|
vrlo gorozni osjeti gluposti i ne-odustajanja miluju moja pomahnitala poravnjanja sumanutosti i pregladnjelih težnji kroz sinesteziju potreba, nesuspregnute razuzdanosti i želje za novim jačim i snažnijim. pa ipak, moja pustopoljina je samo to. usamljena i prekrivena oblačcima prašine što sa raspucale sasušene zemlje izdižu se pri dodiru mojih izmrcvarenih stopa. hićhajker, autostopiranje na ulicama bez automobila, na traljavim makadamskim puteljcima čiji šljunak uvijek tako iznova rezbari moje tabane puštajući da ostaju rumeni tragovi životne tekućine kojom natopih tla po kojima i ti gaziš... jer si jebeno frigidno sadističko biće koje zapravo uživa ma koliko se žalilo na vlastiti mazhizamm!
o da... i btw, tekst iznad nije nikome posebno upućen, samo nadahnut dok slikica ispod samo je glupost koju sam polučio za znatiželjna njuškala. dakle, uzgred rečeno budi, apsolutno sam grozan:  kliknuti na sliku ako je želite povećati i sagledati sadržaj... update1; 02.04.2006; u nedjeljno pola jedan: ne znam zašto, ali stvar navedene nakon ove rečenice neodoljivo me podsjeća na temu red alerta: komanda i komandovani; C&C, jel... D:My MusicTherionTherionsecrets of the ruines13-AudioTrack 13.mp3 nadošli ste svojim zjenicama u vrlo intrigantnu asocijativnu pustoš čemera i patatike čije mlaćenje prazne slame naprosto uživa u divljinji podizanja pašine poradi zagušenja vaših misaonih kapaciteta. hc filozofija za sve amebe i slične organizme sa kojima sam prisiljen dijeliti isti zrak, isti lebensraum i isti svemir. ja želim jedan posve lijepi i zgodni svemir, ali samo za sebe, netko drugi ga je već prisvojio i žigosao svojom glupšću. kada nekoga tako žigošete vrlo je bitno u dotičnom ili dotičnoj aktivirati membrane mazohizma kako bi osigurali toplo i udobno prijestolje na koje ćete moći zasjesti čak i dugo vremena nakon što ste otišli, a sada ste se, eto nekim čudom, odlučili vratiti. jako zgodan i vrlo zahvalan trik koji će vam omogućiti predstavljanje drugih u vrlo lošem svijetlu unatoč svom njihovom blještavilu sjaja. za preventivu možete staviti i na zjenice žigosanoga mutnu prizmu sebe samoga kako bi svijet izgledao upravo onako kako želite: iskrivljeno i nedovoljno privlačno bez vaše privole i sugestije za drugačije. stoka. svi smo mi stoka i pastiri. svatko na svoj način i u svoje vrijeme. |
|
We crushed opposing defenses and conquered all of the lands we targetted. We captured 107 new acres! 39 buildings survived and can be refitted to fit our needs. Taking full control of our new land will take 12 days. The land will be available on May 5th, YR9. We lost 33 Goblins and 283 Ogres in this battle. Our forces will be again available on May 5th, YR9. We killed about 800 enemy troops. Nightwish - Oceanborn 9-Walkin' In The Air.mp3 opet sam se preračunao. opet sam poslao previše armije za premalo hektara. ah, kada ja sam tako velikodušan... 39 očuvanih građevina dokazuje kako moje orkulje će samo bezdušno silovati elfkinje patetika čija sam dobra odlučio prisvojiti ali inače su prilično uljuđeni u svojem prikupljanju harača. peti maj će nastupiti danas nešto iza podneva i tako će moji poslušnici imati prvao jesti petomajski grah sa elfiš dječicom i varivo od elfovskih penisa. ja, kao bršljan, prisiljen sam širiti se na nove domene. previše dječurllije i manje vrijednih bića je upućeno u ova događanja. adieu, moja voljena bagro; aideu, skotovi voajerski, adieu...... link |
|
