Dosadašnja putovanja

Blog iz tehničkih razloga otišao u hibernaciju, hvala na pitanju! eek
132. Keyseritza Söze
131. Okači Okić
130. Tunel Tuhobić, a mi iznad njega!
129. Kumrovec - Tile, kako se stvaralo Staro Selo Kumrovec i druge partijske priče
128. Kako sam se naljuljala na najdužoj ljuljački u Hrci osvajajući vrh Japica
127. Slatki gradić Klanjec - ne bi vjerovali koliko je hrvatskih sinova dao, a 'ćer ni jednu!
126. Atletski miting u Zagrebu 2008. (tzv. Hanžek) - onaj gdje je Blanku pokrala publika!
125. Fantastičan Renesansni festival - Koprivnica 2008. (plus nastavak, dalje o Stankovom vrhu i vatrenim kuglama)
124. Karlovački dani piva (2008.) - što su jeli i prodavali naši mladi (plus nastavak šetnja po Karlovcu i priča o djevojčici sa štiklicama)
123. Špancirfest 2008. - subotnje španciranje (plus I. nastavak, II. (bizarniji) nastavak + Najsmiješniji lik Špancirfesta)
122. Dječak s bajunetom i janjetina u restoranu Frankopan (Petrakovo Brdo)
121. Zašto ću Medviđak pamtiti do kraja života
120. U potrazi za Julijem Klovićem: Od Bribira do Drivenika + nastavak
119. Vera: Jedno od bizarnijih mjesta gdje sam spavala
118. Kako sam zbog paštete završila na karnevalu u Fužinama (plus nastavak)
117. Vagabund (koliba) + Zagradski vrh
116. Ideja za kupanje: Karlovac & Dobra + tajanstveni dvorac i kameni most
115. Ideja za kupanje: Karlovac & Mrežnica
114. Kotli, kuća za 220.000 eura, Aleja glagoljaša
113. Bizarni restoran Leader u Lupoglavu
112. Orlj, Orlj, Orljak
111. Žbev, Žbev, Žbevnica i ilegalna gradnjica
110. Raspadalica i paragliding
109. Roč me, baby!
108. Motovun, verzija prije Festivala
107. Hum - najmanji na svijetu!
106. Poklon, Učka, Vojak, Dopolovaro
105. Sljemeništarenje: Horvatove stube, štrudla i momci s Puntijarke
104. Ekskluzivno, prvi put online! Kako smo uspjeli pronaći i osvojiti Jadičev plan! (plus nastavak priče)
103. O obitelji Vukušić sa Zavižana i razularenim penzićima-planinarima (Zagreb-Matica?)
102. Mali Rajinac, al' što ima velike muuuhee, plus Zavižanski (Veliki) Pivčevac
101. Veliki Zavižan, Balinovac i Posljednja igra leptira
100. Prvi dan Velebita: dolazak na Zavižan, Edo Popović, Talijan-agresor...
99. Tri dana Velebita - uvod
98. Kako se zapravo kaže Plijes ili Ječmište ili Pliješ ili Ječmenak ili Plječmište - ljubljeni Žumberak post
97. Jezovita Jama Jazovka
96. Ravna gora koja baš i nije ravna
95. Dvorac Trakošćan - šta je to u Hrvatskoj?
94. Zir - novi udar, napad i konačno osvajanje
93. Mammut Big Wall Speed Climbing - Paklenica 2008
92. Bojin kuk (Bojinac): Najjači ever planinarski uspon u mom malom planinarskom životu (plus nastavak priče)
91. Zir - prvi put (i novi prijatelj Nikola)
90. Sljeme: Zadnji ovogodišnji snijeg
89. Grohot-om se nasmijaše
88. O putovanju vlakovima i HŽ-u
87. Lipa moja
86. Medvedgrad s Armandom
85. Joj što mi se svidio taj grad Labin
84. Kad Međimurce naprave planinarski party - Međimurska noć (nastavak)
83. Jedno od najbizarnijih sela koja sam posjetila - Noršić Selo (i Noršićka Plešivica) i to u nastavcima!
82. Uzbudljiva priča o ludom provodu na fantastičnom Japetiću... noooot!
81. Vjetrić s Dinare: Spust sa Sinjala
80. Kako sam preživjela prvo spavanje u planinarskom domu i žig na vrhu Dinare
79. Badanj za ladanj i Dinara u tri posta
78. Što ja nosim od opreme na planinarenje
77. Što vam sve treba od opreme za planinarenje
76. Mračna strana planinarenja! Ehehe...
75. Ako ne znate što bi sami sa sobom predlažem... planinarenje! (u nastavcima!)
74. Kad planinari prostru plahte...
73. Glavaš, Thompson, Cetina i Cetina
72. Moji planinarski dnevnici (III)
71. Vrste planinarskih žigova i žigokradice (II)
70. Žigovi, HPO, HPS, vrhovi planina i drugi planinarski termini (I)
69. Krapinski neandertalci, ujedinimo se!
68. Strahinjšcica: Zatrpani u snijegu u romantičnoj planinarskoj kućici
67. Vjerski turizam u Mariji Bistrici i svirač podno nogu Matije Gubeca
66. Dvorac Tikveš, Baranjci, Tito, Zlatna Greda
65. Orlove stijene i janjetina
64. Okrugljak: E ljudi pa ovo i nije tako loše
63. Špičasti vrh: Sve samo ne špičasto
62. Birtije po Baranji i Kopački rit (u nastavcima)
61. Kapovac: Jedini vrh na kojem sam bila čak tri puta
60. Sovsko jezero: Nema sova, a bome ni jezera
59. Vrh Čardak: Ni na nebu ni ne zemlji, a možda je u šumi
58. Cepeliš: Dolina kraljeva, piramida i pripiti faraoni
57. 'Moja Petrinja' i zašto više nikad neću kupovati Gavrilović proizvode
56. Vis: Fantastični Garić-grad
55. Stvarno prekrasan ovaj dvorac u Ozlju
54. Vodenica - najgora šumska zabit ever!
53. Kako je vrh Vinice poharao pobješnjeli piroman (član PD-a?)
52. Dražesni Martinščak
51. Tuščak: Stoj, draga!
50. Džungle Džumberka i još koješta o hilibilizmu
49. Čevo, čevitis i čevanje
48. Veliki Lubenjak: Kako su nas džinovskim markacijama napali markacisti PD Grebengrad

