Diavola
ponedjeljak, 25.02.2008.
Sinoćnja pljačka u vlaku
|
Jučer sam se vraćala u Osijek i u poznatom nagibnom vlaku, koji je najbolje uređen i najbrži vlak na liniji Zagreb-Osijek, ostala totalno zatečena i uplašena! Naime, neka gospođa i neki mladić ostali su popljačkani! Prvo sam se šokirala kad sam čula priču, pa ono krenula svoje poslove raditi, međutim, stalno me to kopkalo i pritiskalo. Sve je završilo s tim da su me moji čekači morali čekati ispred samog vlaka jer mi je krenula paranoja da šta da mi netko otrgne torbu ili laptop s ramena dok hodam od Željezničkog kolodvora do auta. 'Opće nije ugodno. Počela sam viđati lopove na sve strane oko vlaka! Naime, što se dogodilo... krcat vlak, sjedala ona "avionska" kako se kaže. Dvoje s lijeve, dvoje s desne strane, uzak prolaz, sve prilično nabijeno... žena sjedi na svom sjedalu i objesi torbu malo povrh glave (to i ja uvijek radim). Dolazi tip s leđa i fino joj uzme torbu. Izlazeći žurno iz vlaka pokupi ruksak od nekog mladića koji je bio ostavljen iznad glave putnika. Neki muškarac, putnik, ženi kaže "gospođo, pa ovaj Vam je čovjek uzeo torbu". Dok se ona snašla, istrčava van, prometnik stoji vani i ona mu kaže da je opljačkana... a prometnik mrtav-hladan "oprostite, ali vlak mora krenuti"! Dakle, opaki pljačkaš je na to i računao! Ona se opet ne snalazi, bar da je, kaže kasnije, pokupila svoje stvari i izašla van, jer sad nema kartu za vlak niti je ima da bi se vratila u Zagreb. Ostaje bez love i dokumenata. Stvarno odvratno i neugodno! Kasnije su našli konduktera, ljubazan tip, rekao da ništa, zvat će policiju, ali tko će podlog lopova više uhvatiti? Onog trena kad je izletio ispred vlaka, možeš se slikati u toj gužvi! Što je mene uplašilo? Pa, imala sam takve flešbekove kako se komotno ponašam u vlaku! Nikad u životu nisam išla na wc u vlaku, dakle, ne ostavljam torbe same, ali vrlo često znam malo prošetati, ovo-ono... Ili me netko doprati pa ja još trknem s tom osobom ili osobama "malo popričati". Jedino, sjećam se, znaju me nekad uhvatiti paranoje pa, recimo, tražim da mi torbe koje gore držim iznad glave ne budu iza/iznad mene, već ispred/iznad mene tako da ih vidim. I, stvarno, ne mogu reći da mi nije palo na pamet, dok se vozim i nemam šta pametno misliti, da svi oni ljudi koji ostavljaju prtljagu na ulazu u vlak, u zato predviđenim metalnim konstrukcijama - fakat mogu bez toga ostati! Šta, netko izlazi van i mrtvo-hladno prije nego što kroči na stepenice pokupi kofer! Pa, ja bih poludjela da bi bilo tko uzme bilo koju moju krpicu od odjeće, a kamoli da ima i nečeg vrijednijeg! Ljudi, prošla su vremena kad se moglo vjerovati! Evo vam manji dio vagona, a tamo u produžetku možete vidjeti vrata gdje je kao "predsoblje" za ulaz u vlak. Tu ostavljate tu tzv. krupnu prtljagu. Ne znam kako se ljudi to usude! Nakon ovog jučer nema šanse da bih išta tamo ostavili (niti sam ikada).  Ovdje sam vam crvenom strelicom označila gdje je gospođa objesila torbu. Lopov joj je došao s leđa i uzeo torbu. Zamislite da nitko u prvi tren nije reagirao! I da u vlaku nikom nije bilo čudno da tip u ruci nosi žensku torbu? Kako se samo usudio, čovječe moj...  Hoću reći, ljudi moji, pazite se, nigdje i nikome ne ostavljajte stvari! A posebno se paziti kad je vlak u stanici, bez obzira polaznoj, završnoj ili nekoj između! Gle kako lopovi mogu uletjeti i izletjeti van! P.S. Usput, jučer sam prvi put u životu vidjela u vlaku slijepog čovjeka s dresiranim psom. Kakva dirljiva scena. Kakav divan pas. Nevjerojatno. Bilo je i nekih polusmiješnih scena, jer neki opće nisu skužili psa, a tko bi ga i očekivao. Ali kakva scena o ljubavi i brizi između psa i čovjeka - da se naježiš! Sve u svemu povratak pun emocija! |
- 09:18 - Komentari (13) - Isprintaj - #
nedjelja, 24.02.2008.
Deep Purple na japanskom! Must!
|
Evo kako to rade Japanci! Smoke on the Water, blogeri i blogerice, New Japan Philharmonic! Loooolanje! Najbolji je dio kad krenu pjevati! Ooedo no hikeshi! (Kad već nema planinarenja da se bar blogom pjesma pročuje!!  ) |
- 09:22 - Komentari (10) - Isprintaj - #
petak, 22.02.2008.
