlosnim godinama ispred nas Hrvata. S guštom ću popričat sa gostioničarima i mesarima i nasmijat se s uličnim prodavačima jer duhovitijeg naroda od njih nema. Za razliku od onda kad sam kao osmogodišnji dječak hrlio u hotel igrati fliper, požurivao oca da zgotovi ćevape jer mi se ne sjedi u smrdljivoj ćevabdžinici i trčao pred televiziju gledat Na tajnom zadatku, sada će doživljaj biti mnogo drugačiji. Hrlit ću ka birtijama, a žena ka đinđama. Čuči će me požurivat da zgotovim ćevape jer joj se ne sjedi u smrdljivoj ćevapdžinici, a ja ću upijat njene mirise i hladnokrvno naručivat nove ture sarajevske pive. Kasnije će i ona govorit kako joj je bilo savršeno, a ja ću zbog tog podnijet žrtvu gledajući s njom nakit i birajući suvenire.
Pošto sam se bacio u organizaciju ovog izleta zakazanog za 16.-19.11. zaokupljen sam smještajem i putem pa molim drage blogere ako imate iskustva da me savjetujete po 3 pitanja:
1. Budući niko nema zimske gume i ne da mu ih se kupovati ići ćemo autobusom i tako usput riješit i brige oko pijane vožnje i eventualne krađe auta o kojoj se puno priča. Našao sam na internetu Centrotrans autobus koji vozi od Splita do Sarajeva više od 6 sati jer valjda staje u svaku prčiju. Ima li ko iskustva sa busevima na toj relaciji ?
2. Smještaj tražim u nekom hostelu ili jeftinom hotelu. Ima li ko šta za preporučit ili da vjerujem sličicama sa hostelworlda ?
3. Tri dana u Sarajevu slobodni smo za alkoholno, ali ne odbijamo ni druge vste uzdizanja. Ima li ko šta preporučit šta se obavezno mora posjetit u Sarajevu ? Igraju li u tu subotu Željo ili Sarajevo pa da skoknemo i do stadiona ?
Eto, izvještaj ćete dobit kad se vratimo. Do tada ima još vremena i nadam se korisnim komentarima.
Post je objavljen 11.11.2006. u 18:21 sati.