|
|
četvrtak, 31.08.2006.
Skupština
Dakle u subotu je opet Primošten đir. Zadnji put ovo lito. Ovaj put nema tekme, ali to ne umanjuje važnost događaja. Trebali bi održat izvanrednu skupštinu na kojoj ćemo donijeti za klub povijesne odluke. Predsjednik Gak je ove godine obavio lavovski posao, njegov autoritet je neupitan i očekujemo njegove packe na račun manje aktivnih članova uprave. Neke promjene u vidu novih aktivnosti su nužne jer nastavak u ovom ritmu vodi u depresiju koja je već ove godine načela atmosferu. Vezano s tim dajem prijedlog nekoliko točki dnevnog reda:
1. Biranje upravnog odbora.
Svaki izabrani član dobit će jasno određene zadatke i za njihovo izvršavanje bit odgovoran precjedniku Gaku. Zadaci se navode u slijedećim točkama.
2. Omasovljavanje članstva i reorganizacija škole vaterpola.
Na vrijeme oglasiti da VK Primošten vrši upis u školu vaterpola. Za vođenje škole angažirat ozbiljnog čovjeka kojeg bi se financiralo iz članarina. Također organizirati nekoliko utakmica za dicu (kao predigra prvoj momčadi) sa drugim klubovima.
Ponuditi članstvo u klubu svim ljudima dobre volje, podijeliti im članske iskaznice te ih putem SMS-a obavještavati o aktivnostima kluba i rasporedu utakmica.
3. Organizacija zimskih aktivnosti prve momčadi
Pronaći klub iz inozemstva zainteresiran za suradnju. Organizirati putovanje i odigrati turnir ili barem prijateljsku utakmicu te tako razbit zimsku monotoniju. Pozvati tu ili te momčadi na naš turnir prve subote u srpnju 2007. (moguć i dvodnevni turnir).
4. Uređenje plivališta
Poravnati rub igrališta, izgraditi rasvjetu i osposobiti teren za noćne utakmice. Naravno, za to treba skuvati općinu.
5. Pronaći nove sponzore
Nije lako al se može. Zauzvrat im dati članstvo u klubu i oglašavanje putem razglasa na utakmicama.
6. Organizacija turnira
Već spomenuti turnir mogao bi narasti na međunarodni i višednevni. Za to treba kontaktirati restorane i hotele te s njima ostvariti suradnju.
Slobodan sam izraziti mišljenje da vaterpolo klub Primošten ne bi trebao robovati visokim ambicijama glede sportskih rezultata, već bi indikator uspjeha trebali biti posjećenost utakmica, stalna aktivnost i opće zadovoljstvo članova. S takvim ostvarenjem ni rezultat ne može pobjeći. Mislite na to dok u subotu budete glođali janjetinu.
|
- 19:51 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 28.08.2006.
Zrće report i kako je Roko proslavio rođendan
Prije svega, neka Pajo Paksu zna da smo ove godine ostvarili 5 pobjeda, 2 remija i 3 poraza pa smo zasluženo treći između 6 ekipa. Nije bogznašta al zlatna sredina se ne zove zakurac zlatna.
Dakle zadnje kolo u Pagu prošlo je uspješno, a bilo je i veselo i neobično. Tekma u 9 navečer u moru pod kišom i pod 2 reflektora tipa far od stojke. Utakmica neizvjesna najviše zbog suca koji je očito imao obećanu večeru ako domaćin pobijedi. Završilo je 11:13 za nas, a moram se pofalit i da je moja puška proradila pa mogu reć da sam s 5 komada uništio protivnika. Ostale zaslužne neću spominjat, neka si otvore blog pa nek se hvale koliko oće. Šta se tiće Zrćeta – dođoh vidjeh otiđoh. Ajde bio je kišni dan, a i sezona se primakla kraju. Pri ulazu na parking oko ponoć ipo – jedan, djelatnik nam reče da smo zakasnili – 10 dana. Pili smo vino iz boce na zidiću do dva, a onda smo konačno išli po tim ludim kafićima. Tamo smo našli obilje pića i to je bilo to. Do 6 ipo 7 naziđali smo se ko šišibleke. Možda bi išli leć i već oko 5-6 ali vani je padala kiša, a i hotel na 4 kotača je udoban samo kad se u njemu onesvijestiš. Na tom velikom parkingu ostanu dakle samo 2 auta: kod mene ja, Žele, Toni i Frane i Rokova stolica koju nije bilo briga šta Roka nema i nije prepustila misto Toniju i Frani. Kod Sina Sin, Hele, Brenći i Jole. Ostali šupci se snašli. Oko 8 sunce je upržilo krasno i kupanjac je tada bio superička. Ja i Brenči, i cca 300 galebova na dogovoru, i Brenčijevi brabonjčići, i niko više na plaži. Ako je kasnije ko i došao, sigurno se obradovao Brenćijevim brabonjčićima.
