normalan zivot

Ljeto nam izmiče

Ne znam kako vama, ali ja cijelu godinu čekam ljeto, a kad ono dođe, malo šta se desi osim što bude toplije. To se posebno odnosi na ovo ljeto - radno i dosadno. Nisam uspio provesti sa ženom i malim par dana na miru u nekoj uvalici (obećavam u rujnu ako vrime ne zasere), od ostalih ljetnih radosti isto malo i ništa. Pivce tu, pivce tam, zapravo jedino su ljetni bili petci u Primoštenu di imaš ono šta ja zovem ljeto: malo sporta puno zajebancije, sve dobro podliveno. Evo se ljeto primaklo kraju, a VKP igra još samo jednu utakmicu, potpuno nevažnu za plasman. Igra se na Pagu i to zadnje kolo odavno smo označili kao slavljeničko gostovanje di ćemo posli utakmice lagano do Zrćeta učinit raspašoj. Za slavlje međutim nemamo povoda (osim ako smatrate uspjehom samo sudjelovanje), ali imam osjećaj da bi ga moglo biti baš u inat svemu. KO se ljuti nek ne igra ali na PAg u petak doći mora jer posljednje rušenje se ne propušta. Posli Paga je subota mamurna a mome Roku prvi rođendan. Tata obećava da će do ručka biti sposoban obavljati roditeljske dužnosti, a do navečer ponovo zalivati u čast sina prvorođenoga. Ćivili !!!