za sve moje blogere koji me prate

Znajte, neke duše posjetim često.
Ušetam u misli sa ove strane,
kada mi moje čulo šesto
pokaže one odabrane.

vi ste, jedna takva duša,
kojoj kroz misli ponekad šećem..
tad impulse njene slušam,
nekad se s vasim .dvojbama srećem.

volim teeee

Srce uz srce, obojimo nebo
s rukom u ruci,
tjelom uz tijelo
sklopimo oci, nek vode nas snovi
kao mjesecari hodajmo po vodi

put

Moj put u pratnji tvojoj
posut je ruza laticama..
sa tobom letim medju pticama.

pozdrav

Pozdrav svima, hvala na posjetama i komentarima..ljepi vam vikend želin..
kissa..uredno posjecujem vase blogove

molba...

kada ti netko dođe s kakvom molbom ili idejom koja je "upravo stvorena za tebe", a ti vec potones i spremis se pristati na sve ono sto ti se kaze.... stani.Ispuni svoja pluca cistom iskrenoscu, i reci;"Stalo mi je do tebe i stvarno bi htjela pomoci, ali u tom slucaju cu morati zrtvovati nesto drugo. Zato mi molim te, koliko je to doista vazno!?"

da ti sapnem nesto

Ispruzim dlan prema tebi i zamolim te
da tu stavis sve sto ti ne pripada.
Sto nije tvoje.
Ta moja molba ti nije bas po mjeri.
I nije ti drago zbog toga.
Ja vec unaprijed znam svaki tvoj korak.

Onda si poceo, ovim redoslijedom;

Na moj dlan prvo si stavio malo
njeznosti. Pomjerila sam je prstom
druge ruke, da bi tu stalo nekoliko
izlizanih osjecanja, zatim neka samo
tebi znana nevidljiva tuga i patnja,
nepostojeca proslost, nervozu
i jos par lazi sto su se prosule
jer nema vise mjesta.

Sada ti dajem drugi dlan i molim te
da tu stavis sve sto ti bas pripada.
Sto je tvoje.
Zastanes, gledas. Ne znas kud bi.
A ja vec unaprijed znam svaki tvoj korak.

I slazes detalje na ovaj nacin;

Strah, dvije malene cokoladice,
i ponos. Manipulaciju sakrivas iza
ledja plaseci se da je ne prepoznam.
Ja vec.. svaki korak.
Vracam je na dlan i ti vadis osmijeh.
Stavljas ga na vrh, odmah kraj lijepih
rijeci. Dajes mi i svako svoje djelo.
Uspomene, davne snove i tvoju istinu.

Skupljam dlanove i vracam ti sve nazad.
Izmjesano. Hocu da gledam, sta ces
uzeti natrag.
I jos jedno te prije toga molim.
Stavi glavu na moje dlanove,
da ti sapnem nesto.

kipar

Nekada pozelim rukama oblikovati tvoju dusu.

Uzeti komad gline i pritisnuti tamo
gdje najvise boli.
Napraviti malu rupu na sredini
i u nju izliti tvoje drske manire.
A onda izraditi cvrste stijene meni prozirnih zelja.

Uzeti komad papira i izrezati propuste i pogreske
i zaboga!!! - malo svjetlije obojiti dan.
Politi vodom grubo ucrtane odluke.
Pa nestrpljivo cekati da vidim
sta ce od svega postati.

Znas;

Odbraniti se od tvoje srdzbe
zahtijeva puno strpljenja.
Ja bar vremena, imam na pretek.
Sad hvala sto je stalo
jer ovakvog te cuvam za uvijek.

Dodvoriti se tvojim idealima
nije laka stvar.
Svejedno, ja ponizicu tvoju velicinu
svakim novim stihom.
Mozda na cudan nacin
ali zapravo ti svakim pokazem
koliko te ima u meni.

ruke

Uvijek mi kod ljudi koje tek upoznajem pogled spontano klizne k rukama.
Jer, ruke govore o osobi vise od lica. Ruke imaju svoj zivot.
Svoju proslost koju je lice vec zaboravilo jer ionako svakodnevno mijenja maske, od situacije do situacije.

Ruke uvijek govore istinu.
Jeste li kad vidjeli tuzne ruke?
Umorne?
Zbunjene?
One ponizne?
Da ne govorim o onim nametljivim, ljutim, rukama koje uvijek zele imati kontrolu i koje su izgubljene u uzaludnim pokusajima sluzenja nekom razjedinjenom bicu.

U rukama je molitva.
Stvaranje – razaranje.

Ruke sade.
Njeguju.
Beru.
I hrane.
Ruke lijece.
Previjaju rane.

Ruke su uvijek istinite.
Cak i kad lice to nije.
Pogledajte svoje ruke.

Samo cete pogledom na ruke otkriti ljubav. Ili ravnodusnost.
Ne na licu.
To "pise" na rukama.
---------
Gledate li u ruke ljudi koje znate?
Koje upoznajete?
Koje sretnete na ulici?
U vlaku?
U busu?
U prodavnici? ...