Dođoh doma oko 2 i pravo je veselje tek počelo. Roko širi ruke jer zna da je danas njegov prvi rođendan i da nema šanse da roditelji budu umorni. Čući se stvarno potrudila i svome sinu organizirala pravu feštu od 2 dana. Rokov čača je, ...(kad bi sad napisao da se i on potrudio doma bi me vjerojatno dočekala tava u glavu)... jedva čekao leć posli pune kuće dičurlije i familje i slikavanja... Sutra opet fešta, ali ovi put za ekipu. Taj se dječji rođendan pretvorio u solidan tulumčić i malo sam čak podcijenio hahare kad sam kupuvao cugu. Tako je otišla i rakija iz regala koja se pije kad te boli zub ili kad se peru prozori. Roko sine, ako vridi ona - koliko kapi toliko ljet, živit ćeš zauvik.
|
- 20:28 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
petak, 25.08.2006.
Rasplet
Eto dođe i taj petak. Danas se igra zadnje kolo 3. vaterpolske lige. Sve se zna ništa se ne zna. Zna se dakle da završavamo prvenstvo na razočaravajućem al možda i realnom trećem mjestu. Ne zna se šta će se dogodit večeras. Veličanstvena momčad Primoštena večeras u 21h gostuje u Pagu gdje bodovi ne bi trebali biti upitni. Složni smo da povratak u kasnim večernjim satima nije baš nikome mio pa ćemo vjerojatno skoknut do Novalje i vidit to famozno Zrće i razvalit se za kraj. Pomalo sam skeptičan iako dosad još tamo nisam bio, jer me razvikana mjesta nikad dosad nisu uspjela oduševiti. Drugi je problem 99%-tna vjerojatnost da će vrijeme bit neprilično i da bi se sve skupa moglo pretvorit u mrcvarenje. Već sam se spremio da ću pokisnit ko pivac, spavat par sati u autu i pičit doma u subotu ujutro ženi i Roku koji sutra slavi 1. rođendan. Svi ste pozvani dakle u subotu navečer na domjenak u mene doma (jučer sam načeo pršut i mogu reć da je ooodličan).
|
- 10:43 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
srijeda, 23.08.2006.
Ljeto nam izmiče
Ne znam kako vama, ali ja cijelu godinu čekam ljeto, a kad ono dođe, malo šta se desi osim što bude toplije. To se posebno odnosi na ovo ljeto - radno i dosadno. Nisam uspio provesti sa ženom i malim par dana na miru u nekoj uvalici (obećavam u rujnu ako vrime ne zasere), od ostalih ljetnih radosti isto malo i ništa. Pivce tu, pivce tam, zapravo jedino su ljetni bili petci u Primoštenu di imaš ono šta ja zovem ljeto: malo sporta puno zajebancije, sve dobro podliveno. Evo se ljeto primaklo kraju, a VKP igra još samo jednu utakmicu, potpuno nevažnu za plasman. Igra se na Pagu i to zadnje kolo odavno smo označili kao slavljeničko gostovanje di ćemo posli utakmice lagano do Zrćeta učinit raspašoj. Za slavlje međutim nemamo povoda (osim ako smatrate uspjehom samo sudjelovanje), ali imam osjećaj da bi ga moglo biti baš u inat svemu. KO se ljuti nek ne igra ali na PAg u petak doći mora jer posljednje rušenje se ne propušta. Posli Paga je subota mamurna a mome Roku prvi rođendan. Tata obećava da će do ručka biti sposoban obavljati roditeljske dužnosti, a do navečer ponovo zalivati u čast sina prvorođenoga. Ćivili !!!
|
- 08:28 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 21.08.2006.
