Postovi
Datum i vrijeme prvog posta: 01.05.2005. (16:41)
Ukupno postova: 74
Prosjek postova po tjednu: 1.5
Prosjek postova po mjesecu: 4.6
Mjesec s najviše objavljenih postova: rujan, 2005. (20 postova)
Mjesec s najmanje objavljenih postova: svibanj, 2005. (1 postova)
Najveći broj neaktivnih dana između postova: 51
Broj dana bez postova: 279
U koje doba dana najčešće pišete postove: navečer (16 - 22 sata)
i tijekom noći (22 - 7 sati)
Ukupno riječi u svim postovima: 12005
Prosjek riječi po postu: 163
U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu).

Komentari
Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu: 1090
Prosjek komentara po postu: 14.7
Najviše komentara po postu: 50
Broj postova bez komentara: 0

Ostale statistike
Datum i vrijeme kreiranja bloga: 02.01.2005. (16:49)
Datum i vrijeme zadnje prijave u blogeditor: 19.04.2006. (11:55)
Broj prijava u blogeditor: 289

hrpa sitnica za početak i uvod te kao broj jedan i prvo:
dosje večeri 15og i 16og travnja ljeta gospodnjeg 2006e; napravimo sumu proteklih 48h:
D:My Musicnational, klasika i slAzraAzraAzra-Smijesan osjecaj.mp3

razlog:
došlo mi.

konzumacija:
2karlovačka i zlatni vrč; 2deci bambija za korak lak, 4deci lošeg bijelog vina, 4deci crnog vranca, nebrojeni gutljaji slatkastog likera.

ekipa:
fini probrani ljudi.

mjesta:
lav, tajm; drugo večer selimo se u galeb zbog mutnih računa u lavu. pa u tajm. iznova.

posljedice:
ma... ne da mi se misliti sada o tome. nije bitno.

filing?
on je ok. samo sam sveudilj krvoločan. i dalje sam isti: i dalje se napalim na gluposti i pizdarije, sitne nenamjerne provokacije jer naposljetku...
ne mogu svi imati iq veći od broja cipele koje nose. ovisno o prigodi.

odluka?
ni guc više alkohola u sljedećih 30 dana (osim u iznimnim slučajevima; hehe... volim stražnji izlaz. :P). muslimanski restriktivno. nedostaje mi pago jagoda. otići ću u cigar shop. kusur ću također smotati i užgati, ako ga bude to jest...

danas sam:
ubio se u hrani; uljepšao dan dvjema osobama i to je jako lijep osjećaj. oba osjećaja su jako dobra kao što su i obje isto tako dobre: jedna voli lagati druga je leptirica. razočarao sam svoje no to je konstantna pojava.

trenutačno:
odamram pretili želudac i meditiram u lotos pozi tipkajući sve ovo. mantram u svojim mislima i pizdim iz samo meni znanih razloga.

dugujem:
jedan telefonski poziv i ništa više. čujemo se svake prijestupne što je prava šteta. daljine su relativan pojam. no i taj problem razriješen je na jako lijep način. mislim kako smo opet u finim odnosima. jako lijepo.

D:My Musicnational, klasika i slAzraAzraAzra-Ravno do dna.mp3
lijepa stara dobra i ušljiva virka. dobro je opet udisati isti onaj smog i gledati iste stare ulice djetinjstva. prozor je širom otvoren i gledam kako tmasti i teški oblaci pomaljaju se iza mojih brda spremni sručiti svoju vodu na nas bijedne smrtnike. na sve nas koji imamo iq veći od broja cipela koje nosimo kao i na one kod kojih to nije slučaj. na sve nas jednako... jogunimo se u svojoj kaljuži, tvrdoglavimo. ionako nemamo pametnijeg posla a kada božanstva odluče se olakšati sakriti ćemo se u svojim stambenim kutijicama proklinjući jebenu kišu.

noćas...
...neću snivati. krv je vrela a glad neutaživa. ustave na arterijama mi smetaju, neki ih imaju na moždanim membranama. šteta.