žena

Kada je Bog stvarao ženu, dugo je radio. Jako, jako dugo.

Jednom od anđela to je bilo čudno pa se pojavio u njegovoj radionici i pitao:"Zašto se s njom baviš tako dugo?"

Bog je odgovorio: "Jesi li možda vidio uputstva za sastavljanje?

Mora bit vodootporna, ne smije biti od plastike, mora imati više od 200 gibljivih dijelova, koje je moguće zamijeniti, njeno tijelo mora besprijekorno funkcionirati, čak i kad se hrani malim količinama hrane i pije samo dijetalno piće.

Mora imati ugodnu vanjštinu koja će se svidjeti svima, ali mora imati i toplu, nježnu i divnu dušu. Mora biti jaka i trpjeti sve nedaće, biti stabilan stup podrške i meko rame za plakanje. Mora imati naručje u kojem mogu sjediti čak četiri djeteta istovremeno.

Njen poljubac mora ozdraviti sve, od raskrvavljenih koljena do slomljenog srca. I za sve navedene uloge, koje mora obaviti, ima - pogledaj u paket - samo dvije ruke"

Anđeo je zastao na tren u čudu, kada je čuo koje su sve funkcije napisane u uputi za sastavljanje i rekao: "Samo dvije ruke? I to pri standardnom modelu? To je previše posla za jedan dan, završi to sutra"

"Ne, neću," protestirao je Bog, "sad sam već tako blizu tome da završim ovu kreaciju, koja mi je prirasla srcu, da se ne želim zaustaviti. već se zna sama ozdravljati i lako radi osamnaest sati na dan. "

Anđeo se približio i dotaknuo ženu pa u čudu progovori "Ali Bože, napravio si ju tako meku"
"Zaista je meka", složio se Bog, "no napravio sam ju istovremeno i čvrstom. Nemaš pojma što sve može istrpiti i što sve može postići"

"Hoće li znati i misliti?" pitao je anđeo.
"Ne samo to", odgovorio je Bog, "znat će procjenjivati i pregovarati, odlučivati i zauzimati se..."

Anđeo je u tom trenutku nešto opazio, podigao ruku i dotaknuo ženino lice.
"Ajoj, mislim, da pušta. Rekao sam ti da je to previše posla za jedan dan." izjavi pobjednosno anđeo.
"Ništa ne propušta", razljutio se Bog i zagrmio "To je suza."
"Čemu suze?" upitao je anđeo.

Bog je odgovorio: "Suza je mogućnost, da izrazi svoje veselje, bolest, brigu, razočaranje, ljubav, osamljenost, žalost i ponos."

Anđeo je bio istinski očaran: "Bože, ti si genije, na sve si mislio. To, što si napravio, je poštovanja i obožavanja vrijedno. Žena je čudo."


ŽENE znaju da poljubac i zagrljaj liječe slomljena srca. Donose veselje, ljubav i nadu, suosjećajne su i žive za ideale.
No, iako savršen, Bogu se ipak potkrala greškica. Žene, naime, često zaboravljaju koliko zaista vrijede...

zivot

Život nam se sastoji od trenutaka u nizu... i, ako ih izgubimo, nikada se neće vratiti. A mi se bojimo i smještamo sami sebe u dosadnu svakidašnjicu, bezopasnu...A trenutci prolaze, nepovratno... Jedan mudar čovjek je rekao: Ne možemo se vratiti na početak, ali možemo sada početi iznova i načiniti sasvim novi kraj...drugačiji. Jako mi se sviđa ta izjava, daje nadu!

Obojimo naš život ljubavlju, ne gledajmo na izreku-ljubav boli! U strahu od boli propuštamo živjeti, propuštamo oplemeniti naš život.... i samo dišemo, plaćamo račune... ne ostavljamo trag...

zivot

Život je plamen koji uvijek dogori, ali se opet ponovo zapali svaki put kad se dijete rodi.....ne mozete nauciti klizati, a da ne budete smijesni....zivotni led je sklizak....i ne zaboravite, zivot izjednacuje sve ljude; smrt otkriva istaknute i vrijedne postivanja!" (B. Shaw)

filozofija

U životu nije važno koliko cemo pobjeda skupiti , nije uopće važno koliko cemo daleko otici a još je manje važno koliko cemo trofeja na kraju našeg puta imati. Važno je samo to da li cemo na kraju otvorene duše umrijeti moci. Život je pred nama i svako ga živi kako najbolje zna i umije ali za svoju buducnost je osobno odgovoran. Ukoliko ne budete svoju buducnost sami stvarali stvorice je neko drugi , to je ono što je sigurno.



Ako ni u šta ne vjerujete onda cete morati barem priznati da je sjecanje ono što sigurno ostaje iza nas , htjeli mi to ili ne. Pa ako mora da ostane , zašto da bude loše , jedno sasvim logicno pitanje na koje svako od nas treba sam da odgovori. Da li ce nas se kratko ili dugo sjecati po dobru ili lošem to opet zavisi samo od nas. Sada ce neko reci , pa šta me briga hoce li me se neko sjecati ili nece ali vjerujte mi na kraju ce baš takvi još žešce o svojim rijecima razmišljati.



