Istina je da sam se malo ulijenio s pisanjem.
Valjda zato šta više radim.
Valjda zato šta od posla nemam inspiraciju za pizdarijama.
Valjda zato šta ni sina rođenoga ne viđam mnogo. Provedem s njim sat vremena u baka – servisu i onda slijedi tužni rastanak. Ajde sinoć je konačno spavao doma ali nisam dočekao njegovo buđenje zbog jebenog posla.
Valjda zato šta nemam vremena ni za čitanje novina, pa kad nemam pojma šta se događa onda ne znam ni o čemu bi pričao.
Valjda zato šta se nisam naspavao sedam dana pa mi tlaku čini sve šta ne moram. Ustvari, tlaku mi čini i ono šta moram, al između onog šta moram i šta ne moram još uvijek radim ono šta moram. A šta ću.
Valjda zato šta u zadnjim postovima pišem samo neozbiljne stvari pa bi me svekoliko blogersko pučanstvo moglo doživjeti kao nekakvog šta ja znam.
Uspio sam prekjučer malo i izaći. I to na svirku. Letu Štuke skroz su dobri i nakon puno vremena mogu reći da sam čuo novi bend koji je toliko dobar da bi njihov CD mogao slušat i u autu. I slušam ga.
Sretan rođendan jednome Lali koji sigurno misli da ću mu zaboravit čestitat kao i obično. Za poklon sam mu dao odustajanje od prve ideje poklona. Htio sam ga naime nazvati jutros u 7 sati i čestitati mu rođendan. On bi me vjerojatno poslao u kurac i poklopio slušalicu, a onda bi me mrzio jer od glave više ne bi zaspao. On radi u normalnoj firmi i subota je neradna a petak navečer je za razvaljivanje. Zato dragi Lale, nazvat ću te oko podne.
Post je objavljen 21.10.2006. u 10:24 sati.