47. Zrće, Novalja: razotkrivanje, sve o Zrću, prava istina o Zrću, Zrće - vodič za roditelje i druge partijanere
46. Kako smo na najvišem vrhu Paga saznali da je Kamnik blizu Osijeka (plus post s fotografijama Paga - Pag kako ga ja vidim)
45. Grad Pag, paška janjetina, čipka, sir, svašta nešto
44. Zašto su mi se Pašmanci zamjerili ili gdje su zaštitari životinja kad ih najviše trebate (a ni markacista baš nema)
43. Šćah, Šćeh, Šćuh
42. "Hiljadu mi Dabrova", ova Kiza je odična!
41. Kako sam završila u pravoslavnom manastiru prateći Zrmanju
40. Kak' se, zapravo, kaže "Obrovac" ili "Obrenovac"?
39. Varaždiranje po Španciru! (u nastavcima)
38. Kako sam se izoduševila po Kalničkom gorju (u nastavcima)
37. Kako sam se izdosađivala po Samoborskom gorju (kako sam "napala cijelo jedno gorje")
36. Poskok: Moj prvi susret s otrovnicom (pola metra/pola minute)
35. Lokve again: U poj! U poj!
34. Drgomalj: Samo za okorjele žigomane ili one što nemaju šta pametnije raditi
33. Bijele stijene: izdala ga ruka kojom je marnuo žig!
32. Moj prvi (malkoc ocvali) runolist.
31. Kako sam iskočila pred četiri medvjeda - istinita priča
30. Drugo najveće novo svjetsko čudo - posjet jordanskoj Petri
29. Opet u Jordanu - serija postova
28. Generalturist: Nekorektnost zaposlenih
27. Anića kuk: Zašto sam odustala pred sam vrh
26. Kako greškom skoro nisam završila na Skradskom vrhu
25. Snježnik bez snijega i napora
24. Nogomet na Bjelolasici na 1500 m!
23. Vedri dani u Lokvama
22. Begovo Razdolje - više Razdolje, manje begovsko..
21. Kanjon Kamačnika i magla Josipe Lisac
20. Raletovo sklonište
19. Kako sam greškom završila na vrhu Samarskih stijena
18. Slatke Fužine
17. Mala igra inteligencije - Bitoraj
16. Kako to rade Mađari
15. Vragovim putevima po Skradu
14. Leska(renje) po pljusku