Obicno su to oni koji bi najradije da im uspije o samom sebi uvijek dobro misliti. Obicno su to oni koji misle da se moral može zakonom ovjeriti. Obicno su to oni koji se nikada nisu pokušali staviti u tudju kožu pa viditi kako je.



Da bi covjek donio pravu odluku , onu naj pametniju , kažu da je potrebno staviti se u tudju kožu pa onda donijeti odluku. Sve je to u redu I tako treba da bude ali nemojte to baš doslovno da shvatite jer može da bude jako opasno. Uzmite za primjer da se stavite ono baš sto postotno u kožu onoga ko ne vidi nikakav izlaz u životu. U kožu covjeka kojem je svega dosta , koji nevidi ništa više ništa svjetlo u životu.



Zar mislite da bi bili veci ili bolji covjek od njega samog pa bi svjetlije vidili nego on sam. Jedino se možete postaviti u njegovu kožu ukoliko baš sve vidite kao on a onda vidite sve bezizlazno pa se pitam zašto sve to. U pravu ste još jedan paradoks koji nas u životu prati. Izgleda da je citav život sastavljen iz jedne kolone paradoksa ali šta cemo , tu smo I moramo naprijed.

savršenstvo

Postoji li savršenstvo? ...
Nikad nisam znala, niti ću ikada znati...
Kada se govori o savršenstvu u izgledu... To mi nikako ide u glavu... Istina, ima mnogo žena, pa i muškaraca koji su toliko lijepi, zgodni, doslovno savršeni... Čini se kao da nemaju niti jednu grešku, te da ih taj njihov izgled čini sretnim...
No, ljudi se često puta zavaraju... Nikad ne će ni pomisliti, a kamoli znati, što zapravo te naizgled "savršene" osobe nose u sebi...
Nikada ne će znati kakve imaju tajne, misli, zablude...
Tako da nikada ma baš nikada ne možemo reći da je netko savršen...
Jer savršenstvo ne postoji... Postoji samo težnja ka savršenstvu...
Koja nikada ne može biti potpuna... Uvijek će postojati i najmanja greškica koja nas čini nesavršenima... A to mi upravo i jesmo... Nesavršeni...
Priroda je jedino savršenstvo... Barem je bila... Sve dok nije došao čovjek, i zagadio ju svojim nehumanim djelima... Priroda je imala i čistu vodu, i zelenu travu, i lijepe osvježavajuće kiše, i sunce, i potoke i rijeke... Sve je to bilo kao iz sna... Ništa nije nedostajalo prirodi... Sve je bilo u skladu... A kažu da je čovjek dio prirode, da je i jedina razumna životinja... Pa ja nisam nikad vidjela da životinja zagađuje okoliš... Ona ga čuva... A dok mi ljudi, ni ne marimo za to... Nemamo srca da čuvamo taj naš planet... Da osiguramo našim potomcima i sljedećim generacijama siguran život... Da im uopće omogućimo život... Jer ako ovako nastavimo... Nestat će svega... Nestat će vode... A bez vode, života nema...
I to je ono o čemu cijelo vrijeme govorim...
Čovjek narušava savršenstvo... Jer čovjek nije toliko savršen da čuva savršenstvo...
Čovjek ne može biti savršen... Niti će ikada biti...
Koliko puta sam se ja pokušala promijeniti, prvenstveno izgledom, da bi barem pokušala dotaći dašak savršenstva... No što sam ustvari time napravila? Uzalud se trudila, a u duši znala da to nisam ja... Da je to jedna obična maska... Obična laž i pretvaranje...
Zato je najbolje biti ono što jesi... I tijelom i izgledom... Jer svaka ljepota, s vremenom umire... Nitko ne će zauvijek biti mlad i lijep... Sva ta ljepota vene kao ruža, ali ipak ostaje ono nešto što nikada ne vene... To je ono iznutra... Osjećaji, dobrota... Sjećanja, i uspomene, ljubav i sreća... To je ono što nikada ne vene...
I zato, i ako želimo biti donekle savršeni, počnimo sa onim iznutra... Pokušajmo dušom i srcem se približiti savršenstvu i postati dobre osobe... Jer jedino se ta promjena isplati i jedino ona vrijedi... Sve ostalo je laž... Pokušajmo prvenstveno dušom postati donekle savršeni, donekle... Jer nitko nije savršen... To se ne može biti... Uvijek će postojati i najmanja sitnica što nas čini upravo suprotnima...
I onaj čovjek koji zna da nije savršen, onaj koji zna da još mnogo mnogo treba do savršenstva, i onaj čovjek koji zna da nikada ne će biti savršen... On je dobar čovjek... Ali onaj koji misli da je savršen... E, njemu nema pomoći...

