A kada odu svi, mi ostacemo sami
samo ja i ti i pogledi u tami
reci mi da znam da jutro nije blizu
da ima vremena za poljupce u nizu

Pobjede i porazi...
Gledala sam danas neki film... natjerao me da razmisljam o tome sta imam a sta nemam. I zasto se sav moj svjet vrti oko ljubavi... Potpuna sreca za mene ne postoji ako nemam koga da volim

Kazu da se voli samo jednom. Ipak, ja volim po drugi put, ali samo na jedan jedinstveni nacin taj drugi put kao da je prvi puta.

Prvi put, mozda je bilo pomalo djecje iako je trajalo vise godina. Tad nisam imala zacrtane ciljeve niti sam znala sta zelim u zivotu. Imala sam to sto sam imala i nisam znala postoji li bolje ili gore. Smatrala sam da tako treba da bude, da je sasvim normalno da sam sa njim, da imamo planove za buducnost.
Malo kasno sam shvatila da se ne pronalazim u toj buducnosti, da moje mjesto nije tu. Godinama sam zavlacila sebe . To je moj grijeh.
Bog, sudbina ili ko vec, doveo mi je novu osobu u zivot. Ponovo volim i ponovo sam voljena. Ali ovaj put, sam zrelija, mudrija... I imam iskrenu ljubav. potpuno sam ispunjena, pronasla nekoga ko mi odgovara u svakom mogucem smislu. I znam sta zelim, nisam zaslijepljena niti zaludjena. ne radi se o zanosu osjecanja...vec o pravoj ljubavi

ma ljube vooooolimmmmm teeee.....

i ja tebe....

Od tvojih osmjeha moj je život postao kao san.
Od tvojih pogleda tama se rasipa u prekrasan dan.
Od tvojih dodira svaki kamen postaje cvijet.
Od tvojih koraka moje srce još jače udara.."

suze i zivot

za sve

volim te....

ja

rujan

zivot....

Zivot je kao knjiga, ima svoj pocetak i zavrsetak .I naslov koji nosi je moje ime. Kao sto i knjige ne nastaju svojom voljom, nego necijom zeljom, ljubavlju, isto se dogadja s nasim zivotima.
I moji dani su nalik stranicma neke kronike, nekog romana, ispunjene zapisima jedne duse,ispisanim tintom jednog vremena. Takoder stranice moje knjige su svjedocanstvo mojih napora da dosegnem i ostvarim smisao.
Uvijek ostaje pitanje: koje je smisao jedne knjige?
I tko joj ga daje ili odredjuje: pisac ili citatelj?Vjerujem da jedno djelo, jedna knjiga nije gotova ili zavrsena s posljednom tockom koju stavi autor, jer iza posljednje tocke, slijedi "uskrsnuce" u memoriji citatelja.
Na isti nacin, svatko tko ce zavirit u moj zivot, makar se i neprimjetno usulja na njegove stranice, cini da knjiga mojeg zivota raste kao svjedok mojih misli, koje se oglasavaju kao glasnici mojih uspjeha, ili se uzdizu kao dim s zgarista mojih neuspjeha.
Mozda zivot i knjiga dijele isti smisao: jer i zivot, kao i knjiga, tezi da bude ispunjen, prazne stranice nisu razlog njihova postojanja. Doduse, uvijek se dogodi po koja prazna stranica, ili prazni redak, ali ne moze postojati ni zivot, ni knjiga bez sadrzaja.
U tome i jest njihov smisao. I koji je smisao knjige moga zivota, na koji nacin ce svi ti dnevni zapisi, koji ostaju zauviejk iza mene, u necijim ( na kraju, i u mojim vlastitim) ocima dobiti na vaznosti? Kad bi netko doista mogao sazeti moj zivot u jednu knjigu, i listajuci i citajuci je, volila bih da u njoj ne otkrije odgovore, nego pitanja, koja ce mu pomoci u pisanju i stvaranju svoje vlastite knjige zivota.
Jer knjiga nastaje iz vrtloga pitanja, ne iz bonace odgovora.
Na pocetku svake knjige stoji pitanje, a ne odgovor. Svi mi zivimo s nasim pitanjima. Vjerujem, bolje receno, nadam se da cu onog dana kada stavim posljednju tocku u svojoj knjizi, tj. kada smrt je utisne mojom vlastitom rukom, da cu tada spoznati odgovore na sva moja pitanje koja se pojavljuju na stranicama moje knjige zivota, i izmedju njezinih redaka.

