hrpa sitnica za početak i uvod te kao broj jedan i prvo:
dosje večeri 15og i 16og travnja ljeta gospodnjeg 2006e; napravimo sumu proteklih 48h:
D:My Musicnational, klasika i slAzraAzraAzra-Smijesan osjecaj.mp3

razlog:
došlo mi.

konzumacija:
2karlovačka i zlatni vrč; 2deci bambija za korak lak, 4deci lošeg bijelog vina, 4deci crnog vranca, nebrojeni gutljaji slatkastog likera.

ekipa:
fini probrani ljudi.

mjesta:
lav, tajm; drugo večer selimo se u galeb zbog mutnih računa u lavu. pa u tajm. iznova.

posljedice:
ma... ne da mi se misliti sada o tome. nije bitno.

filing?
on je ok. samo sam sveudilj krvoločan. i dalje sam isti: i dalje se napalim na gluposti i pizdarije, sitne nenamjerne provokacije jer naposljetku...
ne mogu svi imati iq veći od broja cipele koje nose. ovisno o prigodi.

odluka?
ni guc više alkohola u sljedećih 30 dana (osim u iznimnim slučajevima; hehe... volim stražnji izlaz. :P). muslimanski restriktivno. nedostaje mi pago jagoda. otići ću u cigar shop. kusur ću također smotati i užgati, ako ga bude to jest...

danas sam:
ubio se u hrani; uljepšao dan dvjema osobama i to je jako lijep osjećaj. oba osjećaja su jako dobra kao što su i obje isto tako dobre: jedna voli lagati druga je leptirica. razočarao sam svoje no to je konstantna pojava.

trenutačno:
odamram pretili želudac i meditiram u lotos pozi tipkajući sve ovo. mantram u svojim mislima i pizdim iz samo meni znanih razloga.

dugujem:
jedan telefonski poziv i ništa više. čujemo se svake prijestupne što je prava šteta. daljine su relativan pojam. no i taj problem razriješen je na jako lijep način. mislim kako smo opet u finim odnosima. jako lijepo.

D:My Musicnational, klasika i slAzraAzraAzra-Ravno do dna.mp3
lijepa stara dobra i ušljiva virka. dobro je opet udisati isti onaj smog i gledati iste stare ulice djetinjstva. prozor je širom otvoren i gledam kako tmasti i teški oblaci pomaljaju se iza mojih brda spremni sručiti svoju vodu na nas bijedne smrtnike. na sve nas koji imamo iq veći od broja cipela koje nosimo kao i na one kod kojih to nije slučaj. na sve nas jednako... jogunimo se u svojoj kaljuži, tvrdoglavimo. ionako nemamo pametnijeg posla a kada božanstva odluče se olakšati sakriti ćemo se u svojim stambenim kutijicama proklinjući jebenu kišu.

noćas...
...neću snivati. krv je vrela a glad neutaživa. ustave na arterijama mi smetaju, neki ih imaju na moždanim membranama. šteta.



stvar druga:

ja (01:09 PM) :
mislim ... mogao je jednostavno reći da mu trebaju pare
ona (01:09 PM) :
na to se navikni
ona (01:09 PM) :
nitko ti u facu neće reći odjebi,želim pare za sebe ili ljubomoran sam
ja (01:09 PM) :
pa u pizdu materinu!
ja (01:09 PM) :
što su svi - amebe?!
ona (01:10 PM) :
ne ,nego imaju više koristi ako ti to ne kažu u facu
ona (01:10 PM) :
navikni se na to jebemu,to su samo ljudi:))
ja (01:12 PM) :
amebe

jebote, kako sam tvrdoglav, ha?! možda nikad neću shvatiti, razumjeti. zar je toliko loše znati moći praviti kompromise i dogovorno rječju stvarati riješenja, pravila, dogovore?! jebote... onda sam ja kompliciran. ne volim zaobilazne načine. direkt je jednostavnije no tek kada prevladaš neugodu. naaaah... nikad neću načiti. :)


stvar treća:

On živi u stanu cimerovom i mojem:

- koristi svakodnevno struju, vodu, wc, hladnjak i lebensraum koji plaćamo cimer i ja

- koristi suđe (koje on redovito zasvinji a ja se pobrinem da bude čisto) i kuhalo koje sam ja pribavio

- redovito bi pristajao sufinancirati njegove potrebe za pizzom; govori mi kako ne znam raspolagati novcem da bi od mene posuđivao pare za kartu na vlak obzirom da je svoj novac uglavnom proturio kroz guzicu