misli

U svemu budi jednostavan. Ne nameći se i ne misli da je tvoje iskustvo svima potrebno. Pokušaj razumjeti druge ljude. I oni traže kao i ti . Pokušaj ih razumjeti i prihvatiti onakve kakvi jesu. Oni ne mogu biti po tvojoj mjeri. Istina je da ti gledaš ovaj svijet kroz svoje oči, ali ne zaboravi, i drugi gledaju kroz svoje

volim te

a ljube volim te...

ljube jedno veliko hvala za sve

Hvala ti...


za svaki pogled
kojim po zrakama mog pogleda prebireš
čineći da se kao princeza osjećam...

za svaki osmijeh
kojim u osmijeh moje razvlačiš usne
ma koliko zgrčene od boli bile...

za svaki poljubac
kojim topiš svaku naslagu
kroz život sakupljene boli...

za svaki dodir
kojim sve oklope skidaš,
poput leda zidove topiš...

za svaku riječ
koja učini da trnci niz kralješnicu spuste se
da pješčana oluja u utrobi započne...

hvala ti...

mom životu donio si smisao...
u mrak pregršt zraka sunca pustio...
sa lica svaku suzu izbrisao...
noći mračne i besane ispunio...
nadu u bolje sutra ponovno probudio...
izgubljenu vjeru u ljubav našao...

hvala ti...

što moje zore osmijehom počinju...
što moji dani osmijehom ispunjeni bivaju...
što moje večeri osmijehom završavaju...

hvala ti...

što si tu...

tebi stari

Ima li većeg ispunjenja
do biti tvoja,
znati da u mislima tvojim bivam
dok ti u mojima jesi?
Ima li veće stvarnosti
od mira u srcu
koje, od kad tvoje je,
tako sretno kuca?
Ne, nema boljeg
od sposobnosti
da mirno gradim svoj život
znajući da me netko
čeka
voli
prihvaća
što god se dogodilo...

Pitanje

Dakle, pitanje je vrlo jednostavno.
Jeste li u braku/u vezi sa osobom koja vam potpuno odgovara, kakvu ste nekad zamišljali kao životnog suputnika, koju uistinu volite i sl.?
Ili je to osoba na koju ste "slučajno naišli" a vaša prava ljubav je negdje drugdje?
Jeste li nakon neuzvraćene ljubavi našli nekoga koga možda i ne volite ali barem ga imate uz sebe?

Osoba iz snova bi bio netko ko bi znamo svaku nasu misao, tko uvijek bi rekao pravu stvar, nikad konflikta ne bi bilo..
Ja sam s osobom kojom imam dovoljno zajednickog da se izvrsno slazemo, dovoljno razlicitog da si ne dosadimo, ucimo jedno od drugog, razvijamo svoje komunikacijske sposobnosti, tu i tamo se kvalitetno posvadjamo, uzivamo jedno u drugom fizicki i emocionalno..

Ja imam teoriju, po kojoj, mislim, Bog stvori za svaku zenu perfektnog muskarca-njenu savrsenu polovinu a za svakog muskarca jednu zenu koja je savrsena za njega. U toku zivota svi mi prodjemo kroz veze sa onima koji nisu "pravi". Neki od nas se vjencaju sa "ne pravom" osobom pa kasnije upoznaju osobu sudjenu ili cak nikad. Samo oni rijetki i najsretniji zavrse sa tom perfektnom osobom koju u potpunosti vole, za koju bi sve ucinili i vjencaju se s tom osobom. Znam da ima puno parova koji su, eto, igrom slucaja vjencani ali ne i upotpunjeni i mozda nikad nece saznati sta je to prava ljubav. Zato ja cijenim ono sto imam jer znam da sam jedna od rijetkih i sretnih. Takodjer mislim da ljudima koji sretnu i budu sa osobom svog zivota se prava ljubav moze desiti u 18-oj, dvadesetoj, 35-oj ili cak pedesetoj godini zivota.....

MA LJUBE VOLIM TE.......

zvijezda

Jedne ću ti tihe i tople noći, dok se more bude razbijalo o kamenje na našoj obali, priznati s koje sam Zvijezde sišla k tebi. Naslonjena na tvoje rame, kao da nikada nigdje prije i nisam postojala, priznat ću ti zašto ti toliko pripadam. Bila sam jednom zaustavljena u vremenu i tako je moralo biti da bih ovdje stigla. U tom vremenu i kada sam bila sretna bila sam sretna jer sam slutila da ću jednom stići do mjesta gdje pripadam. Kada sam bila tužna tugovala sam što put tako dugo traje. Nikada nisam bila pretjerano strpljiva. Uvijek sam htjela sve i htjela sam to odmah. Ponekad nisam znala ni što je to sve, ali sam svejedno bila nestrpljiva da to što prije dobijem. Poslana sa Zvijezde, a njeno ime ću ti reći one noći koja nas čeka, dugo sam letjela. Letjela sam tako brzo da sam mislila da padam. Da ću se kada stignem rasuti na komadiće. Usporena prije samog slijetanja sretno sam stigla. Podigla sam pogled prema Zvijezdi s koje sam ti poslana i zahvalila. Što sam stigla. Što sam stigla ovdje kamo sam davno krenula. I te ću ti predivne noći, dok nam valovi budu uspavanka, šapnuti ime Zvijezde s koje sam ti poslana. Jer naučila sam se strpljenju. Naučila sam da mi ne treba sve. Naučila sam da je zapravo tako malo potrebno. Malo za sve. Naučila sam to jer sam stigla onamo kamo pripadam. A Zvijezda s koje sam stigla noćas opet rasipa predivnu svjetlost. Da nam obasja put. Da nam poželi sreću. Da nas čuva i grije. Hvala joj.