nemaju svi sposobnost empatije. nečiji prokleto sebični pokušaji u obliku vapaja za željom boljitka koji u svojoj suštini predstavljaju tek vriskove raskrvavljene i izranjavane duše mogu nekome drugome rastvoriti kraste i nježnim struganjem maziti spaljenu kožu. nešto kao kada šmirgl papir polagano pod pristiskom od sile 100 njutna tare o istu onu prethodno spomenutu prepečenu površinu. treće to sve može raspizditi jer taj prokleti masakr nisu znali spriječiti. navikli su biti samozatajni mistični spketatori čija empatija može biti izjednačena sa sadizmom i indeferentnošću pred događanjima što zamiču im kroz zjenice i talože u arhivi misaone kartoteke a sve samo kako bi bili aktivirani u trenutcima poput ovih, sročeni u riječi poput ovih. vrbujem biće koje još uvijek nije svjesno svojih leđnih ekstremiteta obljubljenih mekim bijelim paperjem. ovako malen, štrkljav i vižljast vabim ga u svoje maleno veličanstveno carsto dokonosti i putenih ponuda, dozivljem ostvarenju svojih čežnji, puštam u sigurne luke imperija krštenog divljim obožavanjem, prepuno vrelog plamena i naračnastog ognja. uživam u dodirima vibracija njena glasa, glasnom toplinom njeznih dodira, opijam se nesicrpnom ljepotom velikog oceana čijim sastavnim dijelom nadam se postati. utopiti ću se. sa užitkom. hoću. znam. aha... o da... ma q ću se utopiti!nikad nisam volio okužene vode od strane ruralnih papana. imam standarde i volim mlatiti praznu slamu nizajući riječi na način koji svaki puta iznova se razlikuje prema svojim motivima. ovo mi treba u životu. jako. fino je... zar ne?! |
|
D:My Musicnational, klasika i slTAMBURE, POKLADNE, SVADBENE I OSTALOostalo a domaćeVatra - Gorim.mp3 napominjem kako valja pročitati naslov iznova. nadohvat ruke leži bočica mliječnog deserta u kojem je smiksan i okus lješnjaka i okus čokolade, nešto poput rastaljena sladoleda. uranjam jezikom u tu jetku tekućinu i puštam da se slijeva niz ždrijelo jetka gorčina koja ima svoju ugodu. imam i nekakvu zalihu čokolade koja (navodno) bi trebala utjecati na razinu raspoloživog hormona sreće... seratonin?! seratorska podvala; čokolada oduvijek je slab placebo... opet sam se trovao slatkim, opet mi nije dosta, opet hoću još. opet se želim prežderavati finim, ukusnim i novootkrivenim. jače, snažnije, bolje, duže, svestranije... razigranost treba biti probuđena i raspuštena za strahovitu ugodu koječega.
 ego je odavna rastalio zidove sobe u koje ga pospremih; tražiti ću svoju skromnost iznova. samo tako realno mogu sanjariti iznova... večeras sam ponesen. danas sam dobio nešto lijepo, priznanje i znak pažnje... jedan od onih u "mislimNaTe" stilu; realnost koja kasnije me pokušala nokautirati neutralizirana je afinitetima jedne mašte. popizdio sam. od ljubavi... i uvijek kada pomislim kako sam loš i sam pojavi se novi dokaz kako sam u svojoj prirodi nenadmašan; potrebno je razumjeti neke prethodne komentare i dolje ispod; možda je samo kompliment ali nije prvi takve vrste; kliknuti na: crne ruže |
|
još sinoć sve imalo je svoj smisao, uzročno posljedične odnose i još sinoć osjećao sam se punim potencijala. danas je entuzijazam zastao i utonuo u more beznađa. ne mogu snivati a pred monitorom se ne osjećam dobro. izaći u grad, među ljude, u one pušnice od natrulih pljesnju obljubljenih kafića doista nema svrhe. sve već viđeno, kušano i trulo. ne mogu ni učiti. dopodne sam mogao, nazirao se smisao. sada je sve prilično pusto i mislim kako čak mogu osjetiti mučninu koja me poput najtežih veriga usamljenosti sapinje i tjera sagibljati misao u dubine vlastite gluposti. ne znam, možda je to samo periodički. možda je to baš zbog zbog mjeseca koji je sve manje pun, a sve više turbulentniji u užurbanim svodničkim poslovima. naposlijetku, subota je. bioritam trebao bi doći do svojeg pozitivnog izražaja obzirom da sada stremi svojim vrhunicma ali meni se čini da sve moje pomno složene kule zapravo složene su od podmetača za pivo dok vani se diže povjetarac koji će posve izvjesno prerasti u uragan. moje palače... moje predivne raskošne dveri u koje dovodim one izabrane sve više mi počinju ličiti na blatnjave ruine. prekrasne kamene raskoši i iluzorni pijedestali moći ipak se ruše kada su fundacije od drveta. ne znam.
