Ispruzim dlan prema tebi i zamolim te
da tu stavis sve sto ti ne pripada.
Sto nije tvoje.
Ta moja molba ti nije bas po mjeri.
I nije ti drago zbog toga.
Ja vec unaprijed znam svaki tvoj korak.
Onda si poceo, ovim redoslijedom;
Na moj dlan prvo si stavio malo
njeznosti. Pomjerila sam je prstom
druge ruke, da bi tu stalo nekoliko
izlizanih osjecanja, zatim neka samo
tebi znana nevidljiva tuga i patnja,
nepostojeca proslost, nervozu
i jos par lazi sto su se prosule
jer nema vise mjesta.
Sada ti dajem drugi dlan i molim te
da tu stavis sve sto ti bas pripada.
Sto je tvoje.
Zastanes, gledas. Ne znas kud bi.
A ja vec unaprijed znam svaki tvoj korak.
I slazes detalje na ovaj nacin;
Strah, dvije malene cokoladice,
i ponos. Manipulaciju sakrivas iza
ledja plaseci se da je ne prepoznam.
Ja vec.. svaki korak.
Vracam je na dlan i ti vadis osmijeh.
Stavljas ga na vrh, odmah kraj lijepih
rijeci. Dajes mi i svako svoje djelo.
Uspomene, davne snove i tvoju istinu.
Skupljam dlanove i vracam ti sve nazad.
Izmjesano. Hocu da gledam, sta ces
uzeti natrag.
I jos jedno te prije toga molim.
Stavi glavu na moje dlanove,
da ti sapnem nesto.
Post je objavljen 29.03.2007. u 09:05 sati.