VKP ŽIVI VJEČNO
I tko je tu sad kriv, pitam ja vas. Izgleda da je depresija uhvatila veći zamah nego šta sam mislio. Dakle, spušili smo i od Brodarice. Ništa strašno (9:11), ali strašno je da tu utakmicu nisu igrali Vulko, Piksi, Tić, Vjeko, Žele. Jesam li koga zaboravio ? Neki možda imaju prihvatljiva opravdanja, ali do nekakvih rezova definitivno doći mora. Izvjesno je za sada tek da Sin neće bit trener dogodine. Ja ću ovdje istaknit da nije htio bit ni ove godine već smo ga na to isforsirali mi i zapravo alternative nije ni bilo. Zato nema smisla na njega se ljutit jer nije on ni trener ni psihijatar pa da zna ko šta osjeća u danome trenutku. Pogotovo zato šta treninga gotovo da nije ni bilo pa se igralo više-manje stihijski.
A najlakše je tada povuć se i dignit nos. Bili smo složni kad smo napravili neke promjene na početku sezone izoliravši negativne elemente koji su željeli voditi klub na svoj način. Možda sad ti ljudi (prije će bit taj čovjek) likuju, a možda su bli i u pravu. Ja još vjerujem da rečeni bivši tajnik nije bio u pravu i da iz ovoga moramo izaći još jači. Ovo nije individualni sport i očekuje se od igrača da nekad i progutaju govno, ali protiv kluba ne smiju ići. Sjetite se ljeta 2004. i usudite se reći da je vrijeme učinilo svoje. Zato pozivam predsjednika Gaka da sazove izvanrednu skupštinu kluba na kojoj će svako imati riječ i gdje ćemo rašćistit sve nesporazume.
VKP ŽIVI VJEČNO !!!
|
- 14:52 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
subota, 19.08.2006.
Kakav debakl
Rasplinu se naši snovi kao pjena morskih vala. Alaj smo se obrukali. Rezultat Primošten : Gusar 8:13 dovoljno govori o sramotnoj partiji cjelokupne momčadi i može se reć da su nas poderali gusarčići ko krmača masnu krpu (lipo je to Bobika podvukao). Budući da ni Brodarica nije kiksala u Šibeniku, tako za prvo mjesto nismo ni imali šanse, a sad je postalo izvjesno da ćemo kraj sezone dočekati na 3. mjestu. Ostaje nam u nedilju borba za čast i slavu protiv Brodarice. Ako ih dobijemo valjda će bit svima jasno da smo najbolji.
U prvih nekoliko sezona moga igranja u VKP davao sam kao igrač puno više, a rezultat utakmice bio mi je važan 10 minuta nakon sučevog zadnjeg zviduka. Sada igram centra a više sličim na ćentruna i počinjem vjerovat da se treningom stvarno može napredovati (do sada sam branio tezu da se najbolje igra na svježinu). Nakon poraza depresija dakle traje sada mnogo duže, sve do četvrte pive.
