normalan zivot

Mali noćni susreti ugodni

Da je alkohol dobar sluga i loš gospodar, kao i rodica mu vatra, to znamo. Ćudne situacije međutim, provocirane alkoholom su beskrajne kao i glupost. Malo ću proćaćkat po arhivi svog pamćenja i iznijeti vam neke dogodovštine iz domene susreta pijanih sa nepijanim ozbiljnijim, najčešće i najbližim ljudima. Premda su tekstovi inspirirani istinitim događajima, svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna.

1. Dođe lik doma oko 4 ure potpuno strgan različitim pićima. Legne u krevet al nakon 10 minuta izlijeće prema zahodu. Za njim ulazi otac i ugleda ga sa glavom u školjci. dijalog je slijedeći:
- Šta to radiš ???
- Bogati ol ne vidiš.
- Rigaš!! Šta ti je ?
- Ma izija san neke ćevape.
- A jesi šta pija ?
- A jesan dvi pive.
- Dvi pive ? To je litra pive. Toliko ja u životu nisan popija.
Na to lika uhvati smijeh, ali oštra bol u gornjem lijevom dijelu glave kao i novi plimni val iz želuca u tome ga spriječiše.

2. Dođe lik doma oko 1 potpuno strgan različitim pićima. Starci su još budni i upravo se spremaju leć. Zahod je stoga okupiran. “Aukurac, uranija san”- pomisli lik i ode u sobu čekat da se WC oslobodi ili da eventualno zaspe. Događa se ovo drugo, ali ga za 5 minuta tsunami iz želuca tjera na riganje. Izleti iz sobe – u zahodu majka pere zube. Di će šta će – brzo otvara prozor i izbacuje torticu u dvorište. U dvoru ispod prozora sestra mu se ljubi s momkom. Momak kad ugleda lika krene da će ga pozdravit, a onda kao pantera skoči u stranu i uspije izbjeć torticu po glavi te dobije samo malo po nogama. Lik zaspe bez da dočeka sestru i njen komentar. Ujutro ga bude glasovi. Starome je rođendan i čestitari došli odma ujutro. Kroz vrata samo čuje njihove glasove: “Neko ti je povratija ispod prozora, kakvih divljaka ima, ccc” Lik angažira sestru za sić vode da polije ispod prozora. Od tortice do prozora vodio je nepogrešiv trag od bljuvotine, gotovo do samog kreveta. Tog divljaka nisu mogli popušit, nema šanse.

3. Dođe lik doma oko ponoć ipo, napušen i strgan nešto manje nego zadnja 2 puta. Doma starci gledaju televiziju. “Opet san uranija”- pomisli on, ali se ohrabri i odlično odglumi trijeznoću (bar on misli da je bio odličan). “Sjedi malo s nama, pričaj nam di si bija” – pozove ga otac. Lik prozbori dvi rečenice i uzme daljinski ne bi li skrenuo pozornost opet prema televiziji. Okrene par programa i zaustavi se na filmu Smisao života Montya Pythona i to na čuvenu scenu iz restorana. Starci ga nešto pitaju, ali lik gleda debeloga kako se prežderava i osmijeh mu titra jer zna slijedeću scenu. Starci ga opet nešto pitaju u smislu jesi li šta pija šta ti je, ali lik gleda konobara kako debelome uvaljuje mentol bonbon i osmijeh mu je razvijen od uva do uva. Na treći put stari pita jesi li drogiran, a lik puca, eksplodira od smija kao što debeli eksplodira od spize. Lik se drži za drob i ne može doć do zraka od smija. Starci ga gledaju pa se pogledavaju međusobno. “Idi ti sine leć u krevet.” A slijedila je scena sa čistačicom.

Nastavit će se...