Ispade mu dijete iz auta!
Šokirana... |
- 13:44 - Komentari (17) - Isprintaj - #
četvrtak, 21.02.2008.
Podli Konzum
|
Prije 2-3 tjedna pisala sam o stravičnoj razlici u cijeni jednog te istog vina koje sam našla u dva različita hipermarketa - Konzumu i Ipercoopu. Razlika od 20 kuna! U najboljoj namjeri napišem post u kojem sam iskritizirala Ipercoop da ima drsko visoku cijenu vina, koje se može naći u Konzumu 20 kuna jeftinije. Idem u Mađu, znam kolike su cijene vina tamo. Realna cijena tog vina je 40-ak kuna. I što imam za vidjeti? Dođem sinoć u Konzum, vidim Tokaj na istom mjestu, prilazim i ruka mi se sledi! Cijena vina kao u Ipercoopu! Ma, što kao u Ipercoopu! U Konzumu je SADA to vino JOŠ I SKUPLJE od Ipercoopa! Banda je dignula cijenu u par dana! I to toliko puno! Oh ne! Sad moji komentiraju da je to zato što sam o tome pisala na blogu i da mi se to obilo o glavu. Bolje da sam šutjela i tajnu držala samo za sebe, kažu. Kao ovi iz Konzuma su to pročitali i brže bolje dignuli cijene. E nema šanse da vam to sad kupim. Fotkano sinoć mobom...  Jel mi vjerujete da sam zbog ovoga htjela demonstrativno vratiti sinoć cijelu košaricu šta sam sve nakupovala. Ajd, odustala sam, jer mi se nije dalo ići u drugu trgovinu pa sve ispočetka. Ali stvarno me ovo rastužilo. Pa koje su to fore? Jedan ogromni minus za Konzum. A taman sam se počela prebacivati iz Mercatora u Konzum, sve češće tamo kupujem i ovaj udarac sad... uh! Usput, ako je fakat spika da je netko na blogu pročitao i onda naredio promjenu cijene vina, samo da napomenem da na odjelu kozmetike tog istog Konzuma u Avenue Mallu na hrrrrpi proizvoda uopće nema cijena niti su istaknute cijene iznad ili ispod proizvoda na samoj polici. Ajd sad da vidim koliko ste brzi.  Jer to mi se čini puno ozbiljniji prekršaj od onog kontroverznog Tokaja.Može li se ikome reklamirati ovako podli skok cijena od 20 kuna u samo par dana? Imamo li mi, sitni potrošači, ikakvu zaštitu pred ovakvom cjenovnom drskosti? Ima li nade za nas, ljubitelja polusuhih vina mađarskog porijekla u Hrvatskoj? Nema, znam, znam, samo maštam...  Povrijedili su me... |
- 10:30 - Komentari (14) - Isprintaj - #
utorak, 19.02.2008.
Kosovo je
 (Izbjegavam politiku koliko mogu, ali ovo sam morala s vama podijeliti... ) |
- 12:16 - Komentari (7) - Isprintaj - #
subota, 16.02.2008.
Michael Palin u Hrvatskoj - meni neugodno!
|
Jel' netko sinoć gledao? Sasvim slučajno, ali sasvim slučajno da sam bila uz HTV i skužim mog omiljenog putopisca pa hajde da vidim šta ima. Hoda po Europi kao... I da stvar bude bolja, u sinoćnjoj je epizodi Hrvatska. Super. Točnije, bit će o Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni, Srbiji i Albaniji. Hajde, baš sretna sjedoh ispred TV-a što rijetko radim i oduševljeno počeh gledati. No, ono što će uslijediti! Prvo, Željko Pervan je, jamačno, likovao na legendarnu scenu da je Palin Sloveniji bukvalno posvetio 15-20 sekundi u cijeloj epizodi! E, ljudi! Vidiš neki vlak, blic karta Slovenije, opet vlak i evo nas u Hrvatskoj!! Haha, to je bilo da se pokidaš! Međutim, prerano sam se poradovala. Prvo je bio Split, onda Hvar. U Splitu je razgovarao s dva tipa, ajd, jedan neki Goran Golub ili tako nekako je bio ok. No, taj Goran je Palina odveo u neki navodno poznati splitski restoran i tamo razgovarao s vlasnikom restorana. Džizs. Vlasnik restorana umjesto da se pohvali ljepotama Hrvatske, svojim restoranom, prirodom, obalom, da pozove ljude ovdje... a ne! Stalno je brijao o SFRJ i kako je onda bilo teško, ali je onda bilo dobro, da su svi radili, da sad svi rade, da je on radio, da je sad kritičan, da nije bio kritičan kad je Hrvatska bila beba, ali sad sam kritičan kad Hrvatska više nije beba, bivša Jugoslavija je davala sigurnost, sad imamo slobode... e... melje li ga melje, koga to briga! Pita ga Palin kako vidi Hrvatsku u današnjoj međunarodnoj zajednici, a ovaj opet o bivšoj Jugoslaviji, o tome kako se prije radilo, kako se danas radi, kad je bilo bolje, ma, nešto ono... nesuvislo i bezveze! To meni već polako počinje žila blesača raditi, sve se više koncentriram na što-će-bit-dalje i strah mi se polako uvlači u oči. Točno sam osjetila - ovo neće na dobro završiti!  (Fotka s Palinovog sitea) Čovječe, što je kasnije uslijedio graniči se s noćnom morom!! Palin je otišao na Hvar i tamo se našao s nekim bizarnim i zastrašujućim likom (mislim da se zove Igor Živanović). Zamislite da vam u kadar uleti neki ostarjeli, podbuli i odeblji lik s kosom do ramena povezanom u rep (ne moram reć' dobrano sijedom) kako melje na lošem engleskom neke nebuloze! Sav onak' agresivan, nametljiv, grub, vulgaran, a sav pun sebe. Živanović je riječ "stupid" upotrijebio u više navrata i to je TAKO ružno zvučalo! Tip ima neku konobu, što li i sad priča kako su mu jednom došli "stupid tourists" i tražili ga što ima za jelo. On je bio zgrožen, kaaaako se samo usuđuju pa im je rekao "stupid tourists, take your 20 kunas... go away... go other place"... na lošem engleskom, sav poluživčan... pa, mislim, kakav je to način? Stav: kako se usuđujete doći u ovako prefini restoran kao moj s trivijalnim zahtjevom kao što je "što možemo tu pojesti"!? Ljudi došli i pristojno pitali što ima za pojesti, a on već zna da su jadni i bijedni i nisu dostojni njegovog "slow-fooda". Ne moram reći da se APOSLUTNO ništa posebno nije vidjelo da je pripremao. Ma, zapravo, to je standardna slika našeg turizma, ne? Drugi put je riječ "stupid" rekao u kontekstu da Palin postavlja "glupa pitanja". Strašno. Tu sam već drhtala... Naime, čovjek ga je pitao nešto u kontekstu je li Hvar raj na zemlji (ne sjećam se što ga je točno pitao), a ovaj njemu onak' bahato u balkanskom e-buraz-stilu ispali "that is stupid question, stupid! I'm sorry, my Dear, but that is really stupid question". Ne moram reći da Živanović 'opće nije Hvaranin, nego je iz Istre, a tu je došao ne-znam-koje-godine. Ja sam tu već bila crvena kao paprika od sramote i neugodnosti. Užas. Morala sam otići pa se vratiti da se ohladim. Sljedeća scena Sarajevo,simpatični i umjereni, nenametljivi domaćini. A tek da ste Beograd vidjeli! Prekrasan dojam je grad ostavio. Zabava, noćni život, uživancija na Dunavu, pametni i moderni mladi ljudi, samokritični... Bio je čak i Rambo Amadeus koji jedva natuca engleski, ali je zvučao opušteno i zabavno. Ono dobar izbor pametnih i/ili zanimljivih ljudi za prezentirati zemlju. Sve je nešto na nivou ili elegancija ili zaje*ancija... A ovi naši, ajme! Evo fotke iz Beograda s Rambom, isto s Palinovog sitea!  E da, zadnji grad je bio Dubrovnik (Split-Hvar-Međugorje-Mostar-Sarajevo-Beograd-Dubrovnik). Najveći dio tog dijela nije bio posvećen ljepotama Grada. Mogli ste vidjeti par scena. Cijeli (!) prilog iz Dubrovnika bio je posvećen nekom čudnom liku koji svira, pazite sad, lutnju. E... lutnju! Pa, kog to briga? I preziva se, pretpostavljam umjetnički, Karamazov ili tako nekako. Uglavnom, koliko sam shvatila, tip uopće nije iz Dubrovnika, on tu samo svira po ulicama, priča o tome kako se nigdje ne osjeća kao kod kuće, skiće okolo i tako... Ok, pričaj s njim u nekoj drugoj emisiji, ali gdje da ti ulični svirač lire u Dubrovniku predstavlja cijeli grad u ovako kratkoj putopisnoj emisiji! Ne znam... Emisija mi je bila promašena iz više razloga. Prvo, bilo je tužno kako su nam ti ljudi predstavili zemlju. Netko tko ne zna ništa ili vrlo malo o HRvatskoj sumnjam da će IKAD poželjeti doći na ovakvo jedno mjesto. Loše, preloše. Drugo, kako je uopće Palin zamislio da će tri, s Albanijom četiri, države predstaviti u manje od 45 minuta vremena? Sve zbrčkano, ništa se tu ne može skužiti. Malo me i on razočarao... ali ovo kako je Hrvatska predstavljena, evo me još jeza hvata od neugodnosti, a prošlo je više od 18 sati od gledanja emisije... Službeni site Michaela Palina |
- 14:55 - Komentari (36) - Isprintaj - #
četvrtak, 14.02.2008.