Moji snovi isprepleteni stvarnošću
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
Sergej Jesenjin

dado topic

Da li znaš da te volim, dugo nisam znao to
Sada želim da ti priznam i molim te da mi vjeruješ to
Da te volim ko što ljudi mogu voljet jedan cvijet
Da te želim kao oni što htjeli bi da njihov cijeli je svijet.

I vječno da žive ovdje kraj nas
I svaki naš novi dan bit će znak
Da volim te ja.

Da li znaš da pamtim riječi koje šaptali smo mi
Dok smo sanjali o sreći, na vjernost tad smo se zakleli mi
Tvoje usne i tvoj pogled i u očima sjaj
Tad govorili su meni da ljubav ta neće imati kraj.

stijene - jos te volim

Ti što mi snagu daješ
U svijet vodiš me
Ti što me jutrom budiš
Tebi vjerujem
I onda kad si tužan
Kad ti loše ide
Kad propadne sve
Ti me zagrliš
Šapneš nježno
Vjeruj dobro je

Još te volim kao nekada
Jer ti si sve što znam
I onda kad nas više ne bude
Nećeš biti sam
Još te volim kao prvi put
Jer ti si meni sve
I onda kad me više ne bude
Živi za mene

Ti što mi ljubav daješ
U svijet vodiš me
Ti što me srcem ljubiš
Tebi vjerujem
I onda kad sam tužna
Kad mi loše ide
Kad propadne sve
Ti me zagrliš
Šapneš nježno
Vjeruj dobro je

volim te

Zamkove i kule s pijeska
Smijenilo je drugo carstvo
Postao si poput bljeska
Moje prvo, prvo pijanstvo

Gledala sam tvoje oči
I u njima sjaj, tajanstvo
Postao si preko noći
Moje prvo, prvo pijanstvo

dva zrna grožđa

Dva su zrna grožđa ostala na stolu,
Oko nas je suton miriše na smolu.
Dv'je su noći malo, dva su dana kratka,
Ta dva zrna grožđa, zadnja su nam slatka.

Poljubi, poljubi me ti, u pjesku tijela nek ostave nam trag.
Poljubi, poljubi me ti, jer tako si mi drag.
Poljubi, poljubi me ti, jer noć je kratka, a sve u nama vri.
Poljubi, poljubi me ti, dok zlatno grožđe zri.

Oko nas je suton minula je žega,
Dva će zrna grožđa ostati od svega.
Dv'je su noći malo, dva su dana kratka,
Ta dva zrna grožđa, zadnja su nam slatka

kada bi

Kada bi znali ono sto neznamo,
Kada bi imali ono sto nemamo,
Kada bi otisli gdje nismo bili,
Kada bi zaboravili kako boli,
Kada bi mrznju progutao mrak
Kada bi nevolje bile samo strana rijec
Kada bi sve kitili osmjesima,
kada bi...,
kada bi...,
Kada bi izgubili i ovo sto imamo,
Kada bi krenuli u novi pocetak,
Dali bi mjenjali svijet i savjest?

budi to sto jesi

Budi to sto jesi,ali

ako mozes od drugih pozajmiti neku dobru osobinu ili promijeniti na sebi i u sebi nesto sto cete uciniti boljim, ne cekaj uradi to...,odmah i sada kazem ja, a drugi su rekli:


"Nesreca je u tome sto tako cesto, krace ili duze, javno ili
tajno, hocemo da budemo ono sto nismo, ili da ne budemo ono sto smo.
Takvim nasim prohtjevima i cudima, kojima ne mozes videti cilja ni
smisla, mi kvarimo svoj kratki zivot vise nego sto nam ga truju
i zagorcavaju ljudi i prilike oko nas."


Toliko je bilo u zivotu stvari kojih smo se bojali. A nije
trebalo. Trebalo je zivjeti...

razum i osjecaji

Na svom vrhuncu stanje "zaljubljenosti" je euforično. Jedno s drugim smo emocionalno opsjednuti. Idemo na spavanje razmišljajući jedno o drugome. Kad se budimo ta osoba nam je prva u mislima. Žudimo da budemo zajedno. Kad smo zajedno, kao da smo u raju. Kad se držimo za ruke, osjećamo da nam se krv stapa u jednoj žili. Mogli bismo se ljubiti bez kraja kad se ne bi moralo ići u školu ili posao. Grljenje potiče snove o braku i oduševljenje.

