ha....klasika

....ha vikend netko ce reci jupi ....a ja radni uf jos jedan u nizu.....
i tako iz dana u dan, posao kuca, posao kuca pa svaki dan isti u krug....predvecer ma neznam ponekad kako se zovem uf....
ma ponekad pozelim samo dijelic necije paznje, topli osmijeh, pogled...ponekad mi je dovoljno cuti samo ove rijeci....
.....Volim te,ljube,nikada nemoj posumnjati u to,i nikada nećeš znati koliko te
volim jer ja to možda i neznam reći,neznam pokazati ma koliko god se trudio
ali zato dobro znam što osjećam,u srcu mome postojiš samo ti i nijedna više
i znam da si ti žena koja tu ljubav zaslužuje.Ljube znam da i ti mene
voliš,osjećam to,vjerujem ti kad mi to kažeš i presretan sam zbog toga,vidim
to u tvojim očima,u tvojim riječima,u tvojim djelima,osjetim to kad me
ljubiš,kad me dodirneš i kad se smotaš oko mene,osjetim to kad legneš i
prebaciš nogu preko mene,kad se stisnemo jedno uz drugo.Mislim da imamo
nešto za što vrijedi živjeti,nešto za što vrijedi i umrijeti......
i naravno kako nakon tih rijeci da mi smeta da po cijeli dan bulji u komp. ili da se uzivi u utakmicu....
ma volim te mali....