Ambicija je dakle, jako opasna stvar. Tako opasna da ekipa koja je dosad uvijek bila vedra i do čepa nalivena već prije tekme, postaje turobna gomilica iz koje se čuju čak i one katastrofične izjave tipa "Nema ovo smisla." Zaboravljamo tko smo i zašto igramo i oslanjamo se na rezultat, a on je jako labilan i nepouzdan oslonac. Eto me i Vulko sad zove da neće igrat u nedilju jer mu se ne da, a ćirnite doli njegov optimistični komentar prije jučerašnje tekme. Vulko, ta te depresija još drži jer si jučer posli tekme išao kući umjesto da si se pridružio grupnoj terapiji. Sinoć smo dakle kao društvo anonimnih depresivaca osjetili kolektivnu svijest i glas u nama koji je rekao: a sad ločite i žderite. I bi tako. Marko R. nije zajebao i bilo je pršuta, bržjoli, janjetine i ćevapa koje na koncu nismo ni ispekli. Zbog tog obilja (a kad nama ostane hrane onda to stvarno znaći da je bilo previše) prozvasmo Ramljaka mecenom i onda se sjetim Keruma koji je nedavno povisio plaće radnicima za 500 kn i preko noći se pretvorio od najomraženijeg seljačine tajkuna u ljubljenog gazdu kojeg se voli. Dobro, Ramljak je i prije bio simpatičan dečko pa usporedba ne stoji, samo me malo podsjetilo. Trebam li govoriti da je depresija nestala i da je jutros srce na mjestu. Drugi je problem šta su želudac i glava zamijenili mjesta jer 2 litre crnjaka posli 4 pive ipak nisu mogle proteći mojim organizmom nezapaženo.
Sad se sjetih zašto smo zapravo izgubili. Pa Bože moj, nije igrao mali Blaž.
|
- 15:13 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
petak, 18.08.2006.
Vaterpolska 3.liga - najava raspleta
Nije davno liga bila ovoliko izjednačena. Trenutno vodi Brodarica koja je dosad izgubila samo 1 bod (u remiju s nama već opjevanom kad smo ih imali zgazit). Gusar iz Filipjakova ima poraz od Brodarice i izgubljen bod od nas (još jedna tragedija). Adriatic iz Šibenika ima već 3 poraza, ali su jedini pobijedili nas (kad smo bili desetkovani, a oni baš tada bili kompletni). I naravno veličanstveni Primošten - 1 poraz i 2 remija. Ali sada igramo doma protiv Filipjakova i Brodarice. Računica je jasna. Adriatic u Šibeniku mora skinit BRodarici barem bod (šta je moguće ako budu kompletni), a mi na svom Madraču imamo tuć Gusara (šta opet neće bit lako). Ako se tako desi, čemu se iskreno nadam, onda u nedjelju slijedi okršaj kakav će se prepričavati još godinama kao rijetkoviđen rat u vodi. Jer,desi li se da sa Brodaricom igramo direktno za prvo mjesto na našemu Madraču to će biti najžešća utakmica u povijesti kluba. Nadam se da mtrvih biti neće, ali da će bit krvi u potocima - to je sasvim izvjesno. Stoga ako volite krv, navratite u nedjelju popodne do Primoštena.
Danas pak za tekmu s Gusarom imamo i dodatni motiv. Naš povremeni član Marko (prezime nek ostane tajna jer je jadan tako samozatajan) zapeo je da nas želi sponzorirat i već je par puta pitao Baksuma da samo rećemo kolko nam treba. Sinoć smo Baksum, Vjeko i ja vrlo brzo sastavili troškovnik. Pošto lik oće dat lovu iz svoga žepa (dakle nema sponzora u obliku neke firme) zatražili smo 2 kila bifteka za na gradele i 3 kila janjetine za pod peku da donese u get danas posli utakmice. Uz napomenu: proša si mukte !!!
|
- 08:50 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
srijeda, 16.08.2006.
godišnji
Šit šit šit.
Napisao sa cijeli tekst i onda kod objave nešto zajebem i on nestane a ne objavi se. A lipo sam napisao sve o mome jednodnevnom godišnjem odmoru. Čući i Roko su me odveli na Pelješac. Cijelim putem mijenjali su se pljusak i tuča, a tek u Neumu vrijeme se popravilo u običnu kišu. Tamo sam obavio oveći šoping u Music shopu koji je meka za ljubitelje MP3 glazbe (30kn cijela kolekcija omiljene grupe + svaka 4 kupljena ide 1 gratis). Posjetio sam i suvenirnicu gdje su centralno mjesto zauzeli DVD-ovi Jelena Veljača, Karleuša i Suzana Mančić a krasno je izložen i već legendarni Kozjak. Na Pelješcu smo proveli 2 dana sa TAnjom, Alenom i njihovim malim Markom, uglavnom konzumirajući mali plavac sa svih položaja. Najbolji je bio Postup s donje bande di kuću ima Alenov rođak. Fenomenalno smo jeli u taverni Dalmatinska kuća u Dračama, ali nažalost bili smo tamo i sutradan kad je radio neki lošiji kuvar pa se moj mit o toj konobi kao najboljem restoranu na JAdranu opasno uljuljao. Na povratku smo svraćali po selima Čućine familje pa je janjad i kozlad dupke napunila moj nemali stomak.
