Rasplinu se naši snovi kao pjena morskih vala. Alaj smo se obrukali. Rezultat Primošten : Gusar 8:13 dovoljno govori o sramotnoj partiji cjelokupne momčadi i može se reć da su nas poderali gusarčići ko krmača masnu krpu (lipo je to Bobika podvukao). Budući da ni Brodarica nije kiksala u Šibeniku, tako za prvo mjesto nismo ni imali šanse, a sad je postalo izvjesno da ćemo kraj sezone dočekati na 3. mjestu. Ostaje nam u nedilju borba za čast i slavu protiv Brodarice. Ako ih dobijemo valjda će bit svima jasno da smo najbolji.
U prvih nekoliko sezona moga igranja u VKP davao sam kao igrač puno više, a rezultat utakmice bio mi je važan 10 minuta nakon sučevog zadnjeg zviduka. Sada igram centra a više sličim na ćentruna i počinjem vjerovat da se treningom stvarno može napredovati (do sada sam branio tezu da se najbolje igra na svježinu). Nakon poraza depresija dakle traje sada mnogo duže, sve do četvrte pive.
Ambicija je dakle, jako opasna stvar. Tako opasna da ekipa koja je dosad uvijek bila vedra i do čepa nalivena već prije tekme, postaje turobna gomilica iz koje se čuju čak i one katastrofične izjave tipa "Nema ovo smisla." Zaboravljamo tko smo i zašto igramo i oslanjamo se na rezultat, a on je jako labilan i nepouzdan oslonac. Eto me i Vulko sad zove da neće igrat u nedilju jer mu se ne da, a ćirnite doli njegov optimistični komentar prije jučerašnje tekme. Vulko, ta te depresija još drži jer si jučer posli tekme išao kući umjesto da si se pridružio grupnoj terapiji. Sinoć smo dakle kao društvo anonimnih depresivaca osjetili kolektivnu svijest i glas u nama koji je rekao: a sad ločite i žderite. I bi tako. Marko R. nije zajebao i bilo je pršuta, bržjoli, janjetine i ćevapa koje na koncu nismo ni ispekli. Zbog tog obilja (a kad nama ostane hrane onda to stvarno znaći da je bilo previše) prozvasmo Ramljaka mecenom i onda se sjetim Keruma koji je nedavno povisio plaće radnicima za 500 kn i preko noći se pretvorio od najomraženijeg seljačine tajkuna u ljubljenog gazdu kojeg se voli. Dobro, Ramljak je i prije bio simpatičan dečko pa usporedba ne stoji, samo me malo podsjetilo. Trebam li govoriti da je depresija nestala i da je jutros srce na mjestu. Drugi je problem šta su želudac i glava zamijenili mjesta jer 2 litre crnjaka posli 4 pive ipak nisu mogle proteći mojim organizmom nezapaženo.
Sad se sjetih zašto smo zapravo izgubili. Pa Bože moj, nije igrao mali Blaž.
Post je objavljen 19.08.2006. u 15:13 sati.