normalan zivot

LIVADA

Počelo je sa zatvaranjem Malog Princa kad je Sin rekao povijesno NE utjerivačima najma pa ostadosmo bez kafića koji život znači. Onda se prebacismo u Zanata gdje nas šef Bena prihvati ko svoju djecu pa smo bili valjda jedini gosti u tom klubu zanatlija koji su osim što su dobro pili dobijali na stol i mezu na račun kuće. Bena međutim, za cca 8 mjeseci ode u privatnike i otvori kafić na Baće al on ne zaživi ko neka prava birtija – više nako za popit kavu i jednom mjesečno ljeti i pivo. Tako se prebacismo na livadu. Na našoj livadi nema trave – samo parkirani automobili i par kontejnera za smeće. I mali diskont preko puta, kad kažem Bone da se zove valjda će onda pola Hrvatske znat di je ta naša livada. Tu smo već 7 godina svaki jebeni ponedjeljak i digod još koji dan u tjednu. Čak slavismo 5 godina livade. Stara poslovica kaže da nema kafića do zidića, a naša livada nema ni zidić, a kamoli kafić, pa opet tamo proslavismo i rođendane i brojne druge važne fešte. Najveće je sranje što nitko nije zapisivao o čemu se sve tu pričalo u tih 7 godina, a virujte, šta se tamo izgovori dok si naslonjen na auto i prebacuješ pivu iz jedne ruke u drugu i cupkaš od zime, to je dostojno najboljih umjetničkih dostignuća.
Sinoć tako obradismo slijedeće teme:
1. Higijena je precijenjena ? Sin tvrdi da poslije sranja nije potrebno prati ruke. Naime, pošto šupak briše troslojnim papirom on nema direktan dodir sa zagađenim objektima. Slično je i sa pišanjem, s tim da tu pere ruke prije pišanja u čemu se svi složismo da je važnije. Složismo se također i da svakodnevno činimo puno gore nehigijenske stvari od nepranja ruku poslije sranja. Ja naprimjer sinoć pojedoh pola ćevapa iz ruku koje mi je Loko odlomio rukama. Oboje na livadu dođosmo s posla gdje smo dirali svakakva sranja uključujući prašnjave registratore, novac i sl. Bilo je tu i primjera iz seksualnog života, al ovaj blog je previše pristojan da bi se tu pisalo o analno-oralno-vaginalnim redoslijedima. Na koncu ipak ismijasmo Sina jer ne prat ruke poslije sranja – ajme i kuku.
2. Kladionice – stara ofucana tema. Koeficijenti, štele, “Pa san na 1 par”, “Mislija san tu uložit bar 200 kuna”, “Ima san filing da bi Hajduk moga spušit” i slične pizdarije koje nisu vrijedne spomena.
3. Bena se vraća u Zanata. Prodaje kafić na Bačama i vraća se poslu s kojim je ušao u legendu. Ne virujen da ćemo radi njega odjebat Livadu, ali pogledat koju tekmu, odigrat briškulu i trešetu i popit litru vina ili 5-6 piva za malu lovu, to će bit sigurno. Nadam se da nas Bena nije zaboravio i da će nas opet prigrliti kao rođene.
Loko je još dodo i to da ga trenutno u životu zanimaju samo 2 stvari: Seks i jebačina.