Kako je cudna ljubav zene,kako mala u svom pocetku i kako velika na kraju!
Ona je prvo kao mali izvor koji izbija u srcu planine.A na kraju,sta je?
Mocna rijeka koja natapa njive radosti i siri polja smijeha.Ili je mozda bujica koja u razornom valu juri preko polja nade,ruseci brane planova i noseci u nistavilo zgradu covjekove cistoce i hramove njegove vjere.Jer kada je bog smisljao poredak ovog zivota ,on je stavio sjeme zenine ljubavi u svoje djelo da bi ono svojim neravnomjernim rastom prouzrokovalo ravnomjernost zakona.Ljubav se penje do neslucenih visina,a ponekad dostojanstvo baca u prasinu.
I zato,dokle god postoji zena-to veliko iznenadjenje prirode-dobro i zlo ne mogu se nikako razdvojiti,ona uvijek stoji i slijepa u ljubavi,odredjuje nasu sudbinu,naliva slatku vodu vrc gorcine i truje zdravi zivotni dah zlom sudbinom zelje.
Ma kuda okrenuli,ona ce vas susresti.Njena slabost je tvoja snaga,njena moc je tvoje ostvarenje pred njom.Od nje potices i k njoj ides.Ona je tvoj rob a ipak te drzi okovanog,na njen dodir vene ponos,otvaraju se brave i padaju brane.Ona je neodredjena kao more,promjenjiva kao nebo i njeno ime je-NEDOKUCIVA.
Covjece,ne trudi se da izbjegnes zenu i njenu ljubav,jer ma kuda pobjegao,ona je ipak tvoja sudbina i ma sta gradio,gradis za nju...
Post je objavljen 15.11.2006. u 10:35 sati.