savršenstvo

Postoji li savršenstvo? ...
Nikad nisam znala, niti ću ikada znati...
Kada se govori o savršenstvu u izgledu... To mi nikako ide u glavu... Istina, ima mnogo žena, pa i muškaraca koji su toliko lijepi, zgodni, doslovno savršeni... Čini se kao da nemaju niti jednu grešku, te da ih taj njihov izgled čini sretnim...
No, ljudi se često puta zavaraju... Nikad ne će ni pomisliti, a kamoli znati, što zapravo te naizgled "savršene" osobe nose u sebi...
Nikada ne će znati kakve imaju tajne, misli, zablude...
Tako da nikada ma baš nikada ne možemo reći da je netko savršen...
Jer savršenstvo ne postoji... Postoji samo težnja ka savršenstvu...
Koja nikada ne može biti potpuna... Uvijek će postojati i najmanja greškica koja nas čini nesavršenima... A to mi upravo i jesmo... Nesavršeni...
Priroda je jedino savršenstvo... Barem je bila... Sve dok nije došao čovjek, i zagadio ju svojim nehumanim djelima... Priroda je imala i čistu vodu, i zelenu travu, i lijepe osvježavajuće kiše, i sunce, i potoke i rijeke... Sve je to bilo kao iz sna... Ništa nije nedostajalo prirodi... Sve je bilo u skladu... A kažu da je čovjek dio prirode, da je i jedina razumna životinja... Pa ja nisam nikad vidjela da životinja zagađuje okoliš... Ona ga čuva... A dok mi ljudi, ni ne marimo za to... Nemamo srca da čuvamo taj naš planet... Da osiguramo našim potomcima i sljedećim generacijama siguran život... Da im uopće omogućimo život... Jer ako ovako nastavimo... Nestat će svega... Nestat će vode... A bez vode, života nema...
I to je ono o čemu cijelo vrijeme govorim...
Čovjek narušava savršenstvo... Jer čovjek nije toliko savršen da čuva savršenstvo...
Čovjek ne može biti savršen... Niti će ikada biti...
Koliko puta sam se ja pokušala promijeniti, prvenstveno izgledom, da bi barem pokušala dotaći dašak savršenstva... No što sam ustvari time napravila? Uzalud se trudila, a u duši znala da to nisam ja... Da je to jedna obična maska... Obična laž i pretvaranje...
Zato je najbolje biti ono što jesi... I tijelom i izgledom... Jer svaka ljepota, s vremenom umire... Nitko ne će zauvijek biti mlad i lijep... Sva ta ljepota vene kao ruža, ali ipak ostaje ono nešto što nikada ne vene... To je ono iznutra... Osjećaji, dobrota... Sjećanja, i uspomene, ljubav i sreća... To je ono što nikada ne vene...
I zato, i ako želimo biti donekle savršeni, počnimo sa onim iznutra... Pokušajmo dušom i srcem se približiti savršenstvu i postati dobre osobe... Jer jedino se ta promjena isplati i jedino ona vrijedi... Sve ostalo je laž... Pokušajmo prvenstveno dušom postati donekle savršeni, donekle... Jer nitko nije savršen... To se ne može biti... Uvijek će postojati i najmanja sitnica što nas čini upravo suprotnima...
I onaj čovjek koji zna da nije savršen, onaj koji zna da još mnogo mnogo treba do savršenstva, i onaj čovjek koji zna da nikada ne će biti savršen... On je dobar čovjek... Ali onaj koji misli da je savršen... E, njemu nema pomoći...