stvar druga:

ja (01:09 PM) :
mislim ... mogao je jednostavno reći da mu trebaju pare
ona (01:09 PM) :
na to se navikni
ona (01:09 PM) :
nitko ti u facu neće reći odjebi,želim pare za sebe ili ljubomoran sam
ja (01:09 PM) :
pa u pizdu materinu!
ja (01:09 PM) :
što su svi - amebe?!
ona (01:10 PM) :
ne ,nego imaju više koristi ako ti to ne kažu u facu
ona (01:10 PM) :
navikni se na to jebemu,to su samo ljudi:))
ja (01:12 PM) :
amebe

jebote, kako sam tvrdoglav, ha?! možda nikad neću shvatiti, razumjeti. zar je toliko loše znati moći praviti kompromise i dogovorno rječju stvarati riješenja, pravila, dogovore?! jebote... onda sam ja kompliciran. ne volim zaobilazne načine. direkt je jednostavnije no tek kada prevladaš neugodu. naaaah... nikad neću načiti. :)


stvar treća:

On živi u stanu cimerovom i mojem:

- koristi svakodnevno struju, vodu, wc, hladnjak i lebensraum koji plaćamo cimer i ja

- koristi suđe (koje on redovito zasvinji a ja se pobrinem da bude čisto) i kuhalo koje sam ja pribavio

- redovito bi pristajao sufinancirati njegove potrebe za pizzom; govori mi kako ne znam raspolagati novcem da bi od mene posuđivao pare za kartu na vlak obzirom da je svoj novac uglavnom proturio kroz guzicu

- optužuje me kako sam Internet ovisnik istovremeno ne prekidajući svoju 24/7 seansu boravljenja na nekom od foruma

- kada ga je cimer istjerao van jer ne može učiti od njegove prisutnosti pričao sam sa cimerom neka mu dozvoli ostanak riskirajući da cimer i mene pošalje u rodni kraj kao što je to već učinio sa nezahvalnikom

- voli se rugati fizičkim manama drugih dok sam ima veće sise od većine ženskih osoba koja poznaje

- voli drugima govoriti da su debili no zapravo se zaboravio ogledati u zrcalu

- smeta mu kada se poslužim njegovim laptopom dok je meni posve ok što se nalazi u stanu u čijim troškovima uzdržavanja ne sudjeluje nimalo; razdoblja kada se rabilo moje prijenosno računalo su izbrisana iz povijesti

- ima sve naznake koje ocrtavaju prosječnog pedofila

ništa od ovoga nije bilo smetnja i sve je bilo ok, sve sam to uzimao kao jednostavnu životnu činjenicu koja mi ne smeta ni 5% do onog trenutka kada posve slučajno ne naletjeh na nešto što me zapanjilo. naime moj dragi podstanarski sustanar nije imao muda saopćiti mi što ga pati čak ni u trentucima kada sam lijepo sjeo i upitao ga: "Petre, prijatelju, što te muči; što nije u redu?" - pitanja u tako tom stilu. nikakvog jasnog odgovora nije bilo jer je razgovor sa 15ogodišnjom ukrajinkom na icq vjerojatno tada bio bitniji. nju mogu prodati u roblje u arabiju a njegov samozvani prijatelj će mu ionako doći navečer smetati u cimerovu sobu gdje će on obitavati ne prekidajući svoje seanse. :( ovo je bilo totalno nefer i nepošteno od tebe. eto, to sam ti želio reći. vidim kako i ti imaš svoj mentalni auspuh:
debilchek.blog.hr

u trenutku čitanja mojeg alterega kojeg si za mene stvorio, ne zasmetaše me sve gore navedene stavke kao što me nikada i nisu smetale, nego puka činjenica što si ih upravo TI zanemario pritom licemjerno optužujući druge za stvari koje i sam znaš činiti. sukladno tome, sročio sam ti neke činjenice na način na koji si pokazao da ti je razumljiv i objavio na mjestu za koje znam da ćeš lako naći. ubuduće ako imaš problem sa nekime probaj to riješiti na verbalan način i pokušaj smoći snage barem čovjeka pogledati u oči. naime, tako to normalni ljudi u princpu rade. ne brini, ne ljutim se. volim dobru parodiju i pomalo sam razočaran što se nisi potrudio više, jače i bolje. nemoj biti nabusito dijete kada ovo pročitaš jer se nadam da ćemo postupati kako to normalni ljudi u principu rade, a za dobrim konjem se ionako prašina diže. ;)


stvar četvrta:

eto, a kako bi sve ostalo depresivno, sladunjavo, loše napisano i u stilu evo tekstić koji sam natracako negdje u prosincu. gotovo je iznenađujuće kako vam život zna ponuditi ostvarenje žudnji na pladnju u posve neočekivanom času, kada se najamanje nadaš samo kako otkrio bi koliko je sve puka natruha nečega što može biti a nije. zanimljivo. pitam se tko je uopće došao do ovog dijela. vjerojatno svi. skrol daun button je jako korisna opcija na vašem štakoru :)


skrhan svijetom liježem skvrčenih koljena podno brade u suton dana.
muškarac u meni je pokleknuo, ostalo je samo dijete...
dijete što u smiraj svoje budnosti na sanak se sprema:
tvoje ime na njegovim usnama.