Navedeni smo na vjerovanje da će prava ljubav potrajati vječno. Uvijek će nas opajati prekrasni osjećaji koje imamo u ovom trenutku. Ništa se ne može ispriječiti između nas. Ništa ne može nadjačati našu uzajamnu ljubav. Zaljubljeni smo i uhvaćeni u mrežu ljepote i šarma druge osobnosti. Naša ljubav je najljepša stvar koju smo ikada iskusili. Primjećujemo da su neki bračni parovi izgubili taj osjećaj, ali nama se to nikada neće dogoditi. "Možda njihova ljubav nije bila prava", zaključujemo.
Nažalost, vječnost stanja zaljubljenosti je izmišljotina, a ne činjenica. Po nekim istraživanjima zaključeno je da prosječno stanje zaljubljenosti traje dvije godine, a ako je po srijedi tajna ljubav može potrajati i nešto dulje. Naposljetku se svi spustimo iz oblaka i ponovno stanemo na zemlju. Oči su nam otvorene pa vidimo nedostatke u drugoj osobi. Otkrivamo da neke od njegovih ili njezinih karakternih crta ustvari idu na živce. Njezino ponašanje nas smeta. On je u stanju povrijediti i razbjesniti se, čak možda govoriti grube riječi i kritičke prosudbe. Te sitne karakterne crte, koje smo previdjeli u fazi zaljubljenosti postaju sada velika brda. Prisjećamo se majčinih upozorenja i pitamo se: "Kako sam mogao biti toliko blesav?"
Dobro došli u bračnu stvarnost gdje u slivniku uvijek ima dlaka, a zrcalo je umrljano malim bijelim točkama, gdje se svađe vrte oko toga na koju stranu treba staviti rolu WC papira i treba li poklopac školjke biti spušten ili podignut. To je svijet u kojem cipele ne šeću do ormarića, a ladice se na zatvaraju same, gdje kaputi ne vole vješalice, a sokne se u pranju rastežu. U tom svijetu pogled može povrijediti, a riječ satrti. Intimni ljubavnici mogu postati smrtni neprijatelji, a brak bojno polje.
Što se dogodilo? Jesmo li uistinu imali pravu stvar? Mislim da jesmo. Problem je loša informacija. Loša informacija bila je pomisao da će zaljubljenost potrajati vječno.
Kad stanje zaljubljenosti poprimi svoj prirodan tijek (sjetite se da prosječna faza zaljubljenosti traje dvije godine), vraćamo se u svijet stvarnosti i počinjemo tražiti svoje. On će izražavati svoje želje, ali njegove želje su drukčije od njezinih. On želi seks, a ona je previše umorna. Ona želi posjetiti roditelje, ali on veli: "Ne želim provoditi toliko vremena s tvojom obitelji." On želi sudjelovati u nogometnom turniru, a ona kaže: "Ti više voliš nogomet nego mene." Malo po malo, privid bliskosti se rasplinjuje, a na površinu izbijaju osebujne želje, osjećaji, razmišljanja i način ponašanja. Dvije su osobe. Njihove misli se nisu stopile, a njihovi osjećaji su se pomiješali samo nakratko u oceanu ljubavi. Sada ih valovi stvarnosti počinju razdvajati. Nisu više zaljubljeni pa se u toj fazi povlače, odvajaju, razvode, te kreću u potragu za novim doživljajem zaljubljenosti, ili pak počinju ozbiljno raditi na tome da nauče voljeti jedno drugo bez euforije opsjednutosti ljubavlju.
Dr. Peck zaključuje da stanje zaljubljenosti nije prava ljubav iz tri razloga:



Zaljubljivanje nije čin volje ili svjesnog odabira. Bez obzira koliko se željeli zaljubiti, ne možemo to postići na silu. S druge strane, možda ne tražimo to stanje, a preuzme nas iznenada. Često se zaljubljujemo u neprikladno vrijeme i u nepodobne ljude.

Zaljubljivanje nije prava ljubav stoga što je nenaporno. Ma što činili u stanju zaljubljenosti, to zahtijeva vrlo malo discipline ili svjesna napora s naše strane. Dugi, skupi telefonski razgovori koje obavljamo, pokloni koje izmjenjujemo, stvari koje obavljamo nisu vrijedne spomena. Kao što nagonska priroda ptice nalaže izgradnju gnijezda, tako i nas nagonska priroda stanja zaljubljenosti tjera da jedno drugome činimo neobične i neprirodne stvari.

Zaljubljena osoba nije istinski zainteresirana za poticanje osobnog razvoja drugog bića. Ako na pameti imamo ikakav cilj, onda je to da skončamo usamljenost i možda uspjeh ovjekovječimo brakom. Stanje zaljubljenosti ne usredotočuje se na naš osobni razvoj niti na razvoj i napredovanje drugog bića. Umjesto toga daje nam osjećaj da smo stigli do cilja i da nam ne treba daljnje napredovanje. Na vrhuncu smo životne sreće i jedina nam je želja da tu i ostanemo. Naša ljubljena se zasigurno ne treba dalje razvijati jer je savršena. Jednostavno se nadamo da će ostati savršena.