Recept za najbolji i najjednostavniji kolač od banane
Kolač je za početnike! Okus koji ćete na kraju dobit bit će u rangu vrhunaravnih kuhara! Uspjeh garantiram! Onima koji s ovim kolačem ne uspiju očarati svoje bližnje - vraćam novce!  I još nešto! Garantirano da vam ni iskusne kuharice neće pogoditi s čim je zapravo ovaj kolač napravljen! Mogla bih napravit popis što su sve ljudi mislili da se unutra nalazi.. Kolač ne može bit jednostavniji. Nisam neki ljubitelj kolača, no, na ovaj otkidam!  Jeftini i jednostavni sastojci: 3 - velike svakako zrele banane 1 - jaje 1 1/2 - šalica brašna 1 - šalica šećera 4 - žlice maslaca/margarina - po 1 žličicu soli i soda bikarbone 1. Zagrijati pećnicu na 160 stupnjeva. Dobro namastiti kalup za kolače margarinom i poškropiti ga brašnom tako da sve strane budu dobro nabrašnjene. (Inače će vam se ljepiti ako nije telfon posuda za pečenje.) Eventualni višak brašna bacite. 2. U zdjeli izmiksati banane koje moraju bit zrele! Oprez, početnici, kad miksate, banane lete na sve strane ma koliko ih sitno izrezuckali prije miksanja. 3. U banane dodati šećer, jaje i maslac pa sve dobro izmutiti/izmiksati. 4. U drugoj zdjeli pomiješati brašno, sol i soda bikarbonu; dodati smjesu od banana s ovom smjesom. Pomiješati tako da je mješavina brašna vlažna. 5. Smjesu izliti u kalup i staviti peći. Kolač je gotov za 40-50 minuta. Kada prođe 40 min. možete provjeriti je li pečeno na način da u najdeblji dio zabodete čačkalicu. Ako na njoj nije ništa ostalo od tijesta, ne ljepi se, znači da je gotovo. Ja pečem 45 min. bez provjere, ne da mi se, hehe.. Sunchy, čiji je ovo origigi recept, inače, moj guru za dekoriranje stola i finu papicu, tvrdi da crni kalupi brže peku od staklenih. Naime, sve što je svjetlije bolje peći par minuta duže). Nisam to pratila, ali ako Sunchy  to kaže, slijepo joj vjerujem! Eto, htjela sam s vama podijeliti ovaj efektni i jednostavni recept ako imate volje, ambicije i malo vremena za ovakve igrice... |
- 10:15 - Komentari (10) - Isprintaj - #
petak, 08.02.2008.
HŽ, vlakovi i putovanja..
Ja, stvarno, volim vlak. I često se vozim vlakom. Iako, na mojoj listi NAJboljih prijevoznih sredstava apsolutno je najbolji avion. Obožavam letjeti avionom dan-danas. Onda auto. I na trećem mjestu vlak. Najviše se vozikam u autu, ali često koristim i vlak. Pogotovo na međugradske udaljenosti i u jesensko-zimskim uvjetima. Stalno visim na relaciji Osijek-Zagreb već godinama. I neki dan sam skužila da mi, čak, više paše ići tamo vlakom nego autom. Samo pod uvjetom da mogu koristiti svoj laptop (inače bih proplakala). Fino sjednem, stavim sluje na uši, upalim svoje omiljene serije koje sam prethodno bjesomučno torrentirala i uživam! Nekad bahato paralelno "slušam" seriju, a sa strane radim u Photoshopu i tu-i-tamo škicnem seriju radi vizualnog podražaja.  Mogu fino i u wordu raditi. Jedini mi je bed što mi baterija izdrži malo više od dva sata (ima li pomoći?). Zato uvijek ponesem bar jedan časopi i bar jednu knjigu. To je za onih, ajmo reći, zadnjih sat vremena do/iz Zgba. Nip/Tuck Neki dan se vozim do Zagreba i gledam nekoć svoju omiljenu popularnu seriju o plastičnim kirurzima Nip/Tuck koja se i kod nas nešto malo prikazivala. Serija je totalno više pošemerila sa sadržajem, sve kretenskije i bizarnije, hehe, ali gledam ih i dalje pažljivo i sve si mislim dokle će ići. Ima tu svega, čudnih likova, bizarnih plastičnih operacija, preljuba, lezbi, NLO otmica, hendikepiranih ljudi, porno-glumica, narkića, tinejdžera i sitnije djece, smrti, rođenja... U seriji, pogađate, ima i stvarno dosta seksa. Prilično eksplicitnih i netipičnih scena, ali to vam postane već toliko normalno u toj seriji - da je dosadno.  No, neki dan gledam ja u vlaku seriju sa slušalicama i odjednom mi bočno u kadar uleti kondukter perverzno buljeći u monitor! Uopće me ne gleda i procijedi slineći "oprostite, jeste za kavu ili sok" s glavom iznad moje tastature. Trgoh se ja, povučem prema prozoru s blagim izrazom zgražanja, zahvalim se, "ne, hvala" i mislim si šta mu je!? Kad ono skužim da je scena seksa na ekranu! Majketi, šta će taj misliti, "vidi one što gleda porniće u vlaku, ta je prava!!". Nema više Nip/Tuck u vlaku.Jurimo sto! Neki dan se vraćah u Zagreb i preko puta mene sjedi neki djelatnik HŽ-a. Uvijek s tim ljudima super popričam i iz njih izvučem sve moguće informacije o vlakovima koje me u tom trenutku zanimaju. Recimo, uredno idem preko Vrpolja za Zagreb i tamo presjedam. Vjerovali ili ne, brže dođete s presjedanjem preko Vrpolja, nego da idete direktno Osijek-Zagreb preko Koprivnice. I tako, čavrljam s čovjekom i fino ga izrešetah s pitanjima o brzini vlaka, o tome zašto sad nagibni vozi duže, kad će uvesti nove vagone, radi li se na završetku pruge Osijek-Vrpolje, itd. Hehe, čovjek mi sve fino objasnio, plus, skoro me odvukao u "pilotsku kabinu", tj. kabinu vozača vlaka da mi dokaže da mi sad "jurimo 100".  