Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
četvrtak, 14.02.2008.
Recept za najbolji i najjednostavniji kolač od banane
Kolač je za početnike! Okus koji ćete na kraju dobit bit će u rangu vrhunaravnih kuhara! Uspjeh garantiram! Onima koji s ovim kolačem ne uspiju očarati svoje bližnje - vraćam novce! I još nešto! Garantirano da vam ni iskusne kuharice neće pogoditi s čim je zapravo ovaj kolač napravljen! Mogla bih napravit popis što su sve ljudi mislili da se unutra nalazi.. Kolač ne može bit jednostavniji. Nisam neki ljubitelj kolača, no, na ovaj otkidam!
Jeftini i jednostavni sastojci:
3 - velike svakako zrele banane
1 - jaje
1 1/2 - šalica brašna
1 - šalica šećera
4 - žlice maslaca/margarina
- po 1 žličicu soli i soda bikarbone
1. Zagrijati pećnicu na 160 stupnjeva. Dobro namastiti kalup za kolače margarinom i poškropiti ga brašnom tako da sve strane budu dobro nabrašnjene. (Inače će vam se ljepiti ako nije telfon posuda za pečenje.) Eventualni višak brašna bacite.
2. U zdjeli izmiksati banane koje moraju bit zrele! Oprez, početnici, kad miksate, banane lete na sve strane ma koliko ih sitno izrezuckali prije miksanja.
3. U banane dodati šećer, jaje i maslac pa sve dobro izmutiti/izmiksati.
4. U drugoj zdjeli pomiješati brašno, sol i soda bikarbonu; dodati smjesu od banana s ovom smjesom. Pomiješati tako da je mješavina brašna vlažna.
5. Smjesu izliti u kalup i staviti peći. Kolač je gotov za 40-50 minuta. Kada prođe 40 min. možete provjeriti je li pečeno na način da u najdeblji dio zabodete čačkalicu. Ako na njoj nije ništa ostalo od tijesta, ne ljepi se, znači da je gotovo. Ja pečem 45 min. bez provjere, ne da mi se, hehe..
Sunchy, čiji je ovo origigi recept, inače, moj guru za dekoriranje stola i finu papicu, tvrdi da crni kalupi brže peku od staklenih. Naime, sve što je svjetlije bolje peći par minuta duže). Nisam to pratila, ali ako Sunchy to kaže, slijepo joj vjerujem!
Eto, htjela sam s vama podijeliti ovaj efektni i jednostavni recept ako imate volje, ambicije i malo vremena za ovakve igrice...
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.