poput gladna vuka što mjesečinu proklinje izazivam uspomene da izorne potisnute iz zapećka podsvjesti;
neka dođu i nahrupe još jednom... iznova.
nedostaje mi.

gladan poljubaca, žedan dodira opijam se prošlim činima;
sjećanjima što ne želim da odumru.
zar sve je to ... što je preostalo je?!

ne... ja želim živjeti i ta pohotna žudnja nagoni me dalje.
treba mi fini fini struk kojeg ljubiti ću zagrljajima, leđa koja maziti ću dlanom dodira svoga i uz koja oslonit ću se
kao čvrst, siguran, pouzdan potpoaranj. trebam usne koje istraživati ću jezikom i podatni vrat kojeg darivat ću ugrizima.
ne tražim ništa što nisam spreman dati.

Ako kažem da ste glupi i neobrazovani budite zahvalni na činjenici više o samima sebi što je predočih na uvid vama siromašnima duhom i bogaljima intelektom. Govore mi kako moje rečenice su komplicirane, teške i kako izgube se već nakon prve tri, četiri sentence što ih njihove zjenice uspiju posrkati. Savjetuju mi neka napišem knjigu. Knjiga o čemu? Knjiga za koga? Kada nitko ne umije čitati…

Kako se naziva pojava kada vam netko zamjera gramatičke pogrješke koje i sam čini!? Neki čudni oksimoron ili loš vic? Autosarkazam možda? Neke smeta moj «ti-znaš-da-sam-ja-u-pravu» stil dok mene smeta njihovo licemjerje.

4 bića sa kojima u posljednje vrijeme i ponajviše se družim optužuju me kako previše vremena provodim na internetu. Iznenađujuće banalno, smiješno i ironično obzirom da svaka od tih osoba ima svoj virtualni fetiš bilo da se svodi na smse ili forume dok sasvim pouzdano znam da svatko od nas ima na kontakt listi osobe za kojima naprosto vape da im se jave. Kao da vas Juda Iškariotski uči o lojalnosti! Smiješno i paradoksalno i svaki puta zbog takvih pizdarija se zapalim spreman na diskusiju. Njihov ignoranti patronski stav me dodatno šokira, grubo rečeno. A drago mi da se brinu… Lijepo od njih. No, zapanjujuće je koliko su ljudi zapravo olako u stanju baciti prvi kamen.

I zato što sve ovo iznad znao nisam napisati pitkije, jednostavnije i populistički, moja prezrena rajo, i ja sam jedan od vas. (pročitati naslov)

D:My MusicTherionTherion - Crowning of atlantisTHERION - the crowning of atlantis.mp3
Danas bijaše dan topao i ugodan. U predvečerje toplota zraka dozvoljavala je kratke rukave i već osjećam u ušima zujavi treptaj komaračkih beštija što će se izleći spremni da nam posišu krv i zagorčaju život. Tu, onkraj rijeke Drave: zaudara na ljeto. I znam da vrelina svjetlosti ojačati će moje sumanute strepnja a uz valjani absinth i moje tlapnje biti će fertilnije, moje djelovanje uzaludnije… možda. I znam da i opet svake noći u mjesečini tražiti ću zaklon za svoju bljedunjavu žutičavu put dok proljeća u meni tražiti će svoje sveto stablo oko kojeg će se omotati i kožnati listovi i peteljke što zabijaju se u tijelo, zariju se snažno i duboko zbog žeđi, zbog gladi, iz potrebe. Ne prezirući sunčev sjaj skrivat ću se od njega radujući se purpuru agonije ocvala pamika. Gledam kako sjenke tmine pojačavaju svoje crne nijanse spremne da u noć okite grad što miruje nakon prva radnoga dana još jednog radnoga tjedna. (jedan u nizu od jednih što će nadoći) Gradska rasvjeta neće dozvoliti to svileno prozaično tkanje tmastog prostranstva; ono ostaje izvan grada. Gradske lampe ubile su zvijezde.


update: