Ja, stvarno, volim vlak. I često se vozim vlakom. Iako, na mojoj listi NAJboljih prijevoznih sredstava apsolutno je najbolji avion. Obožavam letjeti avionom dan-danas. Onda auto. I na trećem mjestu vlak. Najviše se vozikam u autu, ali često koristim i vlak. Pogotovo na međugradske udaljenosti i u jesensko-zimskim uvjetima. Stalno visim na relaciji Osijek-Zagreb već godinama. I neki dan sam skužila da mi, čak, više paše ići tamo vlakom nego autom. Samo pod uvjetom da mogu koristiti svoj laptop (inače bih proplakala). Fino sjednem, stavim sluje na uši, upalim svoje omiljene serije koje sam prethodno bjesomučno torrentirala i uživam! Nekad bahato paralelno "slušam" seriju, a sa strane radim u Photoshopu i tu-i-tamo škicnem seriju radi vizualnog podražaja. Mogu fino i u wordu raditi. Jedini mi je bed što mi baterija izdrži malo više od dva sata (ima li pomoći?). Zato uvijek ponesem bar jedan časopi i bar jednu knjigu. To je za onih, ajmo reći, zadnjih sat vremena do/iz Zgba.
Nip/Tuck
Neki dan se vozim do Zagreba i gledam nekoć svoju omiljenu popularnu seriju o plastičnim kirurzima Nip/Tuck koja se i kod nas nešto malo prikazivala. Serija je totalno više pošemerila sa sadržajem, sve kretenskije i bizarnije, hehe, ali gledam ih i dalje pažljivo i sve si mislim dokle će ići. Ima tu svega, čudnih likova, bizarnih plastičnih operacija, preljuba, lezbi, NLO otmica, hendikepiranih ljudi, porno-glumica, narkića, tinejdžera i sitnije djece, smrti, rođenja... U seriji, pogađate, ima i stvarno dosta seksa. Prilično eksplicitnih i netipičnih scena, ali to vam postane već toliko normalno u toj seriji - da je dosadno. No, neki dan gledam ja u vlaku seriju sa slušalicama i odjednom mi bočno u kadar uleti kondukter perverzno buljeći u monitor! Uopće me ne gleda i procijedi slineći "oprostite, jeste za kavu ili sok" s glavom iznad moje tastature. Trgoh se ja, povučem prema prozoru s blagim izrazom zgražanja, zahvalim se, "ne, hvala" i mislim si šta mu je!? Kad ono skužim da je scena seksa na ekranu! Majketi, šta će taj misliti, "vidi one što gleda porniće u vlaku, ta je prava!!". Nema više Nip/Tuck u vlaku.
Jurimo sto!
Neki dan se vraćah u Zagreb i preko puta mene sjedi neki djelatnik HŽ-a. Uvijek s tim ljudima super popričam i iz njih izvučem sve moguće informacije o vlakovima koje me u tom trenutku zanimaju. Recimo, uredno idem preko Vrpolja za Zagreb i tamo presjedam. Vjerovali ili ne, brže dođete s presjedanjem preko Vrpolja, nego da idete direktno Osijek-Zagreb preko Koprivnice. I tako, čavrljam s čovjekom i fino ga izrešetah s pitanjima o brzini vlaka, o tome zašto sad nagibni vozi duže, kad će uvesti nove vagone, radi li se na završetku pruge Osijek-Vrpolje, itd. Hehe, čovjek mi sve fino objasnio, plus, skoro me odvukao u "pilotsku kabinu", tj. kabinu vozača vlaka da mi dokaže da mi sad "jurimo 100".
Naime, po mojoj procjeni, u tom trenutku nismo išli brže od 50, a on je gotovo uvrijeđeno inzistirao da odem vidjeti da baš na ovoj dionici idemo 100 km/h... no, dobro, povjerovah mu! A i bilo mi neugodno da me stvarno ne odvuče vozaču, hehe... iako, možda sam to i priželjkivala! Zamislite tek tu senzaciju na blogu! Ekskluzivne snimke iz kabine vozača malog dizelaša (vlakića Osijek-Vrpolje)! Uje!
Nemoj da ti čik na jeziku ugasim!
E da, još nešto. Taj dan ušla u čekaonici u Vrpolju da se malo ugrijem dok ne uhvatim vlak Beograd-Zurich za Zagreb, kad u čekaonici PUŠIONICA! Nenormalno zadimljeno, neki klinci puše, ja zatečena. Pitam odmjereno-autoritarno "jel se tu smije pušiti? khm", očekujući da će kao panično zagasiti cigarete, a oni spremno i ljubazno "da, da, slobodno zapalite". Hehe... sunce im žarko! Pogledam krajičkom oka na sve strane, fakat, nigdje znaka zabranjeno pušenje, a bome ni djelatnika koji bi im "zgasili čikove na jeziku"!! (Prijetnja oca moje prijateljice što će joj učiniti ako je ikad uhvati da puši; vrijeme radnje: pubertet).
Inače, i za taj vlak kojim idem super brzo do Zagreba imam divne uspomene. To je vlak, kako sam napisala, koji vozi na relaciji Beograd-Zurich, ja u njega uskočim u Vrpolju. Uglavnom, sjećam se prije par godina kad sam prvi put ušla u njega, dolazi konobar, kako je to već uobičajeno u tim vlakovima i ispali legendarnu "Izv'n'te, molim lepo, želite li možda kaaafu?" s teškim srpskim akcentom. Ja ono šok! Zatečeno, zacerim se blesavo i stanem nervozno gledati okolo jel ovo neka skrivena kamera!? I onda eee nećete me uhvatiti, kužim-foru izraz lica! Paralelno s tim panična misao da nisam možda umjesto na zapad, krenula na istok i sad sam negdje u srDcu Šumadije!? Kasnije se ispostavilo da je kompozicija pola njihova (srpska), a pola "naša" (slovenska) i da su kroz Kroejšu samo u prolazu.
Ah ti bizarni doživljaji (i zahtjevi)...
Prije mjesec dana gledala sam scenu kako je dijete koje je spavalo u naručju prilično pretile majke u snu stalo povraćati po majčinim leđima i na sve strane oko sebe čim su zakoračili u vagon! E koja groteskna scena! Izlazi povraćanje iz usta 4-5 godina starog djeteta na sve strane kao iz šmrka! Grozna scena, ajd, dijete se probudilo, tko zna šta mu bi da je po ulasku u vlak u snu krenulo s dizanjem stomaka. Žena sirota čisti taj pod, stolić ispred sjedala, ajd počisti to ona, djetetu kao da se ništa nije dogodilo, drugo dvoje djece pomažu mami... Ja, rekoh da ću dat papirnate, jedne što sam imala, ne treba, uzet će iz toaleta wc-papir. I počisti ona to sve i onak' umorna da će se malo odmoriti od tog čiščenja naglo se zavali na sjedalo da joj nitko nije stigao reći "ajme, gospođo, imate povraćotine po cijelim leđima!!" tako da je i sjedalo ostalo u znate-već-kojem dezenu.
Ma, ima svakakvih doživljaja iz vlaka, da ne redam dalje, hehe... već da skratim!