Danas je sveti Roko pa možete Roku čestitati imendan tako da mu preko tate pošaljete koju kintu. Brzo je i rođendan - prvi pa ne lihvarite.
Ujedno apeliram na kojeg iskusnijeg blogera ako naleti da mi objasni kako se objavljuju slike budući nije fer da Rokova ljepota bude uskraćena svijetu zbog nepismenosti njegovoga ćaće kojega zovu Dida.
|
- 09:41 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
subota, 12.08.2006.
Subota radna
Jučer je bila prava tekma. Primošten : Adriatic 9:8. Jupiii !!! To je bio revanš za poraz iz prvog kola. Momci uopće ne igraju loše i mislim da bi mogli ćoknit bod Brodarici pa da mi opet budemo u igri za prvaka. Slijedeći vikend nam dolaze na domaći teren Filipjakov i Brodarica i to će stvarno da bude rat. Posli tekme je počela kišica pa smo ispod tende kafića Dora ispili prvi hektolitar piva, a posli se naravno pribacili na vino i do zore je bilo gadno.
Evo savjeta: Ako baš ne morate, nikad ljeti ne putujte autobusom jadranskom magistralom. Jutros je bila prava muka ježeva vratit se u Split iz Primoštena. Kako sam ostavio ženi auto, a danas radim popodne, jedina je solucija bila sjest u bus. Prva dva me uopće nisu primili jer su bili puni, a šofer bi me utješio sa: Stiže drugi autobus za 5 minuta. Nakon sat vremena čekanja ušli smo Vjeko i ja na prva vrata i Vjeko se odma ubacio do neke babe, a Dida ko Dida ležerno i polako ostao na nogama. Pravi je gušt nakon težeg pijanstva stajat u putničkom busu. Šofer je vozio kao da vozi kumpire, a kako u takvim busevima nema rukohvata, onda se moraš vatat za putnike koji sjede i stiskat želudac da im se ne izrigaš u krilo. Pravo je sranje kad bus dođe do Trogira jer tu izgubite svaku nadu da ćete se ikad više vozit brže od 0 km/h. Eto me sad na poslu, subota popodne, prodajni centar prazan, okice se sklapaju...
Opet mi je Tonino ispričao nešto šta valja objavit. To je anegdota o Oliveru Dragojeviću i Miši Kovaču i 99% je istinita.
Kad je mladi Oliver davne iljadu devetsto sedandeset i da me jebeš koje godine nastupio na splitskom festivalu sa pjesmom Moj galebe (Galeb i ja se zapravo zove), pitao je Mišu Kovača koji je onda već bio kralj, da šta mu se čini od njegove pisme. Vječito objektivni Mišo tada mu je rekao: "Olivere, ffssssst (uvlači dim cigarete), glas nemaš - to znaš. A ni pisma ti nije baš nešto."
|
- 15:06 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 07.08.2006.
Prduckanje
Evo i jednog vica koji mi je Tonino ispričao dok smo šetali prema BAu baru i oboje prduckali derivate sinoć konzumirane. On tvrdi da je priča istinita, a ja vam to sad samo prenosim. Dakle, neka je gospođa fina isto tako fino prduckala putem. Ono znate, prd, prc, c,... tako da nikad nisi siguran jeli to stvarno bio prdac ili neki zvukić sličan prcu. Dođe do nje neki frajer, pogleda je u oči, lagano se nagne i: FFRRRROUGHPRRPRR !!! - potegne ono šta se stvarno zove dugi glasni prdac (da sad ne izmišljam nove nazive za takve gromovnike). Onda pogleda gospođu i reče: Gospođo, molim Vas, usitnite.
