Ne znam jeste bili na Žumberku, ono baš vozikali se okolo ili čak šetali/planinarili, ali ja sam tim krajem očarana. Ima nešto polumistično u tim zabačenim selima, šumovitim krajevima, skrivenim kućama, domaćima koji tako čudno pričaju, oprezni su i suzdržani, ali žele razgovarati... Ja to nigdje nisam osjetila u Hrci kao tamo.
Možda i činjenica da ondje ima određeni broj grko-katolika daje dozu nečeg drukčijeg u zraku. Ta neka fizička izoliranost od svega diže sve na neku višu razinu. I kako su se samo te vjerske grupe izabrale ovako izolirane krajeve da bi opstale i sačuvale svoje običaje, kulturu, vjeru, jezik... Rijetko je to, zapravo, naseljen kraj. I malo je danas grko-katolika, ali ta neka nota drukčijeg ostaje i dalje. Navodno samo par tisuća ljudi živi ondje, a i to uglavnom starije stanovništvo. Nekoć su Žumberčani hrabro branili austrijske careve od najezde Turaka još u Srednjem vijeku, a ovi su ih silno pustošili. Tako su se i uskoci doselili u ove krajeve i ovdje ostali sa svojim obiteljima dobivši znatne povlastice...
"Na Žumberku ima nekoliko malih, izvornih naselja koje turisti rado obilaze (cijeli Žumberak je etnološko naselje). Naselja Sošice, Radatovići, Peteričko selo, Oštrc, Tomaševci, Kostanjevac, Kalje, Stojdraga, Poklek i mnoga druga cestovno su povezana s većim središtima - Samoborom, Breganom, Jastrebarskim, Karlovcem i dr.", piše na zanimljivom siteu Moj Žumberak. "Najveći dio Žumberka je područje od posebne državne skrbi, iako se ne čini da se o njemu itko posebno brine, do nekih mjesta i dalje vode makadamski putevi, javni vodovod je rijetkost, odvodnja otpadnih voda je samo san, javni prijevoz je oskudan (jedna autobusna linija ujutro i jedan eventualno u poslijepodnevnim satima)". Šteta da se ljudi otuđuju od toga kraja, zbilja je prekrasan... Prekrasne kuće ostaju puste, ljudi bježe u gradove i druge države. Toliko toga propada nama pred očima.