13. Lokve i lokalno lok(v)anje
12. (Ne)Ugostiteljstvo u Hrvata: Restaurant Eva (Lokve) nikad više
11. Kako svladati Risnjak sa što manje muke
10. Ekskluzivno: velebitska degenerika!
9. (Pre)Krasno
8. Zavižankoviću, here we come!
7. Gacanje po Gackom polju
6. Premužićka i Rossijeva kobila
5. Mede iz Kutereva
4. O Jordankama i Jordancima..
3. Što se sve jede na Bliskom Istoku
2. Ljudi iz Manita peći
1. Klečke vještice..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka

Mjesta na koja bi se sutra rado vratila cerek
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje




Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti rolleyes
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha

Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )zubo


Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Diavola


nedjelja, 18.05.2008.

Bojin kuk, Bojinac, Bojino ono nešto (I. dio)

Evo, konačno, i izvještaja s mog najtežeg vrha ever. Pao je Bojinac, a bome sam od šoka skoro pala i ja. Pa to je, ljudi, nešto nimalo bezazleno! Čak štoviše, Bojinac je VRLO ozbiljan uspon, a za one kao što sam ja - Bojinac je vrhunaravno opasan vrh! Ma, Anića kuk je vježba za Bojinac! Na Anića kuku srednjoškolci mogu imati tjelesni u odnosu na Bojinac! U odnosu na Bojinac, Anića kuk mogu osvojiti prosječne seniorske sekcije slavonskih planinarskih društava! Photobucket

I tko je, uopće, tom vrhu dao ime Bojin kuk?! Sve Boje su bake. Sve bake su dobre i drage. Bojinac je dobar i drag! Ali ne! Bojinac nije nimalo ni dobar ni drag. Bojinac je grub i opasan i dug i složen i... O kako sam se prevarila u Bojincu. Stvarno, očekivala sam simpatičan uspon, čak nisam ni mislila da će biti onako dug kako je bio... lagano približavanje, evo kuka, idemo lakšom stranom i to je to... Kad ono... krenuli oko 10h (prijepodne), krenuli nazad oko 18 h (daleko poslijepodne). Napravila sam čitav niz propusta u pripremama za Bojinac, a jedan od ključnih je bio - informiranje! Da sam znala što me čeka, teško bih glasala za to da idemo tamo. Ovako sam upravo ja bila ta koja je inzistirala da idemo tamo, a ostali su se složili. Eto ti kad se trpaš gdje ti nije mjesto! Photobucket

No, da na početku dam neki zaključak, bilo je fantastično, bilo je do sad najopasnije što sam ikad bila, imam puno toga za napisati pa ću podijeliti na dva dijela. Do samog vrha je prvi post, a drugi post će bit sve ostalo. I sad mi se, dok ovo pišem, miješaju osjećaji straha, panike i ushićenja.




