Prije svega, neka Pajo Paksu zna da smo ove godine ostvarili 5 pobjeda, 2 remija i 3 poraza pa smo zasluženo treći između 6 ekipa. Nije bogznašta al zlatna sredina se ne zove zakurac zlatna.
Dakle zadnje kolo u Pagu prošlo je uspješno, a bilo je i veselo i neobično. Tekma u 9 navečer u moru pod kišom i pod 2 reflektora tipa far od stojke. Utakmica neizvjesna najviše zbog suca koji je očito imao obećanu večeru ako domaćin pobijedi. Završilo je 11:13 za nas, a moram se pofalit i da je moja puška proradila pa mogu reć da sam s 5 komada uništio protivnika. Ostale zaslužne neću spominjat, neka si otvore blog pa nek se hvale koliko oće. Šta se tiće Zrćeta – dođoh vidjeh otiđoh. Ajde bio je kišni dan, a i sezona se primakla kraju. Pri ulazu na parking oko ponoć ipo – jedan, djelatnik nam reče da smo zakasnili – 10 dana. Pili smo vino iz boce na zidiću do dva, a onda smo konačno išli po tim ludim kafićima. Tamo smo našli obilje pića i to je bilo to. Do 6 ipo 7 naziđali smo se ko šišibleke. Možda bi išli leć i već oko 5-6 ali vani je padala kiša, a i hotel na 4 kotača je udoban samo kad se u njemu onesvijestiš. Na tom velikom parkingu ostanu dakle samo 2 auta: kod mene ja, Žele, Toni i Frane i Rokova stolica koju nije bilo briga šta Roka nema i nije prepustila misto Toniju i Frani. Kod Sina Sin, Hele, Brenći i Jole. Ostali šupci se snašli. Oko 8 sunce je upržilo krasno i kupanjac je tada bio superička. Ja i Brenči, i cca 300 galebova na dogovoru, i Brenčijevi brabonjčići, i niko više na plaži. Ako je kasnije ko i došao, sigurno se obradovao Brenćijevim brabonjčićima.
Dođoh doma oko 2 i pravo je veselje tek počelo. Roko širi ruke jer zna da je danas njegov prvi rođendan i da nema šanse da roditelji budu umorni. Čući se stvarno potrudila i svome sinu organizirala pravu feštu od 2 dana. Rokov čača je, ...(kad bi sad napisao da se i on potrudio doma bi me vjerojatno dočekala tava u glavu)... jedva čekao leć posli pune kuće dičurlije i familje i slikavanja... Sutra opet fešta, ali ovi put za ekipu. Taj se dječji rođendan pretvorio u solidan tulumčić i malo sam čak podcijenio hahare kad sam kupuvao cugu. Tako je otišla i rakija iz regala koja se pije kad te boli zub ili kad se peru prozori. Roko sine, ako vridi ona - koliko kapi toliko ljet, živit ćeš zauvik.
Post je objavljen 28.08.2006. u 20:28 sati.