- optužuje me kako sam Internet ovisnik istovremeno ne prekidajući svoju 24/7 seansu boravljenja na nekom od foruma

- kada ga je cimer istjerao van jer ne može učiti od njegove prisutnosti pričao sam sa cimerom neka mu dozvoli ostanak riskirajući da cimer i mene pošalje u rodni kraj kao što je to već učinio sa nezahvalnikom

- voli se rugati fizičkim manama drugih dok sam ima veće sise od većine ženskih osoba koja poznaje

- voli drugima govoriti da su debili no zapravo se zaboravio ogledati u zrcalu

- smeta mu kada se poslužim njegovim laptopom dok je meni posve ok što se nalazi u stanu u čijim troškovima uzdržavanja ne sudjeluje nimalo; razdoblja kada se rabilo moje prijenosno računalo su izbrisana iz povijesti

- ima sve naznake koje ocrtavaju prosječnog pedofila

ništa od ovoga nije bilo smetnja i sve je bilo ok, sve sam to uzimao kao jednostavnu životnu činjenicu koja mi ne smeta ni 5% do onog trenutka kada posve slučajno ne naletjeh na nešto što me zapanjilo. naime moj dragi podstanarski sustanar nije imao muda saopćiti mi što ga pati čak ni u trentucima kada sam lijepo sjeo i upitao ga: "Petre, prijatelju, što te muči; što nije u redu?" - pitanja u tako tom stilu. nikakvog jasnog odgovora nije bilo jer je razgovor sa 15ogodišnjom ukrajinkom na icq vjerojatno tada bio bitniji. nju mogu prodati u roblje u arabiju a njegov samozvani prijatelj će mu ionako doći navečer smetati u cimerovu sobu gdje će on obitavati ne prekidajući svoje seanse. :( ovo je bilo totalno nefer i nepošteno od tebe. eto, to sam ti želio reći. vidim kako i ti imaš svoj mentalni auspuh:
debilchek.blog.hr

u trenutku čitanja mojeg alterega kojeg si za mene stvorio, ne zasmetaše me sve gore navedene stavke kao što me nikada i nisu smetale, nego puka činjenica što si ih upravo TI zanemario pritom licemjerno optužujući druge za stvari koje i sam znaš činiti. sukladno tome, sročio sam ti neke činjenice na način na koji si pokazao da ti je razumljiv i objavio na mjestu za koje znam da ćeš lako naći. ubuduće ako imaš problem sa nekime probaj to riješiti na verbalan način i pokušaj smoći snage barem čovjeka pogledati u oči. naime, tako to normalni ljudi u princpu rade. ne brini, ne ljutim se. volim dobru parodiju i pomalo sam razočaran što se nisi potrudio više, jače i bolje. nemoj biti nabusito dijete kada ovo pročitaš jer se nadam da ćemo postupati kako to normalni ljudi u principu rade, a za dobrim konjem se ionako prašina diže. ;)


stvar četvrta:

eto, a kako bi sve ostalo depresivno, sladunjavo, loše napisano i u stilu evo tekstić koji sam natracako negdje u prosincu. gotovo je iznenađujuće kako vam život zna ponuditi ostvarenje žudnji na pladnju u posve neočekivanom času, kada se najamanje nadaš samo kako otkrio bi koliko je sve puka natruha nečega što može biti a nije. zanimljivo. pitam se tko je uopće došao do ovog dijela. vjerojatno svi. skrol daun button je jako korisna opcija na vašem štakoru :)


skrhan svijetom liježem skvrčenih koljena podno brade u suton dana.
muškarac u meni je pokleknuo, ostalo je samo dijete...
dijete što u smiraj svoje budnosti na sanak se sprema:
tvoje ime na njegovim usnama.

poput gladna vuka što mjesečinu proklinje izazivam uspomene da izorne potisnute iz zapećka podsvjesti;
neka dođu i nahrupe još jednom... iznova.
nedostaje mi.

gladan poljubaca, žedan dodira opijam se prošlim činima;
sjećanjima što ne želim da odumru.
zar sve je to ... što je preostalo je?!

ne... ja želim živjeti i ta pohotna žudnja nagoni me dalje.
treba mi fini fini struk kojeg ljubiti ću zagrljajima, leđa koja maziti ću dlanom dodira svoga i uz koja oslonit ću se
kao čvrst, siguran, pouzdan potpoaranj. trebam usne koje istraživati ću jezikom i podatni vrat kojeg darivat ću ugrizima.
ne tražim ništa što nisam spreman dati.