Naime, po mojoj procjeni, u tom trenutku nismo išli brže od 50, a on je gotovo uvrijeđeno inzistirao da odem vidjeti da baš na ovoj dionici idemo 100 km/h... no, dobro, povjerovah mu! A i bilo mi neugodno da me stvarno ne odvuče vozaču, hehe... iako, možda sam to i priželjkivala! Zamislite tek tu senzaciju na blogu! Ekskluzivne snimke iz kabine vozača malog dizelaša (vlakića Osijek-Vrpolje)! Uje!  Nemoj da ti čik na jeziku ugasim! E da, još nešto. Taj dan ušla u čekaonici u Vrpolju da se malo ugrijem dok ne uhvatim vlak Beograd-Zurich za Zagreb, kad u čekaonici PUŠIONICA! Nenormalno zadimljeno, neki klinci puše, ja zatečena.  Pitam odmjereno-autoritarno "jel se tu smije pušiti? khm", očekujući da će kao panično zagasiti cigarete, a oni spremno i ljubazno "da, da, slobodno zapalite". Hehe... sunce im žarko! Pogledam krajičkom oka na sve strane, fakat, nigdje znaka zabranjeno pušenje, a bome ni djelatnika koji bi im "zgasili čikove na jeziku"!! (Prijetnja oca moje prijateljice što će joj učiniti ako je ikad uhvati da puši; vrijeme radnje: pubertet). Inače, i za taj vlak kojim idem super brzo do Zagreba imam divne uspomene. To je vlak, kako sam napisala, koji vozi na relaciji Beograd-Zurich, ja u njega uskočim u Vrpolju. Uglavnom, sjećam se prije par godina kad sam prvi put ušla u njega, dolazi konobar, kako je to već uobičajeno u tim vlakovima i ispali legendarnu "Izv'n'te, molim lepo, želite li možda kaaafu?" s teškim srpskim akcentom. Ja ono šok!  Zatečeno, zacerim se blesavo i stanem nervozno gledati okolo jel ovo neka skrivena kamera!? I onda eee nećete me uhvatiti, kužim-foru izraz lica! Paralelno s tim panična misao da nisam možda umjesto na zapad, krenula na istok i sad sam negdje u srDcu Šumadije!? Kasnije se ispostavilo da je kompozicija pola njihova (srpska), a pola "naša" (slovenska) i da su kroz Kroejšu samo u prolazu. Ah ti bizarni doživljaji (i zahtjevi)... Prije mjesec dana gledala sam scenu kako je dijete koje je spavalo u naručju prilično pretile majke u snu stalo povraćati po majčinim leđima i na sve strane oko sebe čim su zakoračili u vagon!  E koja groteskna scena! Izlazi povraćanje iz usta 4-5 godina starog djeteta na sve strane kao iz šmrka! Grozna scena, ajd, dijete se probudilo, tko zna šta mu bi da je po ulasku u vlak u snu krenulo s dizanjem stomaka. Žena sirota čisti taj pod, stolić ispred sjedala, ajd počisti to ona, djetetu kao da se ništa nije dogodilo, drugo dvoje djece pomažu mami... Ja, rekoh da ću dat papirnate, jedne što sam imala, ne treba, uzet će iz toaleta wc-papir. I počisti ona to sve i onak' umorna da će se malo odmoriti od tog čiščenja naglo se zavali na sjedalo da joj nitko nije stigao reći "ajme, gospođo, imate povraćotine po cijelim leđima!!" tako da je i sjedalo ostalo u znate-već-kojem dezenu. Ma, ima svakakvih doživljaja iz vlaka, da ne redam dalje, hehe... već da skratim! Cijene vlaka se nisu mijenjale već 2 godine, kaže mi moj sugovornik u vlaku. Ako niste znali, ukoliko imate iskaznicu HAK-a (Hrvatski auto-klub) imate popust čak 30% na sve povratne karte (to od ljetos)! Birajte malo pristojnije vlakove što se udobnosti tiče i stvarno možete proći jeftinije. Recimo, autom do Zagreba, s plaćanjem auto-ceste gubite preko 500 kunića. Ne isplati se ako idete sami. Ako idete vlakom s članskom HAK-a plaćate oko 160 kn povratno pa vi vidite! Ni ne sjećam se da sam ikad vlakom imala ikakvih neugodnosti. Stvarno mi je okej putovati vlakom. Pozdravljam sve hažeovce, da ne ispadne da ih se u javnosti samo napada... Jedino što bih voljela da ima BRŽI vlak iz Osijeka, koji, dopustite mi da maštam, ne bi nigdje stajao do Zagreba i koji bi na svoj cilj došao za, recimo, 2,5 sata! Onda bi fakat bili konkurentni autima, a to se vrijeme bez problema može postići. Uostalom, recimo, kad idem tim nagibnim koji vozi 3 sata i 20 minuta, 95% ljudi sjedne u Osijeku i do Zagreba ne mrda. Dakle, velika većina ljudi ide od početka do kraja. Pa, imaju valjda i HŽ-ovci statistike o kupljenim kartama. Neka se, maštam, prilagode tržištu i uvedu bar jednu ludo-brzo liniju. Povećat će im se promet, privući će nove korisnike usluga, a samim tim i sebi povećati plaće hvala!! Ole! Sva sam se zapljuvala dok sam ovo sad sve ispričala!  Jedino što mi iz Oceka nismo sretnici da dobijemo neke ljupke ha-že-sendviĆe  |
- 12:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #
srijeda, 06.02.2008.