Stanje zaljubljenosti možemo prepoznati i odrediti kao privremeni emocionalni uzlet, a potom nastavljamo pravu ljubav sa svojim bračnim drugom.
Prava vrsta ljubavi jest u suštini emocionalna, ali nije opsjednutost, To je ljubav koja ujedinjuje razum i osjećaje. Ona uključuje čin volje i zahtijeva disciplinu, ali prepoznaje potrebu za osobnim razvojem. Naša osnovna emocionalna potreba nije zaljubljivanje, nego potreba da nas netko voli, da spoznamo ljubav koja proizlazi iz razuma i odabira, a ne nagona. Potrebno mi je da me voli netko tko je odabrao da me voli, koji u meni vidi nešto vrijedno življenja.
Takva vrsta ljubavi zahtijeva napor i disciplinu i prepoznaje potrebu za osobnim razvojem. To je odabir da se utroši energija u nastojanju da se pripomogne drugoj osobi znajući da, ako je njegov ili njezin život obogaćen vašim nastojanjem, i vi ćete pronaći osjećaj zadovoljstva - zadovoljstva iskrene ljubavi prema drugome. Tu nije potrebna euforija stanja zaljubljenosti. Ustvari, prava ljubav ne može ni početi dok ne prođe stanje zaljubljenosti.
Ovo je dobra vijest za (bračne) parove koji su izgubili svoje zaljubljene osjećaje. Ako je ljubav odabir, onda oni imaju mogućnost voljeti i kad se jednom ugasi opsjednutost zaljubljenosti, a oni se vrate u svijet stvarnosti. Ta vrsta ljubavi započinje s određenim stajalištem - načinom razmišljanja. Ljubav je stajalište koje govori: "Oženjen sam s tobom i odabirem da brinem za tvoju dobrobit." U tom slučaju onaj koji bira da voli, naći će odgovarajuće načine da izrazi svoju odluku.

Ako to uspijemo naučiti i odaberemo to provesti u djelo, onda će ljubav koju dijelimo biti uzbudljivija negoli bilo što, što smo ikada osjetili dok smo bili slijepo zaljubljeni.

8 mart- sretan 8 mart

Rođen na prijelomu stoljeća, u vrijeme velikog industrijskog napretka ali i velikih turbulencija, kriza i radikalnih ideologija, Međunarodni je Dan žena, pokazalo se, nosio u sebi korijene protesta i političkog aktivizma koji će postati nezaobilazni oblici društvenog života.

Godine koje su prethodile povijesnoj 1910. obilježila je snažna spolna segregacija i mali postotak zaposlenih žena u industrijski razvijenim zemljama. One koje su bile zaposlene mahom su radile u tekstilnoj industriji, manufakturi i kao pomoćno osoblje u kućanstvima. Radile su u vrlo lošim uvjetima i za iznimno male nadnice.

U isto vrijeme industriju pogađaju velike krize. Udruženja radnica koja nisu pripadala sindikatima našla su se u nezavidnoj poziciji dok su sindikati sve više jačali.

U Europi, Velikoj Britaniji, Americi i u nešto manjem obimu Australiji, žene sve više lobiraju za svoje pravo glasa. Ta borba kao da je potisnula sve druge aspekte života žena i nove, revolucionarne promjene dale su se naslutiti.

1903, SAD – Sindikati i nezavisna ženska udruženja koja su također podržavala žensko pravo glasa, osnivaju Ligu ženskih sindikata (Women's Trade Union League) kako bi pomogle radnicama u političkom i ekonomskom osnaživanju. Bilo je to još uvijek vrijeme teških radnih uvjeta i siromaštva.

1908, SAD - Zadnje nedjelje u veljači 1908. godine, američke socijalistkinje obilježavaju prvi Dan žena organiziravši velike demonstracije. Traže da se ženama omogući ne samo pravo glasa nego da se ostvare i njihova politička i ekonomska prava. Slijedeće je godine u demonstracijama na Mannhatnu sudjelovalo 2.000 ljudi.

1909, SAD - Te su godine radnice zaposlene u tekstilnoj industriji organizirale generalni štrajk. Oko 30.000 radnica trinaest je tjedana štrajkalo za bolju plaću i bolje uvjete rada. Liga ženskih sindikata platila je jamčevinu za uhićene i financijski potpomogla štrajkaški fond.

1910, SAD, - Dan žena prihvatile su socijalistkinje i feministice diljem SAD.

1910, Kopenhagen - Izaslanstvo Sindikata prisustvuje Drugoj međunarodnoj konferenciji socijalistkinja u Kopenhagenu s namjerom da predloži Dan žena kao međunarodni praznik.