|
|
ma predomislit ćeš se ti u vezi ovog sa zatvaranjem bloga. da si ga se htio rješit obrisao bi ga... ;)
(freddy 14.03.2006. 15:51) hehe... pronicljivo jedno. ovdje su svjedočanstva o mojem postojanju kroz proteklih nekoliko mjeseci. vi kroz mene, pa opet... nitko nije gledan kroz prizmu onog drugoga. tama oduvijek je u meni. usadili su je duboko u moje parazitsko korijenje. tmina je moja prijateljica. u njoj sakrivam svoju asocijalnu mizantropiju čemera i tupe boli. prezirem plitkost vašeg uma dok vi gazite po mojim plodovima... jedina simbioza koju poznajem. možda i volim biti u ogavnoj kaljuži promašenih pokušaja... iz nje sam iznikao, previše dugo valjao sam se po toj blatnjavoj površini a da znao bi iznaći nešto više. ne volim ljude koji okoštaju... to je ekskluzivan dokaz njihove plitkosti što nipošto ne volim. bez brige, još ću se ja vama svima krvi napiti. |
|
Neka sanjam oku ugodne mi krajolike …
Ti u blizini mene. Tvoje tijelo, tvoja toplina koju upijam i prstići tvoje nježne ruke koje sabirem pod bradu dok ih skupljam na koži svojeg vrata nadajući se ogrijati ih tako. U zagrljaju, ti pokraj mene. Tvoj spokoj kojeg primijetim svaki puta kada obrazi plaho se povuku prema gore a ona prpošna donja usna, što tako smiono izaziva moje ugrize, što tako nevino izaziva moje poljupce, raširi se u najljepši smiješak. Nedostaješ mi. I kako volim osluškivati tu divnu, divnu melodiju koja je upućena meni, kako se razliježe prostorijom i mazi me i opija! Glas tvoj što ugodu mi daruje... … to je melankolija koju istočila si mi preko jagodica svojih prstiju uz želje za laku noć.  Jutro je. Sunce sve češće pojavljuje se rastjerujući sumorne oblake uvijek spremne za nagovještaj studeni, kiše i mraza. Sunce osvjetljuje globalnu loptu donoseći i u moje predjele tek slabašne znake proljeća, moguću još jednu vrelinu ljeta. Kao kada tabanima klizim niz razapetu žicu koja je sve što me dijeli od pada u provaliju ispunjenu oštrim i grubim stijenjem koje će moju grud probiti, smrskati mi bludnu lubanju, a izmučeni duh na parčad raskomadati, podati mu patnju boli čiji okus toliko puta je kušao iznova i opet… okus razočarenja. Ali nikako da se naviknem. Svaka pogrešna žudnja, divlja pohlepa previše, svaki trzaj gladnoga srca može učiniti da se spotaknem i razbijem o hridine velikog plavetnila… onog kojeg trebam, onog kojeg moram imati. Dok traje, traje; uzmi što ti se nudi – rekoše mi… Oportunizam za mene neprihvatljiv. Sve ili ništa. A pasti ću… znam da hoću. I ne bi bilo prvi puta… uvijek pomičem granice. Sve dok ih ne prijeđem… tada sve kreće iznova. Adieu… svima. |
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
* * * |
