Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
nedjelja, 03.08.2008.
Lovely Džumberak
Ne znam jeste bili na Žumberku, ono baš vozikali se okolo ili čak šetali/planinarili, ali ja sam tim krajem očarana. Ima nešto polumistično u tim zabačenim selima, šumovitim krajevima, skrivenim kućama, domaćima koji tako čudno pričaju, oprezni su i suzdržani, ali žele razgovarati... Ja to nigdje nisam osjetila u Hrci kao tamo.
Možda i činjenica da ondje ima određeni broj grko-katolika daje dozu nečeg drukčijeg u zraku. Ta neka fizička izoliranost od svega diže sve na neku višu razinu. I kako su se samo te vjerske grupe izabrale ovako izolirane krajeve da bi opstale i sačuvale svoje običaje, kulturu, vjeru, jezik... Rijetko je to, zapravo, naseljen kraj. I malo je danas grko-katolika, ali ta neka nota drukčijeg ostaje i dalje. Navodno samo par tisuća ljudi živi ondje, a i to uglavnom starije stanovništvo. Nekoć su Žumberčani hrabro branili austrijske careve od najezde Turaka još u Srednjem vijeku, a ovi su ih silno pustošili. Tako su se i uskoci doselili u ove krajeve i ovdje ostali sa svojim obiteljima dobivši znatne povlastice...
"Na Žumberku ima nekoliko malih, izvornih naselja koje turisti rado obilaze (cijeli Žumberak je etnološko naselje). Naselja Sošice, Radatovići, Peteričko selo, Oštrc, Tomaševci, Kostanjevac, Kalje, Stojdraga, Poklek i mnoga druga cestovno su povezana s većim središtima - Samoborom, Breganom, Jastrebarskim, Karlovcem i dr.", piše na zanimljivom siteu Moj Žumberak. "Najveći dio Žumberka je područje od posebne državne skrbi, iako se ne čini da se o njemu itko posebno brine, do nekih mjesta i dalje vode makadamski putevi, javni vodovod je rijetkost, odvodnja otpadnih voda je samo san, javni prijevoz je oskudan (jedna autobusna linija ujutro i jedan eventualno u poslijepodnevnim satima)". Šteta da se ljudi otuđuju od toga kraja, zbilja je prekrasan... Prekrasne kuće ostaju puste, ljudi bježe u gradove i druge države. Toliko toga propada nama pred očima.
Budući da s ovim postom dosta kasnim, da ne dužim, dat ću par fotografija iz Žumberka, a onda krećem dalje s postovima iz Istre s kojima sam gadno u zaostatku. Sve kako bi došli do današnjih kretanja. Ne da mi se pisati o usponu na Ječmište, jer se sve vrlo lako nađe, nema ništa bitnog, a uspon ništa posebno (niti ima vidikovac). Zato ću općenito o Žumberku...
Imam brdo materijala za postove, stoga... krenimo!
Legendarni Krašić. To znate, ne? Stepinac i to...
Koliko sam shvatila tu je u kući iza crkve bio u kućnom pritvoru:
Dvije crkve - dvije vjere - jedna do druge. Pa ti vidi! Moglo se, dakle, moglo! Doduše, jedna je bitno veća od druga...
No, nije samo Stepinac poznat u ovom kraju. Tu je i famozni Smičiklas! Ovaj poznati hrvatski povjesničar rođen je u kući na doljnjoj slici. Šteta da propada.
Zaboravila sam koje je ovo mjesto bilo, ako netko zna, molim da sa mnom podijeli... Uglavnom, tu je fantastična stara zgrada plus jako neobična crkva. Jedna od najneobičnijih koje sam vidjela u Hrvatskoj.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