Prvo, bilo je toplo taj dan, možda 23-24 stupnja. Hoću reći, brzo smo proključali na onom kamenu. Drugo, ja sam, opet, nešto zaboravila - rukavice za stijene. Poludjela sam. Treće, nisam imala kapu, čak ni traku za kosu. Osjećala sam se kao Slash, ali na stijenama. Kasnije ću od jednog kolege planinara POSUDITI prastaru traku za kosu, koju duboko žalim da nisam fotografirala, jer da je vidite - umrli bi od smijeha. Neka debela bijela traka na crte, kao one što je nosio Bjorn Borg. Uglavnom, kad sam tu debelu sportsku prastaru traku stavila oko čela, moj je pogled odmah bio kao Bjornov - ne odveć bistar i u križ. E takva sam se ja, kao spadalo, kretala prema moćnom Bojincu. U kombinaciji s ništa informacija o tome šta me čeka, sudar mojih vizija i terena bio je gotovo pa koban. No, da nije bilo te trake - šiznula bih. Svi koji imaju dužu kosu i planinare, znaju koliko je iritantno kad ti kosa mlati po licu i koliko kosa smanjuje vidno polje. Photobucket

Po običaju, dok se mi organiziramo, ne možeš nikako krenuti kad svi planinari kreću - ranije ujutro. No, dobro, imali smo dobro prolazno vrijeme jer smo, na opće čuđenje, bili već oko 10 h tamo.

Evo našeg cilja. Gle, opće ne izgleda komplicirano, čak štoviše, vrlo nekako pitomo, usporeno i blago! Šta ne? O kako ću se prevariti! (Bojin kuk ili Bojinac je vrh u središtu slike. Divno nešto, ne?)


Photobucket


Odlučili smo put započeti od poznatog parkirališta "Vaganac" iznad doline Velikog Vaganca, do koje ćemo se dovesti automobilom. Išli smo putem koji i Poljak opisuje - od centra Starigrada, samo što smo mi dio tog puta prešli autom. U centru Starigrada, ne možete promašiti vozite gore uskom vijugavom cesticom i na vrhu te cestice koji završava velikim parkingom ostavljate auto i krećete pješke. Hajde, nismo krenuli s 0 nadmorske visine, ali vjerujte, nahodali smo se i bez toga. Drugi put je onaj iz sela na moru Milovaca, isto krećete s 0 nadmorske visine. Vidjet ćete tablu kasnije na fotkama dolje gdje se nalaze oni koji dolaze iz Milovaca s onima koji dolaze iz Starigrada.


Do tamo nas vodi cesta koja je za one uvjete pravo malo graditeljsko čudo! Malo ljudi zna tko je tu cestu i kada izgradio. Izgradili su je naši vojnici sredinom 90-ih, pod nadzorom, pogađate, veliko građevinskog magnata iz Hercegovine - Ljube Ćesića Rojsa! Lokalno stanovništvo u Ljubi dan-danas vidi legendu. Povezao je par zaseoka i učinio puno obitelji sretnima, kažu. Putem srećemo bicikliste i pokušavamo ih eliminirati s uske ceste naglim otvaranjem vrata kad smo u njihovoj blizini. 3:1 za nas.


Photobucket


Bojinac je, inače, kao esklava Nacionalnog parka Paklenica, jedno izdvojeno područje u cijelosti okruženo granicama NP-a. I s pravom, jer je prekrasan. S te se Ljubine ceste pruža prekrasan pogled na more i poluotok koji se u produžetku nastavlja na Pag. Fantastično! Nisam ovdje prvi put, ali opet moram izaći iz auta i fotografirati ono što sam već puno puta fotkala.


Photobucket



Koliko sam samo puta gledala Bojinac iz mora i mislila si "joj, kad ćemo više tamo, ovako šta simpatično skoro nisam vidjela"... i dođe taj dan, aliiii... ne bi čovjek rekao kako je bilo naporno i izazovno!


Photobucket


Došli smo na parking i našli brdo nekih automobila. Tamo je, zapravo, bilo toliko automobila da će, uskoro, vjerojatno uvesti i naplatu parkiranja. Kad smo parkirali, preobukli se i pokupili opremu, krećemo na moj, do sada, najizazovniji vrh ever!