|
- 19:07 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Osvrt na vikend
Kako sam pokisa!! Krenuo sam na posao motorom. Čim sam krenuo pale su mi na čelo 2 krupne kapi kao najava onog šta dolazi. Kako sam se uključio u promet tako je zagrmilo, a kako sam dao gasa tako je zapuhalo. Onda se nebo otvorilo a ja nisam mogao ništa nego nastavit na posao. Sreća da se nisam još spičkao s motora jer je bilo stvarno kritično, a u firmu sam uletio ko pokisla kokoš. Sreća da prodajemo konfekciju pa sam odlučio reklamirati firmu. Prodavačica mi je jedva našla košulju i hlače XXL i obukla me u nešto ajme meni iako se stvarno potrudila. Žena me zvala jel mi treba suha roba a ja sam rekao da se čujemo za 5 minuta kad vidim oću li se uspit obući na poslu. Ona je dobrica moja, međutim sjela u auto i taman kad sam se sredio ona donijela kompletnu odjeću. Sve osim cipela. A zna da prodajem sve osim cipela.
U petak je odigrano 5. i zadnje kolo u prvome krugu. Pobijedili smo Pag sa čak 21:11 mada je kasnije bilo čak i sitnih svađica na račun nečijih minutaža, olako primljenih golova i totalne neozbiljnosti u igri nakon šta smo shvatli da ovu utakmicu ne možemo izgubit sve i da izađemo iz mora i pustimo protivnike da sami igraju.
Navečer je konačno pala i peka u getu (lani ih je bilo više). Valjda baš zato šta je prva, bilo je izuzetno veselo pijano. Brenči je donio skuše za gradele, Bufalo je nabavio hobu za pod peku, a svi su nabavili vino za u grlo. Nešto prije ponoći iz dvadesetak grla pjesma je sama potekla u kaleti (kao u Mišinoj pjesmi, a njegove su inače i bile najčešće na repertoaru). Budući je ta naša kućica u getu u samom srcu starog Primoštena okružena brojnim drugim kućama u kojima spavaju domaći i strani, čekale su se i prve reakcije nervoznih susjeda. Ona baba šta uvijek viče da smo joj ukrali drva se ovaj put nije pojavila, ali je sa obližnjeg balkona provirila neka Englezica koja je dobila i brzi odgovor našeg drčnog Tonija koji je sa 2 srednjaka uzviknu "Fuckin' tourists go home!" To je bilo jako nepristojno ali učinkovito jer se žena povukla i više nije bunila (a donekle se može opravdat činjenicom da se sve odvijalo 5.8) Policija je došla tek u 2.30 (kao u naslovu Johnnyjeve pjesme) uz naše burno odobravanje.
Pa di ste vi dosad? - netko je upitao. -Već smo se pripali da van se nije ča dogodilo. Ajde priznaj koliko ti je tribalo da nas nađeš?- pitao je Baksum mladog policajca znajući da nas u getu nije lako locirat (do kuće se dođe uskom slijepom kaleticom). - Ma naša san vas isprve, bija san ode lani 3 puta. -odgovorio je pandur te se počeo branit kad smo napali sa: Ajde štaš popit? - Momci ne smijem, dajte nemojte da se vraćamo i pjevajte malo tiše. Mi smo rekli da nema problema kontajući da je "malo tiše" vrlo relativan pojam. Noć smo svršili u Aurore.
Subota je isto bila jako vesela. Oko 4 popodne prošetali smo do Bau Bara gdje sam ja veselo uzviknuo: Velebitska!!! Veća sam pričao o mojoj potrazi za njom, a sad je evo viđam sve češće. Do 8 ipo naslagali smo lijepi niz. Račun je bio oko 500 kn, a tura na račun kuće nije došla šta joj nije na čast. Onda smo išli na Užance. To je seoska fešta koja se svake prve subote u kolovozu održava svake godine u drugom selu koje se za taj dan sprema kao da će Tito proć tuda. Kako ima 12 sela to znači da svako selo slavi tek svake 12-te godine, pa onda zamislite koja im je to čast. Čim smo došli vidjeli smo šator, pogodite, Velebitskog. Da sve ne bude tako divno točionik im nije baš bio uštiman pa smo se prebacili na druge štandove. Cijene su bile vrlo niske (npr. veliko karlovačko u boci 8kn) jer mještanima nije bilo do zarade nego da svi posli pričaju kako je dobro bilo. Naravno, platilo je i janje. Ne cijelo, ali Baksum, Brenći i ja smo riješili po kilo svaki. Poslije je bila prava ludnica i uživao sam družeći se sa starosjediocima i slušajući njihove priče po kojima ispada da su baš oni najpametniji na svitu. Oko 6 ujutro osjećao sam se kao Pacino u Nesanici. Nakon rigoleta sve je ipak svršilo sretno.