zena

Kako je cudna ljubav zene,kako mala u svom pocetku i kako velika na kraju!
Ona je prvo kao mali izvor koji izbija u srcu planine.A na kraju,sta je?
Mocna rijeka koja natapa njive radosti i siri polja smijeha.Ili je mozda bujica koja u razornom valu juri preko polja nade,ruseci brane planova i noseci u nistavilo zgradu covjekove cistoce i hramove njegove vjere.Jer kada je bog smisljao poredak ovog zivota ,on je stavio sjeme zenine ljubavi u svoje djelo da bi ono svojim neravnomjernim rastom prouzrokovalo ravnomjernost zakona.Ljubav se penje do neslucenih visina,a ponekad dostojanstvo baca u prasinu.
I zato,dokle god postoji zena-to veliko iznenadjenje prirode-dobro i zlo ne mogu se nikako razdvojiti,ona uvijek stoji i slijepa u ljubavi,odredjuje nasu sudbinu,naliva slatku vodu vrc gorcine i truje zdravi zivotni dah zlom sudbinom zelje.
Ma kuda okrenuli,ona ce vas susresti.Njena slabost je tvoja snaga,njena moc je tvoje ostvarenje pred njom.Od nje potices i k njoj ides.Ona je tvoj rob a ipak te drzi okovanog,na njen dodir vene ponos,otvaraju se brave i padaju brane.Ona je neodredjena kao more,promjenjiva kao nebo i njeno ime je-NEDOKUCIVA.
Covjece,ne trudi se da izbjegnes zenu i njenu ljubav,jer ma kuda pobjegao,ona je ipak tvoja sudbina i ma sta gradio,gradis za nju...

volim te

Znam da nista ne znam. Samo osjecam.

Ponekad je tesko posloziti misli na nacin da tvore smisleni niz. ....steta je ubijati caroliju kojom me jucer ugrijalo, danas razveselilo, a sutra ulilo nadu i obojalo se bojama razlicitim od svih prethodnih. zelju za onim boljim sutra, onim za koje znam da dolazi.

ha....klasika

....ha vikend netko ce reci jupi ....a ja radni uf jos jedan u nizu.....
i tako iz dana u dan, posao kuca, posao kuca pa svaki dan isti u krug....predvecer ma neznam ponekad kako se zovem uf....
ma ponekad pozelim samo dijelic necije paznje, topli osmijeh, pogled...ponekad mi je dovoljno cuti samo ove rijeci....
.....Volim te,ljube,nikada nemoj posumnjati u to,i nikada nećeš znati koliko te
volim jer ja to možda i neznam reći,neznam pokazati ma koliko god se trudio
ali zato dobro znam što osjećam,u srcu mome postojiš samo ti i nijedna više
i znam da si ti žena koja tu ljubav zaslužuje.Ljube znam da i ti mene
voliš,osjećam to,vjerujem ti kad mi to kažeš i presretan sam zbog toga,vidim
to u tvojim očima,u tvojim riječima,u tvojim djelima,osjetim to kad me
ljubiš,kad me dodirneš i kad se smotaš oko mene,osjetim to kad legneš i
prebaciš nogu preko mene,kad se stisnemo jedno uz drugo.Mislim da imamo
nešto za što vrijedi živjeti,nešto za što vrijedi i umrijeti......
i naravno kako nakon tih rijeci da mi smeta da po cijeli dan bulji u komp. ili da se uzivi u utakmicu....
ma volim te mali....

mi znamo koliko smo sretni

pokazi mi da je igra dar
koji nikad nismo gubili
nebitna,vrlo bitna stvar
u koju smo se odmah zaljubili
i daj mi znake dovoljno jake
daj mi snage i hrabrosti
sto ne moze niko mozes ti
ubjedi me da je zivot lijep ....

spavalico....volim te

eto ljube da ti kazem da te volim, posto ti ljepo spavas tu pokraj mene ne mogu ti reci volim te.....ali zato cu ti to napisati
.....volim te...ljube

misli

u danasnje vrijeme nekome je postalo vaznije da ima stila, od toga da se bude inteligentan, obrazovan, dobar,posten i radin

put ljubavi

Preuzeto iz knjige)
Put ljubavi

„Nije uvijek lako govoriti o ljubavi. Neki ljudi teško razumiju značenje ove riječi zbog loših životnih iskustava. Osjećaju se prevarenima i odbačenima. Često se više ne usuđuju voljeti i kao da su prestali vjerovati u ljubav. Ipak, ne možemo ne govoriti i ne zagovarati ljubav jer ona JEDINA OSTAJE !
Ljubav nije prisila, ljubav je SLOBODAN IZBOR : nikoga ne možemo prisiliti da nas voli, ali možemo dopustiti drugima da nas vole.
Ljubav nema granica i uvijek smo gladni prave ljubavi
Ako čovjek uloži svoj život u nešto veliko, ako ima cilj za koji se nesebično žrtvuje, on se tada rodio za ljubav.
Potrebno je izići iz svoje čahure sebičnosti i okrenustosti osobnim interesima i pronaći svoj vlastiti PUT LJUBAVI .
Ići putem Isusa Krista, znači ići putem LJUBAVI !
Svatko bi trebao pronaći svoj vlastiti put ljubavi u bračnom i obiteljskom životu, u životu posvećenom Bogu te u predanju ljudima u svakodnevnom životu.“