Prije nego što bilo što kažem, moram izraziti šok i nevjericu zbog fantastičnih i fenomenalnih markacija! Čovječe! Imala sam osjećaj da je netko par minuta prije nas išao i makrirao. Svježe i jasne markacije, postavljene na pravim mjestima, ma, san svake osobe koja voli imati stvar pod kontrolom i informacije na svakih par metara! Jedne od najboljih markacija koje sam ikad vidjela. Po mom ukusu, bravo & čestitam onima koji su si stvarno dali truda. Photobucket


Prvih pola sata postaje jasno da se ta cesta do parkirališta produžuje i ide dublje i dalje prema Bojincu, kamenje ful razbijeno, teže se krećemo, pazimo gdje stajemo, duboke brazde pune krupnog kamenja. To su one scene kad vam Zemlja izgleda kao brutalno silovana. Nažalost, to vijuganje izbrazdane ceste nisam snimila, jer sam bila koncentrirana gdje stajem pa sam zaboravila fotkati...

Photobucket


U jednom trenutku dolazimo pred "stan" (nije pitanju napušteno selo)... radi se o kućama koji su lokalni stanovnici gradili samo za potrebe ljeta ("ljetni stanovi") kad su tjerali ovce na ispašu po velebitskim vrletima, tu bi imali i neke vrtove... sve je to sad, naravno, napušteno, jer tko se više time bavi... takav grub život čini se da je davna prošlost za većinu lokalnog stanovništva...

Skrećemo lijevo, naravno.


Photobucket



Nedugo nakon ove kuće, gdje smo skrenuli lijevo, nalazimo na tablu koja označava spoj dviju putova prema Bojincu - onog iz Milovaca i onog iz Starigrada.


Photobucket


Tu negdje nalazimo i ovog ljepotana... pozirao je par minuta... garant neki metroseksualac među leptirima... modni leptir!


Photobucket


Kako ulazimo dublje prema Bojincu, tako nas oduševljavaju oblici od stijena...


Photobucket

Photobucket


Pogled prema Bojincu ostavlja vas bez riječi! Ovdje izgleda kao da je Boja malo zapalila cigaretu ili da iz nje suklja vulkanski dim...

Photobucket



I dalje mi se Bojinac ne čini daleko! Moram priznati da sam, zaista oduševljena Velebitom, skoro pa niti jednom zakukala, sve dok nismo došli pred zadnju stijenu, zadnji uspon i sam vrh. Sve vrijeme sam super sretno i veselo cvrkutala, skakutala i vodila ekipu! E na čelu sam bila cijelim putem. Odlično sam se osjećala. Stvarno kad sam na Velebitu ili Gorskom kotaru, skužili smo, nikad ne kukam da mi je teško, da mi fali ovo ili ono, da mi se ne da, da mi je dosadno. Ali kad dođem u te ljepote, ajme, letim!



Konačno dolazimo i do falusoidnog Jaginog kuka. Nije ni čudo da nosi žensko ime, komentiraju u mojoj ekipi. I dalje me sve zabavlja i uživam! Veselim se, treperim od uzbuđenja... (ne zbog Jaginog kuka hehe)


Photobucket


Photobucket


Vjerojatno jedna od najvulgarnijih stijena u Hrvata. Trebali bi ovaj put zabraniti planinarima mlađim od 18! Photobucket


Photobucket


Snimili smo Jaginac iz svih mogućih kutova i krenuli dalje. Tu polako počinjem shvaćati da Bojinac i nije tako blizO kako se činio u početku. Tu ga vidite. Stalno očekujem, evo sad smo pod vršnom stijenom, a ono još dobar komad, još, još, evo sad će, još nije, još... gle ga tu... kao da nas netko zeza i stalno izmiče konačni uspon ispred nas!


Photobucket



Odjednom, lagana šetnjica do ove točke postaje blaga noćna mora, hehe... Ulazimo u malu šumu. Tu opet misteriozno drveće raste iz stijena... Takve me stvari uvijek blago plaše. Djeluju nestvarno. Nelogično.