|
- 17:44 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
utorak, 01.08.2006.
3. liga - nastavak
Kako sam i najavio, to su bile utakmice za ispalit na živce.
Gusar : Primošten 11:11
U FilipJakov smo došli prekinit neugodnu tradiciju poraza. Utakmica je bila borbena i prava, a rezultat je polako odlazio u korist domaćina. A onda sjajna serija i minutu i po prije kraja poveli smo 2 razlike. Počeli smo slavit veliku pobjedu, ali tada su se umiješale crne sile zla i dok si reko keks već je bilo izjednačeno. Nismo izgubili ali ovaj remi ima tešku gorčinu.
Brodarica : Primošten 10:10
Brodarica. MAjka svih derbija. Šta je HAjduku Dinamo, šta je Barceloni Real, Šta je Interu Milan, to je Primoštenu Brodarica. Najljući i najdraži protivnik (ako pobijediš). Nedjeljna utakmica posebno je teška jer dolazi na kraju dugog pijanog vikenda. Po običaju to je bio rat i slično kao i u Filipjakovu, rezultat je pomalo odlazio, a onda sjajna serija od 7:1 i 5 minuta do kraja utakmice popeli smo se na +4. Zbilja ne pamtim kad je itko u ovome sportu uspio prokockat takvu prednost. To mogu samo luzeri iz Primoštena. Mislim da nam, kad ionako već ne treniramo, ne bi loše došla jedna kura kod psihijatra.
I tako smo 2 najteža gostovanja prošli neporaženi ali jako nesretni. Dojam je da smo daleko najbolji, a imamo samo 1 pobjedu iz 4 utakmice.
Inače vikend je bio neloš. U petak smo bili u Aurori i pošteno se izrakijali. U subotu ujutro su mi došli Suzi i Roko pa smo otišli s Brenčijem na izlet na slapove Krke. Bio je i Toni mada je on uglavnom sjedio na zahodu (tko ga otrova ruka mu usahla). Naveče smo spavali u getu kod Bufala. Bilo me malo sram tamo stavit leć Roka od svojih 11 mjeseci, ali možda nije ni loše da se mali čeliči. Evo i jedne anegdote koja se slobodno može prepričavati kao vic o Crnogorcu. Ležimo tako u istoj sobi Suzi, Roko ja i Sin. Sin je moj prijatelj koji je inače Crnogorac po nacionalnosti a često i po drugim pokazateljima (ne mislim na političke). Roko nas je naravno probudio jer je njemu bila ura od papice, a i oće dite vanka. Pita žena koliko je sati, ja odgovaram 8 i 15, a Sin teškim glasom veli: Uf, ja moram izdržat barem do podne.
Završila je moja potraga za Velebitskim pivom zahvaljujući Mangi koji je nesebično donio iz Zagreba par bočica, a potom i testirao strpljenje svoje supruge koja ga je čekala sa princezicama dok smo mi ispijali pivca. Manga, nadam se da si svalio na mene svu krivicu. Poslije ja na livadi nastavio piti i falim se kako sam nabavio Velebitsko, a ono Điđi veli da ima toga kupit i u Splitu u nekoj trgovini zdrave hrane u getu. Eto, ispada da mi je pivica svo vrijeme bila ispod nosa. Al neka, da sam to znao prije vjerojatno ne bi imao priliku diviti se Manginim brkovima kako poskakuju dok mi priča skraćenu verziju povijesti svog života i hrvatskog naroda.
|
- 16:52 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|