Grohot-om se nasmijaše
|
Stvarno u zadnje vrijeme malo nešto hodam. I dalje obilazim sniženja po šoping-mekama i dalje dugujem post o tome što sam sve kupila na sniženjima od planinarske opreme i dalje sam nekako njonjava za bilo što ozbiljnije... No, evo, ipak smo se uspjeli skupiti i prošetati se po istočnim obroncima Medvednice. Uglavnom, na moje pitanje "da gdje sutra idemo", odgovor je bio "ma, tamo di se Šumarka izgubila". Naime, brdašce Grohot u našem je malom društvo poznato po tome što su čak i Šumarku izbacili iz takta. Znamo da je ona krenula iz Marije Bistrice pa prema Laza. I iz njenog posta je bilo očito da su markacije nula (0) bodova. Zato smo mi odlučili doskočiti tom problemu i krenuti s druge strane Medvednice u osvajanje ovog 400-i-nešto-sitno-metara vrha. Da skratim priču, na ovom je izletu bilo toliko neočekivanih prevrata da će mi Grohot garant ostati u dužem pamćenju! Poljak u knjizi opće ne komentira kako, dovraga, doći autom od Zagreba do sela Blaguša odakle počinje uspon. Detaljno piše o busnim linijama, ali auto ništa. Na njegovim mapama to je selo Blaguša skroz pri dnu mape tako da se ne vide prilazne ceste. Mi na netu nismo ni gledali mape, jer smo očekivali da ćemo sve s lakoćom naći i tako smo ostali blago zatečeni na terenu predbacujući jedni drugima da tko je bio zadužen za pristupne ceste/karte! Začas nas je Poljak zavadio!  Kad smo odbacili mogućnost da tajno slijedimo autobus iz Dubeca za Blagušu, odlučili smo krenuti prema intuiciji. Na prvom smo velikom raskršću u Sesvetama skrenuli tradicionalno lijevo i odmah se zaustavili. U birtiji Kod Brace, gdje je zabranjeno stajati ispred lokala, saznali smo da smo trebali produžiti još malo glavnom cestom, dublje u Sesvete i onda na sljedećem raskršću skrenuti lijevo. Nema beda, vratimo se na glavnu cestu praveći jedno dva-tri ozbiljna prometna prekršaja i odletismo na sljedeće raskršće. Kasnije smo utvrdili da smo mogli ići i prvom i drugom cestom lijevo iz Sesveta. Svi putevi vode u Rim, a dva u Blagušu iz Sesveta! Mi smo, dakle, krenuli onom starom varaždinskom cestom. Prolazite sljedećim selima: Popovec - Soblinec (idete prema Kašini) - Gajec - Prepustovec (cesta udesno) Jesenovec - Blaguša. Mislim da je ovo prvi put u povijesti Interneta da je netko napisao sva sela od Zagreba do Blaguše pa sam malo uzbuđena, oprostite na previše emocija!  Ovo je bila prava mala avantura, ako ne poživčanite zbog manjka uputstava. Čudom se čudim da nam je u ovom dijelu puta sve išlo od ruke i auta.Po ulasku u Blagušu šok! Crkva Sv. Marka u središtu simpatičnog sela!  Uđite slobodno u Blagušu, ne bojte se, doći ćete vrlo brzo do busne stanice gdje se okreću autobusi. Tu se cesta razdvaja - ravno i desno varijatna. Idite ravno (ne desno!).  Znat ćete da ste na pravom mjestu za ostaviti auto po dvije stvari. Prva su lavovi na ulaznim vratima, inače, zaštitni znak mnogih blaguških kuća.   Drugo je ogromna žuta kuća s lijeve strane s original spomenikom Majci Mariji. Lako tako!  Parkirasmo. Krenusmo. Put nije počeo obećavajući. Ja sam bila prva ne zbog velike fizičke snage, već zbog činjenice da ne volim hodanje tmurnoj šumi i blatu. Htjela sam da što prije prođe. Putem su nas intrigirale table... Navažati, anyone?  Moje nove planinarske hlače već nakon 100-200 metara bile su blatne do koljena. Na nagovaranje da obučem gamašne nisam nasjela. Lakše mi je hlače strpati u mašinu, nego gamašne prati na ruke, ne? Kako god, put je postajao sve dramatičniji i dramatičniji. Pretpostavljam od otapljanja snijegova i tko-zna-čega-sve-ne, od gore su se slijevale razno-razne tekućine, including virovi!  To je vremenom dosegle takve razmjere da nam je na par mjesta bilo gotovo nemoguće za proći! Morali smo gacati po vodi, preskakati po skliskom kamenju, koristiti lijane od sasušenih grana i slično. Ne moram napominjati da sam ja jedina krivo procijenila dubinu i stala u vodu do gležnja.  Pravila sam se da-nije-to-ništa.  