Photobucket



Ovakve scene te, zaista, stresu... očekuješ da će se svaki tren pomaknuti i krenuti prema tebi... bizarno! A tu me još potjeralo na wc. O ne. Morala sam se strpiti.


U jednom trenutku, s desne strane učinilo nam se da je put za vrh. No, bilo je i sumnjičavih koji su tvrdili da je to taj neki put za izvor vode. Dok se oni objašnjavaju šta ćemo - kako ćemo, ja se odlučujem sama otići do gore, da ispitam situaciju i postojanje budućih markacija. Tu sam još uvijek pucala od samopouzdanja, koje će se kasnije pretvoriti u nešto sasvim drugo, hehe... Photobucket


Photobucket


Za par minuta sam gore, kad ono stvarno... samo izvor! Ali kakav izvor! Voda je kapljicu po kapljicu klizila nekih 15-ak metara prema meni... divno nešto! Pogled fantastičan, no, za Bojin kuk morali smo nastaviti još ravno... Bilo mi je drago da sam samo ja iz ekipe osobno vidjela ovaj fantastičan izvor. Na kraju mogu reći da sam od svih - ja taj dan najviše vidjela! Zvuči nevjerojatno - ali istinito hehe...


Photobucket


I tu sad počinju moje muke. Izlazimo iz šume. Postaje sve kompliciranije i kompliciranije, ne vidiš kraj napetim stijenama... i, onaj najgori osjećaj, kako ću se vratiti!?
Photobucket


Photobucket


Mi se sve više počinjemo širiti i militi okolo po stijenama. Grupa se razvukla dobrano. Dovikivanja, dobacivanja, cerekanja... ja sve više šutim i prepuštam drugima vodstvo. Pravim se da moram nešto fotografirati što mi KAO usporava hod. U glavi grozničavo razmišljam i već mi stižu moje standardne panic-attack misli o GSS-ovcima kako me izvlače iz škrapa s onim pogledom "a di si ti išla, luda ženska glavo?!". eek


Jedino što me još drži, da sve ovo ima nekog smisla, jest pogled sa stijena...


Photobucket




I onda gore prema vrhu... tu sam se već počela brinuti... ono... kako, molit ću lijepo, uopće doći do gore!? Gle ti tu stijenu!? Vrh je skroz desno gore na doljnjoj slici.

Photobucket


Evo još malo pogleda na sudruge i prirodu...

Photobucket



Ovo mi je predivan prizor bio... tu potrbuške ležim sa sendvičem u ruci, valjam se po stijenama i fotkam okolo, pravim se da me ne hvata panika zbog zadnje etape uspona, već kao ja tu poluprofi fotografiram. A zapravo želim odagnati strah i naći neki viši smisao u svemu ovome.


Photobucket



Ekipa se sad počinje skupljati na jedno zapovjedno mjesto, počinje se taktizirati, pregovori, kompromisi, sukobljavanje mišljenja i karti, komentiraju se putovi kao da smo u ratnom stanju, a neprijatelj je pred vratima... ja izvaljena, jedem salame i sira, pokušavam smiriti rastući nemir ritmičkim žvakanjem tople hrane... ali već dobrano zabrinuta, razmišljam što da napravim... Šutim i nikome ne iznosim naglas svoja preplašena razmišljanja. Photobucket Meni se gore ne ide. Kratko i jasno. Ovo izgleda nesavladivo. Da li da možda nekog zamolim da ode gore po žig, jer ja se sve više bojim te stijene... pa, ovo bi zakonom trebalo zabraniti da se ljudi penju na ovakvim stijenama... ugrožavaju se ljudski životi... ovo ono...