U to je vrijeme Njemačka socijalistička partija, koja je snažno zagovarala pravo glasa za žene, imala veliki utjecaj na međunarodni socijalistički pokret, osobito Clara Zetkin. Potaknuta događanjima i akcijama američkih radnica ona je uobličila zahtjev za obilježavanjem jednog dana u godini kada bi žene lobirale za svoje interese. Na Konferenciji je sudjelovalo preko stotinu žena iz 17 zemalja, predstavnica sindikata, socijalističkih partija, klubova radnica, te tri žene koje su bile izabrane u Finski parlament. Prijedlog Clare Zetkin jednoglasno je usvojen a rezultat je obilježavanje Dana žena.

Na Konferenciji je ponovno potvrđena važnost prava glasa za žene i to onog koji neće biti utemeljen na vlasničkim pravima. Neki su socijalisti, naime, držali da bi se pravo glasa za žene lakše ostvarilo preko ostvarivanja vlasničkih prava dok su se drugi, među kojima su Njemica Clara Zetkin i Ruskinja Alexandra Kollontai, borili da ostvarivanje tog prava bude neizostavan i zaseban dio socijalističkog programa.

Zatraženo je i univerzalno pravo glasa – za sve odrasle žene i muškarce. Jedna od odluka konferencije je i da se noćni rad proglasi štetnim za zdravlje žena. Tomu su se usprotivile radnice iz Švedske i Danske kojima je, kako su tvrdile, upravo noćni rad neophodan izvor prihoda. Zatraženo je i da se prava udanih majki izjednače sa pravima samohranih, za što se žestoko borila Alexandra Kollontai, no njezini napori nisu urodili plodom.

1911. – Kao rezultat odluka u Kopenhagenu , Dan žena obilježen je prvi puta 19. 03. i to u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Slavilo ga je više od milijun žena i muškaraca. Zahtijevali su ne samo pravo glasa za žene nego i omogućavanje prava na rad, profesionalno usavršavanje i ukidanje spolne diskriminacije

Ni tjedan dana kasnije 25. 03. 1911. u tragičnom je požaru u New Yorku poginulo više od 140 radnica, uglavnom talijanskih i židovskih imigrantica. Događaj koji je bio posljedica loših radnih uvjeta imat će snažan utjecaj na radno zakonodavstvo Sjedinjenih Američkih Država.

1913.-1914, Rusija – Kao dio mirovnog pokreta koji je počeo djelovati u sumrak Prvog svjetskog rata, Ruskinje su po prvi put obilježile Dan žena i to zadnje nedjelje u veljači 1913. godine. Drugdje se u Europi Dan žena slavio na sam 8. ili oko 8. marta, bilo kao antiratni prosvjed bilo kao izraz solidarnosti ženama Rusije.

1917, Rusija – Rusija je ostala bez 2 milijuna svojih vojnika. Ruskinje ponovno biraju zadnju nedjelju veljače za obilježavanje Dana žena i zahtijevaju pravo na «kruh i mir». Politički vrh Rusije pokušao je spriječiti prosvjed no žene su svejedno krenule. Ostalo je povijest…

Četiri dana poslije ruski je car je abdicirao a privremena vlada zagarantirala ženama pravo glasa. Ta je povijesna nedjelja, po julijanskom kalendaru koji je bio u upotrebi u Rusiji, pala na 23. 02 a po gregorijanskom, koji se inače koristio, na 8. 03, uzeta kao dan kada će se u cijelom svijetu obilježavati međunarodni praznik - Dan žena.

zanimljivo

NE PLACI AKO JE NECEMU DOSAO KRAJ
SMIJESI SE STO SE TO DOGODILO

NAJTEZA LEKCIJA KOJU TREBA NAUCITI U ZIVOTU JE:
KOJE MOSTOVE RUSITI, A KOJE OSTAVITI

NAJVECI DOGADAJI NISU NAJGLASNIJI
VEC NAJTISI SATI

lJUBAV ...NE ZAHTJEVA DA DVOJE GLEDAJU JEDNO U DRUGO
VEC DA GLEDAJU U ISTOM PRAVCU

mudrosti

Pazi na svoje misli, jer će postati tvoje riječi,
Pazi na svoje riječi, jer će postati tvoja djela,
Pazi na svoja djela, jer će postati tvoje navike,
Pazi na svoje navike, jer će postati tvoj karakter...

Svi mudri i razboriti ljudi imaju jednu zajedničku crtu:
sposobnost slušanja.

Bogati smo samo posredstvom onoga što dajemo;
a siromašni samo posredstvom onoga što
odvijamo i čuvamo.

Ljudi nisu ogorčeni ni mjestom rođenja
ni bojom kože, već količinom nade
koju nose u sebi.

Tajna života je u ravnoteži, a pomanjkanje ravnoteže
uništava život.

Nikada,
nikada,
nikada,
nikada
ne odustajte!

misao jutra

Ako si se uputio prema cilju
i putem počeo da zastajkuješ
i da kamenjem gađas svakoga psa koji laje na tebe,
nikad nećeš stići na cilj