Jučer sam se vraćala u Osijek i u poznatom nagibnom vlaku, koji je najbolje uređen i najbrži vlak na liniji Zagreb-Osijek, ostala totalno zatečena i uplašena! Naime, neka gospođa i neki mladić ostali su popljačkani! Prvo sam se šokirala kad sam čula priču, pa ono krenula svoje poslove raditi, međutim, stalno me to kopkalo i pritiskalo. Sve je završilo s tim da su me moji čekači morali čekati ispred samog vlaka jer mi je krenula paranoja da šta da mi netko otrgne torbu ili laptop s ramena dok hodam od Željezničkog kolodvora do auta. 'Opće nije ugodno. Počela sam viđati lopove na sve strane oko vlaka!
Naime, što se dogodilo... krcat vlak, sjedala ona "avionska" kako se kaže. Dvoje s lijeve, dvoje s desne strane, uzak prolaz, sve prilično nabijeno... žena sjedi na svom sjedalu i objesi torbu malo povrh glave (to i ja uvijek radim). Dolazi tip s leđa i fino joj uzme torbu. Izlazeći žurno iz vlaka pokupi ruksak od nekog mladića koji je bio ostavljen iznad glave putnika. Neki muškarac, putnik, ženi kaže "gospođo, pa ovaj Vam je čovjek uzeo torbu". Dok se ona snašla, istrčava van, prometnik stoji vani i ona mu kaže da je opljačkana... a prometnik mrtav-hladan "oprostite, ali vlak mora krenuti"! Dakle, opaki pljačkaš je na to i računao! Ona se opet ne snalazi, bar da je, kaže kasnije, pokupila svoje stvari i izašla van, jer sad nema kartu za vlak niti je ima da bi se vratila u Zagreb. Ostaje bez love i dokumenata. Stvarno odvratno i neugodno! Kasnije su našli konduktera, ljubazan tip, rekao da ništa, zvat će policiju, ali tko će podlog lopova više uhvatiti? Onog trena kad je izletio ispred vlaka, možeš se slikati u toj gužvi!
Što je mene uplašilo? Pa, imala sam takve flešbekove kako se komotno ponašam u vlaku! Nikad u životu nisam išla na wc u vlaku, dakle, ne ostavljam torbe same, ali vrlo često znam malo prošetati, ovo-ono... Ili me netko doprati pa ja još trknem s tom osobom ili osobama "malo popričati". Jedino, sjećam se, znaju me nekad uhvatiti paranoje pa, recimo, tražim da mi torbe koje gore držim iznad glave ne budu iza/iznad mene, već ispred/iznad mene tako da ih vidim. I, stvarno, ne mogu reći da mi nije palo na pamet, dok se vozim i nemam šta pametno misliti, da svi oni ljudi koji ostavljaju prtljagu na ulazu u vlak, u zato predviđenim metalnim konstrukcijama - fakat mogu bez toga ostati! Šta, netko izlazi van i mrtvo-hladno prije nego što kroči na stepenice pokupi kofer! Pa, ja bih poludjela da bi bilo tko uzme bilo koju moju krpicu od odjeće, a kamoli da ima i nečeg vrijednijeg! Ljudi, prošla su vremena kad se moglo vjerovati!
Evo vam manji dio vagona, a tamo u produžetku možete vidjeti vrata gdje je kao "predsoblje" za ulaz u vlak. Tu ostavljate tu tzv. krupnu prtljagu. Ne znam kako se ljudi to usude! Nakon ovog jučer nema šanse da bih išta tamo ostavili (niti sam ikada).
Ovdje sam vam crvenom strelicom označila gdje je gospođa objesila torbu. Lopov joj je došao s leđa i uzeo torbu. Zamislite da nitko u prvi tren nije reagirao! I da u vlaku nikom nije bilo čudno da tip u ruci nosi žensku torbu? Kako se samo usudio, čovječe moj...
Hoću reći, ljudi moji, pazite se, nigdje i nikome ne ostavljajte stvari! A posebno se paziti kad je vlak u stanici, bez obzira polaznoj, završnoj ili nekoj između! Gle kako lopovi mogu uletjeti i izletjeti van!
P.S. Usput, jučer sam prvi put u životu vidjela u vlaku slijepog čovjeka s dresiranim psom. Kakva dirljiva scena. Kakav divan pas. Nevjerojatno. Bilo je i nekih polusmiješnih scena, jer neki opće nisu skužili psa, a tko bi ga i očekivao. Ali kakva scena o ljubavi i brizi između psa i čovjeka - da se naježiš! Sve u svemu povratak pun emocija!
Post je objavljen 25.02.2008. u 09:18 sati.