ZALJUBLJENOST„Mladi se ljudi često zaljubljuju. Za-ljubiti se znači rađati se za ljubav. Zaljubljenost je začeće ljubavi. No put do rođenja ponekad je dug i često složen. Ljubav se može i ne roditi. Je li onda bolje ne zaljubljivati se? I tko te može sebi zapovjediti ? Što učiniti da zaljubljenost bude početak jedne divne ljubavi ?
Lijepo je biti zaljubljen, ali to ne može ostati trajno stanje. Ljubav OSTAJE, a ne zaljubljenost. „

„Ako osjećaš da ti srce brže kuca kad susretneš neku osobu,
To nije ljubav to je osjećajnost.
Ako te je osoba osvojila svojim šarmom,
I ako se, očaran, prepustiš,
To nije ljubav, to je slabost.
Ako se, uzbuđen, diviš njezinoj ljepoti i promatraš je uživajući, ako smatraš da on ima duha i tražiš užitak u razgovoru s njom,
To nije ljubav, to je divljenje.
Ako pod svaku cijenu želiš dobiti pogled, poljubac, zagrljaj,
To nije ljubav, nego žudnja.
( Pa hajde ispitajte sami sebe, pa onda razmislite da li je ono što vi osjećate zaista ljubav )“

LJUBAV
„Osjećaji zaljubljenosti nisu ono najdublje u čovjeku.
LJUBAV započinje zaljubljenošću, obasuta je bujicom osjećaja, ali se nipošto ne zadržava samo na toj razini. Osim što je bazen osjećaja, LJUBAv je odluka razuma i usmjerenje volje.
LJUBAV je čvrsto zauzeto stajalište prihvaćanja drugoga.
U zaljubljenosti idealiziramo voljenu osobu. Prihvaćamo je zbog njezinih osobina : stasa, glasa, duhovnosti, inteligencije, očiju.
Ljubav je ipak nešto drugo : to je prihvaćanje osobe zbog nje same, a ne zbog njezinih osobina. To pak ne znači da ljubimo njezine mane, nego nju samu unatoč manama..
Ljubav je dubok osjećaj... „

zivot

ŽIVOT JE PREKRATAK DA BISTE:
*Prepuštali drugima da odlučuju umjesto vas.
*Bili opterećeni time što će drugi misliti o vama.
*Slobodno vrijeme provodili s dosadnim prijateljima.
*Čekali da vas nazove on/a.
*Opirali se potrebi da radite ono što stvarno volite.
*Opteretili se mislima o višku svojih kilograma.
*Uvijek bespogovorno ispunjavali želje drugima.
*Ustezali se reći nekome da ga volite.
*Uskratili si uzeti od života sve što vam on pruža.
*Zanemarili svoje tijelo i svoj duh.

sve moje zelje
ostvarujes jednim osmijehom
sve moje strahove
brises jednim osmijehom
s tobom jedino
vrijedi sanjati

i ja tebe

Ljude uce od malena da biraju i prepoznaju ljepotu kojoj ce posvetiti svoje zivote, ali zbog nestrpljivosti i straha oni se cesto zadovoljavaju manjim. Samo je mali broj onih kojima se na licima iscitava prava sreca zivljenja, a ne puko zadovoljstvo prezivljavanja.
Nas dan je najbolje iskoristen zivot.

Ljubav je kao droga. U pocetku javlja se osjecanje euforije, potpunog predavanja. Kasnije, sutradan, zelis jos. Jos se nisi zasitio, ali osjecanje ti se dopalo, i uvjeren si da ga mozes kontrolirati. Mislis na voljenu osobu dva minuta, a tri minuta je zaboravis.

Ali, uskoro, naviknes se na tu osobu i pocinjes u potpunosti da zavisis od nje. Onda na nju mislis po tri sata, a zaboravis je na dva minuta. Ako nije pored tebe, osjecas se kao narkomani kad ne nabave drogu. U tom trenutku, kao sto zavisnici od droge kradu ili se ponizavaju da bi pribavili ono sto im treba, ti si spreman na sve radi ljubavi.