Također mislim da ne moram napominjati da nisam, naravno, ponijela rezervne čarape, jer zašto bih, dovraga, na 400-i-nešto-metara visine morala imati rezervnu opremu. Sve ovo vam možda na slikama izgleda bedasto, ali u stvarnosti smo mi ostali blago zatečeni količinom i brzinom vode. No, ono što me užasno ižifciralo jest apsolutni izostanak bilo kakvih markacija. Strašno. E a kad vas nešto tako iznervira, teško se opustiti i prepustiti. Da se vratimo na početak posta. Ona dva lava ispod kojih stoje markacije lijevo i desno... mi smo odlučili krenuti prvo lijevo, pa doći do vrha i onda se vratiti alternativnim putem i stići na raskršće s ove desne strane. Dakle, napraviti kružnicu. Ispostavilo se, da ako krenete lijevo nećete vidjeti niti jednu jedinu markaciju do lovačke kuće blizu samog vrha Grohota. Tužno. Ako idete desno, vidjet ćete super markacije, sve pet. Ajd sad vi to objasnite! Inače, ovaj nemarkirani lijevi put postaje naglo markiran nakon lovačke kuće (10 min. od vrha). Zašto još ovaj komad nije markiran, ja ne znam, ali je bilo fakat neugodno i bezveze. Imaš osjećaj kao da te netko pravi budalom dok hodaš i prepireš se s drugima gdje bi mogao biti *pravi* put. Nikako ne idite tim lijevim putem, ako ste senzitivni na manjak markacija i imate problema s orjentacijom u prirodi! Putem smo sretali hrpe lovačkih čeka u kombinaciji s hranilištima. Kad prođete lovačku kuću krenete udesno i tu sad kreću bolje markacije. Tu sam u jednom trenutku od klopotanja vode kroz neke cijeve pomislila, sva u strahu, da neka divlja svinja-osvetnica u galopu trči prema meni! Majke mi, skamenila sam se jer sam čula GALOP! Stalno sam imala neki osjećaj da će mi kroz te duge surduke iznenada u kadar uletjeti pobješnjela divlja svinja. Jednom smo tako izletjeli pred četiri medvjeda, pa morat će jednom pasti i koja divlja svinja. I ja sama ispred svih i odjednom čujem taj neki galop, napnem svom snagom trbušne mišiće, zažmirim, očekujem svaki tren udarac, kad ono... ništa! Onda skužim da je to zvuk od neke vode. Ostali u koloni su mi nakon par minuta dali za pravo da stvarno nije bio ugodan zvuk te vode u toj nekoj cijevi položenoj uz put... i da bi vjerojatno i oni sami pomislili da se radi o nekoj divljoj životinji u trku da su se zatekli na mom mjestu. Taj zadnji dio uspona i nije bio baš bezazlen. Surduk je bio kompeltno razrovan od vode, morali smo se popeti jedno 2-3 metra iznad i hodati paralelno sa surdukom. Imala sam dva dana upalu mišića.  I sad tako blago-u-Gospodinu živčana, dolazim pred dom kad tamo... Sve sam im oprostila! Toliko dragi i simpatični domaćini, ma, super neki ljudi! Njih trojica s dva traktorčića roštiljaju. Odmah su nam se predstavili, ispričali povijest svog planinarskog društva Blagus, rekli koju riječ od piramidi postavljenoj prije 7 godina... i inzistirali da im se pridružimo na ručku! Naime, roštiljali su hrpe mesa i molili nas da ostanemo. Baš su bili dragi. No, mi em nismo bili gladni, em nam je bilo neugodno što im nismo mogli dati ništa zauzvrat. Topli i dragi ljudi, svaka čast, pravi planinarski doček! Kako rekoh - sve sam im oprostila!  U kući hrpa žigova. Na vanjskom zidu kuće postavljen novi ugradbeni žig. Sve super, sve pet! Štambiljala sam pola sata sve odreda!    Vidikovac nevjerojatno dobar s obzirom na kojoj smo nadmorskoj visini.  O surovosti klime na Grohotu govore i ovi detalji s vidikovca:  Spust je bio prelagan. Markacija na sve strane. Na jednom mjestu kroz šumu simpatična fora s postavljenim znakom "busna stanica" hehe... Eee da je to bilo u Poljakovo vrijeme!  Za čas smo se spustili do našeg raskršća. Inače, ima još jedna stvar kojanas je iznenadila... u tom kraju ima jako puno biciklista s full opremom. Aktivno neko područje, tko bi rekao.  Dajte, ljudi iz Blaguše, sredite još te markacije gdje nedostaju, šteta da ste tako aktivni, čovječe, imate i svoje planinarsko društvo, imate preslatku planinarsku kućicu, divan vidikovac, a na tim nekim ključnim stazama ni "m" od markacija! Pliz!
|
- 09:23 - Komentari (13) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 04.02.2008.
Usporedimo cijene vina - Konzum versus Ipercoop
|
Ne volim alkohol. Jedino što mogu popiti od alkoholne cuge su vina. Jedino što mogu piti od vina su bijela vina. Jedino što pijem od bijelih vina su polusuha vina. S tim da ostala bijela vina još mogu iz kurtoazije popiti, ali crna vina - teško. Stvarno sam puno toga sad već probala. Strana i domaća. Ne mogu baš reći da pamtim okuse svih tih vina, daleko od toga, ali pamtim relacije jesu bila slatka ili ne. Naravno, Tokaj je jedno od mojih naaaajomiljenijih vina. Nažalost, u Mađu rijetko idem pa moje tokajčenje ovisi o našim velikim marketima. Na sreću, u zadnje vrijeme ga mogu naći na par mjesta u Zagrebu. Zašto ovaj post... neki dan sam sasvim slučajno završila u zagrebačkom Ipercoopu. Šokirala sam se kad sam vidjela cijene iste boce Tokaja u Ipercoopu i u Konzumu. Naime, u Ipercoopu je bilo 20 kuna skuplje! Sasvim slučajno Ipercoop (obratite pažnju za godinu 1996. na cijeni i 2000. na boci)  Ista ta boca u Konzumu (sasvim realna cijena):  Za nepovjerovati! Hoću reći - pripazite se... ovo je stvarno koma razlika.. Fotkano mobačem |
- 08:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.02.2008.
Rubelj Grill primjedbe
Nisam iz Zagreba pa ako mi može neki Zagrepčanec/ka objasniti, što to znači "ako imate primjedbe na vožnju" u kontekstu grilanja Rubelj? Mašta mi je razuzdana, voljela bih da se primiri. Hvala! (Fotkano mobom na semiću.  ) |
- 17:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Online Users
- Ukoliko želite koristiti neke moje fotografije, molim vas da me prvo pitate. :) - Blog je do daljnjeg zatvoren: INVENTURA!
EkipaAstrosailorBigg Blogledalo Blogomoljac Cranberrie Dalmatinsko roštiljanje Dijanin vodič kroz galaksiju Dopisi sa sjevera Gjuroo Helix Just Choco Luki&Goldie Malo drukčiji sportovi Militza Monchislava Namjer42naznačenja Neven Ciganović Neverinov blog One Girl's Cuisine (Violet Love) Otpisani Podravec Pravi se Englez Priče iz Bečke šume Put oko svijeta RibaFish Simo Mraović Sinja Smiling Cricket Unspeakable Violet Love Vision Thing Tag-a-feed proširena lista: Posebno izdvojeni planinari: - Šumarka - Da Vinci - Po putu i azimutu - Pustolofka - Pješice po Hrvatskoj - Gojzerice lutalice - Asterix101 - Priče iz planine i kvarta  Najvažniji linkovi za sve planinare - Planinarski savez Hrvatske - Planinarski forum Hrvatskog planinarskog saveza! - Prognoza vremena za Hrvatsku za tjedan dana - Detaljne mape Hrvatske (Avijacija bez granica)  Za početnike u planinarenju: - Općenito o Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), žigovima i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO), itd. (sve je to u više postova koje možete naći u lijevom stupcu točke 70.-72.) - Kako se početnici mogu uključiti u planinarska društva i započeti s izletima i planinarenjem - Mračna strana planinarenja ehehe - Što vam sve treba od opreme za planinarenje i što ja nosim (u nastavcima, točke 77.-78.) - Kako izabrati prve izlete? (coming soon) - O planinarskim vodičima (coming soon) Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju". Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija. Opće planinarske teme - Mount Everest: "Zar se ovdje dolazi umrijeti?" Stravična priča o Davidu Sharpu i planinarskoj etici - Post u počast Novozelanđaninu Sir Edmundu Hillaryju, koji se s Tenzingom prvi uspješno popeo na Mount Everest - Biografija velike pustolovke i istraživačice Alexandre David-Néel - Federico Campanini (31) - prestrašna smrt na Aconcagvi  Kuharica za planinare i izletnike: - Kroštata - Pita od špinata Drugi važni linkovi za skitače: - Hrvatska turistička zajednica - Kamo danas? - Događanja u Hrvatskoj Ja pa jadiavolissima NA gmail.comObožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