Uostalom, za nekog ovako nesigurnog (i ambicioznog) kao što sam ja, doći do ove razine uspona je VELIKA stvar. Ogroman uspjeh! Razmišljam da bi u HPS-u trebali napraviti psihološke profile polaznika-planinara! Nemaju svi istu razinu straha pa tako treba i valorizirati postignute uspjehe. Ako ste veći trtaroši, onda treba priznati i nižu razinu uspjeha, itd. Tako, lamentiram svašta, žvačem, gledam ekipu... ma, svašta razmišljam... i onda skužim da neki od ekipe prstom pokazuju put... ali ne kužim šta koji klinac pokazuju, pa tamo je stijena ravna i okomita, o čemu oni to?! Hebote, ćorava kakva već jesam, imam dioptriju, ali ne i naočale. Čak nemam ni sunčane pa su mi kapci taj dan bili ravna crta, a vidno polje kao da sam u tenku preko kojeg je partizanka prebacila koprenu (ili veo, zar)... I uzmem ja svoj foto-aparat pa malo zumiram u smjeru u kojim oni to pokazuju debelim bangavim prstima... koji klinac to sad gledaju... neka se skoncentriraju na pravi put... šta koji klinac ravna ploha, o čemu oni to briju!? Sad su već svi prsti uprti u okomito staklo! Photobucket

Majke mi, srce mi je počelo tući kad sam skužila najstravičniji mogući prizor u moj penjačko-planinarskoj karijeri, doslovno sam se stresla... ugledala sam na tom okomitom ledu SAJLE!!


Photobucket


(Nastavak u idućem broju!)


- 13:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Online Users
- Ukoliko želite koristiti neke moje fotografije, molim vas da me prvo pitate. :)
- Blog je do daljnjeg zatvoren: INVENTURA!

Ekipa

Astrosailor
Bigg
Blogledalo
Blogomoljac
Cranberrie
Dalmatinsko roštiljanje
Dijanin vodič kroz galaksiju
Dopisi sa sjevera
Gjuroo
Helix
Just Choco
Luki&Goldie
Malo drukčiji sportovi
Militza
Monchislava
Namjer42naznačenja
Neven Ciganović
Neverinov blog
One Girl's Cuisine (Violet Love)
Otpisani
Podravec
Pravi se Englez
Priče iz Bečke šume
Put oko svijeta
RibaFish
Simo Mraović
Sinja
Smiling Cricket
Unspeakable
Violet Love
Vision Thing


Tag-a-feed proširena lista:




Posebno izdvojeni planinari:
- Šumarka
- Da Vinci
- Po putu i azimutu
- Pustolofka
- Pješice po Hrvatskoj
- Gojzerice lutalice
- Asterix101
- Priče iz planine i kvarta


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Najvažniji linkovi za sve planinare
- Planinarski savez Hrvatske
- Planinarski forum Hrvatskog planinarskog saveza!
- Prognoza vremena za Hrvatsku za tjedan dana
- Detaljne mape Hrvatske (Avijacija bez granica)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Za početnike u planinarenju:
- Općenito o Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), žigovima i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO), itd. (sve je to u više postova koje možete naći u lijevom stupcu točke 70.-72.)
- Kako se početnici mogu uključiti u planinarska društva i započeti s izletima i planinarenjem
- Mračna strana planinarenja ehehe
- Što vam sve treba od opreme za planinarenje i što ja nosim (u nastavcima, točke 77.-78.)
- Kako izabrati prve izlete? (coming soon)
- O planinarskim vodičima (coming soon)

Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju". zubo

Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.

Opće planinarske teme
- Mount Everest: "Zar se ovdje dolazi umrijeti?" Stravična priča o Davidu Sharpu i planinarskoj etici
- Post u počast Novozelanđaninu Sir Edmundu Hillaryju, koji se s Tenzingom prvi uspješno popeo na Mount Everest
- Biografija velike pustolovke i istraživačice Alexandre David-Néel
- Federico Campanini (31) - prestrašna smrt na Aconcagvi

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kuharica za planinare i izletnike:
- Kroštata
- Pita od špinata

Drugi važni linkovi za skitače:
- Hrvatska turistička zajednica
- Kamo danas?
- Događanja u Hrvatskoj

Ja pa ja

diavolissima NA gmail.com

Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.